Izvodi iz sudske prakse

Izvodi iz sudske prakse-Evropski sud za ljudska prava
gument, navele nijednu okolnost koja bi sugerirala, da bi podnositelj, ukoliko se pusti na slobodu,
pobjegao ili izbjegao pravdi, niti su navele nijednu sankciju protiv njega, niti na koji drugi način bi
on mogao utjecati na tok suđenja (vidi stavove 17-18, 22 i 25 gore).
Sud, u istom kontekstu, dalje primjećuje da ni regionalni sud ni žalbeni sud nisu uzeli u obzir
nikakvu drugu moguću garanciju da će se podnositelj pojaviti na suđenju, kao što je jemčevina ili
puštanje na slobodu uz policijski nadzor, koje su izričito predviđene poljskim zakonom kako bi se
osiguralo neometano vođenje sudskog postupka (vidi stav 33 gore). Ovi sudovi isto tako nisu ni
spomenuli zbog čega takve mjere, ako uopće, ne bi osigurale prisutvo podnositelja na suđenju ili
zbog čega bi, ako ga se pusti na slobodu, to utjecalo na sam tok sudskog postupka.
Ovaj Sud zbog toga nije uvjeren da su razlozi koji su ponuđeni kao opravdanje za pritvor podnositelja
bili «dovoljni» i «relevantni», kao što se zahtijeva članom 5, stav 3.
Ocjena efikasnosti domaćih vlasti od strane Suda
U pogledu revnosti koja mora postojati u vođenju postupka, Sud je više puta ukazao na sljedeće
(Erdem protiv Njemačke, presuda od 5. jula 2001, Predstavka br. 38321/97, stav 46, dostupna
samo na francuskom – nezvaničan prevod):
Kada je riječ o vođenju postupka, Sud je svjestan da određena brzina sudskog preispitivanja predmeta,
na koju okrivljeni koji je u pritvoru ima pravo, ne smije štetno utjecati na sud u provođenju
svog zadatka sa dužnom pažnjom (presuda Tomasi citirana gore, stav 102).
Tako je Sud smatrao da su istrage vođene u predmetu u vezi sa mafijom, koje su dovele do
pritvora podnositelja u trajanju od dvije godine i sedam mjeseci, bile sprovedene s dovoljnom
brzinom (presuda u predmetu Contrada protiv Italije od 24. augusta 1998, Predstavka br.
27143/95, Reports (Izvještaji) 1998-V, stavovi 66-68):
Sud primjećuje da je g. Contrada proveo u pritvoru dvije godine, sedam mjeseci i sedam dana do
suđenja, otprilike četrnaest mjeseci tokom istrage, a preostalo vrijeme tokom suđenja (vidi stav 53
gore). On također primjećuje da je javni tužitelj morao poduzeti cijeli niz izuzetno kompleksnih
koraka tokom istrage, uključivši i detaljnu provjeru izjava pokajnika, pribavljanje velikog broja dokaznog
materijala, a naročito saslušanja svjedoka, policajaca i sudija koji su bili uključeni u borbu
protiv mafije, kao i pribavljanje međunarodne sudske pomoći. Tokom te iste faze sudskog postupka,
drugi pokajnici svjedočili su u prilog uključenosti podnositelja, što je zahtijevalo dodatne istražne
mjere. Na kraju sud je saslušao 250 svjedoka ili osoba kojima se sudilo za djela u vezi sa onim za
koje je bio okrivljen podnositelj. Sedam pokajnika su ispitivani, zbog sigurnosti, u zatvorima u
Rimu i Padovi, gdje su se to vrijeme nalazili.Tri suočavanja su organizirana. U periodu između 4.
novembra i 29. svih trinaest ročišta bila su u vezi saslušanja dokaza koje je predočio podnositelj
(vidi stav 32 gore).
Pravo okrivljene osobe koja se nalazi u pritvoru na posebnu efikasnost u postupku ne smije spriječavati
sudove u njihovim nastojanjima da sa dužnom pažnjom obave svoj zadatak (vidi presudu W. protiv
Švajcarske citiranu gore, str. 19, stav 42). Sud u ovom predmetu, sa izuzetkom analiziranja podataka
dobivenih na osnovu mobilnih telefona g. Contrade, što je moglo i trebalo biti obavljeno ranije, i
izuzetnog obima posla (vidi stavovi 23 and 26 gore), ne vidi nikakav poseban razlog zbog kojeg bi uputio
kritike na račun domaćih vlasti u vođenju ovog predmeta, naročito ne što je sud, kada je produžen
maksimalni pritvor do suđenja, predložio da ubrza ročišta, što je odbrana odbila (vidi stav 32 gore).
130