Izvodi iz sudske prakse

Evropska Konvencija o ljudskim pravima
suđenje. Ukratko, auditeur militaire ne bi bio «neovisan od strana u postupku (vidi izvod iz presude
Schiesser citirane gore u stavu 47) u ovoj prethodnoj fazi upravo zbog toga što bi bio obavezan da
bude jedna od strana u narednoj fazi postupka (vidi presudu u predmetu Duinhof i Duijf, Serija A
br. 79, stav 38).
(Idem Hood protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 18. februara 1999, Predstavka br. 27267/
95, Reports (Izvještaji) 1999-I, stavovi 56-57, gdje je zapovjednik naredio hapšenje podnositelja
prije izvođenja pred vojni sud, a zamjenik komandanta je bio u funkcije pomoćnika tužitelja u
postupku; vidi također Stephen Jordan protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 14. marta
2000, Predstavka br. 30280/96, stav 27.)
U jednom novijem predmetu, H.B. protiv Švajcarske (presuda od 5. aprila 2001, Predstavka br.
26899/95, stavovi 55-64), Sud je razmatrao poseban slučaj jedne osobe koja je bila privedena
pred istražnog sudiju. Po završetku sudske istrage, predmet se može uputiti na suđenje na
okružni sud ili predsjedniku okružnog suda ili žalbenom sudu ili vratiti krivičnom sudu
kantona Solothurn. Ako se predmet uputi okružnom sudu ili predsjedniku okružnog suda,
istražni sudac koji je odredio da uputi ovaj predmet mora u svojoj odluci navesti sažetak
činjenica, zakonsku klasifikaciju djela i zakonske odredbe koje se primjenjuju. Tada niko ispred
tužiteljstva ne prisustvuje suđenju. Sud u Strasbourgu je primjetio sljedeće:
[…] Prije nego što se za «službeno lice» može reći da vrši «sudsku vlast» u značenju po ovom
članu [član 5, stav 3], on ili ona mora zadovoljiti određene uvjete koji pružaju garanciju osobi koja
je u pritvoru protiv prozvoljnog ili neopravdanog lišenja slobode. Po tome «službeno lice» mora
biti neovisno i od izvršne vlasti od strana u postupku. U tom smislu objektivno pojavljivanje pred
sudom u vrijeme donošenja odluke o pritvoru je od materijalnog značaja: ako postoji mogućnost
da to «službeno lice» intervenira u ime tužiteljstva u krivičnom postupku koji će kasnije uslijediti,
njegova nepristrasnost je dovedena u pitanje. «Službeno lice» mora osobno saslušati osobu koja
mu je privedena i presispitati, pozivajući se na kriterije po zakonu, da li je taj pritvor opravdan ili
nije. Ako nije opravdan, «službeno lice» mora biti ovlašteno da izda obavezujući nalog za puštanje
te osobe na slobodu (vidi Assenov i ostali protiv Bugarske, presuda od 28. oktobra 1998, Izvještaji
o presudama i odlukama, 1998-VIII, str. 3298, stav 146, i Huber protiv Švajcarske, presuda od 23.
oktobra 1990, Serija A br. 188, str. 18, stav 43).
Sud primjećuje u ovom predmetu da je podnositelja po hapšenju osobno saslušao istražni sudac.
Štaviše, podnositelj nije osporavao da je mogao biti pušten na slobodu u bilo koje vrijeme, kao što
je i predviđeno Odjeljkom 50 Zakona o krivičnom postupku kantona Solothurn.
Međutim, problem nastaje u pogledu neovisnosti i nepristrasnosti istražnog suca, pogotovo u pogledu
pitanja da li je ispunjavao uvjete za «službeno lice ovlašteno zakonom da vrši sudsku vlast»
kao što zahtijeva član 5, stav 3. U razmatranju ovog pitanja Sud mora vidijeti da li će istražni sudac,
u jednoj kasnijoj fazi, imati pravo da intervenira ispred tužiteljstva.
Strane se slažu da je nakon hapšenja i lišenja slobode podnositelja ostalo otvoreno pitanje pod čiju
krivičnu jurisdikciji u okviru kantona Solothurn će eventualno potpasiti ovaj predmet, ako bude
upućen na suđenje, da li će to biti okružni sud, predsjednik okružnog suda, žalbeni sud ili kantonalni
sud u Solothurnu.
Sud je prvo preispitao da li je suđenje koje je uslijedilo bilo pred okružnim sudom. Strane se nisu
složile u pogledu položaja istražnog suca u tom postupku.
121