Izvodi iz sudske prakse

Izvodi iz sudske prakse-Evropski sud za ljudska prava
no jakim razlozima koji ga opravdavaju.
U pogledu pritvora maloljetnog lica u trajanju od približno dvije godine, presuda u predmetu
Assenov i ostali protiv Bugarske sadrži i sljedeći odlomak (presuda od 28. oktobra 1998,
Predstavka br. 24760/94, stavovi 156-158):
Sud primjećuje kako je 28. jula 1995. g. Assenov okrivljen za šesnaest ili više provala i pljački, od
kojih su ove posljednje uključivale i upotrebu sile (vidi stav 33 gore). Iako su ga u početku ispitivali
u vezi sa istragom povodom serije krađa u januaru 1995. (vidi stav 32 gore), više krivičnih
djela za koje je okrivljen počinjena su kasnije; posljednja pljačka izvršena je 24. jula, tri dana prije
hapšenja.
Sud smatra da nije bilo nesonovano što su domaće vlasti, u ovakvim okolnostima, smatrale da
postoji opasnost da podnositelj ponovo počini krivična djela ukoliko bude pušten na slobodu.
Međutim, Sud podsjeća da je podnositelj bio maloljetna osoba i da je prema tome, prema bugarskim
zakonima, mogao biti pritvoren samo u izuzetnim okolnostima (vidi stav 69 gore). Prema
tome, bilo je važno da vlasti postupe, više nego što je uobičajenono, sa posebnom prilježnošću kako
bi osigurale da bude izveden na suđenje u razumnom roku.
Vlada je u svom podnesku iznijela kako je period od dvije godine bio posljedica izuzetne kompleksnosti
predmeta koja je zahtijevala dugotrajnu istragu. Međutim, na temelju inoformacija kojima
je Saud raspolagao, izgleda da praktično tokom jedne od tih godina, u periodu od septembra 1995.
do septembra 1996. zapravo nije ništa bilo poduzeto u vezi sa tom istragom: nikakvi novi dokazi
nisu prikupljeni, a g. Assenova su ispitivali samo jedanput, 21. marta 1996. (vidi stavove 34 i 42
gore). Štaviše, s obzirom na značaj koji ima pravo na slobodu, i mogućnost, naprimjer, kopiranja
relevantne dokumentacije umjesto da se šalje originalni spis nadležnom organu svaki put, mnogobrojni
zahtjevi podnositelja za puštanje na slobodu nisu trebali imati za posljedicu obustavljanje
istrage i time odgodu suđenja (vidi gore spomenutu presudu Toth, str. 21, stav 77).
U ovakvom kontekstu Sud smatra da je g. Assenovu bilo uskraćeno “suđenje u razumnom roku”, te
da je time došlo do kršenja člana 5, stav 3.
Osnove za produženje pritvora
U daljnjem tekstu zadržat ćemo se na dva tipa osnova.
Prvo ćemo razmotriti postojanje uvjerljivih razloga sumnje u osobu lišenu slobode, uvjet koji
mora postojati da bi došlo do produžetka pritvora. U presudi Labita protiv Italije (6. april 2000,
Predstavka br. 26772/95, stavovi 156-161), koja se odnosi na informacije o umješanosti koje su
došle od pokajnika, Sud je zauzeo sljedeći stav:
Međutim, da bi sumnja bila osnovana, moraju postijati činjenice ili informacije koje mogu uvjeriti
objektivnog promatrača da je neka konkretna osoba možda počinila krivično djelo (vidi presudu
Erdagöz citiranu gore, str. 2314, stav 51, in fine, i Fox, Campbell i Hartley protiv Ujedinjenog
Kraljevstva, presuda od 30. augusta 1990, Serija A br.182, str. 16-17, stav 32).
U ovom predmetu navodi protiv podnositelja su dolazili iz jednog jedinog izvora, od pokajnika
koji je 1992. izjavio kako je indirektno saznao da je podnositelj blagajnik u jednoj mafijaškoj organizaciji
(vidi stav 10 gore). Vlasti su u maju 1992. smatrale ove uzjave dovoljnim dokazom da se
opravda pritvor podnositelja […].
126