Izvodi iz sudske prakse
Share Embed Flag
Download ePaper

Izvodi iz sudske prakse

Izvodi iz sudske prakse Izvodi iz sudske prakse

coe.ba
18.01.2015 Views

Evropska Konvencija o ljudskim pravima potvrđene, jer se ustanovilo da su krivi i bili su optuženi i osuđeni za «terorizam» (vidi stavove 16, 20 i 47 gore). S tim u vezi Sud ponovo naglašava da eventualna osuđujuća presuda osumnjičenog može u najboljem slučaju poslužiti kao potvrda da su sumnje koje su dovele do njegovog hapšenja (član 5, stav 1.c) bile zasnovane, ali nije nužna (vidi, naprimjer, ranije citiranu presudu Murray, str. 30, stav 67). S druge strane ona nema nikakvog utjecaja na pitanje da li je situacija bila takva da je zahtijevala smještaj podnositelja u samicu na tako duge vremenske periode, jer njihova preszda kao takva, ne daje nikakve indicije ni o okolnostima njihovog lišenja slobode, ni istrage, ništa više nego što može nakon samog događaja ukloniti rizik od proizvoljnog postupanja. što se želi spriječiti članom 5, stav 3. (Idem Dikme protiv Turske, presuda od 11. jula 2000, Predstavka br. 20869/92.) U novijoj presudi Altay protiv Turske (22 May 2001, Predstavka br. 22279/93, stavovi 64-65, dostupna samo na francuskom – nezvaničan prevod), Sud se poziva na jedan od ciljeva koji je implicitan u pravu da osoba bude izvedena «odmah» pred sudiju, što, inter alia, omogučava sprječavanje zlostavljanja: Više puta u prošlosti Sud je prihvatao da istraga u slučaju terorizma predstavlja nesumnjivo specijalne probleme za organe (vidi, među ostalim izvorima, presudu Brogan i ostali citiranu gore, str. 33, stav 61, Murray protiv Ujedinjenog Kraljevstva od 28 oktobra1994, Serija A br. 300-A, str. 27, stav 55, i presudu Dikme protiv Turske, Predstavka br. 208962/92, stav 64, ECHR 2000). Ovo, međutim, ne znači da Vlasti imaju carte blanche po članu 5 da hapse osumnjičene i drže ih u polcijskom pritvoru, bez ikakve djelotvorne kontrole domaćih sudova, i, na kraju, bez kontrole od strane nadzornih institucija Konvencije, kadgod smatraju da se radi o dejlu terorizma (vidi, mutatis mutandis, presudu Murray citiranu gore, str. 27, stav 58). Sud također podsjeća na značaj koji član 5 ima unutar sistema Konvencije: on propisuje temeljno ljudsko pravo, tojest zaštitu pojedinca od proizvoljnog mješanja države u njegovo pravo na slobodu. Sudska kontrola mješanja od strane izvršne vlasti je osnovna karakteristika garancije ugrađene u član 5, stav 3, čiji je cilj maksimalno smanjiti rizik ili proizvoljnost i osigurati vladavinu prava kao «jednog od temeljnih principa demokratskog društva […], na koji se izričito poziva u Preambuli Konvencije» (vidi, naprimjer, presudu u predmetu Sakik i ostali od 26. novembra 1997, Reports (Izvještaji) 1997-VII, str. 2623-2624, stav 44). Nadalje, samo propmptna sudska intervencija može dovesti do otkrivanja i sprječavanja ozbiljnih formi zlostavljanja – poput onih na koje žali g. Altay (vidi stav 48 gore) – kojima osobe lišene slobode mogu biti izložene, naročito kao jednog od načina prisilnog dobivanja priznanja (vidi presudu Dikme citiranu gore, stav 66). U ovom predmetu Sud je našao kršenje člana 5, stav 3, jer je pritvor trajao petnaest dana, a da podnositelj nije bio izveden pred sudiju. (idem stav 66). Sud je do istog zaključka došao i u novijem predmetu O’Hara protiv Ujedinjenog Kraljevstva (presuda 16. oktobra 2001, Predstavka br. 37555/97, stavovi 13-15 45-46), u kojem je podnositelj osumnjičen za djelo terorizma bio u policijskom pritvoru šest dana i trinaest sati, a zatim pušten na slobodu bez podizanja optužnice. S druge strane, hapšenje nakon kojeg je uslijedilo izvođenje pred sudiju narednog dana smatra se u saglasnosti sa kriterijima koje postavlja član 5, stav 3. (Egmez protiv Kipra, presuda od 21. decembra 2000, Predstavka br. 30873/96, stavovi 17-20 i 90); izvođenje pred sudiju nakon četrdeset osam sati pritvora također se smatra dovoljnim (Aquilina protiv Malte, presuda od 29. aprila 1999, Predstavka br. 5642/94, stav 51): 117

Izvodi iz sudske prakse-Evropski sud za ljudska prava Sud dijeli mišljenje strana u postupku da se izvođenje podnositelja pred osnovni sud dva dana nakon hapšenja (vidi stav 9 gore) može smatrati «promptnim» u svrhe člana 5, stav 3. (Idem Grauzinis protiv Litvanije, presuda od 10. oktobra 2000, Predstavka br. 37975/97, stav 25.) Osoba koja je uhapšena mora biti «automatski» izvedena pred sudiju Nije dovoljno da osoba bude odmah izvedena pred sudiju; ovaj postupak mora biti automatski. Sud je taj stav zauzeo u presudi u predmetu Aquilina protiv Malte (29. april 1999, Predstavka br. 25642/94, Reports(Izvještaji) 1999-III, stav 49): Pored toga što mora biti promptna, sudska kontrola pritvora mora biti i automatska (vidi presudu de Jong, Baljet i Van den Brink citiranu gore, str. 24, stav 51). Ona ne smije ovisiti od predhodnog zahtjeva koji uloži osoba lišena slobode. Takav uvjet bi ne samo izmijenio prirodu garancije koju pruža član 5, stav 3, garanciju koja je drugačija od one po članu 5, stav 4, kojim se garantira pravo da se povede postupak kako bi sud preispitao zakonitost pritvora (vidi presudu de Jong, Baljet i Van den Brink citiranu gore, str. 25-26, stav 57). On bi čak mogao i uništiti svrhu garancije po članu 5, stav 3, a to je zaštita pojedinca od proizvoljnog lišenja slobode tako što lišenje slobode podliježe nezavisnoj sudskoj kontroli (vidi, mutatis mutandis, presudu Kurt protiv Turske od 25. maja 1998, Reports (Izvještaji) 1998-III, str. 1185, stav 123). Promptno sudsko preispitivanje pritvora je također vrlo važna garancija protiv zlostavljanja osobe koja je privedenea u pritvor (vidi presudu Aksoy protiv Turske od 18. decembra 1996, Reports (Izvještaji) 1996-VI, str. 2282, stav 76). Štoviše, uhapšene osobo koje su izložene takvom postupanju ne moraju biti u stanju uložiti zahtjev kojim sa traži sudska revizija njihovog pritvora. Isto vrijedi i za druge ugrožene kategorije uhapšenih osoba, poput mentalno poremećenih ili onih koji govore samo strani jezik. (Idem presuda Niedbala protiv Poljske od 4. jula 2000, Predstavka br. 27915/95, stav 50.) Osoba koja je uhapšena treba biti izvedena pred sudiju samo jednom Na kraju, treba uočiti da član 5, stav 3, ne zahtijeva da osoba koja je uhapšena bude izvedena pred sudiju više od jednog puta. Tako je Sud u presudi Jecius protiv Litvanije našao sljedeće (presuda od 31. jula 2000, Predstavka 34578/97, stav 84): Sud smatra da riječi «izveden odmah» u članu 5, stav 3 impliciraju da se pravo na izvođenje pred odgovarajuće službeno lice odnosi na vrijeme kada je neka osoba po prvi put lišena slobode po članu 5, stav 1.c. Obaveza država ugovornica po članu 5, stav 3, je prema tome ograničena na izvođenje pritvorenika odmah pred odgovarajuće službeno lice u inicijalnoj fazi, mada član 5, stav 4 Konvencije može u izvjesnim slučajevima zahtijevati da ta osoba nakon toga bude izvedena pred sudiju u svrhu efikasnog osporavanja zakonitosti njenog pritvora, ukoliko isti traje duže vremena (vidi, mutatis mutandis, Evropska komisija za ljudska prava, Trzaska protiv Poljske, br. 25792/94, Izvještaj od 19. maja 1998, stavovi 71-81). 118

<strong>Izvodi</strong> <strong>iz</strong> <strong>sudske</strong> <strong>prakse</strong>-Evropski sud za ljudska prava<br />

Sud dijeli mišljenje strana u postupku da se <strong>iz</strong>vođenje podnositelja pred osnovni sud dva dana nakon<br />

hapšenja (vidi stav 9 gore) može smatrati «promptnim» u svrhe člana 5, stav 3.<br />

(Idem Grauzinis protiv Litvanije, presuda od 10. oktobra 2000, Predstavka br. 37975/97, stav<br />

25.)<br />

Osoba koja je uhapšena mora biti «automatski» <strong>iz</strong>vedena pred<br />

sudiju<br />

Nije dovoljno da osoba bude odmah <strong>iz</strong>vedena pred sudiju; ovaj postupak mora biti automatski.<br />

Sud je taj stav zauzeo u presudi u predmetu Aquilina protiv Malte (29. april 1999, Predstavka<br />

br. 25642/94, Reports(Izvještaji) 1999-III, stav 49):<br />

Pored toga što mora biti promptna, sudska kontrola pritvora mora biti i automatska (vidi presudu<br />

de Jong, Baljet i Van den Brink citiranu gore, str. 24, stav 51). Ona ne smije ovisiti od predhodnog<br />

zahtjeva koji uloži osoba lišena slobode. Takav uvjet bi ne samo <strong>iz</strong>mijenio prirodu garancije koju<br />

pruža član 5, stav 3, garanciju koja je drugačija od one po članu 5, stav 4, kojim se garantira pravo<br />

da se povede postupak kako bi sud preispitao zakonitost pritvora (vidi presudu de Jong, Baljet i<br />

Van den Brink citiranu gore, str. 25-26, stav 57). On bi čak mogao i uništiti svrhu garancije po<br />

članu 5, stav 3, a to je zaštita pojedinca od pro<strong>iz</strong>voljnog lišenja slobode tako što lišenje slobode<br />

podliježe nezavisnoj sudskoj kontroli (vidi, mutatis mutandis, presudu Kurt protiv Turske od 25.<br />

maja 1998, Reports (Izvještaji) 1998-III, str. 1185, stav 123). Promptno sudsko preispitivanje pritvora<br />

je također vrlo važna garancija protiv zlostavljanja osobe koja je privedenea u pritvor (vidi<br />

presudu Aksoy protiv Turske od 18. decembra 1996, Reports (Izvještaji) 1996-VI, str. 2282, stav<br />

76). Štoviše, uhapšene osobo koje su <strong>iz</strong>ložene takvom postupanju ne moraju biti u stanju uložiti<br />

zahtjev kojim sa traži sudska rev<strong>iz</strong>ija njihovog pritvora. Isto vrijedi i za druge ugrožene kategorije<br />

uhapšenih osoba, poput mentalno poremećenih ili onih koji govore samo strani jezik.<br />

(Idem presuda Niedbala protiv Poljske od 4. jula 2000, Predstavka br. 27915/95, stav 50.)<br />

Osoba koja je uhapšena treba biti <strong>iz</strong>vedena pred sudiju samo<br />

jednom<br />

Na kraju, treba uočiti da član 5, stav 3, ne zahtijeva da osoba koja je uhapšena bude <strong>iz</strong>vedena<br />

pred sudiju više od jednog puta. Tako je Sud u presudi Jecius protiv Litvanije našao sljedeće<br />

(presuda od 31. jula 2000, Predstavka 34578/97, stav 84):<br />

Sud smatra da riječi «<strong>iz</strong>veden odmah» u članu 5, stav 3 impliciraju da se pravo na <strong>iz</strong>vođenje pred odgovarajuće<br />

službeno lice odnosi na vrijeme kada je neka osoba po prvi put lišena slobode po članu 5, stav 1.c. Obaveza<br />

država ugovornica po članu 5, stav 3, je prema tome ograničena na <strong>iz</strong>vođenje pritvorenika odmah pred<br />

odgovarajuće službeno lice u inicijalnoj fazi, mada član 5, stav 4 Konvencije može u <strong>iz</strong>vjesnim slučajevima<br />

zahtijevati da ta osoba nakon toga bude <strong>iz</strong>vedena pred sudiju u svrhu efikasnog osporavanja zakonitosti<br />

njenog pritvora, ukoliko isti traje duže vremena (vidi, mutatis mutandis, Evropska komisija za ljudska prava,<br />

Trzaska protiv Poljske, br. 25792/94, Izvještaj od 19. maja 1998, stavovi 71-81).<br />

118

logo

products

Resources

Company

Terms of service
Privacy policy
Cookie policy
Cookie settings
Imprint
Change language
Made with love in Switzerland
© 2024 Yumpu.com all rights reserved

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!