Izvodi iz sudske prakse

Evropska Konvencija o ljudskim pravima
Član 5, stav 2 – Pravo na informaciju o optužbama
Član 5, stav 2, glasi kao št slijedi:
2.Svako ko je uhapšen bit će odmah obaviješten, na jeziku koji razumije, o
razlozima hapšenja i o svim optužbama protiv njega.
1. Djelokrug stava 2
U predmetu Van der Leer protiv Nizozemske, gradonačelnik je izdao naredbu o zatvaranju
podnositeljice u psihijatrijsku kliniku. Podnositeljica je pred Sudom tvrdila da nije bila odmah
obaviještena o ovoj naredbi. Vlada je odgovorila da se «stav 2 […] ne primjenjuje na ovaj
predmet jer riječi 'hapšenje' i 'optužba' pokazuju da se to odnosi samo na krivične predmete».
Sud je imao drugačije mišljenje (presuda Van der Leer protiv Nizozemske od 21. februara 1990,
Serija A br. 170-A, str. 13, stavovi 27 i 28):
Sud je svjestan konotacije po krivičnom pravu riječi upotrebljenih u članu 5, stav 2 (čl. 5-2). On se,
međutim slaže sa Komisijom da te riječi treba tumačiti «autonomno», posebno u skladu sa ciljem i
svrhom člana 5 (čl. 5) kojima se štiti pravo svake osobe da ne bude proizvoljno lišena slobode. Na taj
nači «hapšenje» u stavu 2 člana 5. (čl. 5-2) ima značenje koje ide dalje od okvira mjera predviđenih
krivičnim zakonima. Slično je i sa upotrebom izraza « sve optužbe» (“toute accusation”) u ovoj
odredbi: Namjera autora nije bila postavljanje uvjeta za primjenu, nego ukazati na mogućnost do
koje može dovesti ono o čemu ova odredba govori.
Bliska veza između stavova 2 i 4 člana 5 (čl. 5-2, čl. 5-4) podržava ovakvo tumačenje. Svaka osoba
koja ima pravo povesti postupak kako bi se o utvrđivanju zakonitosti njenog lišenja slobode
odlučilo na ekspeditivan način ne može djelotvorno iskoristiti to pravo ukoliko nije promptno i
ispravno obaviještena o razlozima za to lišenje slobode (vidi, mutatis mutandis, X. protiv Ujedinjenog
Kraljevstva, presuda od 5. novembra 1981, Serija A br. 46, str. 28, stav 66).
2. Primjena stava 2
Sadržaj i forma informacije
U presudi Murray protiv Ujedinjenog Kraljevstva (28. oktobar 1994, Predstavka br. 14310/88,
Serija A br. 300-A, stav 76), Sud je istakao da samo pozivanje na zakonski osnov hapšenja, bez
ikakvih drugih informacija, nije ispravno:
Jasno je da je […] službeno lice koje je izvršilo hapšenje, policajac D, također gđi. Murray pročitao
odjeljak Zakona iz 1978. po kojem je izvršeno hapšenje (vidi stavove 12 i 36 gore). Ova puka naznaka
zakonske osnove hapšenja, uzeta sama za sebe, nije dovoljna u svrhe člana 5, stav 2 (čl. 5-2) (vidi
gore spomenutu presudu Fox, Campbell i Hartley, str. 19, stav 41).
U predmetu Fox, Campbell i Hartley protiv Ujedinjenog Kraljevstva (presuda od 30. augusta
1990, Serija A br. 182, str. 19, stav 40), Sud je bio mišljenja da se informacije koje se daju
osobama kod hapšenja moraju podjednako odnositi i na zakon i na činjenice:
111