Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
Evropska Konvencija o ljudskim pravima<br />
Postojanje uvjerljivih razloga za sumnju da je uhapšena osoba <strong>iz</strong>vršila krivično djelo je uvjet sine<br />
qua non u pogledu zakonitosti produženog pritvora, ali nakon <strong>iz</strong>vjesnog vremena koje je proteklo,<br />
ni to nije dovoljno: Sud mora tada utvrditi da li je lišenje slobode i dalje zakonito po ostalim osnovama<br />
koje su vlasti prihvatile. Ako se one pokažu «relevantnim» i «dovoljnim», Sud prelazi na<br />
utvrđivanje da li su nadležni organi vlasti bili «posebno revnosni» u provođenju postupka (vidi,<br />
posebno, Tomasi protiv Francuske, presuda 27. augusta 1992, Serija A br. 241-A, str. 35, stav 84, I.A.<br />
protiv Francuske, presuda od 23. septembra 1998, Reports of Judgments and Decision (Izvještaji o<br />
presudama i odlukama)1998-VII, str. 2978-2979, stav 102 i Amiram Bar protiv Francuske, presuda<br />
br. 37863/97, 7. septembar 1999.).<br />
Sud je specificirao koji pristup moraju domaći sudovi usvojiti kod ispitvanja šta opravdava ili<br />
ne opravdava produžetak pritvora. Oni moraju ocijeniti faktore (garancije, policijski nadzor)<br />
koji dopuštaju puštanje na slobodu. U presudi Jablonski protiv Poljske (21. decembar 2000,<br />
Predstavka br. 33492/96, stavovi 83-84) se <strong>iz</strong>nosi sljedeće:<br />
[…] Sud primjećuje da su vlasti obavezne, po članu 5, stav 3, kod odlučivanja da li neku osobu<br />
treba osloboditi ili zadržati u pritvoru, razmotriti i alternativne mjere kojima se može osigurati<br />
pojavljivanje te osobe na suđenju. Ovaj član doista propisuje ne samo pravo na «suđenje u razumnom<br />
roku li puštanje na slobodu do suđenja», nego također i da «puštanje na slobodu može biti<br />
uvjetovano garancijama o pojavljivanju na suđenju» (vidi, mutatis mutandis, Neumeister protiv<br />
Austrije, presuda od 27. juna 1968, Serija A br. 8, str. 3, stav 3).<br />
Ova odredba ne pruža sudskim vlastima mogućnost <strong>iz</strong>bora <strong>iz</strong>među privođenja okrivljenog u razumnom<br />
vremenu ili privremenog puštanja na slobodu – čak i pod garancijama. Sve do presude on<br />
se mora smatrati nevinim, a svrha 5, stav 3, zapravo zahtijeva privremeno puštanje na slobodu kada<br />
produženje pritvora prestaje biti osnovano (vidi presudu Neumeister citiranu gore, stav 4).<br />
Vraćajući se na okolnosti u ovom konkretnom predmetu, Sud primjećuje da <strong>iz</strong>gleda kako tokom<br />
tih nekoliko godina koje je podnositelj proveo u pritvoru do suđenja nije uopće razmatrana<br />
mogućnost <strong>iz</strong>ricanje bilo kakve druge «preventivne mjere» - poput puštanja uz jemčevinu ili stavljanja<br />
pod policijski nadzor- koja je <strong>iz</strong>ričito predviđena poljskim zakonom kako bi se osiguralo<br />
pravilno provođenje krivičnog postupka (vidi stav 60 gore).<br />
Primjeri o primjeni ovog pravila<br />
Sud uvijek ima globalan pristup kod određivanja osnovanosti trajanja pritvora. <strong>Izvodi</strong> <strong>iz</strong><br />
pojedinih predmeta ne mogu uvijek objasniti razmatranje Suda u cjelosti. Pod ovom rezervom,<br />
oni ipak daju određene indicije.<br />
Primjeri o trajanju pritvora<br />
Sud je više puta bio u prilici da <strong>iz</strong>nese kako pritvor u trajanju više od četiri godine mora<br />
odgovarati posebnim okolnostima: vidi, naprimjer, Richet protiv Francuske, presuda od 13.<br />
februara 2001, Predstavka br. 34947/97, stav 60, dostupna samo na francuskom – nezvaničan<br />
prevod:<br />
[…] trajanje privremenog pritvora više od četiri godine i osam mjeseci mora biti popraćeno <strong>iz</strong>uzet-<br />
125
Change language