Izvodi iz sudske prakse

Evropska Konvencija o ljudskim pravima
Principi
Osobine «službenog lica» ili «sudije» pred kojeg osoba lišena
slobode mora biti izvedena
Koncept «službenog lica «je od ključnog značaja za primjenu člana 5. Ovaj je princip
uspostavljen presudom u predmetu Schiesser protiv Švajcarske (4. decembar 1979, Serija A br.
34, str. 11-12, stavovi 25-26; str. 13-14, stav 31; str. 16, stav 38). Nema potrebe za opisivanjem
činjenica, izuzev što treba spomenuti da je g. Schiesser bio izveden pred službeno lice javnog
tužiteljstva. Može li se tužitelj u ovom slučaju smatrati za «službeno lice zakonom ovlašteno
da vrši sudsku vlast» Sud je preispitao koncept «službenog lica» i «sudije» i postavio sljedeće
kriterije prije nego što je objavio svoju odluku:
[…] Sud mora utvrditi samo da li je navedeni tužitelj imao osobine «službenog lica ovlaštenog
zakonom da vrši sudsku vlast».
Posljednja fraza sadrži tri komponente.
Druga komponenta («ovlašten zakonom da vrši») ne predstavlja nikakvu poteškoću: tužitelj za
okrug Winterthur je u ovom predmetu vršio ovlasti koje je imao po kantonalnom zakonu (vidi
stavove 7, 12 i 15-17 gore); Ovo nije osporavala ni Komisija, ni vlada, niti podnositelj.
Prva i treća komponenta («službeno lice», «sudska vlast») moraju se zajedno razmatrati.
[…]
[…] «službeno lice» nije isto što i «sudija», ali ipak mora imate neke od karakteristika ovog drugog,
što znači da mora zadovoljavati određene uvjete od kojih svaki predstavlja garanciju za osobu koja
je uhapšena.
Prvi od tih uvjeta je neovisnost od izvršne vlasti i od strana u postupku (vidi, mutatis mutandis,
gore spomenutu presudu Neumeister, str. 44). Ovo ne znači da «službeno lice» ne može biti u
izvjesnoj mjeri podređeno drugim sudijama ili službenim licima, pod uvjetom da oni sami imaju
sličnu neovisnost.
Pored toga, po članu 5, stav 3 (čl. 5-3), postoji i proceduralni i materijalni zahtjev. Proceduralni
zahtjev postavlja obavezu za «službeno lice» da sam sasluša osobu koja je izvedena pred njega (vidi,
mutatis mutandis, gore spomenutu presudu Winterwerp, str. 24, stav 60) materijalni zahtjev nameće
obaveze preispitivanja okolnosti koje idu u prilog i koje su protiv pritvora, odlučivanja, pozivanjem
na zakonske kriterije, da li postoje razlozi koji opravdavaju pritvor i naređivanja puštanja na slobodu
ako takvi razlozi ne postoje (gore spomenuta presuda u predmetu Irska protiv Ujedinjenog
Kraljevstva, str. 76, stav 199).
U provjeravanju da li su zadovoljeni ovi razni uvjeti, Sud se ne mora baviti pitanjima koja se ne
postavljaju u ovom predmetu, naprimjer da li službeno lice odgovara, po svojim kvalifikacijama i
iskustvu, da vrši sudsku vlast.
[…]
Sud prema tome smatra da je u ovom predmetu tužitelj za okrug Winterthur pružio garancije o
119