Izvodi iz sudske prakse

Izvodi iz sudske prakse-Evropski sud za ljudska prava
Sud primjećuje da u takvim slučajevima istražni sudac, kada zaključuje preliminarnu istragu, priprema
konačnu naredbu koja sadrži sažeti opis činjenica, zakonsku kvalifikaciju djela i odredbe
krivičnog zakona u primjeni. Tačno je da su se i Federalni sud u svojoj presudi od 13. aprila 1999. i
vlada pred ovim Sudom pozivali samo na deklaratornu prirodu ove naredbe u svrhe orijentacije.
No ipak, na suđenju koje slijedi pred okružnim sudom nema zvanične optužnice, niti je zvanično
lice ispred tužiteljstva prisutno. Istražni sudac je taj koji u konačnoj naredbi daje činjenični okvir
i pravnu kvalifikaciju u okviru kojih okružni sud vodi suđenje. Nareba mora sadržavati najvažnije
elemente i ima vrlo bitnu funkciju u optužnici.
U ovakvim okolnostima Sud smatra da je predmet bio upućen na okružni sud, kada je istražni
sudac donio odluku o hapšenju i pritvaranju podnositelja, a čini se da njegov predmet bio upućen
na okružni sud, da bi sudac koji nerđije pritvor «imao pravo da intervenira u slučaju krivičnog
postupka koji bi uslijedio kao predstavnik tužilaštva» (vidi presudu Huber citiranu gore, str. 18,
stav 43).
U svjetlu svega iznešenog, nije potrebno preispitivati, pored toga, i situaciju da je predmet bio
upućen na suđenje u okviru drugih jurisdikcija, posebno na krivični sud ili apelacioni sud kantona
Solothurn, ili da li je istražni sudac zapravo bio neovisan od javnog tužiteljstva.
Sud, prema tome, smatra da se radilo o kršenju člana 5, stav 3 Konvencije zbog toga što podnositelj
nije bio izveden pred «službeno lice ovlašteno zakonom da vrši sudsku vlast».
3. Privremeno lišenje slobode i pravo na suđenje u razumnom roku ili
na puštanje na slobodu do suđenja
Član 5, stav 3, uspostavlja sljedeće pravo: «pravo na suđenje u razumnom roku ili na puštanje
na slobodu”.
Značenje prava na suđenje u razumnom roku “ili” na puštanje na
slobodu
U predmetu Neumeister protiv Austrije (presuda od 27. juna 1968, Serija A br. 8, str. 37, stavovi
4-5; str. 38, stav 8; str. 40, stav 12; i str. 41, stav 15), Sud je objasnio djelokrug ove odredbe. On je
isključio svaku mogućnost alternative između prava na suđenje u razumnom roku osobe lišene
slobode i prava na puštanje na slobodu koja bi se mogla sugerirarti upotrebom riječi «ili»:
Po mišljenju Suda ova ovdredba se ne može shvatiti kao da pruža sudskim vlastima mogućnost
biranja da li će okrivljenu osobu izvesti na suđenje u razumnom roku ili mu odrediti privremeno
puštanje na slobodu čak ako ono i podliježe garancijama. Ovaj razumni period vremena koji okrivljena
osoba provede u pritvoru do početka suđenja mora biti ocijenjen nasuprot same činjenice
lišenja slobode. Do presude, mora se pretpostavljati da je osoba nevina, a svrha ove odredbe je je
zapravo da se njome zahtijeva privremeno puštanje na slobodu, kada produženi pritvor prestaje
biti osnovan.[…]
(Idem presuda u predmetu Jablonski protiv Poljske od 21. decembra 2000, Predstavka br.
33492/96, stavovi 83-84.)
122