You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
Evropska Konvencija o ljudskim pravima<br />
Domaći zakon o hapšenju i lišenju slobode mora zadovoljavati određene<br />
kriterije<br />
Što se tiče zahtjeva na koji se domaći zakon pozivao kao na osnov za hapšenje i lišenje slobode<br />
i koji mora biti dovoljno jasan, Sud je u predmetu Jecius protiv Litvanije (presuda od 31. jula<br />
2000, Predstavka br. 34578/97, stav 59) našao sljedeće:<br />
Sud primjećuje da pismo tužitelja od 13. juna 1996. (stav 16 gore), odluka Ombudsmana od 21. novembra<br />
1996. (stav 23 gore), pismo predsjednika Krivičnog odjela Vrhovnog suda od 30. decembra<br />
1996. (stav 27 gore) i podnesci odgovorne vlade ovom Sudu (stav 54 gore) predstavljaju tri različita<br />
odgovora na pitanje koji dio lišenja slobode podnositelja je bio pokriven bivšim članom 226, stav<br />
6, Zakona o krivičnom postupku čiji je rezultat da se lišenje slobode podnositelja može značenjski<br />
opravdati tom odredbom do 4, 14, ili 21. juna 1996. Sud smatra da nije potrebno riješavati ovu razliku<br />
što se tiče praktičnih posljedica nekadašnjeg člana 226, stav 6 Zakona o krivičnom postupku,<br />
jer se već pokazao dovoljno nejasnim da je <strong>iz</strong>azvalo određenu konfuziju čak i među nadležnim vlastima<br />
države. Prema toma, ono je bilo nekompatibilno sa zahtjevima «zakonitosti» po članu 5, stav 1<br />
Konvencije. Štaviše, gore spomenuta odredba dopustila je lišenje slobode pozivanjem na stvari koje<br />
su bile potpuno nebitne u odnosu na član 5, stav 1.<br />
Iz ovoga slijedi da lišenje slobode podnositelja pozivanjem na nekadašnji član 226, stav 6,<br />
Zakona o krivičnom postupku nije bilo propisano zakonom u značenju po članu 5, stav 1,<br />
Konvencije.<br />
Sud je također razmatrao slučaj osobe koja je bila optužena, lišena slobode prije <strong>iz</strong>vođenja pred<br />
sud, a nalog za pritvor je istekao i gdje takva situacija nije bila predviđena zakonom (predmet<br />
Baranowski protiv Poljske, presuda od 28. marta 2000, Predstavka br. 28358/95, stavovi 53-<br />
58):<br />
Kada govori o okolnostima u ovom predmetu, Sud primjećuje da se strane slažu da u periodu od<br />
30. decembra 1993.- zapravo 31. januara 1994. kada je istekao nalog za pritvor, i odluke regionalnog<br />
suda u Lódzu 24. maja 1994, kojom se podnositelj pušta na slobodu, nije bilo nikakve <strong>sudske</strong><br />
oduke kojom se odobrava lišenje slobode podnositelja. Obje strane se također slažu da je u ovom<br />
periodu podnositelj bio u pritvoru samo na osnovu činjenice da je u međuvremenu uložen optužni<br />
prijedlog kod suda nadležnog za taj predmet.<br />
Sud primjećuje da domaća praksa po kojoj se neka soba drži u pritvoru na osnovu optužnog prijedloga<br />
nije bila zasnovana na nikakvoj specifičnoj zakonskoj odredbi ili sudskoj praksi, što je Komisija<br />
ustanovila i s čim su se strane složile. Ova je praksa, kao što Sud primjećuje, proistekla <strong>iz</strong> činjenice<br />
da u vrijeme relevantno za ovaj predmet poljski krivični zakoni nisu imali jasno propisana pravila<br />
koja su se odnosila na pritvorenika u sudskom postupku kome je istekao pritvor po posljednjem<br />
nalogu <strong>iz</strong>datom u fazi istrage.<br />
U ovakvom kontekstu Sud smatra, kao prvo, da relevantni zakonski propisi u Poljskoj, zabog nepostojanja<br />
prec<strong>iz</strong>ne odredbe kojom se propisuje - i ako se propisuje, pod kojim uvjetima se pritvor<br />
koji je određen na ograničeni vremenski period u fazi istrage može ispravno produžiti i u fazi sudskog<br />
postupka, ne zadovoljavaju test «predviđenog zakonom» u svrhe člana 5. stav 1, Konvencije.<br />
Dugo, Sud smatra da je praksa nastala kao odgovor na prazninu u zakonima, po kojoj se neka<br />
osoba može držati u pritvoru na neograničeno i nepredvidiljivo vrijeme, a da taje pritvor ne bude<br />
101
Change language