You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
<strong>Izvodi</strong> <strong>iz</strong> <strong>sudske</strong> <strong>prakse</strong>-Evropski sud za ljudska prava<br />
neovisnosti, kao i proceduralne i materijalne garancije koje idu uz pojam »službeno lice zakonom<br />
ovlašteno da vrši sudsku vlast». Prema tome, nije bilo kršenja člana 5, stav 3 (čl. 5-3).<br />
Potrebno je također naglasiti da Sud pridaje najveću važnost objektivnom nastupanju u vrijeme<br />
kada se donosi odluka o lišenju slobode. Sud je ovo <strong>iz</strong>ričito naveo u presudi Nikolova protiv<br />
Bugarske (25, mart 1999, Predstavka br. 31195/96, Reports (Izvještaji) 1999-II, stavovi 49, 51<br />
i 53):<br />
[…] objektivno nastupanje u vrijeme kada se donosi odluka o lišenju slobode je materijalne prirode:<br />
ukoliko se čini u to vrijeme da bi službeno lice moglo kasnije intervenirati ispred tužiteljstva u<br />
krivičnom postupku koji će uslijediti, nejgova neovisnost i nepristrasnost mogu biti dovedene u<br />
sumnju (vidi Huber protiv Švajcarske, presuda od 23. oktobra 1990, Serija A br. 188, str. 18, stav 43<br />
i Brincat protiv Italije. presuda od 26. novembra 1992, Serija A br. 249-A, str. 12, stav 21) […].<br />
Primjena<br />
Sud je ovakav pristup imao, <strong>iz</strong>među ostalih, i u predmetu Assenov i ostali protiv Bugarske<br />
(presuda od 28. oktobra 1998, Predstavka br. 24760/94, Reports(Izvještaji) 1998-VIII, stavovi<br />
148-150):<br />
Sud podsjeća da je 28. jula 1995 g. Assenov <strong>iz</strong>veden pred istražitelja koji ga je ispitivao, formalno<br />
optužio i donio odluku o pritvoru (vidi stav 33 gore). Sud primjećuje da, po bugarskom zakonu,<br />
istražitelji nemaju ovlasti da donose zakonski obavezujuće odluke o pritvaranju ili puštanju na slobodu<br />
osumnjičenih osoba. Umjesto toga, svaku odluku koju donese istražitelj može tužitelj opovrgnuti,<br />
a može i oduzeti nekom konkretnom istražitelju predmet, ako nije zadovoljan njegovim<br />
pristupom (vidi stavove 66-69 gore). Slijedi da istražitelj nije bio dovoljno neovisan da bi zadovoljio<br />
definiciju po članu 5, stav 3 «službenog lica zakonom ovlaštenog da vrši sudsku vlast».<br />
Tužitelj A, koji je odobrio odluku istražitelja (vidi stav 33 gore), nije nikada osobno saslušao g. Assenova,<br />
niti su ga saslušali drugi tužitelji koji su kasnije odlučili da treba ostati u pritvoru. U svakom<br />
slučaju, pošto je svaki od ovih tužitelja mogao kasnije nastupiti u krivičnom postupku protiv podnositelja<br />
(vidi stav 66 gore), oni nisu bili dovoljno neovisni ili nepristrasni da bi zadovoljili svrhu<br />
člana 5, stav 3.<br />
Sud, prema tome, smatra, da je došlo do kršenja člana 5, stav 3 zbog toga što podnositelj nije bio<br />
<strong>iz</strong>veden pred «službeno lice zakonom ovlašteno da vrši sudsku vlast».<br />
Sud je imao priliku i da razmatra posebne postupke koji se primjenjuju na pripadnike oružanih<br />
snaga. Presuda u predmetu de Jong, Baljet i Van den Brink protiv N<strong>iz</strong>ozemske je jedan od takvih<br />
primjera (22. maj 1984, Serija A br. 77, str. 24, stavovi 48-49). U ovom predemetu Sud se bavio<br />
pitanjem da li se auditeur militaire može smatrati ovlaštenim da donosi odluke o pritvoru. Sud<br />
je smatrao da ne može i tom smislu <strong>iz</strong>dvojio dvije stvari:<br />
Pored toga, auditeur militaire nije imao onu vrstu neovisnosti koja se zahtijeva po članu 5, stav<br />
3 (čl. 5-3). Iako nezavisan od vojnih vlasti, od istog auditeur militaire se moglo zatražiti da vrši<br />
funkciju krivičnog gonjenja nakon što se predmet uputi na vojni sud (član 126, prvi stav Vojnog<br />
zakona – vidi stav 19, prva tačka, gore). On, prema tome, ne bi bio nezavisan u krivičnom postupku<br />
koji bi uslijedio protiv ovog vojnika čiji je pritvor odredio prije nego što je predmet upućen na<br />
120
Change language