Izvodi iz sudske prakse

Evropska Konvencija o ljudskim pravima
ovisne o alkoholu. S druge strane, član 5, stav 1, Konvencije ovaj izraz postavlja u kontekst kojim se
poziva i na nekoliko drugih kategorija osoba, tj. osoba koje šire zarazne bolesti, mentalno oboljele
osobe, narkomane i skitnice. Postoji jedna veza među svim tim osobama po tome što one mogu biti
lišene slobode kako bi im se pružilo adekvatno lječenje ili iz razloga koje diktira socijalna politika,
ili pak na osnovu medicinskih i socijalanih razloga. Prema tome, sasvim je legitimno zaključiti iz
ovoga konteksta da dominantan razlog zbog kojeg Konvencija dozvoljava da osobe spomenute u
stavu 1.e člana 5 budu lišene slobode nije jedino zato što su opasne po javnu sigurnost, nego i zato
što je to u njihovom vlastitom interesu (vidi Guzzardi protiv Italije, presuda od 6. novembra 1980,
Serija A br. 39, str. 37, stav 98, do kraja).
Ovaj ratio legis ukazuje na način na koji treba shvatiti izraz «alkoholičari» u svjetlu cilja i svrhe
člana 5, stav 1.e, Konvencije. On ukazuje da se cilj i svrha ove odredbe ne mogu tumačiti samo kao
dopuštenje za lišenje slobode «alkoholičara» u ograničenom značenju osoba u kliničkom stanju
«alkoholizma». Sud smatra da, po članu 5, stav 1.e, Konvencije, osobe koje nemaju medicinsku
dijagnozu kao «alkoholičari», ali čije je ponašanje pod utjecajem alkohola, predstavljaju opasnost
po javni red ili same sebi, mogu biti privedene u pritvor u cilju zaštite javnosti ili njihovih vlastitih
interesa, poput zdravlja ili osobne sigurnosti.
Ovo ne znači da se član 5, stav 1.e, Konvencije može tumačiti kao dozvola za pritvaranje neke
osobe samo zbog toga što je konzumirala alkohol. Međutim, Sud smatra da u tekstu člana 5 nema
ničega što bi sugeriralo da ova odredba sprječava državu da primijeni takvu mjeru na osobu koja
zloupotrebljava alkohol kako bi time smanjila mogućnost nanoešenja štete sebi ili javnosti, ili da
bi spriječila opasno ponašanje izazvano konzumiranjem alkohola. S tim u vezi Sud primjećuje da
nema sumnje kako štetna upotreba alkohola predstavlja opasnost po društvo i da osoba koja je u
stanju intoksikacije može predstavljati opasnost za sebe i za druge, bez obzira da li je takva osoba
ovisnik o alkoholu ili ne.
Sud dalje nalazi da je ovo značenje izraza «alkoholičari» potvrđeno i u pripremnim radovima na
Konvenciji (vidi stavove 33 do 39 gore). U tom smislu Sud primjećuje da u prpremnom nacrtu Konvencije
stoji da tekst ovog člana pokriva pravo države potpisnice da poduzima mjere u borbi protiv
skitnje i «pijanstva» («alkoholizma» na francuskom). Nadalje se primjećuje da Ekspertna komisija
nije imala nikakvih rezervi o slaganju s istim «jer takve restrikcije su opravdane zbog uvjeta koje
postavljaju javni red i moral».
U tom pogledu Sud ima izvjesnih sumnji da li se može kazati da se podnositelj ponašao, pod
utjecajem alkohola, na način koji je predstavljao opasnost za javnost ili njega samog, njegovo zdravlje,
ili da su njegova dobrobit ili osobna sigurnost bile ugrožene. Ovakve sumnje Suda su još jače na
zbog prilično trivijalnog činjenjičnog osnova pritvaranja i činjenice da je podnositelj skoro slijep.
Sud ponovo naglašava da je nužan element «zakonitosti» pritvaranja u značenju po članu 5, stav 1.e,
odsustvo svake proizvoljnosti. Lišenje slobode osobe je vrlo ozbiljna mjera koja je opravdana jedino
kada su druge manje stroge mjere razmotrene i kada su se pokazale nedovoljnim da zaštite osobni
ili javni interes, što je moglo zahtijevati pritvaranje osobe koja je u pitanju.To znači da nije dovoljno
da lišenje slobode bude u skladu sa domaćim zakonima, nego da ono mora biti i neophodno u tim
okolnostima.
Međutim, u ovom predmetu izgleda da se zanemarila činjenica da po Dijelu 40 Zakona od 26.
oktobra 1982. postoji nekoliko različitih mjera koje se mogu primijeniti na osobu u intoksiranom
stanju, od kojih je pritvaranje u centru za otriežnjavanje najekstremnija. I doista, u istom dijelu stoji
da intoksirana osoba ne mora nužno biti i lišena slobode, jer ju policija može isto tako odvesti u
ustanovu za javnu brigu ili vlastitoj kući (vidi stav 26).
107