Prvo spomen obijeÅ¾je u regionu Strana 19 - Forumbosnjaka.com

Glasilo o duhovnom, 

kulturološkom, 

nacionalnom 

identitetu i položaju 

Bošnjaka/Muslimana 

u Crnoj Gori 

e-mail: 

forum.bmcg@t-com.me 

Oktobar, 2011. godine Broj 19 www.forumbosnjaka.com Godina VI ISSN 1800-7724 

Obilježen dan sjećanja na civilne žrtve ratova 1991-2001. 

Prvo spomen 

obiježje u regionu 

Strana 19

Obilježen dan sjećanja na civilne žrtve 

Prvo spomen obilježje u regionu 

Dr. Igor Lukšić, predsjednik Vlade Crne Gore 

Gradonačelnik Podogrice M. Mugoša i ministar odbrane B. Vučinić 

R. Rastoder, V. Lazović i R. Konjević 

Ministar kulture Branislav Mićunović 

Sa otvaranje spomen parka Sa konferencije sjećanja u KIC-u, sa lijeva na desno: : 

B. Raonić, T. Gorjanc-Prelević, H. Tuzović, 

M.Rastoder i O. Mehmedović

Revija FORUM 

Revija 

FORUM 

Sadržaj 

IZ NAŠEG UGLA 

Crne Gora u susret pregovorima o punopravnom članstvu u Evropskoj Uniji 

Opasnost od ponavljanja grešaka..................................................................5-8 

Rifat Rastoder 

HRONIKA 

Teroristički napad na američku ambasadu u Sarajevu 

Napad na Bošnjake i Bosnu................................................................................... 9 

Dodijeljena 13-julska nagrada 

Medju dobitnicima i prof.dr Šerbo Rastoder............................................... 10 


Prvo spomen obilježje u regionu............................................................... 11-13 

Bukovica, tužna strana naše zbilje 

Zločin bez krivaca............................................................................................ 14-15 

Održani i Treći susreti crnogorsko-turskog prijateljstva 

Dijaspora, živi most među državama.......................................................... 16-18 

Bošnjački susreti u Izmiru i Forum na susretima................................. 19-20 

Naučna Tribina “Crna Gora u doba Osmanlija I nakon toga” 

Velika zajednička istorija................................................................................... 21 

Stvoreni preduslovi za izgradnju Mešihata i Kulturnog centra Bošnjaka u Podgorici 

Nepotrebna politizacija.......................................................................................23 

KRITIČKE PARALELE 

Ustavne promjene 

Različiti motivi.................................................................................................. 27-28 

Omer Mehmedović 

Crna Gora i jezička politika 

Kompromis sa mnogo nedoumica............................................................... 29-30 

Suljo Mustafić 

Povodom preliminarnih rezultata popisa 

Popis bez dijaspore......................................................................................... 31-34 

Abdulah Bato Abdić 

Glasilo o duhovnom, 

kulturološkom, 

nacionalnom 

identitetu i položaju 

Bošnjaka/Muslimana u Crnoj Gori 

Izdavač: 

Forum Bošnjaka / Muslimana 

Crne Gore 

* * * 

Predsjednik Savjeta: 

Husein - Ceno Tuzović, prof. 

Predsjednik Upravnog odbora: 

Mirsad Rastoder 

Adresa: 

Podgorica, ul. AVNOJ-a br. 32 

www.forumbosnjaka.com 

E-mail: 

forum.bmcg@t-com.me 

Žiro račun: 

550-3841-06 

Podgorička banka 

Koordinatori: 

Melita Rastoder 

Safet Korać 

* * * 

* * * 

Grafička Priprema: 

Adil Tuzović 

* * * 

Štampa: 

Daily Press, Podgorica 

Tiraž: 2000 

Rješenjem Ministarstva kulture i 

medija Crne Gore broj 582, od 6 

aprila 2006. godine, revija Forum 

se upisuje u evidenciju medija. 

Oktobar, 2011. 3

Revija FORUM 

DRUŠTVO 

Dani Borovnice u Plavu: Neiscrpno bogatstvo..................................................35 

Zavičajne staze - Bihor 2011: Teferič u divan bašči...................................36-38 

Nastavljena arheološka istraživanja u Radmanskoj dolini 

Mileniijumski tragovi života........................................................................39-42 

Predrag Lutovac 

Kutak za dokone: Đurumlije (dobrovoljci).................................................43-44 

Ervin Spahić 

Meridijani 

Turska sve važniji partner Crne Gore: Zajednička korist.............................45-46 

Mustafa Canka 

KULTURA, ZAPIS, REPORTAŽA 

Nova knjiga: Mr Adnan Prekić 

Zbirka dokumenata ........................................................................................ 47-48 

Jasmina Kočan 

Pisci u dijaspori: Pisac bez dijaspore je pisac bez osnove......................49-50 

Kemal Musić 

U KIC »Budo Tomović, promovisana studija: Umjetnost islamske kaligrafije, 

autora Prof. Dr. Ćazima Hadžimjelića 

Događaj za pamćenje............................................................................................51 

Univerzalni jezik Bošnjaka naziva se sevdalinka 

Pjesma što dušu miluje.................................................................................52-53 

Zerina Ćatović 

Najbolji mladi pjesnik Dina Murić 

STVARALAŠTVO JE U SJENCI DRUGIH OZNAKA.................................................54-55 

Vrbički na pjesničkom kongresu u Iranu 

Književno veče pred mezarjem sufijskog pjesnika...................................56 

Slike Abaza Dizdarevića u galeriji “Centar” 

Dosljedni tumač svjetla u crnogorskom stvaralaštvu................... 57-58 

Dosljedni tumač svjetla u crnogorskom stvaralaštvu 

Ibrahimović ponovo u Francuskoj...................................................................59 

Bijenale mladih unjetnika Evrope i Mediterana 

ČUVAR RAVNOTEŽE U SOLUNU.................................................................................60 

Slikar Mirsad Đurđević: Kololorit naglašenih asocijacija............................61 

PRIČA 

UOČI MEVLUDA..........................................................................................................62 

Ajdin Rakić 

SPORT 

Fudbalski As Elsad Zverotić: Nenametljivi heroj................................................63 

FK Petnjica je u Drugoj ligi! 

Pravi sportski podvig..........................................................................................64 

U posjeti Čekićima: Stonoteniserska porodica...............................................65 

VJERSKI POJMOVNIK 

Sabur je hrana za duševni mir..........................................................................66 

Alen ef.Hasić 

4 

Oktobar, 2011.

Revija FORUM 

Iz našeg ugla 

Crne Gora u susret pregovorima 

o punopravnom članstvu u Evropskoj Uniji 

Opasnost od 

ponavljanja grešaka 

Piše: Rifat RASTODER 

Crna Gora je ovih dana uknjižila 

još jedan istorijski datum. Evropska 

komisija je, na sjednici od 12. oktobra 

ove godine, preporučila za početak 

pregovora o punopravnom članstvu u 

Evropskoj Uniji. Istina, preporuku EK 

tek treba da razmotri i, kako se očekuje, 

potvrdi Ministarski savjet Evropske 

Unije, negdje tokom novembra ili najkasnije 

decembra ove godine. Savjet 

bi tom prilikom trebao odrediti datum 

početka pregovora. 

Uprkos činjenici da sam početak 

pregovora i ne znači mnogo, jer neki 

od slučajeva – naprimjer Turske, Makedonije 

i slično govore da pregovori 

mogu i potrajati, početak pregovora 

EU sa Crnom Gorom će biti višestruko 

značajan čin, koji po svojoj suštini 

nadilazi sam spoljnopolitički i ukupno 

– državni interes Crne Gore. Moglo bi 

se čak dokazivati da koliko god bi sa 

punopravnim članstvom u EU dobila 

Crna Gora, bar jednako toliko dobija i 

Evropska Unija. 

Riječ je, naime, o događaju koji 

bi, naravno ukoliko sve bude teklo 

kako se pretpostavlja, mogao biti 

prekretnica u evropeizaciji Balkana 

i definitivnoj prekompoziciji ili bar 

marginalizaciji viševjekovne linije sučeljavanja 

na ovim prostorima različitih 

sfera interesa i uticaja i, u prvom 

redu, tzv istočne i zapadne. Evropska 

Unija, nadalje, sa Crnom Gorom dobija 

još jednu veoma značajnu stratešku 

tačku na Jadranu a i ni njeni 

prirodni potencijali nijesu zanemarljivi. 

Konačno, Crna Gora sa takvim 

potencijalima i relativno malim brojem 

stanovnika ni u čemu i nikome 

ne može ugroziti niti jedan od iole 

bitnijih interesa. 

Oktobar, 2011. 5


Revija FORUM 

Crna Gora, pak, sa pretpostavljenim 

članstvom u EU, dobija u prvom 

redu šansu da konačno raskrsti sa 

kojekakvim mitovima i mitologijom 

i utemelji se na znatno širem prostoru 

i u, trenutno bar, najprosperitetnijem 

sistemskom ambijentu 

koji slovi kao univerzalni standard. 

Sa članstvom CG u EU i svim građanima 

– pripadnicima ovdašnjih 

brojčano manjinskih naroda stvaraju 

se uslovi da sa svojom državom 

i domovinom Crnom Gorom ponovo 

budu zajedno i sa sa svojim sunarodnicima 

iz ostalih država sa prostora 

bivše SFRJ. 

Naravno, tek vrijeme će pokazati 

da li će započeti aranžman zaista 

i značiti iskorak ka prosperitetnijoj 

budućnosti ili tek samo korak u novi 

neizvjesni idealizam. A to će, umnogome, 

bitno zavisiti i od spodobnosti 

same Crne Gore da se u novom 

ambijentu izbori za adekvatno mjeste. 

Nažalost, neka od aktuelnih dešavanja 

nijesu baš ohrabrujuća u 

tom pogledu. Kao prvo, zabrinjava, 

prije svega, činjenica da se u Crnoj 

Gori čak i elementarne reformske 

obaveze još uvažavaju i rješavaju tek 

po nalogu stranih zvaničnika ili eksperata. 

Isuviše mnogo vremena se, 

naime, izgubi na teško objašnjivom 

ignorisanju određenog problema ili 

pitanja da bi se potom, što se kaže, 

na vrat - na nos, pokušavalo nadoknaditi 

propušteno. Tako se najčešće 

i upadalo u zamke političkih i državnih 

oponenata. Eklatantan primjer su 

upravo i nedavno usvojene izmjene i 

dopune Zakon o izboru odbornika i 

poslanika. 

Iako je usaglašavanje sa novim 

Ustavom i odgovarajućim evropskim 

standardima bila jedna od prioritetnih 

- oročenih ustavnih obaveza još 

od 2007. godine, ozbiljniji odnos 

prema ovoj obavezi evidentan je tek 

nakon što je ovu obavezu Evropska 

komisija uvrstila u spisak preduslova 

za početak pregovora o punorpavnom 

članstvu u Evropskoj Uniji. Tako 

je propuštena i svaka od do tada realnih 

šansi da se Zakon usvoji sa prihvatljivijim 

rješenjima. To je, naravno, 

iskoristila tzv prosrpska opozicija 

(SNP, NS i PzP) i naprosto nametnula 

svoju igru. 

Posredstvom pitanja tzv autentične 

zastupljenosti manjinskih naroda 

i drugih manjih nacionalnih zajednica 

u Skupštini Crne Gore i skupštinama 

lokalnih jedinica, nametnuta su brojna 

inače još nedovršena identitetska, 

u prvom redu, srpsko-crnogorska 

pitanja. Tako, naprimjer, sve do 

samog glasanja, praktično, uprkos 

ustavnom konceptu Crne Gore kao 

države svih građana, insistiralo se na 

konkretnom imenovanju manjinskih 

naroda i drugih manjih nacionalnih 

zajednica ali među kojima nipošto 

ne bi bili Srbi. Jer, kako ističu, Srbi 

neće da budu gosti u državi za čiji su 

opstanak sa Turcima ratovali njihovi 

preci. Ovim državotvorcima, naravno, 

i ne pada na pamet da se prisjete 

nijednog od slučajeva krajnje olakog 

odricanja od iste te države kao ni činjenice 

da je u više navrata potom 

obnavljana tek uz možda i presudnu 

pomoć upravo brojčano manjinskih 

naroda koje oni žele proglasiti „gostima“ 

a sebe „domaćinima“ u zajedničkoj 

Crnoj Gori. Na ruku im je 

zadugo išla i neobjašnjiva konfuzija 

kod jednog broja visokih zvaničnika 

i predstavnika SDP-a i DPS-a, koji su, 

olako previđajući da je pojam „manjinski“ 

isključivo kvantitativna a ne 

6 

Oktobar, 2011.

Revija FORUM 


Pravo na autentičnu 

zastupljenost u Skupštini CG 

“U raspodjeli mandata učestvuju izborne liste koje su 

dobile najmanje 3% od ukupnog broja važećih glasova u 

izbornoj jedinici. 

Izuzetno od stava 1 ovog člana: 

1) izborne liste pripadnika određenog manjinskog naroda 

ili manjinske nacionalne zajednice, naznačenog u 

izbornoj prijavi ili nazivu izborne, u slučaju da ni jedna od 

njih ne ispuni uslov iz stava 1 ovog člana, a pojedinačno 

dobiju najmanje 0,7% važećih glasova, stiču pravo na 

učešće u raspodjeli mandata kao jedna - zbirna izborna 

lista sa ukupno dobijenim brojem važećih glasova, s tim 

što će se za obračun mandata priznavati zbrajanje do 

najviše 3 mandata; 

2) u slučaju da ni jedna od izbornih lista pripadnika 

hrvatskog naroda u Crnoj Gori ne ispuni uslove iz stava 

1 ovog člana i tačke 1 ovog stava, najuspješnija od njih, 

sa najmanje 0,35% važećih glasova stiče pravo na jedan 

poslanički mandat. 

Pravo iz stava 2 tačka 1 ovog člana koriste izborne 

liste pripadnika određenog – istog manjinskog naroda, 

odnosno iste određene – iste manjinske nacionalne zajednice, 

sa učešćem do 15% od ukupnog stanovništva u 

izbornoj jedinici, prema podacima sa posljednjeg popisa 

stanovništva. 

Raspodjela mandata podnosiocima izbornih lista koji 

čine jednu - zbirnu izbornu listu iz stava 2 tačka 1 ovog 

člana vrši se saglasno broju pojedinačno dobijenih glasova, 

na način iz člana 95 stav 1 ovog zakona. 

Učešće izborne liste određenog manjinskog naroda 

ili manjinske nacionalne zajednice u predizbornoj koaliciji 

sa izbornim listama drugog manjinskog naroda ili 

manjinske nacionalne zajednice ili izbornim listama političkih 

stranaka ili grupa građana koje ne koriste pravo 

iz stava 2 ovog člana ne isključuje drugim podnosiocima 

izbornih lista tog manjinskog naroda ili manjinske nacionalne 

zajednice pravo iz stava 2 ovog člana.” 

nikakva statusna karakteristika, u 

više navrata izjavljivali da da i sami 

smatraju da „Srbi u Crnoj Gori nijesu 

i ne mogu biti manjiinski narod.“ 

Radilo se u suštini o zajedničkom 

pokušaju indirektne redefinicije države 

svih građana u nacionalnu državu. 

I jedni i drugi su očigledno vjerovali 

da će podgrijane srpsko-crnogorske 

razlike vremenom doći na jedno te 

isto. Crnogorci su vjerovali – na crnogorstvo, 

a Srbi – na srpstvo. 

U uvjerenju da bi sa statusom 

nacionalne manjine imali značajniji 

udio u raspodjeli budžetskih sredstava 

namijenjenih za očuvanje identiteta 

manjinskih naroda i drugih manjinskih 

nacionalnih zajednica, zdušno 

Oktobar, 2011. 7


Revija FORUM 

ih je podupirao u tome i jedan, istina 

manji, broj predstavnika nacionalnih 

savjeta, upravo onih koji bi se trebali 

boriti za odgovarajući status svakog 

od ovdašnjih autohtonih naroda: 

Srba, Bošnjaka, Albanaca, Hrvata, 

jednako kao i brojčano preovlađujućih 

Crnogoraca. 

Do djelimičnog otrežnjenja došlo 

je tek kada je kao uslov za glasanje 

izmjena i dopuna izbornog zakona ispostavljen 

zahtjev da se Srbi i srpski 

jezik po statusu, u najmanju ruku, 

izjednače sa Crnogorcima i crnogorskim 

jezikom i kao takvi ugrade u sva 

akta kojima se definiše državni i nacionalni 

identitet. Međutim, čak ni nakon 

toga se nijesmo uspjeli izboriti za 

vraćanje na izvorne referendumske i 

ustavne principe. Naprotiv, mnogi su 

se i ne razmišljajući šta sve to znači 

u kontekstu nedavno objelodanjene 

nove-stare strategije Vlade Srbije o 

„saradnji“ sa srpskom dijasporom 

u državama bivše SFRJ, olako zadovoljili 

pukim formalnim priznanjem 

crnogorskog jezika i nacije i uslijedio 

je ustupak za ustupkom. 

Kao prvo, kompromisnim rješenjem 

najdelikatnijeg pitanja - autentične 

zastupljenosti brojčano manjinskih 

naroda i drugih manjinskih 

nacionalnih zajednica u Skupštini 

Crne Gore i skupštinama lokalnih 

jedinica zaista je djelimično narušeno 

stečeno pravo na afirmativnu 

akciju u izbornom procesu. Između 

ostalog, ograničena je mogućnost 

učešća u raspodjeli mandata sa 

zbirnim nacionalnim glasovima na 

najviše tri mandata. Takođe, dok 

se uspostavljanjem i tzv. gornje procentualne 

granice (do 15% učešća 

u stanovništvu) prava na autentičnu 

zastupljenost ipak ostalo na samoj 

ivici ustavnosti, apostrofiranjem u 

zakonu Hrvata, zasigurno je prekoračena 

granica ustavnosti. Bilo bi 

možda ishitreno tvrditi da je to učinjeno 

namjerno kako bi isto rješenje 

analogno u slučaju dvije odredbe 

Zakona o manjinskim pravima, 

ono prvom prilikom bilo osporeno. 

8 

Nesnalaženje crnogorskih zvaničnika 

očituje se i u nanovo usvojenim 

izmjenama i dopunama opšteg zakona 

o obrazovanju i državljanstvu koja 

su nametnuta kao uslov za glasanje 

zakona o izborima. 

Nažalost, očigledno u želji da 

pomogne u stvaranju političkih pretpostavki 

za početak direktnih pregovora 

sa Evropskom Komisijom o 

punopravnom članstvu Crne Gore 

u Evropskoj uniji i Vlada je podlegla 

pomenutim pritiscima i predložila izmjene 

Zakona o opštem obrazovanju 

i vaspitanju, koje su i ustavno i suštinski 

veoma diskutabilne. 

Predlogom zakona o izmjenama 

Opšteg zakona o obrazovanju i vaspitanju, 

između ostalog, ističe se: 

„Nastava u ustanovi izvodi sa na 

crnogorskom jeziku. 

Imajući u vidu istu lingvističku 

osnovu nastava u ustanovi izvodi se i 

na srpskom jeziku. 

Poštujući prava manjinskih naroda 

nastava u ustanovi izvodi se i na 

bosanskom, albanskom i hrvatskom 

jeziku, kao jezicima u službenoj upotrebi.“ 

Ovom odredbom srpski jezik je, 

zbog „iste jezičke osnove“ sa crnogorskim 

jezikom izdvojen od ostalih, 

ustavom konstatovanih i lingvistički, 

takođe, istih jezika u službenoj 

upotrebi(bosanski i hrvatski), čime je 

i sistemska neravnopravnost i ovih-u 

osnovi istih jezika, i pripadnika odgovarajućih 

jezičkih zajednica. 

U stavu 3 istog člana, predlagač 

zakona se poziva i na ustavno 

nepostojeća „prava manjinskih 

naroda“umjesto na „posebna- manjnska 

prava pripadnika manjinskih 

naroda i drugih manjnskih nacionalnih 

zajednica“. 

Citiranimm odredbama se, takođe, 

protivustavno i netačno apostrofiraju 

korisnici manjinskih prava, 

čime se indirektno dovodi u pitanje 

državotvornost građana – pripadnika 

apostrofiranih naroda i sam ustavni 

koncept države Crne Gore, kao države 

svih građana. Niz je još primjera 

olakog zaboravljanja na ustav i 

osnovne principe na koji se temelji 

savremena Crna Gore. Još je, naprimjer 

svježa konfutija oko posljednjeg 

popisa stanovništva. Zbrka oko regulative 

o lokalnoj samoupravi je, u tom 

smislu, možda i još ilustrativnija. Da 

se i ne govori o očiglednom upornom 

zatvaranju očiju pred civilizacijskom 

obavezom – suočavanja sa istinom o 

zločinima počinjenim tokom posljednje 

jugoslovenske ratne drame ili, 

pak, stvarnog priznavanja i uvažavanja 

realne činjenice o multivjerskom, 

multinacionalnom i multikulturalnom 

društvenom i, pogotovu, o državotvornom 

biću Crne Gore. Dok se tek 

u prigodnim situacijama ponosimo 

njegovim multinacionalnim i multikulturalnim 

identitetom, u svim drugim 

situacijama i dalje se insistira na 

jednonacionalnom predznaku svih 

mogućih institucija, agencija čak i 

kojekakvih udruženja. Ovaj odnos još 

je primjetniji u obrazovanju, zapošljavanju, 

kadrovskoj politici i slično. A 

time se, zapravo, najdirektnije razara 

državotvorno biće i, čak i ne želeći, 

Crna Gora gura u ponavljanje istorijskih 

grešaka. 

Sve u svemu, dosta je još razloga 

za strah od ponavljanja gršaka iz bliske 

i dalje prošlosti kada su se iz sličnih 

razloga države crne gore odricali 

čak i njeni izvorni tvorci. Upravo zbog 

toga možda je i pravi je trenutak da 

se razbistre glave i reafirmišu izvorni 

principi na kojima je, poslije punog 

jednog vijeka, obnovljena nezavisna 

Crna Gora i izboren put do samog 

predvorja EU, kako bi potom i u njoj 

izborili adekvatno mjesto za zajedničkim 

stolom i na zajedničkom tržištu 

ali, istovremeno, i sačuvali sebe 

sa svim našim sličnostima i specifičnostima. 

U protivnom, moglo bi nam 

se svima pojedinačno kao i Crnoj 

Gori ukupno desiti da se, umjesto za 

sebe, ponovo izborimo za sopstvenu 

dalju marginalizaciju. 

Oktobar, 2011.

Revija FORUM 

Hronika 

TERORISTIČKI NAPAD NA AMERIČKU AMBASADU U SARAJEVU 

Napad na 

Bošnjake i Bosnu 

Zgrada američke 

ambasade u Sarajevu 

U glavnom gradu Bosne i Hercegovine u petak 28. 

oktobra desio se oružani napad na ambasadu SADa. 

Usred bijela dana, u samom centru grada, čovjek 

obučen u vojničkoj jakni, duge brade i kratkih pantalona, 

drži pušku u ruci i puca na američku ambasadu 

u Sarajevu, su slike koje su obišle svijet. Prije nego 

što je pogođen snajperskim hicem u nogu i savladan 

od strane pripadnika policije, uspio je da ispali, kako 

su prenijeli bosanski mediji, oko 90 metaka, od kojih 

je povrijeđen jedan policijac koji je radio na čuvanju 

bezbjednosti ambasade. Do ovog trenutka nijesu saopšteni 

motivi napada. 

Ukupna bosansko-hercegovačka javnost je zgrožena 

ovim terorističkim aktom, doduše neki su likovali, 

govoreći da je Jašarević vehabija, što znači da je Bošnjak 

i da je to neosporna činjenica. Ovakvim izjavama 

se želi reći kako Bošnjaci, koji su svi pripadnici Islamske 

vjeroispovjesti, imaju sklonost ka terorizmu. 

Članovi Predsjedništva Bosne i Hercegovine Željko 

Komšić i Bakir Izetbegović su osudili ovaj akt, poistovjećujući 

ga sa napadom na Bosnu i Hercegovinu i 

sve njene građane, kao i pucnjem u odnose SAD-a i 

BiH, poručujući da, Bosna i Hercegovina nije utočište 

terorista, niti narodi Bosne i Hercegovine podržavaju 

nešto što može ugroziti mir. Napad je, doduše na 

svoj način, osudio i član Predsjedništva iz Republike 

Srpske Nebojša Radmanović, kazavši da se to moglo i 

očekivati poslije bombaških napada u Bugojnu. 

Reisu-l-ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini 

dr. Mustafa Cerić najoštrije je osudio teroristički 

napad na Ambasadu Sjedinjenih Američkih Država 

u Sarajevu. “Želim kazati da američka Ambasada u 

nama ovdje ima prijatelja i da je napad na američku 

Ambasadu i napad na nas” kazao je reisu-l-ulema dr. 

Mustafa Cerić. 

Reis Islamske zajednice u Crnoj Gori Rifat ef. Fejzić 

je osudio napad na američku Ambasadu u Sarajevu . 

“Žao mi je što se to desilo baš u Sarajevu, gradu gdje 

na svega stotinjak metara imate džamiju, katedralu, 

sinagogu i pravoslavnu crkvu. Žalim zbog ovog slučaja 

u Sarajevu. Nemam riječi da osudim taj nerazumni 

i necivilizacijski čin, jer je izgledalo sve kao u filmovima 

strave i užasa. Žao mi je i što se to desilo baš u 

Sarajevu, gradu koji je na Balkanu centar multinacionalnog 

i multietničkog sklada. Gradu gdje na svega 

stotinjak metara imate džamiju, katedralu, sinagogu 

i pravoslavnu crkvu. Ovo je za svaku osudu”, rekao je 

Fejzić. 

Forum Bošnjaka-Muslimana Crne Gore, najoštrije 

osuđuje napad na američku Ambasadu u Sarajevu. 

Ovaj napad smatramo kako napadom na Bosnu i Hercegovinu, 

tako i napadom na sve Bošnjake. Ovo je 

takođe pokušaj da se Islam prikaže kao vjera koja podržava 

nasilje i teror, što bi krajnji cilj bio podsticanje 

islamofobije i na ovim prostorima. 

Ukoliko je Mevlid Jašarević sam došao na ideju da 

počini ovaj kukavički napad, onda mu je, zasigurno, 

potrebna psihijatrijska pomoć. Ukoliko je bio pomagan 

ili upotrijebljen radi postizanja nekih ciljeva, izražavamo 

nadu da će se inicijatori otkriti i izvesti pred 

lice pravde. 

Oktobar, 2011. 9

Hronika 

Revija FORUM 

Dodijeljena 13-julska nagrada 

Među dobitnicima i prof.dr 

Šerbo Rastoder 

Žiri za dodjelu Trinaestojulske nagrade kojim je predsjedavao 

Marko Špadijer, a članovi su bili prof, dr Šonja Tomović-Šundić, pisac 

Ognjen Spahić, prof, dr Dragan Koprivica i doc. dr Rifat Alihodžić, 

najveće državno priznanje ove godine uručio je istoričaru, prof. 

dr Šerbu Rastoderu, za monografiju “Bošnjaci/muslimani Crne 

Gore izm eđu prošlosti i sadašnjosti”, kao i za doprinos crnogorskoj 

istoriografiji. 

Pored Rastodera, ovogodišnji laureate su i reditelj Slobodan 

Milatović za režiju predstava “Kasandra, kli šei”, “Tiresijina laž”, 

“Vladimir i Kosara”, “Plan B” i “Maćado”, kao i za međunarodnu 

afirmaciju autentičnih umjetničkih vrijednosti alternativnog teatra i 

kompozitor Žarko Mirković za djelo “Triptih” koje je premijemo izvedeno 

na zatvaranju X međunarodnog muzičkog festivala “A Tempo. 

Laureatima je Trinaestojulsku nagradu uručio Ranko Krivokapić, 

osvrćući se u svom govoru na značajne događaje iz crnogorske 

istorije, kao i na veliki doprinos nagrađenih stvaralaca za istoriju i 

kulturu zemlje. “Imati ovakve ljude pred sobom čije djelo je veliko u 

oblasti kojoj su posvetili život, a njihovo ljudsko djelo je podijeljeno 

s narodom, donosi čast i priznanje Crnoj Gori, a i čast i priznanje 

nagradi koju dobijaju. Šerbo Rastoder radi ono stoje najteže u Crnoj 

Gori, otkriva Crnogorcima Crnu Gora. Crnogorci su znali da pomognu 

dragima, ali su najčešće znali da izgube sebe. Rastoder ima 

neprolaznu mudrost, mir u istoriografiji, žestinu i žar u dnevnom 

iskazu. On nije dozvolio da laž prekrije istinu”, kazao je Krivokapić. 

Početkom juna, na inicijativu Muamera Zukorlića, glavnog muftije 

Islamske zajednice u Srbiji u Novom Pazaru osnovana je Bošnjačka 

akademija nauka i umjetnosti (BANU). Članovi osnivačke 

skupštine za predsjednika BANU imenovali su Ferida Muhića, dok 

je reis ul - ulema Islamske zajednice Bosne i Hercegovine Mustafa 

Cerić imenovan za predsjednika Senata. Zukorlić, koji je bio predsjednik 

Inicijativnog odbora za osnivanje BANU, izabran je za generalnog 

sekretara Akademije. Potpredsjednici Akademije su Dževad 

Jahić i Lamija Hadžiosmanović. 

BANU će imati dvojno sjedište - neki organi će biti u Sarajevu, a 

neki u Novom Pazaru, a njen prostor djelovanja biće Bosna i Hercegovina, 

Sandžak i bošnjačka dijaspora. Akademija će djelovati kroz 

četiri odjeljenja - Odjeljenje društveno-humanističkih nauka, Odjeljenje 

za islamsku tradiciju, Odjeljenje za umjetnost i Odjeljenje prirodno-matematičkih, 

medicinskih i tehničkih nauka. Utemeljivači 

BANU-a su: prof. dr. Ferid Muhić, prof. dr. Mustafa Cerić, muftija 

Dobitnici 13-julske nagrade: Rastoder, Mirković i Milatović 

Profesor dr Sanja Tomović-Šundić, član žirija, istakla je da je 

Rastoderova monografija napravljena je sa relevantnom naučnom 

metodologijom, držeći se istorijskih izvora prvog reda. Da je istoričar 

pokazao je da, kao i svi drugi veliki segmenti naše kulture, 

zapravo jesu njeni nerazlučivi djelovi, koji zajedno čine crnogorski 

identitet. 

U ime dobitnika nagrade zahvalio se profesor dr Rastoder, koji 

je tom prilikom rekao: »Ako smo mi nešto stvorili i ostavili svom narodu, 

ispunili smo misiju. Ovu čast dijelimo sa svima onima koji misle 

dobro svojoj državi. Profesor Rastoder je, pored mnogih dužnosti, 

koje je obavljao, bio i prvi predsjednik Savjeta Foruma Bošnjaka/ 

Muslimana. 

Husein Tuzović 

Novi Pazar 

Osnovana Bošnjačka akademija 

nauka i umjetnosti 

Osnivači BANU u Novom Pazaru 

Muamer ef. Zukorlić, prof. dr. Dževad Jahić, prof. dr. Muhamed Filipović, 

prof. dr. Lamija Hadžiosmanović, prof. dr. Đenana Buturović, 

prof,. dr. Ibrahim Pašić, prof. dr. Omer Nakičević, prof. dr. Ismail 

Čekić, prof. dr. Džemaludin Latić, književnik Alija Džogović, prof. dr. 

Šerbo Rastoder, akademski slikar Mehmed Sletović, prof. dr. Hasnija 

Muratagić – Tuna, prof. dr. Ejup Ganić, književnik Nedžad Ibrišimović, 

prof. dr. Omer Ibrahimagić, akademski slikar Muradin Dino 

Trtovac, prof. Ermin Sinanović i ekonomsita Haris Hromić. 

10 

Oktobar, 2011.

Revija FORUM 

Hronika 


Prvo spomen 

obilježje u regionu 

Povodom Evropskog Dana sjećanja 

na žrtve Srebrenice i Dana Sjećanja 

na civilne žrtve ratova vođenih na prostorima 

bivše Jugoslavije u periodu od 

1991-2001.godine ustanovljenog Deklaracijom 

Skupštine Crne Gore od 09. 

Jula 2009.godine, predsjednik Vlade 

Crne Gore, Igor Lukšić je u Podgorici 

otvorio prvi u regionu spomen park sa 

spomen obilježjem posvećenim civilima 

stradalim u ratovima na jugoslovenskom 

prostoru od 1991-2001. godine. 

Forum Bošnjaka/Mslimana Crne Gore 

je u podgoričkom KIC-u organizovao i 

skup sjećanja pod nazivom - Da se ne 

ponovi. 

Otvarajući spomen obilježje posvećeno 

civilima stradalim u ratovima 

na jugoslovenskom prostoru od 1991- 

2001. godine, premijer Igor Lukšić je, između 

ostalog, kazao da spomen-park 

ne treba samo da podsjeća na žrtve suludog 

rata, već i na snagu crnogorskog 

društva da se suoči sa istinom. 

Lukšić je rekao da Crna Gora, na 

dan kada se obilježava 16 godina od 

stravičnog zločina u Srebrenici, ima potrebu 

da doprinese istini, pravdi, miru i 

otkrivanju grešnih i sjećanju na nevine 

podizanjem spomen-obilježja. 

“Otvaranje spomenika predstavlja 

čin svih, koji će obavezivati i opominjati 

da se i u budućnosti promišalja o prošlosti, 

greškama i ljudskim slabostima 

koje su odnijele živote”, rekao je Lukšić. 

On je poručio da se nikada ne može 

i neće zaboraviti žrtve deportacija, 

stradanje putnika u vozu u Strpcima, 

Kaluđerski laz, stradanje civila na dubrovačkom 

ratištu, progon Bukovičana, 

civilne žrtve u Crnoj Gori “usljed sulude 

kosovske avanture koja je nekadašnju 

Jugoslaviju dovela u sukob sa zapadnim 

svijetom 1999. godine”, ali i nijedan 

drugi događaj i zločin u kojem su 

stradali nevini. 

Samo jasnom osudom zločina i počinitelja, 

kako je kazao, možemo živjeti 

kao normalni ljudi i dobri susjedi. 

Spomen park civilnim žrtvama je, 

inače, otvoren upravo na inicijativu Foruma 

Bošnjaka Crne Gore, naravno uz 

kasniju podršku Ministarstva za ljudska 

i manjinska prava, Gradonačelnika i 

Skupštine Glavnog Grada, kao i Vlade 

Crne Gore. Istovremeno sa ovom inicijativom 

Forum je predložio i da jedna 

ulica u Podgorici nazove imenom Srđe 

Aleksića, mladića iz Trebinja, koji je početkom 

devedesetih stradao u svom 

rodnom gradu braneći od srpskih rezervista 

komšiju Bošnjaka. 

Na skupu sjećanja u podgoričkom 

KIC-u, govorili su: Mirsad Rastoder, 

predsjednik UO Foruma, Tea Gorjanc- 

Prelević, direktorica NVO Akcija za ljudska 

prava, Omer Mehmedović, član UO 

Foruma i Boris Raonić, izvršni direktor 

NVO Inicijativa mladih za ljudska prava. 

Predsjednik Upravnog odbora FBM 

Mirsad Rastoder podsjetio je da je samo 

jedan od saučesnika zločina počinjenih 

nad građanima Crne Gore osuđen u Bijelom 

Polju, dok su ostali na slobodi. 

“Crnogorski sudovi nemaju dokaza 

za etničko čišćenje Bukovice kod Pljevalja, 

deportaciju izbjeglica iz Herceg 

Oktobar, 2011. 11

Hronika 

Revija FORUM 

Novog, otmicu iz voza „Lovćen”, za stradanja 

u Logora Morinj, masakr nad civilima 

u Kaluđerskom lazu kod Rožaja 

i druga nedjela. Nema utvrđivanja pune 

istine i odgovornosti učesnika i nalogodavaca, 

pa ispada da smo svi krivi, 

a iskreno suočavanje sa prošlošću se 

odlaže”, rekao je Rastoder. 

“A svako odlaganje, odugovlačenje 

utvrđivanja i opšte spoznaje istine, 

samo povećava i delegira odgovornost 

na nove generacije”, poručio je Rastoder. 

Direktorica NVO Akcija za ljudska 

prava Tea Gorjanc-Prelević ocijenila je 

da su poznate gotovo sve činjenice o 

zločinima na teritoriji bivše Jugoslavije, 

naročito o onom u Srebrenici. 

“Uprkos tome, postoji mučan osjećaj 

da u regionu dželati još imaju svoju 

publiku, jatake i apologete, i to u značajnom 

dijelu prvenstveno srpske, a onda i 

crnogorske javnosti”, kazala je ona. Oni 

se, kako je rekla, ne stide da javno podržavaju 

zločine. Još ima takvih političkih 

partija, medija, intelektualaca i crkvi”, 

dodala je Gorjanc-Prelević. Prema 

njenim riječima, neophodno je uspostaviti 

povjerenje u regionu tako što će se 

istrajati na zahtjevima za pravdom za 

žrtve svih zločina koji su izvršeni na teritoriji 

nekadašnje Jugoslavije. 

“Spektar te pravde čini utvrđivanje 

krivične odgovornosti svih koji su 

učestvovali u zločinima, onih koji su 

ih osmislili i naredili, onih koji ih nijesu 

spriječili, a isto tako obeštećenje i 

olakšanje fizičke egzistencije žrtvama, 

kolektivno izvinjenje i podizanje spomenika”, 

istakla je Gorjanc-Prelević. 

Član UO FBM Omer Mehmedović 

kazao je da je osnovni cilj skupa da se 

oda počast nevinim žrtvama jednog bezumnog 

vremena, i da ukaže da još ima 

nedovoljno istraženih zločina. 

“Zato imamo apsurdnu situaciju da 

imamo zločine, a da ne znamo ko ih je 

počinio i po čijem nalogu. Do toga je 

došlo jer smo dugo ćutali i pustili da 

vrijeme briše tragove i dokaze, a da oni 

koji su naredili ili izvršili zločine danas 

tvrde da nemaju veze s tim”, kazao je 

on. 

Izvršni direktor Inicijative mladih za 

ljudska prava Boris Raonić kazao je, između 

ostalog, da se ono što se deša- 

12 

Igor Lukšić, predsjednik Vlade Crne Gore 

Osuda zločina je 

građanska i ljudska obaveza 

Danas smo ovdje da kao građani, ali i društvo, pošaljemo poruku 

svakom roditelju koji je izgubio dijete, sestri, bratu, djetetu, svakoj 

porodici u kojoj je neko stradao da Crna Gora i cijeli region više neće 

dozvoliti da se desi nešto slično! Svakim danom ćemo izgrađivati nove 

mehanizme uzajamnog povjerenja i zajedničke sigurnosti gradeći ambijent 

koji će omogućiti da se ovakve stvari više nikad ne ponove. 

Želim da ovdje, danas, gledajući u prošlost, a ne ona u nas, pogledamo 

u lice budućnosti, jer nijedan čovjek, porodica, država, a posebno 

region koji je obilježila dekada stradanja nevinih ljudi ne može gledati 

naprijed, ako je prošlost ostala uskraćena za odgovore! Samo jasnom 

osudom zločina i počinitelja možemo živjeti kao normalni ljudi i dobri 

susjedi. 

I to je naša građanska, a, prije svega, ljudska obaveza, da kao društvo 

koje teži da uđe u evropske strukture koje počivaju na civilizacijskim 

vrijednostima pravde i pravičnosti, ali i našim principima čojstva, 

junaštva i suživota, damo odgovore na događaje iz prošlosti i rasteretimo 

se balasta koji je rat donio. 

To će učiniti da nevine žrtve nađu spokoj, njihove porodice snage 

da nastave, a ovaj region suočavanje sa najtežim od svih - ljudskim 

zločinom! 

Želim i nadam se da ćemo promovisanjem ovih postulata, ali i napornim 

radom, stvarati društvo najstarijih vrijednosti koje će nam dati 

odgovore ko su krivci, zločinci i sudionici ovih stradanja. U tome neka 

svako prepozna svoju ulogu i odgovornost u cijelom region… 

Oktobar, 2011.

Revija FORUM 

Hronika 

valo Bošnjacima na prostoru bivše Jugoslavije 

može porediti sa stradanjem 

Jevreja u Drugom svjetskom ratu, sa 

tom razlikom što su Bošnjaci imali svoje 

predstavnike u vlasti 90-ih”, rekao je 

on. On je poručio Bošnjacima da treba 

da razmisle da li je ovo što imaju - ono 

za šta su se zalagali i što su htjeli. 

“Vi ste dali najveći doprinos 21. 

maju 2006. godine, vi ste 1998. dali 

ključnu podršku onome ko je to od vas 

tražio - vi znate na osnovu čega. Danas 

razmislite da li je ovo to što treba da 

imate”, poručio je Raonić. 

Skupu FBM su, između ostalih, prisustvovali 

predsjednik i potpredsjednik 

Skupštine Ranko Krivokapić i Rifat 

Rastoder, ombudsman Šućko Baković i 

ambasador Bosne i Hercegovine u Podgorici 

Izmir Talić. 

Mirsad Rastoder, predsjednik UO Foruma Bošnjaka CG 

Opomena 

- Danas treba da se prisjetimo, Šta smo I šta bi mogli učiniti 

da nevine žrtve budu trajna opomena. 

Da opet i opet kažemo., Nema ovozemaljskog suda i presude 

koja može prekriti uzdahe nevinih, ali su istina i presonalizacija 

odgovornosti bitne za oslobadjane od kolektivne krivice, trajno 

sjećanje i kajanje koje treba da postane dio društvene svijesti, 

Da se slično nikad ne ponovi… 

- Pozdravljajući proglašenje Spomen parka u Podgorici i 

otkrivanje staklene spomen ploče, MI se nadamo, da će to biti 

tek početak za detaljniju razradu spomen kompleksa na kome 

će se prepoznavati obilježja žrtvama zločina za koje su odgovorni 

ili suodgovorni u Crnoj Gori.I da će Vlada i drugi nadležni u 

Crnoj Gori izoštriti posvećenost svemu onome što je vezano za 

Evropsku Deklaraciju o Srebrenici i Skupštinsku deklaraciju o 

Danu sjećanja 

Ljudska želja i potreba rodbine i potomaka, ali i obaveza svakog 

društva i države koji drže do civilizacijskih principa obavezuju 

da se podizanjem odgovarajućih spomen obilježja stvore uslovi 

za dostojno sjećanje na žrtve i opomenu, da se slično nikada 

ne ponovi. 

To je najmanje što treba ucčniti za: deportovane izbjeglice u 

Karadžićeve logore smrti, putnike voza 671 na pruzi Beograd - 

Bar, ubijene i prognane iz Bukovice, mučene u Logoru Morinj, 

ubijene u Kaludjerskom lazu, porodicu Klapuh,nestale Rožajce 

na Kosovu, stradale u Andrijevici i mnoge druge nevine žrtve. 

Sve to naravno može imati smisla,samo ako se PRVENSTVENO 

temeljitim istragama i pravosnažnim presudama utvrdi personalna 

krivica učesnika i nalogodavaca. 

Zato i danas ponavljamo 

Može li se evropska medjudržavna saradnja u regionu graditi 

Sa konferencije sjećanja u KIC-u, sa lijeva na desno: 

Izmir Talić, Ranko Krivokapić i Rifat Rastoder 

bez pokretanja istrage i utvrdjivanja odgovornosti kao dijela 

obaveze i poštovanja: ljudskih prava, časti žrtava, porodica ali i 

dostojanstva naroda iz koga su. 

Nijesu se slučajno dogodili, ni deportacija ni Štrpci ni Srebrenica. 

Sve je to produkt jedne krvomutne politike na koju treba 

upozoravati sve buduće generacije. 

I tek kada se u svijest naroda u CG ureže spoznaja, da je bol 

majke i drugih ucvijeljenih, kojai decenijama sanjju povratak 

svoga sina ili najmilijih, - Bol i trauma koja se nikome nesmije 

ponoviti moćićemo da kažemo da smo kao društvo uspjeli da 

se suočimo s ljudskim patnjama i s prošlošću... 

Da se ne ponovi. 

To izmedju ostalog dugujemo i onj časnoj Crnoj Gori koja je i 

u zlom vremenu devedesetih sačuvala nadu čovjecnosti. a još 

više dugujemo generacijama koje će pitati, Šta se dogodilo tih 

godina i tražiti šta su rekli svjedoci. Njih moramo ohrabriti ako 

su nam motiv istina i pravda.Pozivam sve ljude u Crnoj Gori da 

molitvom i ćutanjem traže oprost i pravdu, rekao je, između 

ostalog, Rastoder. 

Oktobar, 2011. 13

Hronika 

Revija FORUM 

BUKOVICA, TUŽNA STRANA NAŠE ZBILJE 

Zločin bez krivaca 

Tragovi zločina u Bukovici 

Piše: Omer Mehmedović 

U ponovljenom suđenju za zločin u Bukovici, specijalno 

vijeće Višeg suda u Bijelom Polju je, zbog nedostatka dokaza, 

oslobodilo optužbe pripadnike bivše Vojske Jugoslavije 

braću Radmila (44) i Radišu (37) D. Đukovića, Slobodana 

Đ. Cvetkovića (37), Milorada B. Brkovića (38), Đorđija S. 

Gogić (44). Oslobođeni su optužbe i bivši pripadnici Centra 

bezbjednosti u Pljevljima Slaviša Č. Svrkota (45) i Radoman 

T. Šubarić(48). 

Specijalno vijeće Višeg suda u Bijelom Polju je 31.decembra 

2010.godine donijelo je u prvom stepenu oslobađajuću 

presudu zbog, navodno, nedostatka dokaza. Specijalni 

tužilac za ratne zločine je izjavio žalbu Apelacionom sudu 

Crne Gore. Apelacioni sud je utvrdio da je vijeće nepropisno 

sastavljano i predmet vratio Višem sudu u Bijelom Polju na 

ponovno suđenje , što je upućivalo na to da je prvostepena 

presuda bila pravilna i na valjanim dokazima donijeta. 

Optuženi su se teretili da su u vrijeme rata u BIH, kršeći 

pravila međunarodnog prava, tokom 1992. i 1993. godine, 

prema civilnom stanovništvu na području mjesne zajednice 

Bukovica, u okviru šireg i sistematskog napada protiv civilnog 

stanovništva bošnjačko-muslimanske nacionalnosti, 

nehumano postupali prema građanima te nacionalnosti. 

Prema podacima Udruženja prognanih Bukovčana ubijeno 

je 6 osoba, 11 je oteto, a 70-tak podvrgnuto fizičkoj 

torture, protjerano je 90 porodica sa oko 270 članova, zapaljeno 

osam kuća i sva domaćinstva opljčkana. Danas na 

području Bukovice živi oko 250 stanovnika, od čega samo 

45 Bošnjaka. 

Predsjednik vijeća Šefkija Đešević, je ukratko saopštio 

razloge za donijetu odluku, ističući da dokazi izvedeni tokom 

glavnog pretresa nijesu bili dovoljni da bi potvrdili navode 

optužnice Specijalnog tužioca za ratne zločine. 

“Optuženi kao pripadnici policije i Vojske Jugoslavije nijesu 

djelovali samoincijativno već po naređenju komandi 

radi obezbjeđenja reda, mira i granice, kako se ratna dešavanja 

iz Bosne i Republike Srpske ne bi proširila na područje 

Pljevalja. U konkretnom, oni su vršili službene radnje u 

okviru zakonom propisanih ovlašćenja”,kazao je u obrazloženju 

presude sudija Đešević. 

“Sud je mišljenja da nije dokazano da su optuženi,na 

području mjesne zajednice Bukovica, nehumano postupali 

prema gradjanima muslimansko-bošnjačke nacionalbnosti, 

vršili torturu i nasilje nad njima,te da su im prouzrokovali 

teške patnje i ozbiljno im ugrožavali zdravlje i tjelesni integritet, 

mjerama zastrašivanja stvarali psihozu, usljed čega 

je došlo do iseljavanja stanovništva sa tog područja”. 

14 

Oktobar, 2011.

Revija FORUM 

Hronika 

Zaista, kao u pravoj 

“besudnoj zemlji” 

Svojevremeno je Milovan Đilas o 

događajima u Šahovićima iz 1924. 

godine, napisao knjigu “Besudna zemlja”. 

Đilas je opisao događaj dvije 

decenije poslije, ali sam naziv njegove 

knjige nam govori sve. 

Šahovići su nam se ponovili gotovo 

sedam decenija poslije. Ponovili su 

nam se i u Herceg Novom, i u Bukovici 

i u Kaluđerskom lazu kod Rožaja. I nije 

dobro da o njima naše potomstvo čita 

iz neke nove “Besudne zemlje”. 

Viši sud nalazi da; “Optuženi kao 

pripadnici policije i Vojske Jugoslavije 

nijesu djelovali samoincijativno već po 

naređenju komandi . . .” 

Iz ovog možemo zaključiti da su 

optuženi neposredni izvršioci, jer su 

“djelovali”. Po svim krivičnim zakonicima 

i međunarodnim konvencijama, 

neposredni izvršioci nijesu oslobođeni 

odgovornosti, kod naših sudova izgleda 

jesu. Imamo slučaj iz haškog Suda 

u kojem su prvo osuđeni neposredni 

izvršioci za genocid u Srebrenici, danas 

je u toku suđenje i glavno komandujućem. 

Dalje sud navodi da su oni djelovali; 

“Radi obezbjeđenja reda, mira i granice, 

kako se ratna dešavanja iz Bosne 

i Republike Srpske ne bi proširila 

na područje Pljevalja. U konkretnom, 

oni su vršili službene radnje u okviru 

zakonom propisanih ovlašćenja”. 

Da li čuvanje reda, mira i granice 

podrazumijeva ubiti 6 ljudi , oteti 11, 

a 70-tak podvrgnuti fizičkoj torturi, zapaliti 

osam kuća i džamija, protjerati 

90 porodica, opljačkati sva domaćinstva 

Po ni jednom zakonu ili međunarodnoj 

konvenciji nije, ali kod naših 

sudova to je izgleda praksa. 

Da li je Specijalno tužilaštvo za 

ratne zločine optužilo one koje je trebalo 

Može se zaključiti da jeste, bar 

po zaključku Suda oni nijesu djelovali 

samoinicijativno, dakle, djelovali su. 

Drugo je pitanje zašto tužilaštvo nije 

proširilo optužnicu u toku postupka i 

na lica koja su davala naređenja To 

pitanje postaje nedovoljno razjašnjeno. 

Hoće li neko snositi posljedice 

zbog ovakve optužnice. 

Mi ćemo biti jedina zemlja u kojoj 

je država priznala postojanje ratnih 

zločina a za njih neće niko odgovarati. 

Krivična djela ratnih zločina ne zastarijevaju, 

ali se, izgleda, čeka da vinovnici 

prirodno, u slobodi, odu sa ovog 

svijeta, pa da ih posthumno proglasimo 

krivim. 

Haški tribunal 

Perišiću 27 godina zatvora 

Haški tribunal osudio je bivšeg načelnika 

Generalštaba Vojske Jugoslavije Momčila 

Perišića na 27 godina zatvora zbog ubistava, 

progona i napada na civile u Bosni i u Hrvatskoj 

1990ih godina. On je najviši oficir bivše jugoslovenske 

armije kojem je suđeno za ratne 

zločine. 

Perišić je proglašen krivim za pomaganje 

srpskim snagama u planiranju i sprovođenju 

ratnih zločina, uključujući ubistvo osam hiljada 

Muslimana u Srebrenici i 42mjesečnu opsadu 

Sarajeva. Takođe je proglašen krivim za 

obezbjeđivanje finansijske i logističke podrške 

Srbima u Bosni i u Hrvatskoj. Oslobođen je, 

međutim, direktne odgovornosti za srebrenički 

masakr. 

Presuda protiv Perišića je prva koju je Tribunal 

izrekao protiv nekog zvaničnika Savezne Republike 

Jugoslavije zbog zločina počinjenih u 

Bosni i Hercegovini. 

Pretresno vijeće utvrdilo da je Perišić nadgledao 

dostavljanje obimne logističke podrške 

Srbima u Bosni i u Hrvatskoj, koja je uključivala 

„veliku količinu pješadijske i artiljerijske municije, 

goriva, rezervnih djelova kao i obuku i 

tehničku pomoć”. Premda je pomoć upućivana 

i prije njegovog dolaska na čelo VJ 1993, 

Perišić ju je učinio „centralizovanijom i koordinisanijom”. 

Žrtve zločina za koje je osuđen Perišić, u 

BiH nisu zadovoljne presudom jer su, kažu, 

očekivali kaznu doživotnog zatvora. S druge 

strane, ni pravni eksperti je ne smatraju 

zadovoljavajućom naročito jer nije dokazana 

efektivna kontrola nad snagama bosanskih 

Srba. 

Oktobar, 2011. 15

Hronika 

Revija FORUM 

Održani Treći crnogorsko - turski susreti prijateljstva 

Dijaspora - živi most 

među državama 

Na poslovnom forumu, održanom u Privrednoj komori, je razgovarano na temu: Aktuelni trenutak - 

izazovi i mogućnosti privredne saradnje Crne Gore i Republike Turske. Pored informacija o sadašnjem 

obimu i sadržaju crnogorsko–turske privredne saradnje organizovana je prezentacija djelatnosti i 

potencijala od značaja za dalju saradnju privrednih komora, preduzeća i preduzetnika – učesnika 

susreta. Veliki broj građana Turske porijeklom sa ovih prostora živi su most između dvije države, 

istakla nj.ex. Emine birgen Kesoglu, abasadorka Turske u Crnoj Gori 

Polazeći od činjenice da su nedovoljno 

međusobno poznavanje najčešći 

uzrok nesporazuma kako među 

ljudima i narodima, tako i državama, 

te da je dobro međusobno poznavanje 

preduslov svakoj –dobroj saradnji, i pogotovu 

da je preduslov za otklanjanje 

kojekakvih naslijeđenih predrasuda a 

sa ciljem uspostavljanja što svestranijih 

i što sadržajnijih odnosa Crne Gore 

i Turske, Forum Bošnjaka Crne Gore i 

Društvo crnogorsko-turskog prijateljstva 

u saradnji sa Privrednom komorom 

Crne Gore i Kancelarijom Turske 

agencije za međunarodnu saradnju i 

razvoj (TIKA) organizovali su, od 07 do 

10 jula, treće Susrete crnogorsko-turskog 

prijateljstva. 

Pokrovitelj skupa je bila NJ. EX. 

Emine Birgen Kesoglu, ambasadorka 

Republike Turske, dok je glavni sponzor 

bila Kancelarija TIKA-e u Crnoj 

Gori. 

U ovim susretima je, inače, učestvovalo 

više desetina biznismena i 

članova društava prijateljstva iz Crne 

Gore i Turske. 

U središtu pažnje bile su mogućnosti 

međusobne privredne saradnje. 

Na tu temu je u Privrednoj komori Crne 

Gore održana i posebna panel – rasprava. 

Za goste iz Turske, koji su bili 

smješteni u Hotelu Grand na Cetinju, 

organizovana je i posjeta jednnom 

broju turističkih, kulturnih i istorijskih 

znamenitosti Crne Gore. 

16 

Učesnici poslovnog foruma sa desna na lijevo: Andrija Lompar, Rifat Rastoder, 

Ivan Saveljić, Emina Birgent-Kesoglu, Akin Kazancoglu i Tunzaj Cakmak 

U uvodnom obraćanju učesnicima 

foruma Ivan Saveljić, potpredsjednik 

Privredne komore Crne Gore je kazao 

da imamo vrlo dobre odnose sa 

Turskom i na političkom i na privrednom 

planu. Bezvizni režim uspostavljen 

između naših zemalja i potpisan 

Sporazum o slobodnoj trgovini koji su 

ratifikovali parlamenti obje države, očigledan 

su dokaz ovakve tvrdnje. 

Sporazum o ekonomskoj saradnji 

i Sporazum o prevozu putnika i tereta 

u međunarodnom drumskom saobraćaju 

dodatno doprinosi snaženju ekonomskih 

odnosa naših zemalja. 

Privredna komora Crne Gore kroz 

sistem komorske mreže Evrope i regiona 

intenzivno sarađuje sa Unijom komora 

Turske. Zajedno smo pokrenuli i 

niz inicijativa u snaženju regionalnih 

integracija, kao i pozicioniranju regiona 

ka evropskim integracijama. 

Saveljić je dalje govorio o brojnim 

susretima sa privrednim delegacijama 

Turske ističući da je ideja kojom smo 

se rukovodili u pripremi ovog skupa da 

jasno i nedvosmisleno naglasimo zajedničku 

viziju pristupa regionalnim pitanjima, 

zajedničkoj razvojnoj politici, 

ekonomskoj međuzavisnosti, afirmaciji 

bogate multikulturalne društvene 

srukture regiona, kako bi se ostalo na 

Oktobar, 2011.

Revija FORUM 

Hronika 

Robna razmjena 

Robna razmjena između Crne Gore i Turske posljednjih 

godina je u stalnom porastu. Izvoz iz Crne Gore postepeno 

raste dok uvoz blago pada te se i deficit iz 2008. godine u 

iznosu od 31,4 mil eura smanjio na 23,2 miliona u 2010. 

godini. 

U periodu januar - april 2011. godine ukupna robna razmjena 

između Crne Gore i Turske iznosi 11,3 miliona eura 

što je za 85,2% više u odnosu na isti period 2010. godine. 

Ukupan izvoz iznosi 3,8 miliona eura i veći je za 216,7%, 

dok je ukupan uvoz 7,5 miliona eura i veći je za 53,1% u 

odnosu na uporedni period iz prethodne godine. Učešće 

izvoza u Tursku u ukupnom izvozu Crne Gore je u 2008. 

godini iznosilo 0,1% dok za prva četiri mjeseca ove godine 

iznosi 2,6%. 

U prva četiri mjeseca tekuće godine ostvaren je deficit od 

3,7 miliona eura, a pokrivenost uvoza izvozom je 50,7%. 

Iz Turske se najčešće uvoze mašine, električne i mehaničke, 

zatim proizvodi od gvožđa i čelika, aluminijum i 

proizvodi od aluminijuma i plastične mase, dok se izvozilo 

samo pet grupa proizvoda od kojih najviše gvožđe i čelik. 

Prve investicije iz Turske realizovane su 2006. godine ali 

su bile na veoma niskom nivou, svega 0,7 miliona eura. 

U 2007. godini investirano je 3,6 miliona eura sa trendom 

rasta i u 2008. godini kada je uloženo 6,8 miliona eura. 

Pod uticajem globalne finansijske krize, investicije iz Turske 

bilježe pad u 2009. godini i iznose 0,5 miliona eura 

dok je oporavak ostvaren u 2010. godini sa neto prilivom 

u iznosu 3,3 miliona eura. 

prioritetnom strateškom cilju kojem 

teže obje zemlje – dostizanja punopravnog 

članstva u EU. 

Ovakvi skupovi su prilika da se potvrdi 

takva orjentacija i premjeri kvalitet 

ekonomskih odnosa dvije zemlje, 

kao i postave standardi za buduća 

okupljanja. Suštinsko razumijevanje 

proisteklo iz dugog istorijskog pamćenja 

daje specifičnu težinu uzajamnim 

odnosima i otvara potencijale za podizanje 

konkurentnosti cijelog regiona 

na širem evropskom prostoru, rekao je 

Saveljić. 

Privrednici su pozvani da preuzmu 

inicijativu i daju ton ovom procesu. 

Naša zemlja konačno odredište i postojani 

model za kvalitetno preoblikovanje 

svog ekonomskog sistema vidi u 

EU, kao i Turska, i na tom putu dostizanja 

ustanovljenih kriterija, koji nije ni 

brz ni lak, obje zemlje očekuje mnogo 

rada. 

Strateško ekonomsko partnerstvo 

sa Turskom nije alternativa članstvu u 

EU , već je u punoj komplementarnosti 

sa njim. Privrednici uvode novu logiku, 

novo ponašanje, evropski korpus vrijednosti 

koji ne razumije jezik stereotipnih 

predstava iz prošlosti. Turska se 

sve češće označava liderom u regionu, 

ekonomskom snagom zemlje, brzim 

razvojem i dinamičnom regionalnom 

politikom potkrijepila je takav naziv 

konkretnim djelovanjem. Samo takvo 

liderstvo se poštuje i priznaje. 

Imajući u vidu naše dugoročne interese, 

treba saslušati šta imaju da 

Učesnici trećih susreta crnogorsko-turskog prijateljstva sa lijeva na desno: 

dr. Akkan Suver, počasni konzul Crne Gore u Turskoj, Cafer Okray, 

Akin Kazancoglu i Salih Akgul 

ponude predstavnici privrede zemlje 

koja je most orijenta i zapada, kao i 

šta mi možemo da ponudimo njima. 

Veliki dio napora Turska ulaže u razvoj 

balkanskog prostora o čemu svjedoče 

sve učestalije uzajamne posjete 

visokih zvaničnika i porast investicija 

ka zemljama šireg regiona uključujući 

Crnu Goru. Turske kompanije su investirale 

u oblasti trgovine, turizma, građevinarstva, 

infrastrukture, poljoprivrede, 

energetike. Istovremeno naše 

su uspjele da se plasiraju ili traže svoje 

mjesto na velikom turskom tržištu 

koje bi moglo da absorbuje daleko širi 

obim crnogorskih proizvoda. 

Kompanije iz oblasti energetike i 

poljoprivrede bi svoje strateške planove 

mogle da realizuju upravo preko narastajućeg 

potencijala turskog tržišta. 

Turska privreda je u regionu ,,domaći 

igrač” i sigurno bolje od većine drugih 

poznaje kvalitet naših resursa i cjelovitu 

mapu investicionih šansi u Crnoj 

Gori. Činjenica da EU i SAD u Turskoj 

prepoznaju geopolitičkog stožera s 

centralnom ulogom u stabilizaciji i ekonomskom 

povezivanju regiona daje joj 

dodatni kredibilitet i značaj. 

Turska predstavlja poželjnog ekonomskog 

partnera, a na nama koji 

artikulišemo interese privrede je da 

pokažemo kreativnost u poslovnoj saradnji 

i konkurentnim projektima ade- 

Oktobar, 2011. 17

Hronika 

Revija FORUM 

Dobrodošlica na Cetinje: Milo Janković, Rifat Rastoder, 

Jusuf Kalamperović i dr Akkan Suver 

Sa poslovnog foruma u Privrednoj komori 

Poželjan partner 

kvatno ispratimo kompatibilnost naših 

privreda, zaključio je Saveljić. 

Ambasadorka Republike Turske u 

Crnoj Gori Emine Birgen Kesoglu govorila 

je o crnogorsko – turskim susretima, 

koji su već postali tradicionalni, 

a ove godine njihova osnovna tema 

je ekonomija. Politički odnosi dvije 

države su odlični, dijelimo zajedničke 

vrijednosti i istoriju, a ekonomski odnosi 

nijesu na očekivanom nivou zato 

biznismeni na današnjem sastanku 

treba da se opredijele u koje oblasti je 

najbolje investirati, a mi ćemo svesrdno 

podržati unapređenje ekonomske 

saradnje. Mnogo je ljudi koji vode porijeklo 

iz Crne Gore, a žive u Turskoj i 

oni su most koji povezuje dvije zemlje, 

rekla je ambasadorka. 

U ime Vlade Crne Gore učesnike 

skupa pozdravio je Andrija Lompar, ministar 

saobraćaja, pomorstva i telekomunikacija, 

izražavajući zadovoljstvo 

što se ukupne veze dvije zemlje intenzivno 

razvijaju. On je, međutim, kazao 

da se privredna saradnja ne unapređuje 

željenom dinamikom ali da obje 

države posjeduju ogroman potencijal 

koji je moguće kroz različite modele 

saradnje ekonomski valorizovati. Lompar 

je podsjetio da su potpisana dva 

sporazuma o saradnji Crne Gore i Turske 

u saobraćaju i to jedan za drumski 

saobraćaj, a drugi za civilno vazduhoplovstvo, 

dok je u pripremi potpisivanje 

sličnog dokumenta za pomorski 

sektor. Vlada Crne Gore je spremna 

da eliminiše sve barijere na putu saradnje 

sa Turskom i odlučna je da nastavi 

njegovanje i unapređivanje ekonomskih 

veza, kazao je ministar. On 

je saopštio da je Vlada spremna da, u 

saradnji sa partnerima iz Turske, radi 

na projektu rekonstrukcije aerodroma 

u Beranama. 

Rifat Rastoder, potpredsjednik Skupštine 

Crne Gore i predsjednik Društva crnogorsko 

– turskog prijateljstva je rekao 

Strateško ekonomsko partnerstvo sa Turskom nije alternativa članstvu u EU , 

već je u punoj komplementarnosti sa njim. Privrednici uvode novu logiku, novo ponašanje, 

evropski korpus vrijednosti koji ne razumije jezik stereotipnih predstava 

iz prošlosti. Turska se sve češće označava liderom u regionu, ekonomskom snagom 

zemlje, brzim razvojem i dinamičnom regionalnom politikom potkrijepila je 

takav naziv konkretnim djelovanjem. Samo takvo liderstvo se poštuje i priznaje. 

Imajući u vidu naše dugoročne interese, treba saslušati šta imaju da ponude 

predstavnici privrede zemlje koja je most orijenta i zapada, kao i šta mi 

možemo da ponudimo njima. 

da su motivi i ciljevi ovih susreta bolje 

međusobno upoznavanje i zbližavanje 

što je pretpostavka za dugoročno dobre 

sveukupne odnose, kako ljudi tako naroda 

i država. Rastoder je kazao da se 

aktuelni međudržavni odnosi Crne Gore 

i Turske mogu smatrati gotovo besprijekornim. 

Organizovanjem i posvećivanjem 

Trećih susreta crnogorsko – turskog prijateljstva 

upravo aktuelnom trenutku – 

izazovima i mogućnostima saradnje privrednika 

dvije države, željeli smo makar 

inicirati pozitivne procese iu ekonomiji 

kao posebno važnom segmentu ukupnih 

odnosa, saopštio je Rastoder.. On 

je izrazio očekivanje da će privrednici 

u neposrednoj komunikaciji prepoznati 

konkretne oblasti i oblike međusobne 

saradnje. 

Učesnike poslovnog foruma je pozdravio 

Tunzaj Cakmak iz turske Agencije 

za međunarodnu saradnju. Ekonomske 

potencijale Crne Gore predstavio je 

Stevan Karadaglić, direktor Sektora za 

analize i istraživanja Privredne komore, 

a o privredi Republike Turske govorio je 

Akin Kazancoglu, potpredsjednik Privredne 

komore Izmira. 

U bilateralnim razgovorima privrednici 

su razmijenili informacije i najavili 

realizaciju poslovnih projekata u brojnim 

djelatnostima. Poslovnom forumu 

prisustvovali su predstavnici kompanija 

iz oblasti energetike, građevinarstva, 

metalske industrije, telekomunikacija, 

saobraćaja, turizma, prehrambene industrije, 

trgovine, tekstila. 

18 

Oktobar, 2011.

Revija FORUM 

Hronika 

Bošnjački susreti u Izmiru 

i Forum na susretima 

Prijatelji bošnjačkih susreta u Izmiru 

Prijem kod počasnog konzula BiH Kemala Bajzaka 

Predstavnici Foruma BM CG, 

Mirsad Rastoder i Omer Mehmedović 

bili su gosti konferencije na otvorenom 

u Izmiru, slične sa narodnim 

vašarima u Crnoj Gori i Bosni. Na 

brdovitom izletišta opštine Bornova 

okupilo se preko 2500 posjetilaca 

koji vode porijeklo sa prostora nekadašnje 

Jugoslavije. 

U obraćanju posjetiocima i uvaženim 

učesnicima konferencije Mirsad 

Rastoder je naglasio da Forum 

iuzetno cijeni poziv organizatora 

ovih susreta jer otvara nove mogućnosti 

za upoznavanje i zajedničke 

aktivnosti u interesu očuvanja bošnjačke 

kulturne tradicije i razvoja 

neposredne poslovne saradnje 

izmedju dvije drzave. Rastoder je 

pozvao privrednike da učestvuju na 

trećeim susretima crnogorsko-turskog 

prijateljstva u Podgorici. 

Produblivanje prijateljskih odnosa 

i saradnje bili su osnov obraćanja 

i ambasadora BH u Republici 

Turskoj Dragoljuba Ljepoje, gradonačelnika 

Novog Pazara Meha Mahnutovića, 

gradonačelnika Bornove, 

Ćamila Sindira i Ministra kulture u 

vladi Turske Ertujrul Gunaya. 

Predsjednica udruženja Bosna 

- Sandžak Šenaj Bicer, posebno se 

interesovala za prioritetne oblasti 

privredne saradnje kako bi adekvatnim 

izborom privrednika blagovremeno 

odgovorili na poziv iz 

Podgorice. Gradonačelnik Barnove 

Ćamil Sindir priredio je i posebni pri- 

Oktobar, 2011. 19

Hronika 

Revija FORUM 

jem za delegacije iz Novog Pazara i 

Podgorice. Istog dana delegacija je 

posjetila počasnog konzula Kemala 

Bajzaka istaknutog privrednika i 

entuzijastu koji je pokretač brojnih 

aktivnosti od značaja za saradnju 

Turske sa Bosnom i Crnom Gorom. 

Bajsak se zahvalio na posjeti i izrazio 

žaljenje što saradnja sa crnogorskom 

amabasadom u Ankari 

nije zadovoljavajuća. 

U razgovoru sa delegaciom Novog 

Pazara, u kjoj su pored gradonačelnika 

Mahmutovića bili i Faruk 

Suljević i Asim Prenča, dogovoreno 

je da se uskoro napravi plan konkretnih 

aktivnosti u razmjeni kulturnih 

i drugih sadržaja od značaja za 

prekograničnu i saradnju izmedju 

Podgorice i Novog Pazara. 

Prijem kod gradonačelnika Bornove 

Bošnjačke porodice čiji su preci od Pepića i Kožara 

20 

Oktobar, 2011.

Revija FORUM 

Hronika 

NAUČNA TRIBINA: “Crna Gora u doba Osmanlija i nakon toga” 

Velika zajednička istorija 

U organizaciji Mešihata Islamske 

zajednice Crne Gore, u amfiteatru Medrese 

«Mehmed Fatih», 20. oktobra, 

održana je naučna tribina pod naslovom 

,,Crna Gora u doba Osmanlija i nakon 

toga”. Tematski iz različitih fokusa 

istraživanja na tribini su govorili, profesori 

turskih univerziteta i Istorijskog 

instituta: prof Dr Kemal Çiçek, prof Dr. 

Bülent Özdemir, Dr Uğur Özcan i Mr 

Abidin Temizer. 

Goste i veliki broj istaknutih ličnosti 

iz političkog kulturnog i javnog života, 

selamio je Reis efendija Rifat Fejzić i 

podsjetio da je i ova tribina u funkciji 

razbijanja stereotipa. 

- Osmanlije dijele veliku istoriju sa 

Crnom Gorom, koja u nekim periodima 

nije bila mirnodopska, kazala je ambasadorka 

Turske u CG Eminen Birgen 

Keşoğlu. Istraživanje i rasvjetljavanje 

pojedinih perioda treba da doprinese 

trajnom miru.Da jačamo prijateljstvo 

izmedju dvije države i njihove političke 

ekonomske i kulturne veze,kazala je 

ambasadorka Birgen- Keşoğlu. 

Govoreći o ,,Stanju muslimana u Crnoj 

Gori nakon ratova 1877-1878” prof 

Dr. Kemal Çiçek je saopštio podatak 

da se tih godina sa prostora Balkana 

u Tursku iselilo 387 000 muslimana. 

Ne zna se broj onih koji su pješačeći 

prema Turskoj izgubili život. U kontekstu 

medjunarodnih odnosa i jačanja 

ruskog panslavizma Çiçek je saopstio 

da su glavni motivi iseljavana bili: nesigurnost 

u praktikovanju vjere i običaja, 

obaveza služenja u vojsci i ekonomsko 

siromašenje stanovništva koje je 

do tada imalo najbolja imanja-zemlju. 

Samo iz Podgorice iseljeno je 600 porodica. 

Dobri odnosi sultan Abdul Hamida 

II sa knjazom Nikolom uticali su da se 

popravi stanje,i poboljša obrazovanje 

muslimana u Crnoj Gori,kazao je Dr 

Uğur Özcan,podrobno govoreći o islamu 

u Crnoj Gori. 

Tribina u Medresi 

Obrazlažući temu « Proces crnogorske 

nezavisnosti » Dr Bülent Özdemir 

je podsjetio da su Osmanlije i u tom 

procesu imale uticaja, te da je nakon 

dobrih i loših odnosa Turska prva, nakon 

Berlinskog kongresa priznala crnogorsku 

drzavnu nezavisnost. 

Kroz pitanja posjetilaca i razgovor 

sa našim istoričarima, naglašena je potreba 

i obostrana spremnost za češće 

susrete ljudi od nauke, radi uporedjivanja 

arhivskih istraživanja i razmjene, 

kako bi se što realnije sagledali pojedini 

istorijski periodi. 

E.P. 

Prof Dr. Bülent Özdemir, prof Dr Kemal Çiçek i Mr Abidin Temizer 

A. Pepić i Dr Uğur Özcan 

Oktobar, 2011. 21

Hronika 

Revija FORUM 

Njujork 

Crnogorska kuća u Njujorku 

Crna Gora će dobiti svoj objekat 

u Njujorku u kojem će biti smješteni 

stalna misija Crne Gore pri Ujedinjenim 

nacijama, Generalni konzulat i 

Crnogorski kulturni centar. 

“Crnogorska kuća” će se kupiti od 

novca Vlade i donacija iseljenika u 

Sjevernoj Americi, a ako bude potrebno 

uzeće se i kredit. Prvo donatorsko 

veče okupilo je veliki broj ljudi iz dijaspore, 

ali i poznatih ličnosti iz Crne 

Gore, među kojima su bili umjetnica 

Marina Abramović i vlasnik Atlas grupe, 

Duško Knežević. 

Za Crnogorsku kuću Atlas Grupa 

donirala je 80.000 eura, pomoć je najavio 

gradonačelnik Podgorice Miomir 

Mugoša a donaciju je najavila i poznata 

umjetnica Marina Abramović koja je 

napomenula da se njeni radovi prodaju 

između 30 i 150.000 dolara 

Cilj je da se među iseljenicima razvija 

svijest o Crnoj Gori, rekao je Refik 

Radončić iz Crnogorsko- američke fondacije 

za Crnogorsku kuću u Njujorku 

. “U njoj nema gostiju, u njoj su svi 

domaćini”, rekao je premijer Igor Lukšić 

u na donatorskoj večeri govoreći o 

Crnogorskoj kući. Projekat bi trebalo 

da košta oko 6 miliona eura, a Vlada 

je kapitalnim budžetom planirala da 

potroši 2 miliona. U tu svrhu je u Njujorku 

otvorena i Fondacija sa računom 

kod Čejs banke. 

Ambasada BiH u Crnoj Gori 

Obilježena peta godišnjica 

diplomatskih odnosa 

Ambasada Bosne i Hercegovine u 

Crnoj Gori obilježila je pet godina od 

uspostavljanja diplomatskih odnosa 

između dvije države. Na neformalnoj 

proslavi kojoj su prisustvovali diplomatski 

predstavnici, ličnosti iz javnog i 

kulturnog života, ambasador BiH Izmir 

Talić poručio je da su odnosi Crne Gore i 

njegove zemlje, prije svega prijateljski. 

Meni i mojim kolegama to uveliko 

olakšava posao i baš iz tih razloga smatram 

da je ovaj datum izuzetno značaja 

za nas. Saradnja sa Crnom Gorom je 

izuzetno pozitivna, a u prilog tome ide 

i to što ubrzo očekujemo potpisivanje 

sporazuma o granicama kazao je Talić. 

22 

Ambasador je istakao da su infrastrukturni 

projekti, kao što je put Sarajevo 

Podgorica, od posebnog značaja 

i da bi uskoro trebalo da dođe do njihove 

konkretizacije. Talić je istakao da 

je „ekonomska saradnja veoma dobra, 

iako ide malo na stranu BiH, ali da je 

Crna Gora zato za koplje ispred BiH u 

evroatlantskim integracijama”. 

U pogledu evroatlantskih integracija 

ste ispred Bosne i Hercegovine. Ali 

i tu dobrosusjedski odnosi dolaze do 

izražaja u našem zajedničkom radu da 

što prije pristupimo integracijama koje 

su nam od izuzetnog značaja kazao je 

bosanski ambasador. 

Izmir Talić 

Oktobar, 2011.

Revija FORUM 

Hronika 

Stvoreni preduslovi za izgradnju Mešihata i Kulturnog centra 

Bošnjaka u Podgorici 

Nepotrebna politizacija 

Skupština glavnog grada usvojila je 

početkom septembra izmjene detaljnog 

urbanističkog plana koje na mjestu igrališta 

u Staroj varoši predviđaju izgradnju 

upravne zgrade Mešihata, sa kulturnim 

centrom Bošnjaka i Muslimana. 

Opozicija je bila protiv, zalažući 

se za opstanak, kako su naveli, kultnog 

sportskog terena (poznatog kao 

„Crno”) koje su koristile generacije Starovarošana, 

dok su pojedini bili zabrinuti 

da će izgradnja pomenutog objekta 

narušiti vjerskonacionalnu slogu u 

tom dijelu grada. 

U ime obrađivača plana Rifat Alihodžić 

objasnio da će na 2.506 kvadrata 

biti izgrađen dvospratni objekat u kojem 

„neće biti vjerskih obreda”, već administracija 

sa kulturnim sadržajima. Tu su 

predviđeni sadržaji posvećeni arhitekturi, 

slikarstvu i to će biti mjesto susreta 

građana svih vjera. Sport i rekreacija 

biće kompenzovani, jer plan predviđa 

rekreativnu zonu u blizini objekta rekao 

je Alihodžić. Dodao je da će objekat biti 

uklopljen u duh Stare varoši, te da će 

imati na vrhu piramidu kao univerzalni 

simbol „istorije i umjetnosti”. 

Gradonačelnik Podgorice Miomir Mugoša 

je kazao daje tačka „bespotrebno 

ispolitizovana”, pa se osvrnuo kako na 

emotivne diskusije odbornika, tako i na 

ljetošnje proteste protiv gradnje na mjestu 

igrališta. Bićemo sigurno svjedoci u 

Idejni projekat zgrade Mešihata 

i Kulturnog centra 

kom grmu leži zec, kad su u pitanju vjerski 

objekat i suživot. Vidjećete ipak na 

kraju da je u pitanju nešto drugo. Kad 

izmjerimo i premjerimo vidjećemo kakva 

je solidarnost tamo u pitanju i koje koliko 

oteo zemlje od tih koji su učestvovali u 

manifestacijama, jer tamo fali oko 2.000 

kvadrata rekao je Mugoša. 

Bar 

Prvi skup u novom zdanju 

Islamskog centra 

Proslava noći Lejletul kadra ove 

godine organizovana je u zdanju Islamskog 

centra u Baru. Nakon večernje 

molitve - teravih namaza, pred više od 

1.500 vjernika. Tom prilikom prisutni su 

upoznati sa aktivnostima na završetku 

Islamskog centra u Baru. U dosadašnje 

radove na Islamskom centru uloženo je 

oko milion eura koje su prikupili vjernici 

iz Bara i dijaspore, a za dovršetak 

kompletnog objekta od oko 4.000 kvadratnih 

metara treba uložiti još oko dva 

miliona. 

Islam nas uči da se džamije grade 

tamo gdje za to postoje realne potrebe, 

gdje ima vjernika. Mi džamije ne gradimo 

iz inata ili hira, niti na mjestima 

gdje nema vjernika. Islamski centar na 

ovom mjestu je potreba vjernika koji 

žive u Baru i u ovom dijelu Crne Gore, 

onih koji dolaze u Bar, ili koji ga posjećuju. 

Posebno nam je drago što među 

donatorima ima i pripadnika drugih vjera”, 

kazao je, otvarajući program, predsjednik 

barskog Odbora islamske zajednice 

Suljo Mustafić. On je podsjetio da 

OIZ “već duže vrijeme traži da lokalna 

uprava obezbijedi proširenje groblja 

Belveder, jer je to potreba”, te da se 

očekuje i ispunjenje obećanja oko lokacije 

za izgradnju vjerskog objekta na 

Topolici, “jer su to, takođe, naše realne 

potrebe”kazao je Mustafić. 

Oktobar, 2011. 23

Hronika 

Revija FORUM 

Pljevlja 

Harem Husein pašine 

džamije čeka donatore 

Odbor za sanaciju Husein pašine 

džamije u Pljevljima, dogovorio je nastavak 

izgradnje haremskog zida Husein 

pašine džamije. 

Ekonomska situacija je usporila 

završetk radova na kompleksu Husein 

pašine džamije podsjetio je predsjedavajući 

Đorđe Džuverović. 

Izgradnja haremskog zida počela je 

prije dvije godine i do sada je urađeno 

oko 80 m sa zapadne strane džamije, 

paralelno sa glavnom gradskom ulicom. 

„Prošla godina nam je protekla u izmirivanju 

obaveza prema izvođačima radova, 

a paralelno sa tim ostvarivali smo 

kontakte sa potencijalnim donatorima 

i za sada imamo čvrsta uvjeravanja od 

pojedinih subjekata da će pomoći nastavak 

radova, tako da sa pripremama 

možemo početi odmah, a radove ćemo 

nastaviti u etapama onako kako sredstva 

budu pristizala“, kazao je Džuverović. 

Sanacija Husein pašine džamije počela 

je u maju 2006, i po projektu su završeni 

sledeći radovi: ojačavanje temelja 

i oštećenja na zidovima i minaretu, 

zamjena krovnog pokrivača i kompletne 

stolarije, restauracija -oslikavanje enterijera 

po uzoru na izvorni,ugradjena je 

nova elektroinstalacija, hidroizolacija, 

izradjene su prilaznie staze i saniran šadrvan. 

Građevinskie radove uspješno je 

obavila sarajevska firma za tehnologiju 

i materijale „SIKRA“, a slikarske „Studio 

restauro“ takodje iz Sarajeva. 

Projekat sanacije džamije je uradio 

Građevinski fakultet iz Podgorice, a svi 

radovi se izvode pod nadzorom Zavoda 

za zaštitu spomenika kulture Crne Gore. 

Od planiranih aktivnosti preostala 

je izgradnja haremskog zida, sanacija 

oštećenih i iskrivljenih nišana- nadgrobnih 

spomenika, kao i hortikulturno uređenje 

mezarja. 

Husein pašina džamije je izgrađena 

1569 godine i zadužbina je Husein paše 

Boljanića, a od 1961 godine nalazi se 

pod zaštitom Zavoda za zaštitu spomenika 

kulture Crne Gore kao kulturno dobro 

prvog reda. 

j. Durgut 

24 

Oktobar, 2011.

Revija FORUM 

Hronika 

Bijelo Polje 

Tribina o 

stvaralaštvu 

Avda Međedovića 

U Bijelom Polju je i ove godine organizovana tribina o stvaralaštvu 

Avda Međedovića. Tom prilikom dodjeljena je nagrada za najbolju kratku 

priču, u okviru književne manifestacije koja nosi ime ovog narodnog 

pjesnika. 

Na tribini su govoriti prof, dr Dževad Jahić iz Sarajeva i prof, dr Tatjana 

Bečanović iz Nikšića. 

Prvu nagradu i za kratku priču osvojio je Bjelopoljac Kemal Musić, 

druga nagrada je pripala Senadu Avdoviću iz Novog Pazara a treća Marku 

Đukiću iz Šapca. 

Manifestaciju je organizovao NVO “Bošnjački kulturni centar Bijelo Polje” 

uz podršku Ministarstva kulture i Opštine. 

Još jedno dobro iz Bijelog Polja 

Mesoprometu dodijeljen 

Halal sertifikat 

Bjelopoijski Mesopromet je prva 

kompanija u Crnoj Gori koja je implementirala 

Halal sertifikat. Generalnom 

direktoru i vlasniku kompanije 

Hilmiji Franci svečano je sertifikat 

uručio reis Islamske zajednice u Crnoj 

Gori Rifat Fejzić, a sertifikate za 

interne auditore Amir Sakić direktor 

Agencije za sertificiranje Halal kvaliteta 

u BiH. 

Marketing menadžer u Mesoprometu 

Ivona Bošković je objasnila 

da je Halal standardom utvrđeno 

šta je dozvoljeno, a šta zabranjeno 

muslimanima i kako se provjerava 

primjena odredbi Halal standarda, 

kao i da je njime zabranjen veliki 

broj aditiva koji postoje u dragoj 

hrani. Halal standard počiva na 

preventivnoj proaktivnoj metodi, 

kompatibilan je sa drugim međunarodnim 

standardima koji uređuju 

oblast kvalitetnog upravljanja 

proizvodnjom. Preporučljivo je da 

kompanije koje konkurišu za Halal 

standard, već imaju ISO i HACCP 

standarde. Sa ponosom ističemo 

da je naša kompanija još u julu 

2009. godine uspješno implementirala 

HACCP sistem, a od septembra 

iste godine nosilac je prava na 

žig „Dobro iz Crne Gore”. U martu 

ove godine uveden je sistem menadžmenta 

bezbjednosti hrane ISO 

22000 što ukazuje na činjenicu da 

je, pored liderstva na domaćem tržištu, 

strateško opredjeljenje preduzeća 

je izvoz i natjecanje na regionalnim 

tržištima, kao i na tržištu 

EU i zemalja Bliskog istoka - istakla 

je Bošković. 

Vlasnik Mesoprometa Hilmija 

Franca je podsjetio da je u proteklih 

dvadeset godina kompanija rasla i 

širila svoj proizvodni asortiman i da 

broj konzumenata Halal proizvoda 

značajno premašuje broj muslimana 

u svijetu. Amir Sakić je naglasio 

da je u prošloj godini u svijetu proizvedeno 

Halal proizvoda u vrijednosti 

640 milijardi dolara. 

Oktobar, 2011. 25

Hronika 

Revija FORUM 

Povodom Međunarodnog dana borbe protiv siromaštva 

Petnjički ćilimi u 

Delta centru 

Povodom 17. oktobra - Međunarodnog 

dana borbe protiv siromaštva, u 

Delta sitiju u Podgorici organizovana 

je Izložba ćilima i suvenira sa područja 

Petnjice kod Berana. Veoma šarmantnu 

i humanu manifestaciju upriličilo je; 

predstavništvo Ujedinjenih nacija u Crnoj 

Gori u saradnji sa njemačkom NVO 

„Help” i „Centrom za seoski razvoj” iz 

Petnjice. Šef predstavništva UNICEF-a 

za Crnu Goru Bendžamin Perks rekao 

je da je siromaštvo izazov sa kojim se 

suočavaju sve zemlje svijeta, te da 

samo u Evropskoj uniji 79 miliona ljudi 

živi ispod granice siromaštva. 

Prema njegovim riječima, i UNDP 

je podržao 12 preduzetnika da u pet 

sjevernih opština počnu da proizvode 

suvenire, rukotvorine, organsku hranu 

i bave se raftingom za turiste, što je 

u skladu sa statusom Crne Gore kao 

ekološke države. 

Na štandu NVO „Centar za seoski 

razvoj”iz Petnjice posjetioci su mogli 

kupovati suvenire od dva eura pa 

naviše i ćilime, od kojih se najskuplji 

mogao pazariti za 400 eura.U bogatoj 

ponudi isticali su se raskošni ćilimi i 

suveniri sa tradicionalnim motivima. 

Ministar poljoprivrede i ruralnog 

razvoja Tarzan Milošević je na otvaranju 

izložbe u šoping molu „Delta siti”, 

istakao da je svjestan da se siromaštvo 

ne može preko noći iskorijeniti 

jednom akcijom, ali da „uz potencijale 

koje imamo iz njega možemo izaći 

brže i lakše nego ostali”. 

Ističući da je stepen siromaštva na 

sjeveru mnogo veći nego u centralnom 

i južnom dijelu, Milošević je kazao da 

su izlagači kao vrijedni ljudi i domaćini 

pokazali da se može živjeti od sopstvenog 

rada i da se može napraviti dobra 

mješavina poljoprivredne proizvodnje, 

turizma i ručne radinosti.Ministar je 

obećao intenzivniju podršku takvim i 

slični naporima u cilju smanjena siromaštva. 

26 

Oktobar, 2011.

Revija FORUM 

Kritičke paralele 

Piše: Omer Mehmedović 

USTAVNE PROMJENE 

Različiti motivi 

se odnosi na pravosuđe. 

Odbor za ustavna pitanja i zakonodavstvo 

Skupštine Crne Gore je formirao 

radnu grupu koja je izradila tekst 

Nacrta amandmana na Ustav Crne 

Gore. Konačno, Skupština Crne Gore 

je na sjednici održanoj 28.09.2011. 

godine, usvojila Nacrt amandmana 

na Ustav Crne Gore uz podršku Socijalističke 

narodne partije (glasalo 69 

poslanika-57 za, 12 protiv). Usvojeni 

Nacrt amandmana je stavljen na javnu 

raspravu koja traje mjesec dana. 

Po završetku javne rasprave nadležno 

radno tijelo Skupštine utvdiće 

Predlog amandmana o promjeni Ustava, 

za koji će takođe biti potrebna podrška 

dvije trećine svih poslanika. 

Vlada Crne Gore je utvrdila i 

02.juna 2011.godine dostavila Skupštini 

Crne Gore Predlog za promjenu 

Ustava Crne Gore. 

Razlog za promjenu Ustava Crne 

Gore, je preporuka Evropske komisije 

koja je u svom Mišljenju preporučila 

jačanje vladavine prava, posebno 

kroz depolitizovano i na zaslugama 

zasnovano postavljanje članova tužilačkog 

i sudskog savjeta, imenovanje 

državnih tužilaca, kao i kroz jačanje 

nezavisnosti, autonomije, efikasnosti 

i odgovornosti sudija i tužilaca. 

Dakle, ovim se preporučuju promjene 

Ustava Crne Gore u dijelu koji 

U čemu se sastoji suština 

predloženih ustavnih promjena 

Ukoliko se usvoje predložene ustavne 

promjene, Skupština Crne Gore 

će birati i razrješavati, četvoricu sudija 

Ustavnog suda, dok će trojicu birati 

predsjednik Crne Gore, a trojicu Sudski 

savjet. Takođe, državne tužioce 

neće više birati Skupština Crne Gore 

već to prelazi u nadležnost Tužilačkog 

savjeta. 

Predsjednika Vrhovnog suda Crne 

Gore će predlagati Sudski savjet uz 

predhodno mišljenje Opšte sjednice 

Vrhovnog suda, umjesto zajedničkog 

predloga predsjednika Crne Gore, 

Skupštine i Vlade, kako je trenutno 

propisano Ustavom. Ubuduće isto lice, 

za predsjednika Vrhovnog suda, može 

biti birano najviše dva puta i mandat 

će mu trajati pet godina. 

Predloženim rješenjem, među četvoricom 

sudija koje bira i razrješava 

Konferencija sudija za članove Sudskog 

savjeta, ne mogu mogu biti predsjednici 

sudova. Predsjednik Vrhovnog 

suda u buduće neće biti i predsjednik 

Sudskog savjeta, već će predsjednika 

Sudskog savjeta, koji ne može biti 

predsjednik Vrhovnog suda, ministar 

pravde i poslanik, birati dvotrećinskom 

većinom članovi Sudskog savjeta. 

Ustavni sud bi iamo devet umjesto 

dosadašnjih sedam sudija. Kandidat 

za sudiju Ustavnog suda bi pored 15 

godina rada u struci, morao imati najmanje 

40 godina života. 

Oktobar, 2011. 27


Revija FORUM 

Pokušaj redefinisanja 

Crne Gore 

Pored vladinog Predloga za promjenu 

Ustava Crne Gore, 28 opozicionih 

poslanika su podnijeli svoj Predlog za 

promjenu Ustava. 

Kao razlog, kako su u obrazloženju 

naveli, je potreba za ustavom kojim će 

se svaki čovjek u Crnoj Gori poistovjetiti 

i prihvatiti ga kao svoj. 

Predlog se odnosio na promjenu; 

državnih simbola, jezika i pisma, 

načela zakonitosti, biračkog prava, 

školovanja, posebnih-manjinskih prava, 

odlučivanja, predlaganja zakona, 

sastava sudskog savjeta i potvrde na 

referendumu. 

Predloženo je, između ostalog, da 

pored zvanične zastave i trobojka kao 

narodna zastava postoji, zatim da srpski 

jezik bude uz crnogorski službeni 

jezik, zatim, da se u članu 79 konačno 

odredi ko su manjine u Crnoj Gori. 

Rasprava o ovom Predlogu održana 

je u Skupštini Crne Gore 11.10.2011. 

godine. Predlog je povučen, pošto je 

bilo izvjesno da ne može dobiti dvotrećisku 

većinu. Povlačenjem Predloga 

su zadržali pravo da isti mogu ponoviti 

i prije isteka jedne godine od dana 

kada je predlog odbijen (u slučaju da 

je glasano o Predlogu). 

U slučaju da je opozicioni Predlog 

dobio potrebnu većinu u Skupštini, 

morao bi da dobije potvrdu tri petine 

birača na državnom referendumu 

(član 157 Ustava Crne Gore), što u 

ovim uslovima predstavlja teško ostvariv 

cilj. 

Iz razloga zbog kojih su podnijeli 

svoj Predlog za promjenu ustava naslućuju 

se motivi, a to je pokušaj redefinisanja 

Crne Gore u dvonacionalnu 

(crnogorsko-srpsku) ili jedne vjerske 

većine. 

Valja podsjetiti da je po Ustavu, 

Crna Gora građanska država, tj. država 

svih njenih građana, nosilac suverenosti 

je građanin koji ima crnogorsko 

državljanstvo. Dakle, u Crnoj Gori 

(iz preambule Ustava) žive: Crnogorci, 

Srbi, Bošnjaci, Muslimani, Hrvati i drugi, 

privrženi demokratskoj i građanskoj 

Crnoj Gori. 

Predlagači su u svojim javnim nastupima 

navodili da, Srbi ne mogu 

biti nacionalna manjina, uz konstataciju 

da su Srbi uz Crnogorce domaći 

u ovoj kući zvanoj Crna Gora, što je 

značilo da su ostali gosti, čime su pokušali 

odrediti građane prvog i drugog 

reda. 

Zaboravljajući da u današnjim 

granicama Crne Gore svi narodi su 

tu vjekovima u nazad. Niti jedan Srbin 

ili Crnogorac nije duže u Crnoj 

Gori od jednog Bošnjaka, Albanca ili 

Hrvata, zato su svi u svojoj kući i na 

svome. 

Opozicionim predlozima se, takođe, 

pokušao poništiti 21.maja.2006. 

godine, kada su bili manjina, a narodi 

koje oni sada smatraju gostima, tada 

bili većina. 

Ne tako davno predlagačima ovih 

ustavnih promjena su državna zastava 

i crnogorski jezik bili neprihvatljivi, 

danas nemaju negativan odnos prema 

istim, čak naprotiv, priznaju sve uz 

uslov da se srpski interesi, po navedenim 

kriterijumima, zadovolje. 

28 

Oktobar, 2011.

Revija FORUM 


Crna Gora i jezička politika 

Kompromis sa 

mnogo nedoumica 

Oni koji tvrde da se jezikom trebaju baviti 

samo naučnici, stručnjaci, eksperti i niko više, 

definitivno nijesu u pravu. 

Piše: Suljo Mustafić 

Korištenje jezika u komunikaciji svojstveno 

je samo čovjeku i to je jedna od 

najzagonetnijih čovjekovih sposobnosti. 

Ta ga osobina izdvaja iz životinjskog svijeta. 

Jezik jeste sredstvo sporazumjevanja 

medju ljudima; to je najkraća definicija 

jezika, ujedno i sveobuhvatna; Ali, 

jezik je proizvod društvenih konvencija, 

odnosa u društvu, historijskih okolnosti, 

političkih odnosa, socijalnog raslojavanja, 

trenutnih potreba zajednice i mnogo 

čega ostalog. 

Dalibor Brozović, jedan od najvećih 

hrvatskih jezikoslovaca 20.vijeka kazao 

je da je “ jezička politika ukupnost 

raznih ideja, djelatnosti i postupaka 

kojima države i druge političke snage 

(stranke,oslobodilački pokreti, itd.) nastoje 

postići određene svoje ciljeve na 

jezičnom polju”. Citirani lingvista je, 

nakon dugog angažmana na nekadašnjem 

zajedničkom jezičkom standardu( 

srpsko-hrvatskom ili hrvatsko-srpskom), 

dao presudan doprinos u standardizaciji 

hrvatskog jezika, početkom 90-ih. 

Ova definicija jezičke politike, možda 

najbolje predstavlja nastojanje novonastalih 

južnoslovenskih država da omeđe 

svoj jezički prostor. 

Crna Gora, iako posljednja u nizu, 

nije mogla biti izuzetak. Nakon obnove 

državnosti, logično je uslijedilo ustavno 

utemeljenje crnogorskog kao službenog 

jezika. Iako ni na popisu 2003. godine, 

niti na ovogodišnjem, crnogorski jezik 

nije postao većinski, njegovo ustanovljavanje 

kao službenog, državnog jezika 

ima pun smisao. Ustavno definisanje 

ostalih jezika:srpskog , bosanskog, hrvatskog 

i albanskog u službenoj upotrebi, 

predstavlja transponovanje društvene 

realnosti u najviši pravni akt- prava 

brojčano manjinskih naroda da svoje 

ime i naziv svog jezika imaju u Ustavu 

svoje države. 

Nakon najnovijeg popisa, sasvim je 

postalo izvjesno da crnogorski jezik ponovo 

nije većinski (36,97%). Na drugoj 

strani, izglasavanjem Opšteg zakona o 

obrazovanju, uslijedio je prilično trapav i 

nesmotreni pokušaj da se, u osnovnim i 

srednjim školama, umjesto naziva predmeta 

Maternji jezik, koji je egzistirao 

više godina, uvede predmet “Crnogorski 

jezik i književnost”. Takođe, iz nadležnih 

institucija je saopšteno da će se raditi 

po novom Pravopisu, o čijim pojedinim 

rješenjima ni među onima koji su radili 

na normiranju crnogorskog književnog 

standarda nije bilo potpune saglasnosti, 

ponajprije kada je riječ o standardizovanju 

novojotovanih formi, kao i nekih drugih 

oblika, što neki smatraju povratkom 

u prošlost, odnosno u arhaizam koji se 

izučava u historiji jezika i dijalektologiji. 

U skladu sa novoproklamovanom pravopisnom 

normom rađene su i čitanke, 

odnosno udžbenici za učenike osnovnih 

i srednjih škola. 

Sve to izazvalo je prilično jaku reakciju 

političke javnosti, najprije onog dijela 

koji teško prihvata atribute crnogorske 

državnosti.Međutim ovog puta i ne 

samo njihovu ; tihi otpor zbog primjene 

Pravopisa sa dosta upitnih rješenja, te 

insistiranja na arhaičnim formama, desio 

se i kod onih koji nijednog momenta 

nijesu osporavali crnogorski jezik, pa 

čak i kod dosadašnjih tvrdih zagovornika 

i apologeta pune reafirmacije njegovog 

naziva u zvaničnoj upotrebi. 

Onda je nauka definitivno ustuknula 

pred politikom ; jezikoslovlje postaje 

samo instrument za dnevno-političko 

nadgornjavanje, i to usred turističke sezone. 

Činjenicu da je Crna Gora morala da 

ispuni prvi kriterijum Evropske komisije - 

izborni zakon, za šta je bilo potrebno dvije 

trećine glasova u Parlamentu, opozicija je 

iskoristila da svoju podršku uslovi izmjenama 

Opšteg zakona o obrazovanju. 

Sporazum sa mnoštvom 

nedoumica 

Ni avgustovska vrelina nije mogla 

spriječiti pregovarače da, danima I nedjeljama, 

tvrde polazne pozicije približavaju 

kroz kompromis koji je, na kraju, 

izrodio sporazum kojim je izmijenjen 

član 11 Opšteg zakona o obrazovanju. 

Njime se, pored ostalog, navodi : “Nastava 

u ustanovi izvodi se na crnogorskom 

jeziku ; imajući u vidu istu lingvističku 

osnovu, nastava se u ustanovi izvodi I 

na srspskom jeziku kao jeziku u službenoj 

upotrebi; poštujući prava manjinskih 

naroda, nastava se u ustanovi izvodi I 

na bosanskom, albanskom I hrvatskom, 

kao jezicima u službenoj upotrebi. Nastava 

za lica koja koriste znakovni jezik, 

odnosno posebno pismo ili druga tehnička 

rješenja izvodi se na znakovnom 

jeziku i pomoću sredstava toga jezika.“ 

Oktobar, 2011. 29


Revija FORUM 

Iako je ova izmjena zakona donjela 

potreban kompromis, ona je ostavila 

dosta nedoumica i otvorila 

brojna pitanja. Primjerice, 

ako je srpski jezik iste 

lingvističke osnove kao 

i crnogorski, a nedvojbeno 

jeste, zar iste 

osnove i iz istoga 

jezičkoga sistema 

nijesu i bosanski i hrvatski. 

Dalje, koji su 

to kriterijumi prema 

kojima su bosanski i 

hrvatski jezici manjinskih 

naroda, a srpski i 

crnogorski to nijesu, kada 

ni prema zvaničnim popisima, 

niti u Ustavu, u Crnoj Gori, nema 

većinskih ni manjinskih naroda u apsolutnom 

smislu. Naime, prema popisima( 

i onom iz 2003. i ovogodišnjem) 

postoje samo brojčano manjinske i brojčano 

većinske nacionalne zajednice, 

dok su u Ustavu pobrojani svi narodi, 

kao ravnopravni konstituenti demokratske 

i građanske Crne Gore. Dakle, ovakvom 

zakonskom rješenju,vjerovatno će 

( ako je suditi prema nekim najavama) 

ustavno utemeljenje biti razmatrano i 

na Ustavnom sudu. 

Nedugo, nakon izmjena zakona, a 

opet nakon dugih pregovora, ustanovljen 

je novi naziv nastavnog predmeta u 

školama : crnogorski-srpski, bosanski i 

hrvatski jezik i književnost. Iako je slavodobitno, 

sa obije pregovaračke strane 

naglašavan uspjeh u postizanju kompromisa, 

malo je ko pokušao da projektuje 

kako će se ovo riješenje sprovesti 

u praksi 

Komisija koja treba da prati implementaciju 

ovog rješenja, kao i ekspertski 

tim koji za sljedeću godinu 

treba da pripremi nove udžbenike sa 

sadržajima koji će obezbijediti potrebnu 

ili predviđenu količinu sadržaja iz 

pobrojanih jezika, teško da će biti u stanju 

da ovaj proces isprati do najsitnijih 

detalja. Trenutno se u školama uči i iz 

novih udžbenika crnogorskog jezika i iz 

onih od ranijih godina kada se predmet 

zvao maternji jezik. Novi udžbenici sa 

novim sadržajima biće tek sljedeće godine.tek 

treba definisati količinu gradiva 

iz pojedinih jezika i književnih sadržaja, 

u zajedničkom udžbeniku. 

Do tada ostaju brojne dileme.Navodimo 

samo neke : kako će učenici, 

pogotovo u nacionalno mješovitim sredinama, 

u istim klupama, usvajati različite 

sadržaje, odnosno učiti različite jezike 

za koje se opredjeljuju, u nastavnom 

procesu koji mora biti jedinstven Kako 

će, recimo u osnovnim školama, usvajati 

sadržaje iz svog maternjeg jezika, ako 

se nastava odvija na crnogorskom Ako 

se pjesmica uči na crnogorskom jeziku, 

može li, recimo, učenik da istu pjesmu 

uči na hrvatskom ili bosanskom jeziku 

Može li profesor koji govori srpskim jezikom 

i ekavicom, i radi i predaje u školi 

više od dvadeset godina, sada predavati 

djeci i na crnogorskom Koja će 

se pisma –ćirilično ili latinično korisititi 

u izradi pismenog zadatka Kojem će 

jeziku u nastavi pripadati djela Iva Andrića, 

Krleže, Meše Selimovića, Ćamila 

Sijarića, Mihaila Lalića Pitanja i dileme 

se umnožavaju sa svakom novom situacijom, 

bilo da je ona pretpostavljena ili 

se već desila u učionicama… 

Gdje je bio nacionalni svjet 

Bošnjačka intelektualna javnost ostala 

je prilično po strani kada se raspravljalo 

o ovim pitanjima. Osim nekih političkih 

subjekata i pojedinačnih stavova kojima 

se tražila ravnopravnost u zakonskim I 

podzakonskim rješenjima za bošnjački 

narod i njegov bosanski 

jezik, nije bilo usaglašenog 

i eksplicitnog stava najmjerodavnije 

institucije- 

Bošnjačkog savjeta/ 

vijeća. Ova institucija, 

po prirodi stvari, bavi 

se zaštitom identiteta 

nacionalne zajednice 

koju predstavlja. 

Bosanski jezik je 

jedan od najbitnijih 

aspekata nacionalnog 

identita Bošnjaka, te su 

zahtjevi za njegovu punu 

afirmaciju i ravnopravan tretman 

u izmjenama zakona morali 

doći sa ove adrese. Propuštenu šansu 

teško je nadoknaditi, ali bi Bošnjački savjet/vijeće 

morao ubuduće biti dio procesa 

implementacije zakonskih rješenja. 

Trebala bi ova institucija, preko mreže 

svojih stručnjaka i saradnika, više pratiti 

kako se kreiraju nastavni sadržaji, šta je 

u udžbenicima, kako se odvija nastavni 

proces na terenu, koliko se poštuje pravo 

na izbor bosanskog jezika onih koji to 

žele u nastavi… Ne bi, recimo, mogla da 

izostane reakcija Bošnjačkog savjeta/ 

vijeća na činjenicu da se neki bošnjački 

pisci, odnosno sadržaji, u udžbenicima 

štampaju po novojotovanim pravopisnim 

formama ŠJ, ŽJ, a da se nigdje ne naglasi 

da je riječ o prijevodu sa originala koji 

nema te forme. Isto tako, ne bi se neki 

bošnjački pisci ili pjesnici iz Crne Gore 

mogli navoditi pod nekom drugom nacionalnom 

odrednicom, a da Bošnjački savjet/vijeće 

ne reaguje prema nadležnim 

institucijama. 

Pitanju implementacije bosanskog 

jezika i bošnjačke književnosti u nastavnim 

sadržajima, udžbenicima i uopšte 

u praksi, treba pristupiti ozbiljno i organizovano. 

Ne bi se smjelo kao dosada 

raditi stihijski, neusaglašeno, od slučaja 

do slučaja, kroz entuzijazam ili interesovanje 

pojedinaca. Ničiji pojedinačni angažman, 

ma koliko bio jak i uporan, ne 

može da zamjeni snagu djelovanja institucije. 

Vrijeme je da počnemo ispravljati 

neke svoje dosadašnje navike, ukoliko 

želimo dobro sebi i svojoj zajednici. 

30 

Oktobar, 2011.

Revija FORUM 


Povodom preliminarnih rezultata popisa 

Popis bez dijaspore 

Piše: Abdulah Bato Abdić 

Da li je Monstat ovako provedenim popisom kojim je 

izopštio iz crnogorskog društva desetine hiljada njenih 

državljana u dijaspori ponudio drugim državnim 

organima kvalitetne podatke neophodne za planiranje 

održive reintegracije. 

Dugo je po koji izblijeđeli grafit, ili 

izanđali bilbord na raskršćima crnogorskih 

gradova svjedočio o (ne)očekivanoj 

snazi predpopisne kampanje 

koja je imala obrise predizbornog 

politikantstva.Stručna i laička javnost 

beskrajno je debatovala o nacionalnim 

identitetima, mogućnostima 

njihove modifikacije, modelima poželjne 

društvene integracije, - na svoj 

način, površno tumčeći asimilaciju, 

segregaciju, multikulturalnost itd... 

Kroz debate o, ljudskim i manjinskim 

pravima, školstvu (dvojezičnost i sl.), 

srazmjernoj zastupljenosti, afirmativnoj 

akciji i drugim pitanjima svi su 

tražili šansu da aktueliziraju soju priču 

u javnosti. 

Popis dodje i prodje 

Popis je treba biti svojevrsno 

ogledalo u kojem se crnogorsko 

društvo može ogledati.Slijedi analiza 

podataka, s ciljem projektovanja 

poželjnog razvoja ukupnoih društvenih 

odnosa u Crnoj Gori. Doduše ne 

u cjelosti, i na način koji bi mogao 

pokvariti ličnu predstavu, ili sliku 

koju smo mogli nekritički projektovati 

o sebi, i kulturnom identitetu 

kojem pripadamo. Desetine hiljada 

crnogorskih državljana nijesu ušle 

u opšti zbir podataka. Popisom je 

ipak potvrđeno da Bošnjačka nacija 

nije ideološka ni politička zajednica 

koja svoju opstojnost crpi iz proklamacije 

sadržane u Ustavu Crne Gore 

kao najširem društvenom ugovoru, 

već na svom vjekovnom narodnomkulturnom 

identitetu. U konačnici, 

na popisu je iskazana opstojnost i 

drugih kulturnih identiteta sa svim 

razlikama koje potvrdjuju odgovor 

na vapijuće pitanje o poželjnom 

modelu društvene integracije. Multikulturalnost 

kazali su građani i ovog 

puta. Ovo tim prije što su svi kulturni 

identiteti Crne Gore autohtoni i vjekovima 

duboko inkorporirani u njeno 

društveno biće. Istina, Crna Gora 

nikada nije bila imigrantska država 

sa uvezenim kulturnim identitetima, 

da bi bila u potrazi za nekim drugim 

oblicima društvene integracije. 

Dijalog ljudi i kultura 

Multikulturalnost polazi od dvije 

osnovne predpostavke. Prije svega 

od činjenice da je čovjek društveno, 

ali i biće kulture. S druge strane multikulturalnost 

ukazuje i na potrebu 

dijaloga među ljudima. A dijalog građana 

je u stvari dijalog kultura. Razvoj 

demokratije u Crnoj Gori otvara 

dijalog, ali ne i dovoljno pa se stiče 

utisak da je prisustvo dijaloga u mul- 

Oktobar, 2011. 31


Revija FORUM 

Preliminarni rezultati popisa 

Još sredinom jula MONSTAT je objavio preliminarne 

rezultate ovogodišnjeg popisa stanovništva, i ponovo bez 

popisa dijaspore, dakle i bez pravih rezultata . Prema 

ovim nepotpunim rezultatima, Crnogorci su najbrojniji 

(44, 98 odsto) dok se broj Srba (28,73), smanjio za više 

od tri odsto u odnosu na 2003. godinu. 

U odnosu na popis iz 2003, Bošnjaka je više za skoro 

jedan procenat, Albanaca i Hrvata neznatno manje, 

a Muslimana manje za pola procenta. Roma sada ima 

duplo više - sa 0,46 na 1,01 odsto. 

Iako se u Crnoj Gori i dalje najviše govori srpskim 

(42,88 odsto), rezultati popisa su pokazali da raste broj 

građana koji govore crnogorskim jezikom (36,97). 

Na popisu prije osam godina Crnogoraca je bilo 43 

odsto, dok se 32 procenta stanovništva izjasnilo da su 

Srbi. Srpskim jezikom je tada govorilo 64 odsto građana, 

a crnogorskim 23 odsto. 

Uporedna analiza podataka sa posljednja tri popisa pokazuje 

da Albanci nijesu jedina nacija čiji se broj smanjuje. 

Tako je najviše Crnogoraca bilo na popisu iz 1981. godine 

(68,54), dok se njihov broj smanjivao na popisu iz 1991. godine 

(61,68), da bi ih prije osam godina bilo 43,16 odsto. 

Dok je broj Crnogoraca opadao, rastao je procenat 

građana koji su se izjašnjavali kao Srbi. Tako je prije tri 

denecije Srba bilo 3,32 odsto, početkom devedesetih 

9,34, a 2003. godine 31,99. U protekle tri decenije Albanci 

su sa 6,46 pali na 4,91 odsto, dok su se Bošnjaci, 

pod novoobnovljenim imenom, u zvaničnim rezultatima 

popisa prvi put pojavili prije osam godina kada su, bez 

dijaspore, činili 7,77 odsto stanovništva. 

tikulturalnom društvu, kakvo je inače 

crnogorsko, obrnuto proporcionalno 

količini priče prosute o njemu. Kultura 

dijaloga, po pravilu počinje preispitivanjem 

sopstvene uloge i mjesta 

u društvu svakog konkretnog kulturnog 

identiteta. Da spozna i uvaži one 

druge.Izostanak dijaloga pogodan je 

za sumnjičenja , ili jačanje kulture 

prisiljavanja, koja se svodi na otvorenu, 

ili sofisticiranu prisilu,koja tjera 

ljude da se nekritiški poistovjećuju 

sa “jakim”,- pojedincima, odnosno 

jačim identitetima. To pak zakonomjerno 

dovodi do instrumentalizacije 

nacionalnih i vjerskih osjećanja, što 

u uslovima ambivalentnog karaktera 

nacionalne svijesti nemalog broja crnogorskih 

građana realativizira pitanje 

kulturnih identiteta. Drugim riječima 

može doći do zamjene teza na 

način što se ne bi postavljalo pitanje 

što je to kulturni identitet, a šta ne, 

već šta je korisno a što nije. A takvo 

relativiziranje nagovještava opasnost 

da se ukupno društvo odvuče u utilitarizam.Utilitarizam 

je etička,pravn 

a,socijalna,ekonomska i psihološka 

teorija koja smatra da je cilj moralnosti 

povećati ukupnu sreću u svijetu. U 

svakodnevici odnosi se na društvenu 

praksu maksimalizacije proizvodnje 

dobara i potrošačkog društva i psihplogije, 

bez obzira na posljedice po 

psihofizičko zdravlje stanovništva ili 

prirodu. 

U uslovima utilitarizma stvaraju 

se predpostavke gdje ćemo biti u 

mogućnosti i de iure da se dogovorimo 

da je čak i ono loše u stvari dobro, 

samo što u datom trenutku toga 

nijesmo bili svesni. U tom kontekstusvijetlu 

popis će ostati upamćen i po 

osobenim nonsensima, koji pretenduju 

da obogate svjetsku teoriju nekim 

novim originalnim (mimo svijeta), 

rješenjima, koja se ne ogledaju samo 

u proizvodnji i razlikovanju osobenih 

vjerskih i nacionalnih zajednica.Tako 

se izgleda samo kod nas razlikuju 

pripadnici islamske od pripadnika 

muslimanske vjeroispovijesti. 

Dijaspora nije bauk 

Drugi propust, u nizu uslovio je da 

nemali dio ukupnog identiteta Crne 

Gore neopravdano ostane izvan ovog 

popisa, pa slika poprima drugačije 

obrise. Izopštena je dijaspora da bi 

nekima, u ogledalu zvanom popisni 

rezultati, postali samodopadljiviji.. 

Otkuda bauku zvanom dijaspora.. 

Šta je to dijaspora Ab ovo. Dijaspora 

je kulturni identitet koji za razliku od 

matičnog etniciteta kraće, ili duže vrijeme 

boravi izvan zavičajne države, 

ostajući pri tome neraskidivo vezana 

za svoj zavičaj. Kada je u pitanju 

bošnjačka dijaspora iz Crne Gore bitno 

je imati u vidu činjenicu da njeni 

pripadnici preferiraju uključivanje 

u socijalnu strukturu države u kojoj 

se nalaze,ali bez namjere kidanja 

veza sa zavičajnom državom.Dakle u 

njenom fokusu interesovanja, prvenstveno 

je ekonomski, kulturni i ukupni 

društveni napredak zavičaja za koji 

vezuje svoju sudbinu. Time bošnjačka 

dijaspora promoviše ukupne društvene 

interese svoje zavičajne države 

u državi u kojoj boravi. Ova dijaspora 

doprinosi i ekonomskom blagostanju 

svog zavičaja velikim brojem malih 

i velikih novčanih pomoći,donacija i 

investiranjem u konkretne projekte, 

ako ima poslovnog ambijenta, bez 

biznis barijera. Na posljetku ukupna 

ekonomska globalizacija i procesi 

evro-atlantskih integracija ukazuju 

na potrebu da dijaspora bude u bliskom 

odnosu sa vladom zavičajne 

države. Afirmacija prava na slobodu 

kretanja, te vizna liberalizacija usloviće 

da moderno doba bude prepoznato 

između ostalog i po masovnoj 

migraciji stanovništva iz siromašnijih 

u više razvijene države. Ova činjenica, 

kao i sve razvijenija sredstva za 

održavanje kontakta sa migrantima, 

dovodi do toga da vlade zavičajnih 

država tretiraju svoju dijasporu na 

krajnje ozbiljan način, prepoznajući 

32 

Oktobar, 2011.

Revija FORUM 


Islam i musliman su isto 

Mešihat islamske zajednice reagovao je na objavljene rezultate popisa 

u kojima su statistički različito izražene dvije zasebne vjere Islam i 

muslimanska vjera. Ovakvim činom u mešihatu su bili ogorčeni. 

“Stiče se utisak da nije bilo dovoljno to što je broj pripadnika Islama 

na ovom Popisu znatno umanjen, već je iskorak dalje ka nipodaštavanju 

učinjen dijeljenjem pripadnika Islama na dva vjerska pravca. Ovim 

dijeljenjem na dvije religije, shvatamo pokušaj da se muslimani odvoje 

od Islama. Da Islam kao poznata, od Boga objavljena religija bude jedno, 

a muslimanska vjera, bude privatni individualni proizvod pojedinih 

muslimana. Želimo poručiti kreatorima ove podjele, da kao muslimani, 

sljedbenici Islama, oduvjek jesmo i zauvijek bićemo zadovoljni Islamom 

kao vjerom, te da spoljašnji pokušaji dijeljenja neće uticati na naše unutarnje 

jedinstvo”, najglašeno je u saopštenju Mešihata Islamske zajednice 

u Crnoj Gori, koje je potpisao reis Islamske zajednice u Crnoj Gori 

Rifat ef. Fejzić. 

Ističu, da žele da vjeruju da se ne radi o zlonamjernoj, već tehničkoj 

grešci koja će biti ispravljena. 

faktor od izuzetnog značaja za domovinu 

i ostvarivanje njenih ciljeva. Za 

Crnu Goru to je proces stabilizacije 

i pridruživanja.Upravo taj zahtjevan 

put lakše se prelazi kada se ima znanja 

i prijatelja.Crnogorska dijaspora 

je sinonim znanja, odanosti...i daje 

veliki doprinos tom procesu i u državama 

članicama EU, i prekomorskim 

zemljama. 

Ne samo iz tih razloga država je 

pozvana da stvara formalne okvire i 

podstiče neformalne procese kako 

bi sadržinski ispunila odnos sa dijasporom. 

Crna Gora zavičaj 

dijaspori žrtvi 

Empirijsko saznanje ukazuje na 

činjenicu da se savremena dijaspora 

obično javlja kao posljedica migracionih 

kretanja uzrokovanih socio-ekonomskim 

razlozima. Primjer 

ove dijaspore može biti bošnjačka 

dijaspora iz najnerazvijenih područja. 

Međutim od ove dijaspore treba 

razlikovati takozvanu dijasporu žrtvi, 

Čiji su članovi bili pokrenuti iz zavičaja 

mimo svoje volje, ostajući i dalje 

vezana za taj isti zavičaj. 

Dokaz više je sadržan u činjenici 

da i druga generacija ovih nevoljnih 

migranata, u potrazi za svojim identitetom 

upravo Crnu Goru prepoznaje 

kao svoju domovinu, iskazujući joj pri 

tome nepodijeljenu lojalnost. Ovaj 

osoben vid dijaspore prepoznat kao 

dijaspora žrtvi, implicira i moralnu dimenziju, 

kada je u pitanju odnos prema 

njima. Inače, paradigma dijaspore 

žrtvi jeste bošnjačka dijaspora iz 

Crne Gore u državama Beneluksa. 

Ova dijaspora nastaje tokom 1999.i 

2000. godine i čine je poglavito 

žitelji,obilježenih područja u okolini 

Pljevalja, Berana, Plava,Rožaja, tokom 

tragičnih dešavanja 1992-1993. 

godine. Činjenica da oni trenutno ne 

koriste infrastrukturu na određenom 

geografskom području nije davala za 

pravo popisivačima da ih kao gumicom 

izbrišu iz crnogorskog drustva. 

Ono što za popisivača predstavlja 

određeno geografsko područje, za 

njih i njihovo potomstvo jeste zavičaj. 

Jeste suočavanje s brojnim problemima, 

koji otežavaju, ili onemogućavaju 

njihovu reintegraciju.”Da li je 

Monstat ovako provedenim popisom 

kojim je izopštio iz crnogorskog društva 

desetine hiljada njenih državljana 

u dijaspori ponudio drugim državnim 

organima kvalitetne podatke neophodne 

za planiranje održive reintegracije 

pripadnika dijaspore žrtvi” 

Kako će sada nadležni organi planirati 

održavanje postojeće i izgradnju 

ukupne infrastrukture koja život 

znači na određenom geografskom 

području-zavičaju, u koji se ovi crnogorski 

državljani namjeravaju vratiti 

Primjera radi, ko će, kako i za koliki 

broj lica planirati izgradnju odgovarajuće 

putne infrastrukture, vodovodne 

i kanalizacione mreže, kako i za 

koliki broj lica organizovati obrazovni 

i zdravstveni sistem na određenom 

geografskom području- zavičaju Ovdje 

je mjesto ukazati i na činjenicu 

da posebno druga generacija ovih 

nevoljnika raspolaže respektabilnim 

stručnim i specijalističkim znanjima, 

stečenim u državama boravka, a što 

su nesebično spremni staviti u funkciju 

ukupnog društvenog razvoja zavičajne 

države. 

U sociološkom značenju popis se 

može posmatrati i kao osoben vid 

komunikacije između države i njenih 

podanika, u konkretnom između države 

i njenih podanika u dijaspori. 

Kakva je poruka ovakvim odnosom 

popisivača upućena crnogorskoj dijaspori, 

posebno pripadnicima dijaspore 

žrtvi, ostaje da se vidi. 

Pozivanje na zakonska rješenja 

neće biti dovoljnim opravdanjem za 

sve učinjene propuste, koji su evidentni. 

Bilo je dovoljno samo konsultavati 

uporednu praksu i komparativno 

pravo država regiona i locirati najbolja 

rješenja usaglašena sa standardima 

EU. Da su tako postupili Monstat 

bi na vrijeme konstatovao da su sve 

države regiona predhodno istrajavale 

na uspostavi djelotvorne saradnje sa 

svojom dijasporom. Iz tako uspostavljene 

saradnje proistećiće i konkretna 

korist koju su ove države imale 

od svoje dijaspore, posebno kada je 

u pitanju inteziviranje procesa stabilizacije 

i pridruživanja, ili pak jačanja 

tek uspostavljene suverenosti. Tome 

su nemjerljiv doprinos dali upravo pripadnici 

njihove dijaspore posebno u 

državama članicama EU i Sjedinjenim 

Americkim Drzavama. Primjer djelotvornog 

odnosa na relaciji zavičajna 

Oktobar, 2011. 33


Revija FORUM 

država- dijaspora, i mjerljivih, svima 

vidljivih benefita proisteklih iz takvog 

odnosa jeste pravno i institucionalno 

izgrađen odnos nadležnih organa 

Hrvatske, Makedonije ili Kosova sa 

svojom dijasporom. Dijaspora iz Crne 

Gore, stiče se utisak čeka i osluškuje 

pozitivne signale iz svoje domovine 

koja ima obavezu više prema dijaspori 

žrtvi. Manipulacija nepotpunim brojkama 

i procentima,bez suštinskog sagledavanja, 

promjene odnosa prema 

dijspori značiće novo iseljavanje već 

iseljenih. Na štetu naroda i društva 

kao multietničke cjelina. 

Pljevlja - grad u izumiranju 

Prema rezultatima popisa stanovništva koje je objavio 

„Monstat“, na teritoriji opštine Pljevlja živi 31.060 stanovnika, 

što je u odnosu na popis iz 2003 godine 5958 

stanovnika manje, kada je u Pljevljima je živjelo 36.918 

stanovnika. 

Na teritoriji Opštinae ima 10.790 domaćinstava i 

14.030 jedinica za stanovanje, što je poražavajući podatak, 

jer je 3240 stambenih jedinica napušteno, uglavnom 

na seoskom području. 

Na gradskom području u pet mjesnih zajednica: Centar, 

Golubinja, Moćevac, Ševari i Guke živi 19.622 stanovnika, 

što u odnosu na prošli popis kada je živjelo 21.377 

stanovnika, manje za 1755. Statističari su evidentirali da 

u gradu Pljevljima živi 6647 domaćinstava, smještenih u 

7188 stambenih jedinica. Samo u gradu ima 541 stambena 

jedinica više. 

Po popisu iz 2003 godine u Pljevljima je živjelo 6568 

domaćinstava ili 79 domaćinstava manje nego sada, ali 

sada je broj stanovnika manji za 1755, što znači da se 

nastavlja migracija iz sela u grad, ali i da se sve rjeđe 

stanovnici odlučuju da stupe u brak. 

Na seoskom području živi 11.438 stanovnika, što je za 

4103 stanovnika manje, u odnosu na 2003 godinu, kada 

je na selu živjelo 15.541 stanovnik. U seoskim Mjesnim 

zajednicama evidentirano je 4143 domaćinstva i 6842 

stambene jedinice, što znači da 2699 stambenih jedinica 

stoji prazno. Zastrašujući je podatak da je između dva 

popisa 11 seoskih naselja ostalo prazno i statistički je 

izbrisano jer popisivači nisu evidentirali stanovnike. Ova 

seoska naselja su uglavnom na prostoru Bukovice i ako 

se nastavi ovakav trend još 19 seoskih naselja će biti statistički 

izbrisano, jer su popisivači evidentirali stanovnike, 

ali ne i domaćinstva. 

Od 1991 godine opštinu Pljevlja je napustilo oko 

10.000 stanovnika. Ovaj podatak kada su u pitanju Pljevlja 

je pravi izazov za stručnjake iz oblasti demografije, jer 

je zanimljivo na koji će način objasniti kako je u opštini 

koja daje trećinu bruto nacionalnog proizvoda države u 

kojoj normalno rade lokalne, državne i javne službe, preduzeća 

i ustanove, u kojoj je najuspješnija kompanija 

Rudnik uglja, najveći proizvođač struje Termoelektrana, 

broj stanovnika za 20 godina smanjen gotovo za trećinu. 

Ove godine je za 4 mjeseca zabilježeno 80 novorođenčadi, 

što je za desetak manje u odnosu na isti period prošle 

godine. 

Po poslednjem popisu je evidentirano manje stanovnika 

nego 1931 godine kada je u opštini Pljevlja živjelo 

31436 stanovnika, što je za 376 stanovnika više nego 

danas. 

34 

Oktobar, 2011.

Revija FORUM 

Društvo 

Dani Borovnice u Plavu 

Neiscrpno 

bogatstvo 

U sklopu manifestacije ,,Dani Borovnice” 

u Domu kultur Plav likovne 

radove izložili su renomirani francuski 

slikari Ana i Filip Pangreš, profesori 

umjetnosti. 

- Svojim radovima nastalim u tehnici 

ulje na platnu, pastelu i kombinovanoj 

tehnici, ovi izuzetni slikari 

koji godinama dolaze u Crnu Goru, 

upriličili su nam jedan poseban ugođaj, 

kazao je Aldemar ibrahimović na 

otvaranju izložbe pod naslovom “Crnogorske 

impresije francuskih slikara”. 

Delegacija Opštine Plav, u saradnji 

sa Opštinom Stari grad (Sarajevo), 

organizovala je najavu tradicionalne 

manifestacije „Dani borovnice¨ ”Plav, 

2011”, a obilježena je defileom učesnika 

od Vječne vatre do Baščaršijskog 

trga, gdje su priređeni svečani 

programi. 

Nakon duboko osmišljene najave 

uslijedilo mega otvaranje Manifestacije 

u Plavu I Gusinju 

- Borovnice i drugi šumski plodovi 

neiscrpno su bogatstvo rasuto po 

našim planinama, - ponovljeno je na 

otvaranju dvanaeste manifestacije 

“Dani Borovnice 2011” koja je okupila 

mnoge predstavnike političkog, 

kulturnog i javnog života Crne Gore, 

brojne građane regiona i zemalja zapadne 

Evrope i Amerike, turiste. Na 

platou ispred srednje škole „Bećo Bašić“ 

održan je koncert poznate pjevačice 

Severine Vučković gdje je, prema 

slobodnoj procjeni, bilo više od pet 

hiljada posjetilaca. Nastupila je i pijanistkinja 

Armina Nikočević, a tookm 

manifestacije je održano dvadesetak 

uspješnih kulturnih programa. 

Svečani defile u Sarajevu 

Severina nastupila pred više od 5.000 ljudi 

Oktobar, 2011. 35

Društvo 

Revija FORUM 

„Zavičajne staze -Bihor 2011“. 

Teferič u divan bašči 

Pod motom „ Lijepo je kad se odlazi a ostaje u svemu“ , od 22. jula do 7. avgusta realizovan 

je program koji promoviše raskoš prirodne ljepote, narodne tradicije i savremenih 

mogućnosti. 

Svečano otvaranje zavičajnih staza 

Centar za seoski razvoj – Petnjica, 

u sardanji sa Domom kulture, KUD-om 

Bihor, Forumom BM CG, ART Centar, 

Fudbalskim klubom i Udruženjima iz 

dijaspore, organizovao je četvrte zavičajne 

susrete. Višednevnu poljoprivredno-turističku 

i kulturno-sportsku 

manifestaciju „Zavičajne staze -Bihor 

2011“. 

Članovi ovog nevladinog Udruženja, 

saradnici i entuzijasti priredili su 

bogatu i zanimljivu manifestaciju koja 

je otvorena 22.jula. multimedijalnim 

sajmom u centru Petnjice. Oko Divan 

bašče postavljeni su štandovi na kojima 

su izloženi, sir, kajmak , med, 

razne vrste čajeva, proizvodi od vune 

tkano, heklano, pleteno, kao i suveniri 

od drveta, kamena i drugih materijala. 

U sredini, blistali su mladi; djevojke i 

momci iz Kulturno umjetničkih društava: 

„BIHOR“, „ 27 JULI“ – iz Lukavca 

kod Tuzle, KUD„VESNA” iz Mojkovca, i 

„KOLO” iz Berana. 

Inspirativnost početka ponukala je 

mnoge da krenu pješačkim stazama 

koje je Centar, (60km)prije nekoliko 

godina otvorio za ljubitelje prirode pa 

su u grupama stizali do Ciglena, Ladjevca, 

Turijaka, čudesnog vodopada 

Brativir, arheološkog nalazišta u Radmanskoj 

Klisuri i drugih nestvarno zanimljivih 

lokaliteta. Podjednako oni koji 

žive u blizini, na jugu Crne Gore, evropskim 

i drugim metropolama, jer susret 

sa prirodom i u prirodi otvara iskonske 

pore bliskosti. Baš to je karakterisalo 

Susrete u Murovskim Lukama, i Planinarski 

teferič na Studencu, uzvišenju 

planine Ciglen. A tamo domaćini iz Vrševa, 

Goduše , Dobrodola.., potrudili 

se, posebno Esmir i Binasa Zverotić 

da ima svega: sira, kajmaka, jarduma, 

surutke, meda, pite od heljde, hljeba i 

pečenja.U trci konja pobijedio je sedlenik 

Šela Durovića iz Goduše. Najbolji 

rezultat u bacanju kamena s ramena 

ostvario je Nijaz Mehović sa Bora. 

Zahvaljujući dobroj saradnji sa 

plavljanima iz tamošnjeg Centra za 

kulturu u Petnjicu je stigla ,,Ramiza” 

36 

Oktobar, 2011.

Revija FORUM 

Društvo 

Književnost i dijaspora 

Na književnoj večeri „Faiz i prijatelji“, koju je organizovao 

Zavičajni klub „BIHOR“ i Centar za seoski razvoj 

u Petnjici, učestvovala je elita učenjaka koja ne samo 

što može reprezentovati područje, svoju državu nego i 

region. Da osnaže veče Bihoraca u Luksemburgu i podijele 

radost zbog Faizovih književnih uspjeha, ali i da 

se poklone ljudima koji čuvaju izvorište zavičaja, stigli 

su: akademik Šerbo Rastoder iz Bara, Redžep Nurović 

iz Novog Pazara, Safet Sijarić i Fehim Kajević iz Sarajeva, 

Redžep Škrijelj iz Novog Pazara, Ferhan Kočan iz 

Skoplja, Kemal Musić iz Bijelog Polja, Safet Hadrović 

Pripovjetka inspirisana Bihorom 

Da Zavičajnie staze nijesu samo proctor za druženje 

provod i pokazivanje onoga što imamo već i stalno 

oplemenjivanje novim idejama i inicijativama 

potvrddio je susret ovoga ljeta. U razgovoru sa književnicima 

postignuta je saglasnost da se u okviru V 

manifestacije organizuje Festival pripovjetke inspirisane 

Bihorom..Dogovoreno je da Faiz Softić, Safet Sijarić 

,Fehim Kajević,Kemal Musić i Mirsad Rastoder traže i 

stvore predpostavke za raspisivanje anonimnog konkursa 

i rad žirija, kako bi do početka V, poljoprivredno 

Vrbički iz Rožaja, te nekoliko mlađih stvaraoci. 

Tematski razgovor „Književnost i dijaspora - Faiz Softić 

sa prijateljima“, protekao je u akademski temeljitoj 

opservaciji, iz različitih uglova, a govorilo se o izdavaštvu 

i sve uspješnijim bošnjačkim autorima. 

- Naši korijeni su dboki, isprepletani i začinjeni drugim 

kulturama.Naši stvaraoci su po svijetu, upijaju savremena 

iskustva a ne bježe od tradicije. Ostaje samo 

da IM, mnogo žešće, pušemo u jedra i da ih ističemo 

zbog Zavičajnog i ukupnog bošnjačkog identiteta u 

Crnoj Gori, rečeno je na kjniževnoj večeri. 

- turističke i kulturno - sportske manifestacije „Zavičajne 

staze -Bihor 2012“. imali izbor najboljih pripovjetki, 

učešće autora i štampanje odabranih priča. 

Cilj je podrška i promocija mlađih autora koji potencijalno 

mogu ući u krug spisateljskih sljedbenika Ćamila 

Sijarića i drugih velikana sa ovog prostora. 

Pozivamo Udruženja i pojedince da na vrijeme osmisle 

i najave učešće,akobogda, narednog ljeta , posebno 

DONATORE da svojim etabliranjem podrže pripremu i 

realizaciju programa sa novim sadržajima. 

Pozorišna predstava po tekstu Muhameda 

Abdagića u režiji Alije Redžematovića 

koja suptilno donosi bošnjačku 

verziju ,,Romeo i Julija“, to jest, insenaciju 

drame o porodičnom sputavanju 

mladih koji se vole. 

Posebnu atraktivnost manifestaciji 

dala je i Fudbalska utakmica FK Petnjica 

-Evropa u kojoj su igrači novog 

drugoligaša crnogorske fudbalske lige 

odmjerili snage sa fudbalerima koji 

treniraju i igraju u drugim državama. 

Utakmica je završena rezultatonm 

2:2, a nakon izvođenja penala pehar 

Ministat Tarzan Milošević otvorio manifestaciju 

Zavičajnih staza 2011 pripao je ekipi 

Evrope.Važnije od rezultata i fudbalerima 

i publici bilo je nadigravanje, druženje 

i prisjećanje na dane kada je sedamdesetih 

stvaran fudbalski klub pa 

će svi ovaj duel u Gusarama nositi kao 

još jednu lijepu uspomenu iz Zavčaja. 

Veče Luksemburga - Faiz Softić sa 

prijateljima, 5.avgusta, bilo je kulminacija 

Zavičajnih staza u protežiranju 

bogatih mogućnosti Bihoraca u raznim 

oblastima. Samo pjesma Kaja ,u 

izvođenju sestara Nedžibe Rastoder i 

Fehime Agović zaslužuje sve epitete i 

pohvale. A tek sve ostalo. 

Razmah udruženja Bihor u Luksemburgu 

i nova Revija pod tim imenom 

o kojoj su govorili Predsjednik 

Društva Ruždija Kočan, urednik Faiz 

Softić i istoričar Sait Šabotić. Uspjeh 

Bošnjačkog fonda da stipendira već 

petu generaciju studenata i paraleno, 

kako objasniše Enver Korać i Esmir 

Muratović realizuje redovne aktivnosti 

posvećene očuvanju bošnjačkog iden- 

Oktobar, 2011. 37

Društvo 

Revija FORUM 

titeta u Luksemburgu. 

– Sličan cij imaju i u Kulturnom 

centru Montenegro-Študgart, ispričali 

su to kroz detalje godišnjih aktivnosti 

Ferid Zverotić i Šefko Balijagić. 

Nastup KUD-a Evropa, u kome se 

vidjelo da, pogotovu Isah Iljo Agović, te 

Rafet Kožar, kao i drugi iz Asocijacije 

prijateljstvo Montenegro - Luksemburg 

znaju, da na pravi način mlađima 

prenesu ljepotu i bogatstvo narodne 

tradicije, u igri i pjesmi, izazvao je posebnu 

pažnju, aplauze i izmamio ovacije 

prekobrojne publike u petnjičkom 

F. Softić, R. Kočan i S. Šabotić 

Domu kulture. 

Program je potvrdio da se zajedništvom 

može mnogo. Da Udruženja i 

pojedinci mogu zajednički realizovati 

mnoge aktivnosti od obostranog interesa 

za Bihor i Dijasporu. 

Zavičajne staze su široke za zajedničku 

priču sa svim predstavnicima 

udruženja i klubova koji su na bilo 

koji način vezani za petnjičku ptiču. 

Da jedni druge bliže upoznamo sa redovnim 

aktivnostima i planovima, da 

se družimo i jedni druge savjetujemo 

i pomognemo u ostvarenju plemenitih 

Nastup KUD-a Evropa, u kome se vidjelo da, pogotovu Isah Iljo 

Agović, te Rafet Kožar, kao i drugi iz Asocijacije prijateljstvo Montenegro 

- Luksemburg znaju, da na pravi način mlađima prenesu ljepotu 

i bogatstvo narodne tradicije, u igri i pjesmi, izazvao je posebnu 

pažnju, aplauze i izmamio ovacije prekobrojne publike u petnjičkom 

Domu kulture. 

ciljeva, da procijenimo i dogovorimo 

šta možemo zajedno da uradimo u 

Luksemburgu, Njemačkoj, Švajcarskoj, 

ili nekoj drugoj destinaciji gdje 

žive i rade Bihorci,poručno je sa IV 

manifestacije. 

Jedna od tih zajedničkih akcija 

treba da osnaži manifestaciju Zavičajne 

staze. Da je u ubuduće, još bolje i 

uspješnije organizujemo sa svim onim 

sadržajima koji će biti u funkciji očuvanja 

bošnjačke tradicije ali i podsticaja 

za razvojne projekte koji mogu 

obezbijediti uslove za ostanak i rad 

mladih ljudi na petnjičkom području, 

konstatovano je u Petnjici. 

Telegram sa 

Kavkaza 

Zavičajne 

staze - Veče 

dijaspore - 

Luksemburg 

Petnjica 5.avgusta 2011. 

Oduševljen sam naporima koje 

činite da vam zavičaj ne od u zaborav.Da 

svoja sjećanja i ljubav prema 

zavičaju prenesete svojoj djeci 

i potomcima.Bori te se da kulturno 

nasljeđe i tradiciju sačuvate ,u granicama 

svojih mogućnosti, jer je temelj 

identiteta svakog naroda. 

Upućujem vam čestitke i lijepe 

želje sa dalekog Kavkaza gdje se 

nalazim na međunarodnom festivalu 

sa ansamblom „Vrelo Ibra“. 

Da i u ovom dijelu svijeta pokažemo 

da postojimo, da imamo svoja 

kulturna obilježja kojima se možemo 

dičiti i da otkrijem dio svoje i 

naše sehare i kulturnog blaga. 

Želim da Vam kulturne manifestacije 

u Zavičaju uspiju u duhu rastućeg 

očuvanja bogate tradicije. 

Ibiš Kujević, 

(Etnolog i koreograf) 

38 

Oktobar, 2011.

Revija FORUM 

Društvo 

Nastavljena arheološka istraživanja u Radmanskoj dolini 

Milenijumski 

tragovi života 

Piše: Predrag LUTOVAC 

Na nadmorskoj visini 1200 metara, 

na sjevernom obodu petnjičkog regiona, 

mala i brza radmanska rijeka, tekući 

kroz vjekove, presjekla je uzan kanjon 

kroz Ravništa, izmedju brda Džilita i 

Stubice na zapadnoj i Stolova i Klinaca 

na istočnoj strani. Iz kanjona, rijeka se 

strmo obrušava ka selu Radmance a potom 

plodnom ravnicom teče ka Petnjici 

gdje se uliva u rijeku Popču. Bogatstvo 

vode i prirodno okruženje uslovili su da 

ova oblast bude nastanjena još u praistoriji. 

Mnoštvo slučajnih nalaza iz ovog kanjona, 

koji se čuvaju u Polimskom muzeju 

u Beranama, bili su povod da se 80-ih 

godina XX vijeka organizuje i sprovede 

rekognosciranje terena i evidentiraju potencijalni 

arheološki lokaliteti. U atraktivnoj 

i uzanoj Radmanskoj klisuri, dugoj 

oko 700 metara, ubicirano je nekoliko 

pećinskih otvora i okapina u kojima je 

nadjen praistorijski keramički materijal. 

Svojim dimenzijama i bogatstvom arheoloških 

nalaza izdvaja se pećina koju 

mještani nazivaju „Jerinin grad“. 

Pećinski otvor se nalazi na zapadnoj, 

okomitoj, strani uskog kanjona, na 

oko 300 metara od kaptže seoskog vodovoda. 

Radi se o imponzantnom objektu 

dubine 50, širine 25 i visine od oko 

30 metara.Ulaz u pećinu, podzidan je 

moćnim kamenim zidom koji je u osnovi 

širok 160 cm, a očuvan je u visini od 

oko 8 metara. Zid je radjen od lomljenog 

i neobradjenog kamena spojenog 

krečnim malterom sa krupnijim riječnim 

agregatom. Od osnove ka vrhu zid se 

sužava i vjerovatno, na kruništu,nije bio 

širi od jednog metra. 

Na najvisočijem i najdubljem dijelu 

pećine, 1987. godine, Polimski muzej u 

Beranama je sproveo sondažna arheološka 

istraživanja i sa dvije ispitne sonde 

istražio površinu od 20 kvadratnih 

metara. Na osnovu nadjenog materijala 

bilo je jasno da je pećina nastaljena u 

eneolitu i bronzanom dobu a da je podizana 

i korišćena kao svojevrsna utvrda 

u rimskom periodu u drugoj polovini III 

i početkom IV vijeka naše ere. I pored 

relativno plitkog kulturnog sloja, prosječne 

debljine od 0,45 metara, nadjeno 

je mnoštvo keramičkih fragmenata, 

koštačnihi kremenih alatki, fragmenata 

rimske keramike, jedna krstasta fibula i 

jedan bronzani novčić Konstantina Drugog. 

Dubina kulturnog sloja i relativno 

mala korisna površina unutrašnjosti 

pećine, nesumljiv je pokazatelj da je sezonski 

korišćena, a tragovi povremenog 

boravka ljudi postoje u svim ostalim pećinskim 

objektima i okapinama. 

Poseban lokalitet predstavlja, relativno 

ravan i dominantan plato, zvani 

„Torine“, koji se nalazi zapadno od ulaza 

u kanjon a neposrredno ispod kamenih 

kosina brda Džilita i Stubice. Plato je 

dug oko 150 metara, nejednake je širine, 

koja varira od 30 do 50 metara, a 

sa južne okomite strane podzidan je velikim 

kamenim blokovima. Dominantan 

položaj, lak pristup u lako branjivom kanjonu 

bogatom vodom, idealni su uslovi 

za formiranje naselja o čemu svjedoče 

mnogobrojni fragmenti keramike i kremeni 

odbitci nadjeni na strminama i vododerinama 

ispod zaravljenog platoa. 

Polimski muzej u Beranama, u periodu 

od 3. do 12. septembra 2007-me 

godine sproveo je „Sondažna arheološka 

israživanja Radmanske klisure“ 

lokaliteta Torine. Sa pet ispitnih sondi, 

dimenzija 4,00 x 2,00 metra i nekoliko 

proširenja, istražena je površina od 62 

kvadratna metra. Sve otvorene sonde 

uklopljene su, u prethodno postavljenu, 

kvadratnu mrežu, orjentisanu prema 

stranama svijeta i podijeljenu na kvadrate 

dimenzija 1,00 x 100 metar. Sa ciljem 

utvrdjivanja središta naselja izvršena je 

i disperzija sondi u pravcu pružanja platoa. 

Tokom radova, u zavisnosti od koncentracije 

materijala, sonde su proširivane 

ili im je, bez ostavljanja kontrolnog 

profila dodavana nova. Zemlja iz ispitnih 

sondi pažljivo je uklanjana u otkopanim 

slojevima prosječne debljine od 0,10 

metara, izuzev pojedinih detektovanih 

ukopa koji su posebno pražnjeni.Treba 

napomenuti da se ne radi o namjerno 

formiranim i funkcionalnim ukopima već 

se radi o prirodnom taloženju ili namjernom 

nivelisanju terena tako da je došlo 

do formiranja džepova sa kulturnim materijalom 

izmedju velikih kamenih blokova 

otkrienih u osnovi sondi. 

Kulturni sloj, u svim ispitnim sondama, 

je relativno plitak i varira od 0,30 

do 0,55 metara dubine. Čini ga mrka ra- 

Oktobar, 2011. 39

Društvo 

Revija FORUM 

Radmance kao Kavkaz 

U Gornjem Bihoru, na dvadesetak kilometara od Berana, 

postoji selo koje prema pisanju hroničara stare Jugoslavije, 

dosta liči Kavkazu, a najviše po tome što se u njemu 

živi stotinu godina. Riječ je o selu Radmanci u kojem sada 

ima troje ljudi, koji su prevalili stotu. Najstarija medju njima 

je Džemilja Kožar / 115 /, zatim Šaćir Ličina /104/ i „najmladji“ 

Avdul Kožar star preko 90 godina. Upravo o tome i 

Radmancima,kao selu dugovječnih ljudi, piali su hroničari 

ondašnjeg i ovog vremena. Djeca Radmanaca, unuci, praunuci 

pamte imena ljudi u tom selu kojih, na žalost, više 

nema, ali su takodje prevalili čitav vijek,pa čak i 130 godina 

koliko je živjela Kaja Ličina ili 120 Djula Kožar, koja je umrla 

prije neku godinu. Tajna dugovječnosti ljudi u tom selu još 

je nepoznata, iako zasigurno nije bilo lako opstati i trajati 

u onom vremenu teškog života na selu, ratova, zbjegova, 

nemaštine... 

O tome najbolje svjedoči Džemilja Kožar, čija bi priča u 

stvari bila jedan roman, ali ono čega se još dobro prisjeća je 

da pamti kraj 19. vijeka kada je bila dijete, čitav dvadeseti i 

evo već peta godina ovoga vijeka. Sve to otišlo bi u zaboav 

da u Radmancima nema mladih entuzijasta koji istoriju svoga 

sela i njihovih žitelja brižljivo čuvaju i prenose na mlade 

naraštaje.Takav je učitelj u penziji Reka Ličina koji, osim što 

gaji ljubav prema prirodnim ljepotama sela, brižljivo vodi i 

evidenciju o svojim nastarijim rodjacima i komšija. 

On kaže da su u tom selu preko stotinu godina živjeli 

Šeha /110/, Mumin /100/, Hako /100/, Bajruna /100/, 

Amir /100/ i Kaja Ličina/130/ godina, Djula Kožar /120/ 

godina. 

Tajna je u tome što su ljudi po selima ranije radili, hranili 

se zdravo, disali čist vazduh i pili zdravu vodu. Nijesu 

imali stresova, nepotrebnih problema kao u današnje vrijeme 

i bile su, što je najvažnije porodice na okupu. Nažalost, 

i naše kao sva sela uopšte, napuštaju mladi, u potrazi za 

poslom, tamo u bijelom svijetu osnivaju porodice, rade od 

jutra do večeri i tako im prodje život, a na svoj rodni kraj 

nemaju vremena da misle. Već je možda četvrta generacija 

počela da se radja tamo, ona je ustvari, generacija zapadno 

evropskih zemalja. O svojim ko-rijenima, za koju godinu, ni 

znati neće. Samo iz Radmanaca u dijaspori je oko 60 odsto 

stanovništa. Oni stariji koji su već u penziji kada dodju u 

svoje rodno selo tokom ferija kao da ne pripadaju svojim 

precima već se žale na astmu, šećer, kostobolju, vene, nesanicu 

i ne kriju nostalgiju koja se posebno pogadja – kaže 

Ličina, dodajući da mu je u šali skoro tri puta stariji rodjak 

Šaćir rekao da bi se možda i oženio nekom čorom /djevojkom/ 

da ga malo, gle čuda ne boli noga. Ovaj krepki starac 

još nevjerovatno prebacuje duge zimske noći sam u svojoj 

kući družeći se sa guslama, kada mu god tekne da zasvira. 

Što se tiče starice Džemilje, ona se još sama stara o sebi, a 

priskoči i snajama u pomoć u podizanju pra- pra-potomaka. 

Kod ljekara ti starci, kaže Ličina, išli svega par puta, jer toliko 

se sami sjećaju. 

Malo ko zna da u Radmancima postoji i nekoliko prirodnih 

znamenitosti koje i te kako utiču na klimu i prirodu sela. 

To su atraktivna Radmanska klisura sa bezbroj pećina, od 

kojih su najpoznatije Jerinin grad, Sobe, Mehova pećina i 

druge, zatim vrelo Prskavac i rijeka Radmančica. Sve to i 

te kako je uticalo na zdravlje ljudi i omogućilo im da dožive 

stotu. 

Vijesti, 2004. Romana Lalić 

Napomena: Ovaj tekst je objavljen u „Vijestima“ 2004-te godine, 

a već naredne godine preselili su Šaćir i Avdul. 

Džemilja Kožar umrla je u 121-oj godini 2010.godine. 

stresita zemlja izmiješana sa mnoštvom 

sitnog i krupnijeg lomljenog kamena 

koji se osipao sa kamenitih platija na 

sjevernoj strani. Na samom šplatou nalaze 

se i veći kameni blokovi koji su tu 

dospjeli prilikom erozije i tehtonskih pomijeranja 

tla. I pored velikgo bogatstva 

arheološki pokretnog materijala /keramičkihfragmenata, 

kamenih i kremenih 

predmeta i alatki, koštanih orudja i 

manjih alatki/ bilo je jasno da se radi o 

horizontalnoj stratigrafiji u kojoj je teško 

izdvojiti odredjene hronološke periode i 

faze naslojavanja. 

Prilikom terenskog izdvajanja materijala 

vodili smo računa da se pojedini 

predmeti prostorno lociraju / kote i koordinate/ 

kako bi pokušali da definišemo 

pojedina vatrišta i eventualno zasebna 

konačišta ili boravišta. Sve arheološke 

nalaze, u zavisnosti od materijala od 

kojeg su radjeni, možemo podijeliti na: 

keramiku, kamene i koštane alatke i 

predmete od bronze. 

Keramički materijal 

U ispitnim sondama nadjeno je na 

stotine keramičkih fragmenata od kojih 

je mnoštvo jako usitnjenih i amorfnih 

komada. Od izdvojenog materiajal, više 

od 50 %, pripada fragmentima posudja 

grube fakture, radjene od slabo prečišćene 

zemlje, braon do crveno mrke 

boje pečenja. Uglavnom se radi o velikim 

loncima ovalnog ili jajolikog oblika 

sa neznatno naglašenim obodom. Na 

trbušastom dijelu, po pravilu nalaze se 

dvije trakaste ili zaobljene, vertikalno 

postavljene, drške. U više slučajeva zaravnjeni 

obod je ukrašen otiscima noktiju 

a ispod oboda se nalazi plastična traka 

ukrašena na isti način. Manju grupu 

predstavljaju fragmenti fino obradjenih 

i glačanih keramičkih posuda koje tipološki 

pripadaju dubokim zaobljenim 

pitosima, bikomičnim loncima ili dubokim 

zdjelama sa visokim cilindričnim 

vratom, šoljama i komičnim zdjelama. 

Po pravilu, posude su radjene od dobro 

prečišćene zemlje, mrke boje pečenja 

do oker crvene. Sve površine su pri- 

40 

Oktobar, 2011.

Revija FORUM 

Društvo 

Eksponati iz arheološkog nalazišta Torine u Radmancima 

glačane ili fino glačane do primjeraka 

sa visokim sjajem a pojedini fragmenti 

su ukrašeni snopovima širokih i plitkih 

kanelura. U jednom slučaju /sonda III/ 

nadjen je lonac, porozne fakture, ukrašen 

urrezanim linijama i češljastim ornamentom. 

Pojedini fragmenti oboda 

zdjela ukrašeni su fasetiranjem, tzv. 

Horizontalnim turbanom. Na prvi pogled 

bez dublje analize, keramički materijal 

pripada eneolitu, dijelom finalnom 

bronzanom dobu, a pojedini gledjosani 

fragmenti pripadau rimskom periodu / 

Druga polovina III i IV vijeka/. 

Eneolitu i ranom bronzanom dobu 

pripadaju fragmenti koničnih i biokoničnih 

lanaca sa visokim cilindričnim 

vratom i neznatno razvraćenim obodom. 

Po pravilu imaju dvije naspramno 

postavljene, široke trakaste drške koje 

polaze sa oboda i završavaju se na gornjem 

konusu ili ramenu. U finu keramiku 

spadaju i fragmenti dubokih zdjela, fine 

fakture sa trakastom drškom koja prolazi 

neposredno ispod oboda i završava se 

na prelazu donjeg u gornji konus, ili na 

gornjem konusu. Pojedini fragmenti su 

ukrašeni plitkim kanelurama. 

Finalnom i poznom bronzanom dobu 

pripadaju fragmenti zdjela sa fasetiranim 

obodom, duboki tanjiri ili zdjele sa zadebljanim 

i naglašenim konusom, zaobljene 

trakaste drške velikih pitosa, koljenaste 

drške, drške koje su ukrašene bradavičastim 

ispupčenjem ili se završavaju visokim 

dugmetastim ukrasom. Ovom periodu pripadaju 

i vretenasti keramički predmeti 

koji vjerovatno predstavljaju dio kalupa, 

usadnika nekog orudja ili oružja / recimo 

tulac za koplje/. 

Antičkom periodu pripadaju fragmenti 

sa gledjosanim površinama, višestruko 

profilisani obodi lonaca i rijetki 

fragmenti provincijske „Terra sigilate“. 

Kameni materijal 

Kameni materijal obuhvata predmete 

od glačanog ili priglačanog kamnena 

i orudja od okresanog kremena. U glačane 

predmete spadaju fragmenti kamenih 

žrvnjeva, tačnije nakovanja,radjenih 

od krupno zrnog kamena sa okresanim 

bočnim stranama i konkavnom, fino 

uglačanom, gornjom površinom. U ovu 

grupu spadaju ručne alatke, tzv. Perkuteri, 

radjeni od istog ili sličnog kamena 

i male nepravilne kamene gladilice radjene 

od plavičasto-mrkog sitnozornog 

kamena. Nadjeno je i nekoliko bruseva 

sa jasnim kanalima za oštrenje koštanih 

a moguće i bronzanih alatki. 

Pojava žvrnja, u velikom broju, i perkutera 

ukazuje samo na nelitske tradici- 

Oktobar, 2011. 41

Društvo 

Revija FORUM 

je koje su evidente u eneolitu i gotovo u 

cijelom bronzanom dobu. 

Kremeni materijal je zastupljen sa 

velikim brojem alatki radjenim od rodjnaca 

različitih boja koja se kreće od 

bijele i med do sivozelenkaste i mrke 

boje. Pored amfornih odbitaka jasno se 

izdvajaju nožići na lameli dugi i do 0,10 

m, strugači na lameli, pravilni šiljci ili robadači 

karakteristični za bronzano doba 

i dvije kremene, fino retuširane strelice. 

Predmeti od kosti 

Treba istaći da je lokalitet Torine 

karakterističan po nalazu velikog broja 

koštanih predmeta. Manje alatke, kao 

što su šila, probojci i igle, radjeni su 

od cijepljenih komada dugih životinjskih 

kostiju koji su glačanjem dovedeni 

do željene forme. Pod nekoliko cijelih 

alatki nadjeno je i mnoštvo djelova 

polomljenih vrhova, tijela igala, širokih 

šila i gladilica. Posebnu grupu koštanih 

predmeta prredstavljaju orudja ili oružja 

radjena od parošaka jelenskih rogova. 

Parošci jelenskih rogova dugi od 0,10 do 

0,20 metara, grubom obradom su, na 

širem kraju, prilagodjeni za učvrćivanje 

u odgovarajuće držanje / formiranjem 

otvora ili tesanjem bočnih strana/, dok 

je vrh glačanjem ili kosim zasijecanjem 

formiran kao odgovarajuća oštrica. 

Ovako formirane alatke mogle su 

služiti i kao orudje /pijuci/ ili kao oružje 

/neka vrsta sjekire/. Kao poseban nalaz 

izdvajamo ogrlicu radjenu od 13 vučjih 

ili pasjih zuba. Zubi su glačanjem dovedeni 

na istu debljinu, a otvor za nizanje 

na kožnoj oputi izbušen je na korijenu 

zuba. 

Predmeti od bronze 

Već smo napomenuli da je u keramičkom 

materijalu izdvojeno desetak 

vretenaskih prredmeta za koje neki 

istraživači smatraju da se radi o jednoj 

vrsti vretenastih idola. Mišljenja smo, 

sudeći po velikom broju fragmenata, 

da se ipak radi o jednom dijelu kalupa 

u kojem su livena koplja ili neki drugi 

predmeti. Naime, vretenasti dio predmeta, 

ili jedan njegov konus je pažljivo 

obradjen i sa zaobljenim vrhom, dok je 

drugi kraj dosta grub i na njemu su vidljivi 

grubi ostaci prstiju. Fragmentovani su 

polomljeni na prelazu ili spoju ova dva 

konusa što jasno asocira da je dio koji 

nedostaje zalomljen u metalnom odlivku 

a potom odgovarajućom alatkom 

uklonjen. 

Prilikom istraživanja nadjena je i 

jedna bronzana igla sa polomljenom 

ušicom. Ušice igle su grubo uradjene 

ili presječene oštrom alatkom zato je i 

polomljen gornji kraj. Nedostatak drugih 

predmeta od bakra ili bronze lako je 

objasniti. Pošto se radi o rijetkoj sirovini, 

svi veći predmeti su čuvani i ponovo topljeni 

a njihovi nalazi su pojedinačni ili 

se nalaze u okviru ostava nadjenih na 

pojedinim lokalitetima. 

U prostornom opredjeljenju kultura 

bakarnog i bronzanog doba možemo 

reći da lokaliteti Polimlja pripadaju 

istočnoj jadranskoj oblasti sa zaledjem. 

S. Dimitrijević je uveo temeljni red u hronološkom 

vrednovanju bakarno dobskih 

nalaza i nalazišta istočne jadranske 

oblasti i njenog zaledja, postavio okvire 

za periodizaciju čitavog razdoblja od 

kraja kasnog Neolita do početka bronzanog 

doba. Medjutim, ne radi se o homogenom 

prostoru jer je očigledno da 

sjeveroistočni i istočni djelovi Crne Gore 

gravitiraju ka Podrinju i centralno Balkanskom 

kompleksu. Možemo reći da 

je ovim prostorima išla penetracija vinčanske 

kulturne grupe prema Jadranu, 

imajući u obzir nalaze u pećini Odmut i 

naselje Beran Krš kod Berana. 

Na prelazu iz Neolita u bakarno 

doba /Eneolit/, početkom indoevropskih 

seoba stepskih naroda, jasan je 

uticaj kasno vinčanskih kulturnih grupa 

na formiranje odredjenog načina ukrašavanja 

keramike. U tom prelaznom 

miljeu kultura izdvaja se nakovanjska 

kulturna grupa koja je evidentirana u 

stambenom horizontu Ilc Beran Krša. 

Ovi Jadranski uticaji ogledaju se u kanelovanom 

ukrašavanju keramike nadjenoj 

u kompleksu Minine pećine koja se 

nalazi u kanjonu Kaludarske rijeke kod 

Berana. Sve odlike nakovanjske kulture 

obilježile su i keramički materijal otkriven 

u pećini Jerinin grad u Radmanskoj 

klisuri. 

Druga pojava koja je karakteristična 

za bakarno i početak bronzanog doba je 

način ukrašavanja grube keramike udubljenjima 

izvedenim prstom, na obodu, i 

plastične trake koje se nalaze ispod oboda 

a takodje su ukrašene ubadanjem 

prsta. Ova pojava je široko rasprostranjena 

u Jadranskoj regiji, od Odmuta, 

Škarinom Samogradu, u Ravlića pećini, 

Zelenoj pećini i Varvari. Pojava ovog 

načina ukrašavanja keramike vezuje 

se za kulturne grupe istočnog Balkana 

i donje podunavlje. Treća pojava karakteristična 

za oblast jadransko-zapadno 

balkanske regije su izrazita prstenasta 

zadebljanja na spoljašnjoj strani oboda, 

zastupljena i na gruboj i na finoj keramici. 

Svi ovi tipovi i navedene karakteristike 

evidentne su i potvrdjene na našem 

lokalitetu. Kod finije keramike uočavaju 

se poznovinčanske forme sa izrazitom 

bikonjijom lonca, bez ukrasa i mnoštvo 

raznovrsnih formi drški koje idu sve do 

srednjeg bronzanog doba. Sličnost dršaka 

je evidentna sa prostora prelazne 

zone, sa lokaliteta Pod kod Bugojna i 

Alihodže u dolini Bile. Kamena orudja i 

alatke od glačanog i okresanog kamena 

su karakteristika neolita koja se provlači 

gotovo kroz cijelo bronzano doba. Takva 

je situacija i sa pijucima od jelenskih rogova 

i koštanim alatkama. Analogiju za 

ogrlicu od vučjih ili pasjih zuba možemo 

naći u grobu Br. 27 u Mokrinu koji je datovan 

u rano bronzano doba. 

Ovim radom, bez dublje tipološke 

analize nadjenog materijala, htjeli smo 

da ukažemo na raznovrsnost materijala 

koji pripada širokoj regiji, od centralnog 

Balkana do Jadrana. Medjutim 

sa sigurnošću možemo tvrditi da se 

radi o lokalitetu sa osobenim keramičkim 

materijalom nastalom sažimanjem 

poznovinčanskih odlika i nakovanjske 

kulturne grupe. U apsolutnoj hronologiji 

možemo reći da pripada periodu od 

3,300 do 1,600 godine p.n.e. 

Bogatstvo i raznovrnost pronadjenog 

arheološkog materijala na relativno 

malom prostoru, pobudjuju posebnu pažnju 

i potrebu da se kompletan lokalitet 

istraži i prezentuje široj naučnoj javnosti. 

Možemo istaći da se radi o lokalitetu 

koji će dati nove podatke o naseljavanju 

i kulturama bakarnog i bronzanog doba 

koje pokrivaju prostor sjeverozapada 

Crne Gore i Polimlja kao posebne marko 

cjeline. 

42 

Oktobar, 2011.

Revija FORUM 

Društvo 

KUTAK ZA DOKONE 

Đurumlije (dobrovoljci) 

Piše: Ervin SPAHIĆ 

Od kada je vakta i zemana vazda 

smo ti bili đurumlije. Možda nam je 

sudbina tu ulogu dodijelila a prije 

će bit da smo je mi iz ovog ili onog 

sebeta prizivali.Vazda smo ove naše 

tintare pod tuđe kape stavljali - pod 

tuđom se zastavom borili.Evo gledam 

ovih dana na onom haber čekmedžetu 

u kome živi insani promiču 

i zbore( taman ko musafiri koji su 

se kurisali nasred sobe pa po vazdan 

nešto zanovijetaju ali bez kojih 

opet ne možeš),kako su se uzjogunili 

meštani Stare Varoši protiv namjere 

vlasti kasabe da na tom prostoru 

zgradu Mešihata i Bošnjačkog kulturnog 

centra načine.I dok je trajala 

najava tog događaja,kažem ja mojoj 

hanumi:“A da smijem glavu dat, da 

će prvi đurumlija koji će avaz pustiti 

protiv izgradnje ovih objekata biti 

Muhabet - Efendija Ervin i hanuma Elvira 

Oktobar, 2011. 43

Društvo 

Revija FORUM 

44 

kakav naš Bošnjak“. I bi tako.Nešće 

mi naš insan „hatar ištetit“.No onako 

bošnjačko –muslimanski oplete 

po toj ideji u povoju da ga prisutni 

iz ostalih vjera i nacija morahu smirivat 

,vodom zalivat, kocku šećera 

mu u usta gurat,a ne hesapim da se 

to bez zalijevanja strave završilo.A 

treba tog junaka i prvaka razumjet. 

Hoće veli neko da im poremeti dobre 

komšijske,međunacionalne i 

vjerske odnose. Neće maksumi đe 

imat loptu da šutiraju,pa će im na 

taj način biti ukradena budućnost.A 

dobro i zbori.Kakva kultura,kakvi 

bakrači,kakva tradicija, kakva 

književnost,nek se babo češka po 

glavi pečenja nama treba jarećeg. 

Aferim diko naša ,ponosu naš- takvi 

nama trebaju.Upravo takvi a ne ko 

onaj naš avetni poslanik što stalno 

traži neka prava za naš narod : 

te nema nas dovoljno u sudstvu,te 

u tužilaštvu,te nema nas dovoljno 

u državnim organima i organima lokalne 

samouprave, na univerzitetu 

-pa nam svojom pričom jazuk čini 

i koptiso da nam poremeti sklad i 

zajednički suživot.Hesapim da su 

njegovi prsti i ovdje umiješani preko 

onih katilskih organizacija: Bošnjačkog 

savjeta,Foruna Bošnjaka- 

Muslimana,Almanaha da bi nas 

odvojio od hizmećarenja drugima 

i nametnuo nam golemu muku da 

sami sebi hizmet činimo. 

Nama Bošnjacima nikad ugodit. 

Kada su Osmanlije poslije poraza 

u Balkanskim ratovima napustile 

Sandžak ,dok jedni još nijesu suze 

obrisali drugi su već trčali sa zdravicom 

da dočekaju “oslobodioce“. 

Ne znam da li naš junak sa početka 

priče zna da su na hiljade Sandžaklija 

tzv. đurumlija, pristupili 

osmanlijskoj vojsci te na Galiciji ratovali 

protiv Rusa.Broj bosanskih i 

sandžačkih đurumlija(dobrovoljaca) 

koji su došli na ratište Čanakkale 

,a koji su i nakon toga ostali da se 

bore,iznosio je oko 16 hiljada .Svi 

oni su bili mlađi od dvadeset četiri 

godine.Na čelu onih koji su organizovali 

ovu vojsku dobrovoljaca nalazili 

su se Riza –beg Muratbegović iz 

Novog Pazara i Ahmet –aga Hamzagić 

iz Tutina.Borba za Istanbul doživljavana 

je kao borba za islam.Osim 

u ljudstvu,Bošnjaci su takođe pomagali 

i imetkom.Novac i nakit koji 

su prikupljeni od Bošnjaka poslati 

su Fevzi Čakmak –paši koji je jedno 

vrijeme službovao u Taslidži (današnja 

Pljevlja).U selu Radulićima 

gdje Hajdar paša po dolasku sagradi 

jednu od prvih džamija na ovim 

prostorima,okupljale su se đurumlije 

iz Akova i okolnih sela kako bi organizovano 

pošli da brane Stambol i 

da ne dozvole da posrnulog „anadolskoag 

tigra“(general Hamilton) sile 

Antante bace na koljena.Mali je broj 

ovih đurumlija uspio da preživi džehenem 

Čanakkalea.Doprinos Bošnjaka 

u odbrani dva prirodna bisera 

,Bosfora i Dardanela je u toliko značajniji 

kada se uzmu u obzir ukupne 

okolnosti i mjesto događanja. 

Da nam kakav zlobnik ne bi zamjerio 

zbog učešća u partizanskim 

jedinicama, nijesmo ostali dužnici 

ni odredima ravnogorskoga pokreta. 

Nekoliko desetina Muslimana 

se u tom periodu stavila na čelo pokreta 

koji je zagovarao bratimljenje 

sa Srbima, preko Draže Mihajlovića 

i njegovih krvavih vojvoda i četovođa 

na području istočne Hercegovine, 

sjeverne Bosne pa i Srbije, u 

trenucima kada je četnička kama 

osvetnički klala ”sve što je tursko i 

balijsko” . 

Koji su bili motivi sudije Mustafe 

Pašića iz Mostara, doktora Ismeta 

Popovca iz Konjica, Mustaj-bega 

Hadžihuseionovića, domobranskog 

poručnika Husnije Čengića, Smaje 

Ćemalovića iz Mostara, Mustafe 

Berberovića iz Blagaja, Abida 

Prgude i Omera Kalajdžića, zatim 

Muhameda i Abida Mehmedbašića 

iz Stoca, Mustafe Lehe iz Blagaja, 

Džemala Kršlakovića - imama - muderisa 

iz Konjica, Fehima Musakadića 

iz Sarajeva, Mustafe Mulalića 

sa područja Livna, koji je bio čak 

član Centralnog nacionalnog komiteta 

Ravnogorskog četničkog pokreta 

Draže Mihajlovića, hafiza i člana 

uleme medžlisa u Sarajevu Muhameda 

Pandže, doktora Mehmeda 

Begovića profesora Univerziteta u 

Beogradu, imama Abdulaha Hodžića 

u Beogradu, upravnika ”Gajretovog” 

doma u Beogradu Muhameda 

Ćemalovića, i mnogih drugih sami 

će ga šejtan znati 

Helem obrni, okreni mi smo 

ti askeri za jednu heftu.Ma kakvi 

askeri olovni vojnici smo ti mi.No da 

se vratimo onom haber čekmedžetu 

sa početka priče i mom sugrađaninu 

koji došavši kući iz čaršije ne 

nađe ukućane u kući već poruku na 

hastalu:”Ja i snaha smo otišle na 

posedak kod Hajrije a đuveč ti je u 

rerni”! 

Kako se poduže zadržao u čaršiji 

i poprilično ogladnio lice mu se 

ozari ne zbog toga što hanuma nije 

kući, koliko zbog đuveča kojeg je 

mnogo hajao.Izvadi đuveć iz rerne i 

onako sa tepsijom stavi ga na sto. 

Da bi sve bilo potaman uze te nasu 

u maštrafu šurup i upali haber čekmedže 

da vidi šta se dešava po 

dunjaluku. 

Insanu kad uđe u duboke godine 

nekada i male stvari pričinjavaju zadovoljstvo.Helem 

na onom šejtanskom 

čekmedžetu ušapilo se dvoje 

u malo slobodnijim scenama a moj 

sugrađanin zinuo da stavi kašiku đuveča 

usta ali onako zabezeknutom 

to mu nije uspjevalo.U takvom položaju 

nađe ga hanuma po povratku iz 

mahale.Usta otvorena kašika puna 

đuveča pred njima a ljubavne scene 

još u toku.Hanuma pogleda u muža 

pa u čekmedže pa da snaha ne vidi 

tu scenu potrča te brže bolje ugasi 

TV.Tek tada se davranisa moj sugrađanin 

te prozbori:”Pali! Gasi !Pali! 

Gasi! Dohakaste televizoru! 

Što ti je život ! Kuvet prođe ali 

lezet ostane! A imamo li mi kuveta 

i lezata da mijenjamo sebe ili nam 

je suđeno da sami sebi dohakamo 

Život je kratak ali trag života može 

dugo trajati ! Izbor je na nama! 

Allahimanet! 

Oktobar, 2011.

Revija FORUM 

Meridijani 

Turska sve važniji partner Crne Gore 

Zajednička korist 

Piše: Mustafa Canka 

Turska se vratila na Balkan kao moderna i snažna 

država, uključena u sve oblike regionalnih integracija, 

kao povjerenik SAD u ovom strategijski 

važnom dijelu svijeta 

“Sve što se proizvede u Crnoj Gori 

može se prodati u Turskoj, kaže predsjednik 

Tursko-crnogorskog poslovnog 

savjeta Musa Serdar Čelebija. 

Brojke govore da je to zaista moguće. 

Samo lane spoljnotrgovinska razmjena 

Turske sa svijetom premašila je 

300 milijardi eura, dok robna razmjena 

Crne Gore i Turske iznosi tek 0,01 

odsto od te sume. 

Bilans u razmjeni je veoma negativan 

za Crnu Goru: ona daleko više uvozi 

iz Turske nego što izvozi u tu zemlju. 

Ali, to je razumljivo ukoliko se poznaju 

strukture privrede ovih država: turska 

ekonomija je vrlo dinamična i složena 

kombinacija moderne industrije, trgovine 

i turizma, te tradicionalne poljoprivrede 

i zanatstva. 

Gotovo 60 odsto bruto-društvenog 

proizvoda ostvaruje se od usluga. Podaci 

OECD pokazuju da je, po snazi, 

turska privreda na 15-tom mjestu na 

svijetu. 

SARADNJA: Nakon obnove crnogorske 

nezavisnosti učinjeni su značajni 

koraci u uspostavljanju bolje 

saradnje ovih dviju zemalja na svim 

poljima. „Na osnovu iskustava u Srbiji 

i u Crnoj Gori skloni smo da zaključimo 

da su vlasti u Podgorici otvorenije 

ka turskom narodu i da se više trude 

da privuku turske investicije u svoju 

zemlju“, kažu u ambasadi Republike 

Turske u Crnoj Gori. 

Na stogodišnjicu prvog trgovinskog 

Oktobar, 2011. 45

Meridijani 

Revija FORUM 

ugovora između Knjaževine Crne Gore 

i Otomanske imperije, potpisan je u 

novembru 2008. godine Sporazum o 

slobodnoj trgovini, između dvije države 

postoji bezvizni režim, potpisan je i 

plan bilateralne vojne saradnje. 

Renomirana turska kompanija Gintaš 

je izgradila zelenu pijacu u Podgorici, 

u njenoj blizini podigla veliki poslovni 

kompleks Mal of Montenegro, a 

gradi i južni krak regionalnog vodovoda 

za Crnogorsko primorje. Značajan dio 

sredstava vlade Turske se u Crnu Goru 

usmjerava u obrazovni i zdravstveni 

sistem preko državne agencije za međunarodni 

razvoj i saradnju TIKA, koja 

ima predstavništvo u Podgorici. 

Mnogo novaca Turska i njene institucije 

uložile su i ulaže u obnovu i izgradnju 

vjerskih objekata u Crnoj Gori, 

od čega najviše (oko 1,5 miliona eura) 

za završetak radova na Medresi, kao i 

za izgradnju Džamije pomoraca u Ulcinju 

i Sultan Mehmed Fatihove džamije 

u Tuzima, te izgradnju nove zgrade 

Mešihata Islamske vjerske zajednice 

Crne Gore. 

Na taj način se smanjuje uticaj na 

crnogorske muslimane onih islamskih 

organizacija i fondacija, posebno 

iz Saudijske Arabije, koje promovišu 

„smrknuti“ islam. 

PREPREKE: Javnosti nije saopšteno 

zašto nije došlo i do velikih investicija 

koje je najavljivao najveći turski 

biznismen Šarik Tara. Prije svega, 

gradnje autoputa od jadranske obale 

do granice sa Srbijom. Vlasnik kompanije 

Enka, (koja ima godišnji promet 

od čak šest milijardi eura, ili dva godišnja 

bruto-društvena proizvoda Crne 

Gore!) inače, odlično govori bosanski, 

odnosno crnogorski. Njegovi preci su 

izbjegli iz Nikšića, 1878. godine. No, 

bilateralna saradnja se sigurno širi. 

Uvedena je avio-linija od Podgorice do 

Istanbula, najavljuje se da bi turska 

državna aviokompanija mogla kupiti 

Montenegroerlanjz, čak se govori i o 

mogućnosti da se aktivira aerodrom u 

Beranama. 

Iz Bošnjačke stranke su odavno 

pokrenuli inicijativu da se otvori konzularno 

predstavništvo ili kulturni 

centar Turske u Rožajama ili u nekom 

drugom gradu u Crnoj Gori. 

Zvaničnici u Ankari smatraju da 

multietničke, multikulturalne i multikonfesionalne 

vrijednosti imaju dublje 

utemeljenje u crnogorskom društvu, 

te da Bošnjaci, kao i svi muslimani u 

Crnoj Gori, predstavljaju dobar most 

približavanja dviju zemalja. 

Svi crnogorski čelnici koji su ovih 

godina boravili u Turskoj i razgovarali 

sa vladinim funkcionerima mogli su 

se uvjeriti da postoje velike simpatije 

prema državi Crnoj Gori i njenom narodu. 

INTEGRACIJE: Turska odlično razumije 

situaciju na Balkanu i od početka 

krize na prostoru bivše Jugoslavije 

vodila je dosljednu politiku trudeći 

se da ne iskoči iz kolosijeka zapadne 

linije prema ovom prostoru. 

Bivši jugoslovenski ambasador u 

Istanbulu Darko Tanasković tvrdi da 

se Turska sada vraća na ovaj dio Balkana 

kao moderna i snažna država, 

uključena u sve oblike regionalnih 

integracija, kao povjerenik SAD u 

ovom strategijski bitnom dijelu svijeta. 

„Ona ima ambicije regionalne sile 

i ne više samo mosta između Zapada 

i Istoka, već srca Evroazije“, ističe on 

i dodaje da je na djelu neoosmanizam 

Na početku trećeg milenijuma sve 

zemlje „zapadnog Balkana“ teže ulasku 

u EU. Iako je prva krenula na taj 

put, Turska još čeka na “zeleno svjetlo” 

iz Brisela. 

Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju 

ova država je potpisala daleke 

1963. godine, 1999. priznat joj je status 

kandidata, a 2004. godine počela 

je pregovore o pristupanju. 

,,Danas niko više ne može poreći 

da tursko i evropsko društvo dijele iste 

vrijednosti”, smatra turski ambasador 

u Crnoj Gori Mehmet Murat Oguz. Ali, 

Turska kao velika sila može sebi dozvoliti 

taj luksuz da aktivno čeka na 

odluke Brisela. Crna Gora ne! 

Povodom Palestinskog zahtjeva za punopravno članstvo u UN 

Čudna crnogorska uzdržanost 

Crna Gora će biti uzdržana prilikom eventualnog glasanja 

o zahtjevu Palestinaca da postanu članica UN rekao 

je u Njujorku crnogorskim novinarima naš ambasador 

pri UN Milorad Šćepanović. On je kazao da naša zemlja 

ima diplomatske odnose i sa Izraelom i sa Palestinom, 

da „iz principijelnih i istorijskolegitimnih razloga ne 

može biti protiv prava jedne zemlje da ostvari svoj cilj”, 

ali da isto tako mora da uvaži i „vrlo ozbiljnu argumentaciju 

izraelske strane”. 

Stavu ministarstva vanjskih poslova usprotivila se 

Bošnjačka stranka. U saopštenju te stranke se navodi 

da pravo palestinskog naroda na formiranje vlastite 

države ne smije da bude dovedeno u pitanje, jer se 

radi o pravednom rješenju višedecenijske nepravde 

koja je nanijeta ovom narodu, kome je oduzeta država 

u poznatim prilikama.„Nakon toga je palestinski narod 

pretrpio ogromne žrtve i stradanja na okupiranim 

teritorijama, mada nijednog trenutka nije odustao od 

svog cilja - povratka slobodne i nezavisne države”.u 

toj stranci smatraju da bi Crna Gora, zbog svoje prošlosti, 

dobro trebala da razumije potrebu palestinskog 

naroda za povratkom i reafrimacijom državne nezavisnosti, 

koja im je nepravedno oduzeta voljom moćnih 

i jakih političkih faktora. 

46 

Oktobar, 2011.

Revija FORUM 

Obrazovanje, kultura, baština 

Nova knjiga: Mr Adnan Prekić, Islamska vjerska zajednica u Crnoj Gori 

1918-1941, Istorijska istraživanja i zbirka dokumenata, Podgorica 2011, 391 str. 

Zbirka dokumenata 

Piše: Jasmina Kočan 

Studija mr Adnana Prekića „Islamska vjerska zajednica u Crnoj Gori 1918- 

1941.”, je dobrodošla da se što bolje upozna jedna institucija crnogorskog 

društva čije je djelovanje u prošlosti bilo veoma bitno, a traje i danas. 

Dobrodošla je i zbog svoje izvornosti, originalnog stila i izraza, ... što se 

pomenutoj instituciji daje jedan širi kontekst u kome se ona posmatra. 

U savremenoj istoriografiji koja nastaje na tlu Crne Gore 

malo je izdanja koja su tretirala ili tretiraju pitanja koja se 

tiču Islamske vjerske zajednice u Crnoj Gori, iako se radi o 

instituciji koja je stara (mlada), koliko i Crna Gora od njenog 

de jure priznanja na Berlinskom kongresu 1878. godine. S 

toga bi se moglo lako zaključiti da jedna tako složena tema 

do sada nikada nije konkretno izdvojena i objašnjena u jednoj 

cjelini, bez obzira na hronološki raspon, a razloga za to je 

mnogo i o njima bi se posebno moglo govoriti. Da bi taj nedostatak 

unekoliko bio izbalansiran pobrinuo se istoričar mlađe 

generacije mr Adnan Prekić. Za temu svog magistarskog 

rada on je izabrao Islamsku vjersku zajednicu i to u jednom 

vrlo zanimljivom hronološkom rasponu, od 1918-1941. godine. 

Predstavljajući Islamsku vjersku zajednicu u Crnoj Gori 

u naznačenom periodu, on je pružio odgovore na niz veoma 

zanimljivih pitanja međuratnog perioda koja su se uglavnom 

prelamala i kroz prizmu Islamske vjerske zajednice. Sasvim 

pouzdano bi se moglo reći da mr Adnan Prekić nije imao ni 

malo lak posao, jer je prošlu stvarnost trebalo vjerodostojno 

rekonstruisati, iznijeti i prokomentarisati činjenice, sto je on 

svakako učinio i na opšte zadovoljstvo svoj rad uspješno priveo 

kraju. Zaokružujući jednu cjelinu, autor se potrudio da 

istovremeno otvori i neka nova istorijska pitanja i nove teme 

za buduća istraživanja. 

Svoj istraživački zamah mr Adnan Prekić je struktuirao 

u pet tematskih cjelina: PRAVNI OKVIR; INSTITUCIONAL- 

NA OSNOVA; ISLAMSKA VJERSKA ZAJEDNICA I POLITIČKE 

STRANKE; EKONOMSKI OKVIR I ISLAMSKA VJERSKA ZAJED- 

NICA I DRUŠTVENI ŽIVOT. 

Prva tematska cjelina sa naslovom Pravni okvir (str. 

26-40), pruža mogućnost upoznavanja sa pravnim okvirom 

Islamske vjerske zajednice do 1930. godine. U ovom poglavlju 

autor je, koristeći raspoloživu arhivsku građu, u prvom 

planu fokusirao potragu za rješavanjem pitanja unutrašnje 

organizacije Islamske vjerske zajednice odmah nakon formiranja 

Ministarstva vjera u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca. 

U vrlo složenim političkim okolnostima u kojima je trebalo 

voditi borbu za očuvanje vjerske posebnosti, istovremeno je 

trebalo voditi računa i o pitanju administrativne organizacije 

sopstvene vjerske zajednice koja je trebala da ispuni očekivanja 

najvećeg broja vjernika muslimanske konfesije koji su bili 

nastanjeni ne samo na tlu Zetske oblasti, već i mnogo šire. 

Naime, stvaranjem novog pravnog subjektiviteta – Kraljevine 

SHS, iznova je trebalo regulisati pravni položaj i odnos države 

prema crkvama i vjerskim zajednicama među koje je spadala 

i Islamska vjerska zajednica u Crnoj Gori, koja je u Knjaževini/ 

Kraljevini Crnoj Gori imala precizno regulisan pravni položaj a 

Oktobar, 2011. 47


Revija FORUM 

samim tim i svoje unutrašnje uređenje. 

Prvi pokušaj rješavanja pravnog položaja 

manjinskih vjerskih zajednica nakon 

Prvog svjetskog rata uslijedio je sa 

potpisivanjem mirovnog ugovora u Sen- 

Žermenu (10. septembar 1919.), kojim 

je regulisano i pitanje zaštite manjina 

između dva svjetska rata. Tim činom je 

zapravo inicirano i pitanje unutrašnjeg 

uređenja Islamske vjerske zajednice 

koje će biti dopunjeno donošenjem Vidovdanskog 

ustava 1921. godine. Ukazom 

kralja Aleksandra od 22. marta 

1921. godine za sjedište Islamske zajednice 

u Kraljevini SHS određen je Beograd. 

Pod nadležnošću Vrhovnog muftije 

nalazilo se i muftijstvo Crne Gore, 

čiji je položaj preciznije bio definisan 

ukazom Ministarstva vjera br. 11330 iz 

1921. godine. Na mjestu muftije tada 

se u Crnoj Gori nalazio Murtezir efendija 

Karađuzović koji je tu dužnost obavljao 

i u nezavisnoj crnogorskoj državi. 

Posebno zanimljiv dio ovog poglavlja 

odnosi se na dobijanje prvog Ustava 

Islamske vjerske zajednice koji je donijet 

1930. godine. Autor se u ovom dijelu 

pobrinuo da objasni način i primjenu 

odredaba pomenutog Ustava i pratećih 

zakonskih akata. Kao generalni zaključak 

ovog poglavlja mogla bi se iznijeti 

konstatacija da ni zakonom o izboru 

najviših vjerskih organa, Islamska vjerska 

zajednica nije dobila nezavisnost 

jer je kralj bio taj koji je na prijedlog ministra 

pravde imenovao većinu članova 

koji su birali Reis-ul-ulemu, što se takođe 

odnosi i na vjersko zakonodavstvo 

iz vremena šestojanuarske diktature 

gdje mr Adnan Prekić iznosi činjenicu 

“da su sve vjerske zajednice postale 

dio državnog sistema i da država vrši 

kontrolu njihovog rada”. Jedno od posebnih 

pitanja ovog poglavlja kojim se 

pozabavio autor ove studije je pitanje 

zakona i Ustava Islamske vjerske zajednice 

usvojenog 1936. godine. Apsolvirajući 

ovo pitanje autor je zaključio da 

je Ustav iz 1936. godine neznatno dopunjena 

verzija Ustava iz 1930. godine. 

Ipak, mr Adnan Prekić se potrudio da 

analitičkim metodom ukaže na prednosti 

i nedostatke Ustava iz 1936. godine 

u odnosu na onaj iz 1930. 

Druga tematska cjelina Institucionalna 

osnova (str. 51-78), čini se da je 

najkompleksniji dio studije o kojoj govorimo. 

Vjerujemo da će zbog obilja iznijetih 

podataka ovaj dio rada zainteresovati ne 

samo profesionalne istoričare i kritičare 

već i čitaoce i to u prvom redu zbog svoje 

složenosti i razuđenosti kao i podataka 

koje nam autor nudi u njemu. Počevši od 

institucije Reis-ul-uleme, koji je prvi put 

izabran 1930. godine, što je konkretno 

označilo utemeljenje jedinstva Islamske 

vjerske zajednice jugoslovenskog prostora, 

pa preko Ulema-medžlisa, organa, koji 

se sastojao od četiri člana koji su međusobno 

birali predsjedinka, zatim muftija, 

vakufsko-mearifskih odbora, vakufskomearifskih 

vijeća, sreskih vakufsko-mearifskih 

povjereništava i džematskih 

medžlisa, autorova priča ne prestaje biti 

interesantna. Ono što se posebno može 

konstatovati jeste da je u ovom poglavlju 

saopšteno dosta novih podataka koji 

pomažu da se razumije institucionalna 

osnova uz pomoć koje je djelovala Islamska 

vjerska zajednica u periodu od 1918. 

do 1941. godine. U tom smislu pažnju bismo 

zadržali na poslovima muftije, koji 

je u periodu od 1918 do 1941. godine, 

generalno posmatrano, obavljao sljedeće 

funkcije: “...izdavanje fetvi, briga 

o kulturnim i prosvjetnim ustanovama 

svog muftijstva, nadzor vjerskih službenika 

u autonomnoj državnoj službi, slanje 

izvještaja Ulema-medžlisu i sprovođenje 

disciplinske vlasti nad vjerskim službenicima 

svog područja u prvoj instanci”. 

Treća tematska cjelina koju je istoričar 

Prekić razmatrao u svom radu je 

Islamska vjerska zajednica i političke 

stranke (str. 85-96). U sklopu ove tematske 

cjeline nalaze se dva podnaslova 

koji dovoljno govore sami za sebe, 

a to su: 

1. Politički ambijent 1918-1941: 

uslovi i ograničenja 

2. Političke partije i Islamska vjerska 

zajednica u Crnoj Gori. 

Ekonomski okvir djelovanja Islamske 

vjerske zajednice (str. 108-122) je 

četvrta tematska cjelina kojom se bavio 

mr Adnan Prekić u svom radu. Kao 

što je i sasvim logično, autor je posebnu 

pažnju, pored ekonomskog položaja 

Islamske vjerske zajednice, posvetio 

vakufima kao posebnoj instituciji unutar 

Zajednice, oslikavajući naročito vakufe 

u Crnoj Gori. Pored opštih konstatacija 

u radu se mogu uočiti i detalji o 

definisanju vakufa, njihovom položaju i 

društvenoj ulozi, koja je, kako kaže istoričar 

“imala značajnu ulogu u prelasku 

stanovništva u islamsku vjeru, jer je vakuf 

zasnovan na osnovu šerijata”. 

Islamsko školstvo; državne osnovne 

škole; niže i više vjerske škole; državni 

i vjerski koncept, kulturno-prosvjetne 

politike; sličnosti i razlike; kao i svakodnevnica, 

su takođe teme kojima se mr 

Adnan Prekić bavio u petom poglavlju 

koje nosi naslov Islamska vjerska 

zajednica i društveni život (str. 136- 

152). 

Nakon pomenutih poglavlja, kako 

autor u svom predgovoru kaže: “poseban 

dio ove knjige čini hronološko-tematski 

izbor dokumenata, koji je podijeljen 

u prvi dio u kome se nalaze zakoni 

i Ustavi i drugi dio tematske arhivske 

građe”. Svakako da ovako sakupljeni 

na jednom mjestu, prezentovani dokumenti, 

kojih je ukupno 62, čine posebnu 

dragocjenost za istražiovače, jer ih 

sad mogu pronaći na jednom mjestu. 

Studija mr Adnana Prekića „Islamska 

vjerska zajednica u Crnoj Gori 1918- 

1941.”, je dobrodošla da se što bolje 

upozna jedna institucija crnogorskog 

društva čije je djelovanje u prošlosti bilo 

veoma bitno, a traje i danas. Dobrodošla 

je i zbog svoje izvornosti, originalnog stila 

i izraza, kao i zbog istraživačkog zahvata 

kojim nam se predstavio istioričar mlađe 

generacije pred kojom tek predstoje 

krupni istoriografski zahvati. Ako se ovome 

doda namjera i uspješna realizacija 

projekta kojim se pomenutoj instituciji 

daje jedan širi kontekst u kome se ona 

posmatra, onda se ovom obuhvatnom 

rukopisu daje i potrebna edukativna i 

naučno-stručna dimenzija. Svakako da 

u ovom dijelu treba pomenuti i zasluge 

stručnih recenzenata, dr Radmile Radić 

i dr Zvezdana Folića, koji su svojim stručnim 

savjetima pomogli da ova knjiga 

zadobije sve potrebne naučne kvalitete. 

Zbog svih navedenih razloga ovu studiju 

toplo preporučujemo čitalačkoj i stručnoj 

javnosti koja će o njoj donijeti svoj sud. 

U Nikšiću, 20. oktobra 2011. godine. 

48 

Oktobar, 2011.

Revija FORUM 


Pisci u dijaspori 

Pisac bez zavičaja je 

pisac bez osnove 

Piše: Kemal Musić 

Sve ono što ovdje vidite a ne sviđa vam se, kada se izmaknete 

odavde to potone, to se zaboravi, a vidi se samo 

ono lijepo. Neko je rekao da vrijeme pozlati djetinjstvo, tako i 

daljina pozlati i ono što nije zlatno u zavičaju 

„Knjige objavljene u našoj zemlji i knjige prevedene 

na strane jezike, sve je to moj zavičaj. Pisac bez zavičaja 

je pisac bez osnove. Gnijezdo ptice je moj zavičaj. 

Kao da se sve ovo ispililo iz gnijezda ptice. I sve je to 

Bihor, a Bihor je čitav svijet, čitav moj svijet“, govorio je 

Ćamil Sijarić. 

Danas je Bihor, možda baš zahavljujući Ćamilu, postao 

književna republika. Bihorci bi, komotno, mogli 

napraviti sopstveno udruženje pisaca, jer u tom besputnom 

karaju „da vrat slomi čovjek i konj“ osim Ćamila, 

danas ima još značajnih pisaca, ali je malo onih koji 

su ostali da češljaju jesenje bihorske magle. 

FAIZ - ČOVJEK S TRI DOMOVINE 

Sajo i Feša „spučili šipke“ za Sarajevo, Faiz „spučio“ 

za Luksemburg, Ilja poodavno u Švedskoj, Refik Ličina, 

takođe, u Skandinaviji... Samo još Redžo i Slađo ostali 

da pričaju priče i slažu stihove na busenu bihorskome. 

A sretnu se, tako, na stazi zavičajnoj, sa svojim kolegama 

što sanjaju šipurke pod skladom i trešnje aršlame, 

otud iz tuđine. 

„Nije mi zavičaj isto iz Luksemburga kao kad sam 

ovdje. Sa udaljenosti od 2.000 kilometara zavičaj 

izgleda nekako ljepši. Sve ono što ovdje vidite a ne 

sviđa vam se, kada se izmaknete odavde to potone, 

to se zaboravi, a vidi se samo ono lijepo. Neko je rekao 

da vrijeme pozlati djetinjstvo, tako i daljina pozlati 

i ono što nije zlatno u zavičaju“, kaže Faiz Softić. 

Za njega je u katalogu ovogodišnjih Ratkovićevih večeri 

poezije pisalo da je pisac iz Bosne i Hercegovine 

i Luksemburga. Ipak, Faiz je rođen u Vrbama kod Bijelog 

Polja. „Međutim, životne prilike su me otjerale 

u Sarajevo, iz Sarajeva u Luksemburg. Uvijek me je 

nešto tjeralo i ništa to nije mojom voljom. Kada sam 

završio školu u Bijelom Polju morao sam ići negdje 

dalje da studiram, da radim. Prilike su bile takve da 

se moralo ići. Kada sam se našao u Sarajevu tamo se 

desio pogrom - izbio je rat i morao sam i odatle nekuda 

ići. I otišao sam u Luksemburg. Ali podjednako 

volim Crnu Goru, Bosnu i Luksemburg. To su moje tri 

domovine. No, moja glavna domovina, moje izvorište 

je sjever Crne Gore“, ističe Softić. 

A neko je još davno, lijepo, rekao: „Svuda pođi, ali 

kući dođi“. Slično mi je jedan put rekao i pisac Safet 

Sijarić: „Zavičaj je čovjeku posljednja odstupnica“. I 

jeste. Tu, na rodnom grumenu, čovjeku je lijepo i sa 

busenom ispod glave. Ipak, ljetos na književnoj večeri 

„Faiz i prijatelji“ u Petnjici, Softić je imao tremu. Prije 

svega, nastupa u zavičaju, drugo: „Bihor je kraj u 

kojem se teško živi i lijepo govori“. Zbog toga Faiz, za 

razliku od nastupa u Roterdamu ili Briselu, u Petnjici 

ima tremu. 

„Ako pisac uspije u zavičaju, uspio je u književnosti. 

Ljetos sam se u Petnjici izvanredno osjećao. Godilo 

mi je ono što su ljudi govorili o meni. Uvijek godi kada 

vas neko hvali, a mene su te večeri hvalili. Tako na pozornici, 

a isto i u publici, osjećate da su to vaši ljudi i 

da si ti njihov. Nastupati u zavičaju je jedna posebna 

odgovornost i poseban rizik. Ono što meni u, recimo, 

Roterdamu ili u Briselu, gdje nastupam zadnjih godina, 

ne primijete, ako napravim neki propust, u zavičaju mi 

primijete. Nije uzalud rečeno da je najteže biti prorok 

u svom selu. Poteško je uspjeti i zavrijediti pažnju zavičaja“, 

priča Faiz. 

Oktobar, 2011. 49


Revija FORUM 

Safet Sijarić bere zavičajne jagode 

BIJELI TRN 

Čovjek kada počne stariti zavičaj ne samo što mu 

se javlja u snovima, nego mu se jednostavno i priviđa, 

kažu svi koji su napustili svoj vatan. I svi oni žele da zatvore 

krug i vrate se na kraju odande odakle su krenuli. 

Jednom davno, razgovarao sam sa pjesnikom rahmetli 

Ismetom Rebronjom iz Goduše kod Bijelog Polja, koji je 

živio u Novom Pazaru. Pitao sam ga otkuda to da je sve 

češće u zavičaju: 

„Čovjek što bliže grobu, to bliže zavičaju“, rekao 

je tada Ismet, pripalio još jednu „drinu bez filtera“ 

i nastavio: „Sjećam se jednog mačeta, bilo je cijelo 

šareno, izvezeno, a na glavi je imalo šare u obliku 

velikog slova A. Dali smo ga jednoj ženi, jer smo znali 

da će mu kod nje biti dobro. Puno godina kasnije, 

mačka se razboljela, ostarala. Našli smo je mrtvu 

pet koraka od legla gdje se rodila. Imala je snage da 

bolesna i stara dođe do svog rodnog mjesta“, pričao 

je Ismet. 

„Iz tuđine se domovina mnogo više voli“, kaže književnica 

Bisera Suljić Boškailo. „Vjerovatno daljina utiče 

da imamo žudnju za rodnim krajem. A ja, što sam dalje 

od zavičaja, sve ga više volim. Zavičaj je nešto posebno. 

Živim u Njemačkoj, a kad sanjam lijepe stvari onda 

sanjam svoju planinu i ona brda i to je nešto iskonsko, 

to je nešto što je posebno“, kaže Bisera. Tako kaže ona, 

a Ilja Sijarć, ljetos, došao iz Švedske i, bezbeli, otišao 

na Dobraču česmu šipovačku da se umije, da se napije 

hladne vode gromovnjače, a poslije, posjetio i „duvarine“ 

gdje je bila njegova kuća. Na mjestu gdje mu je 

bila postelja, do samog uzglavlja, porastao bodljikavi 

bijeli trn. Sa tim trnom, Ilja se zaputi k Skandinaviji, pa 

dokle stignu... 

50 

Oktobar, 2011.

Revija FORUM 


U KIC »Budo Tomović, promovisana studija: Umjetnost islamske 

kaligrafije, autora Prof. dr Ćazima Hadžimjelića 

Događaj za pamćenje 

Govorili: prof. dr Dragana Kujović, i prof. 

dr Rešid Hafizović 

Prof. dr Ćazim Hadžimjelić 

Poklonici nauke, kulture, umjetnosti, arheologije, etnologije, 

orjentalne arhitekture i ogromne baštine koja nam je ostala 

iz prethodnih stoljeća, imali su rijetko zadovoljstvo da 5. oktobra 

2011. godine budu svjedoci jednog nesvakidašnjeg događaja. 

Te večeri promovisana je studija »Umjetnost islamske 

kaligrafije«. U ime domaćina, KIC »Budo Tomović« gospodin Miloš 

Vukčević, menadžer u toj oblasti, predstavio je autora prof. 

dr Ćazima Hadžimejlića, akademika prof. dr Rešida Hafizovića, 

prof. dr Draganu Kujović i marketing menadžera gospođu Sedžidu 

Isaković-Beganović. Pomenuo je naše poznate stvaraoce 

Iva Andrića, Avda Međedovića, Mevlake Dželaludina Rumija, 

Omera Hajama, Orhana Pamuka i naglasio da je kaligrafija 

(umjetonost lijepog pisanja) posebno cijenjena u islamu, pa 

se smatra najplemenitijom od svih umjetnosti, budući da ima 

tu privilegiju da govor Kur'ana pretvara u vizuelne oblike. Priznanja 

i zahvalnost pripadaju i izdavaču ove vrijedne knjige 

IDT »Sedam« iz Sarajeva sa direktorom Anisom Aljićem, čiji su 

saradnici imali sluha da prepoznaju istinsku kulturnu i stvaralačku 

vrijednost, koja trajno obogaćuje veze među ljudima i 

narodima – kazao je gospodin Vukčević. Nakon toga mikrofon 

je prepustio gospođi Sedžidi. Ona je program vodila na vrlo 

zanimljiv način i u svakoj kratkoj pauzi biranim riječima isticala 

naučne domete autora studije prof. dr Ćazima Hadžimejlića, 

te govornike o djelu prof. dr Draganu Kujović i prof. dr Rešida 

Hafizovića. Interpretator sevdalinki Armin Muzaferija očarao je 

prisutne lijepim pjevanjem. 

Nakon toga u holu KIC-a prikazana je kaligrafska izložba, 

koju je trebalo da otvori ekselencija ambasador BiH gospodin 

Izmir Talić. Međutim, on je zamolio ambasadorku Turske gospođu 

Eminu Birgen Kešoglu da ona to učini. Prisutni su taj gest 

toplo pozdravili, a ekselencija gospođa Košoglu zahvalila na 

pažnji i prigodnim riječima čestitala domaćinu KIC-a i autoru 

gospodinu profesoru dr Hadžimejliću na svemu što je učinio na 

unapređenju nauke BiH, posebno djelom »Umjetnost islamske 

kaligrafije« i ovom izložbom. 

Promociji i izložbi prisustvovali su reis u Crnoj Gori Rifat ef. 

Fejzić, sekretar Mešihata Islamske zajednice Bajram ef. Agović 

i drugi. 

Izložba je pobudila veliko nteresovanje. Mnogima se to 

veče pružila prilika da prvi put vide kaligrafsko pismo, koje je 

kroz istoriju odigralo ogromnu ulogu u razvoju islamske civilizacije, 

nauke i pismenosti uopšte. 

Na nedavnom sajmu knjiga u Podgorici knjiga prof. dr Ćazima 

Hadžimejlića dobila 

je prvu nagradu, što 

potvrđuje njenu naučnu 

vrijednost. 

Nekoliko riječi o 

autoru. Prof. dr Hadžimejlić 

rođen je u Zenici 

(BiH) 1964. godine. 

Poslije srednjeg obrazovanja, 

nastavio je 

školovanje na univerzitetu 

»Mimar Sinan« u Istanbulu (Turska). Studirao je primijenu 

umjetnost, odsjek Kaligrafija i umjetnost knjige. Potom se dalje 

usavršavao. Doktorirao je na temu »Umjetnost knjigovodstva i 

unikati u Gazi Husref-begovoj biblioteci u Sarajevu, njihov značaj, 

zaštita i čuvanje ». Na univerzitetu »Mimar Sinan« u Istanbulu 

proveo je deset godina i ostavio duboke tragove. 

Uporedo radi i u umjetnosti kaligrafije, različitih kaligrafskih 

stilova i pisama, kao i ostalih pratećih elemenata. Mnogo 

saznanja dobio je od Hasana Čelebije i najpriznatijeg majstora 

ovog pisma Ali Alparslana. Uporedo, dvije godine predaje na 

Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu. 

U dosadašnjem radu imao je desetine samostalnih i kolektivnih 

izložbi. Za takav svoj rad dobio je brojna priznanja iz 

oblasti restauracije, konzervacije i umjetnosti. 


Oktobar, 2011. 51


Revija FORUM 

Univerzalni jezik Bošnjaka naziva se sevdalinka 

Pjesma što dušu miluje 

Piše: Zerina Ćatović 

Sevdah je u dubini jedan specifičan dozivljaj života 

koji se vidi kao duboka emocija pri izvodjenju i slušanju 

divnih tonova 

Čini li vam se da je kulturološki jaz 

izmedju različitih naroda veliki Pomislite 

li da vam je,na primjer afrička kultura 

totalno strana Ili japanski mentalitet 

čudan A tek indijski običaji 

Svaki narod i nacija ima utkane 

vrijednosti i ciljeve,koji su drugima 

mozda i smiješni. Istina je da svi imamo 

karakteristična svojstva,koja treba 

slaviti. Svi smo braća,ali to ne znači da 

se ne smijemo razlikovati. 

Ipak,iako će djelovati čudno-svi 

mi imamo isti korijen.Postoji jedan 

segment života koji nam je svima zajednički. 

Sve kulture imaju… muziku. 

Jezik koji,bez obzira na različitosti,svi 

razumijemo. 

Univerzalni jezik Bošnjaka naziva 

se sevdalinka.Komplikovana je to 

struktura,ali milozvučna. U njoj će te 

uživati bez obzira ko ste i što ste,ali će 

te se naježiti samo ako imate balkanske 

krvi. 

Čitajući spise Ničea, Lorke, Omera 

Pobrića i Dušana Puvačića shvatila sam 

da naš jezik (sevdalinka) spada u jednu 

posebnu grupu jezika(karakteristična 

po buri osjećanja),te da zajedničke 

korijene dijelimo sa mnogim civilizacijama 

širom svijeta. Da,mi Bošnjaci, 

Španci,Korejci,Afrikanci…smo braća. 

Čudno naizgled,ali protiv istorije se ne 

moše,a evo i kako. 

Obično,termin sevdah vezuje se 

za muziški žanr. Sevdalinka je izvorna 

bosanska pjesma,iz vremena turske 

vladavine,koja se originalno izvodila 

na žičanom instrumentu,zvanom saz. 

Popularna širom Jugoistočne Evrope 

sevdalinka je prvenstveno gradska 

narodna pjesma. Ne može se odrediti 

tačan vremenski period nastanka sevdalinke, 

ali se pretpostavlja da je ona 

nastala osmanskim osvajanjem srednjovjekovne 

Bosne i drugih balkanskih 

država u kojima se transformišu 

i formiraju prva gradska naselja pod 

uticajem orijentalne kulture. Autori 

sevdalinki su nepoznati, tj. sevdalinka 

je nastajala u narodu,u osami kao 

pjevana ispovijest, te se generacijama 

prenosila i uobličavala, da bi do nas 

došla kao savršeno izbrušen i formiran 

oblik. Sawda je na arapskom 

crnilo,crna žuč. Na turskom,odakle je 

riječ i došla ,to je melanholična ljubav. 

Otuda i sevdalinka-ljubavna pjesma. 

Ovdje,kudikamo sevdah upotrebljavamo 

u širem kontekstu od puke ljubavne 

čeznje. Čak i veselije medju tim 

pjesmama zapadnjaku zvuči tužnokao 

da neko jadikuje nad svojim životom. 

Mnogi etnomuzikolozi smatraju 

da je to tako zbog teškog vremena i 

istoriskih obrta u kom su te pjesme 

52 

Oktobar, 2011.

Revija FORUM 


nastajale. Ili, bolje reći nevremena.Goran 

Gocić je zapisao da ako ste Jugosloven, 

vrlo lako ćete se sjetiti nečeg 

za čim će te žaliti,pa onda i zaplakati. 

Ali,mi…koji ovu muziku doživljavamo 

kao svoju,mi…kojima srce brže udara 

kad čujemo taktove,,,Čudna jada..Došla 

voda od brjega do brjega,,..i slično. 

Mi mladi…koji se i danas,nakon toliko 

godina vraćamo toj muzici, znamo da 

je u sevdalinkama sačuvana najfinija 

poruka suptilnih duša koje su kroz vjekove: 

voljele, čeznule, patile, radovale 

i stvarale. 

Sevdah se u ovim krajevima koristi 

kao pojam kojim se objašnjava povišena 

emotivnost-zanos. A sevdah je u 

dubini jedan specifičan dozivljaj života 

koji se vidi kao duboka emocija pri 

izvođenju i slušanju divnih tonova. 

Istina je da, iako to mnogima nije 

poznato… padanje u neku vrstu transa 

uz muziku poznato je velikom broju 

kultura. Plemenske kulture ovo praktikuju 

prilikom religioznih obreda,kao 

i američki Crnci (što nam je svima poznato 

iz filmova). Sjetite se njihovog 

gospela,kada nedjeljom odu u crkvu. 

To je mješavina duhovne i svjetovne 

muzike,koja izražava ljubav prema 

Bogu, prirodno. Ali, i to je sevdah. 

Bluz,muzika koju su razvili Afroamerikanci 

ne bi li olakšali sebi radove 

na plantažama na jugu SAD, nikada 

ne pjeva o sreći i zadovoljstvu. Naprotiv, 

to je poezija čežnje, rastanaka i 

očekivanja, ličnih katastrofa i padova. 

Bluz predstavlja neizbježnost i nužnost, 

i nikada ne gubi vezu sa životom. 

Napaćeni crnci se u njemu pronalaze i 

daju sebe kada izvode pjesme. 

Dalje, kod Španaca,a posebice 

Andalužana, javlja se jedan poseban 

osjećaj žudnje (oni to zovu duende). 

Kada slušaju flamenco,usudjem se 

reći,ne znaju za sebe. Ne, ne… nije to 

sam zvuk gitare, to seže mnogo dalje 

od same muzike. Duende se može zateći 

ne samo u muzici,već načinu njegovog 

izvodjenja. ,,Sve što je crno ima 

i duende,, zapisao je Lorka. 

Portugalci nacionalnu muziku zovu 

fado. A fado je mnogo više od muzike. 

Na taj način, naša braća sa Pirineja 

opisuju kako je kad te ljubav ostavi,.. 

Kako je kad te progone iz zemlje,pa 

čak i kako je kad ti ugine bik. Fado 

je jedinstven osjećaj tuge,koji obuzme 

Portugalce.Štaviše,oni kažu da 

izvodjač nije uspješan,ako publici ne 

izmami suze. Fado znači sudbina,a 

kad ga slušaju dožive saudade. To 

je ekvivalent sevdahu. A,zbog blizine 

Portugala sa islamskom kulturom, to 

je čak i etimološki blisko sa našom 

riječju. 

Ekvivalente sevdahu imamo i na 

istoku…Bliskom i Dalekom.U Izraelu 

se gaji sefardska muzika a nju su stvarali 

stari Jevreji,primorani da napuste 

maternju zemlju. Da bi po svijetu 

očuvali svoju tradiciju,kombinovali su 

svoj jezik sa jezikom zemlje u koju su 

pobjegli. Na taj način nastao je ladino 

jezik,pa onda i muzika. Danas jedva 

deset hiljada ljudi govori tim jezikom,ali 

način na koji u pjesmama prepričavaju 

svoje nevolje tokom istorije,bolan je 

i srceparajući. Pravi,pravcati sevdah. 

I Korejci imaju srodan pojam za 

osjećaj duboke, neobjašnjive tuge. 

Njihove pjesme nastale su za vrijeme 

okupacije (oni su gotovo dva vijeka 

bili pod Japanom),a kad padnu 

u zanos,slušajući muziku, kažu han. 

Bošnjaci to stanje imenuju ,,kara sevdah,,. 

Iz svega ovoga, jasno je da je sevdah 

(sevdalinka, gospel, flamenco, 

fado, ladino i han) sinteza bola i zadovoljstva. 

Takoreći, to je neizdrživi emotivni 

naboj koji se iskazuje pjesmom 

i traži razumejevanje i smiraj. ,,Bez 

sevdaha nema živovanja” pa nije čudo 

što se i mi mladi prepoznajemo u njemu. 

Uz kahvu, harčalije i sabur priče, 

uzdah se protegne u tihanu pjesmu 

što dušu miluje. A Ljudsku dušu je teško 

razumjeti, ali ako iskažete emocije 

na neki način, onda je sevdah u punom 

zamahu, a ako osjećanja ostanu 

neispoljena, onda ste običan pjevač 

, običan pijanac, običan čovjek. Ne 

umijete da uživate u životu. 

Oktobar, 2011. 53


Revija FORUM 

Najbolji mladi pjesnik Dina Murić 

Stvaralaštvo je u sjenci 

drugih oznaka 

Umjetnost, kao i ostale sfere života u Crnoj Gori, još uvijek 

se označavaju po vjeri i naciji. To je dobro oprobani sistem 

kulturnog geta, gdje se stalno naglašava da je manjinskom 

narodu “dozvoljeno” da se bavi svojom kulturom, što 

se koristi kao alibi, odnosno služi kao privid liberalizma, 

kazala je za Forum pjesnikinja Dina Murić. 

Dobitnitnica nagrade, 40. jubilarnih “Ratkovićevih večeri 

poezije” za mlade pjesnike 2010. pjesnikinja Dina Murić 

iz Rožaja živi i radi u Njemačkoj gdje priprema doktorat iz 

ekonomskih nauka.Objavila je dvije zbirke pojezije a intenzivno 

traga za savremenim izrazom u likovnoj i filmskoj 

umjetnosti.Počastvovana je nagradom i nadom da će se u 

Crnoj Gori ozbiljnije prepoznavati stvaralaštvo bez obzira 

gdje nastaje i pod kojim predznakom. Risto Ratković je pjesnik 

koji je oblikovao generacije stvaralaca poslije njega. 

Ovo mi je prva književna nagrada i ogroman podstrek kazala 

je Dina. 

Već dugo živim na Zapadu, ali Crnu Goru smatram svojom 

polaznom tačkom i glavnom okosnicom identiteta, a 

doživljaj života u Crnoj Gori (sa svim prednostima i traumama) 

vjerovatno glavnim razlogom zašto sam uopšte počela 

da pišem,kazala je za Forum mlada pjesnikinja 

Smatram da je moja dužnost da ukažem na stvari koje 

bih voljela da su drugačije kada je u pitanju odnos države 

prema stvaralaštvu.Naglašavam riječ “stvaralaštvo” umjesto 

“stvaralac”, jer u tome leži ključ problema. Stvaralac, 

odnosno njegovo porijeklo, društvena pozadina i politički 

uticaj se stavljaju ispred stvaralaštva toliko da ono polako 

počinje da gubi značaj. I to se nameće ne samo kroz odnos 

države prema stvaralaštvu u dijaspori nego i stvaralaštvu 

uopšte. 

Biću direktna i konstatovati da se umjetnost, kao i ostale 

sfere života u Crnoj Gori, još uvijek označava po vjeri i 

naciji, čak više nego u susjednim zemljama. Stvaralaštvo 

umjetnika iz manjinskih naroda zbog toga ostaje u okviru 

nacionalne niše, čak i ako tematski nema veze sa nacionalnim. 

Šta više, samo ako to stvaralaštvo ima nacionalni prizvuk 

dobiće šansu da postoji. To je dobro oprobani sistem 

kulturnog geta, gdje se stalno naglašava da je manjinskom 

narodu “dozvoljeno” da se bavi svojom kulturom, što se koristi 

kao alibi, odnosno služi kao privid liberalizma. 

S druge strane,nažalost ni u mainstream kulturi nije ništa 

bolja situacija.Jedna zbirka poezije, roman ili bilo koje 

Najbolji mladi pjesnik 

Dina Murić 

Dina Murić 

“Slike koje su ubile smrt”,naslov je zbirke pjesama 

Dine Murić za koju je dobila prvu nagradu na 40. 

jubilarnim “Ratkovićevim večerima poezije” za mlade 

pjesnike 2010.u Bijelom Polju. Druga nagrada pripala 

je Mariju Glavašu iz Splita za rukopis “Grad”, a treća 

Katarini Fiamengo iz Beograda za rukopis “Kolaži samoće”. 

- Risto Ratković je pjesnik koji je oblikovao generacije 

stvaralaca poslije njega. Ovo mi je prva književna 

nagrada i ogroman podstrek kazala je Dina Murić. 

54 

Oktobar, 2011.

Revija FORUM 


Lice Denira 

Nekada sam željela pisati uzvišeno 

kao pjesnik koji se žrtvuje zbog emocija poput ljubavi. 

Željela sam u poeziji zaobići popularne referense 

i biti high na jezerskim lokvanjima na kojima prebivaju 

prozračna šumska bića što udovoljavaju gladnoj muškoj mašti. 

Željela sam koristiti pernicu, pisati haiku iz stida 

ili prestati da pišem jer se istim zanimanjem bave vladike, 

generali i ostale balkanske zvijeri. 

Željela sam voljeti radi mita i prezreti status. 

Uzalud! 

Iako sam sanjala da stihom širim poruku nade 

već razmišljam o prelaženju na stranu neutralnosti 

jer su ljudi umorni od čežnje za ovalnim tijelima 

sa tv ekrana, zašto im i dalje dosađivati. 

Željela sam biti lijepa iznutra, ali od kada ne želim više u raj 

sve se završava na tjelesnim željama 

i na potrebi za izbjegavanjem političke filozofije. 

Jedino što nijesam željela je da slomim srce zbunjenom čovjeku sa licem Denira 

koji je u neprospavanim noćima sanjao o tome kako se držimo za ruke 

u samo-izazvanoj životnoj komi. 

Porijeklo 

Ja poznajem one koji su zaboravili dan 

mladiće iznevjerene ratnim pokličima 

djevojke koje nude svoje grudi mjesečini 

prljave postelje i košmare u kojima ljudi sanjaju 

snove užasa. 

Ja dolazim iz njihovih košmara. 

Stranih ulica i uzanih getoa 

erotskih prodavnica i prašnjavih azijskih izloga 

uplašenih djevica pod naletom strasti 

svilenih jutara u kojima djeca šapuću iz zemlje 

koju sam ostavila uobičajenim patriotskim zvijerima. 

Ja dolazim iz pobijeđenih gradova 

u one čiji su zidovi izdržali 

gdje plavooki ludak pjeva o mržnji 

gdje niko ne uzima sporedni put 

iz fabrike, ruševine, šume u kojoj je žena molila 

za život svog jedinog sina. 

Ja dolazim odatle gdje ljubavnici lažu svojim poljubcem 

gdje usamljene ponoćne šetnje postaju jedini momenat istine 

istine, ne sreće 

ona je odavno ismijana u crvenoj zori 

kada nijesam pronašla utjehu. 

drugo umjetničko djelo radije će biti promovisano ako je 

njegov autor neka medijska ličnost, popularni političar ili 

estradna zvijezda. Kvalitet pri tome ima sekundarnu ulogu.Estrada 

nemilosrdno prekriva umjetničku kreaciju. To je 

jako obeshrabrujuće za sve one koji se žele posvetiti ozbiljnom 

umjetničkom stvaralaštvu, a koji mu ne prilaze u cilju 

narcisoidne samopromocije. Naravno, u svemu ovome ima 

izuzetaka, i ti izuzeci su ono što daje nadu i optimizam - 

kaže Dina. 

Potencirajući neprikosnovenost individualnosti u stvaralaštvu 

Dina Murić ističe važnost etabliranja kvaliteta, 

umjetničke iskre, bez predrasuda iz kojeg predznaka autor 

dolazi. 

Rastužuje me činjenica da se podrška umjetnosti u našoj 

državi svodi na ustaljeni krug ljudi.Takvo stanje unazađuje 

idejnu i stvaralačku različitost i u potpunosti obesharbruje 

sve one koji imaju da kažu nešto novo i na drugačiji 

način. Kada sam čula da je 2010. godine, Velika njemačka 

književna nagrada dodijeljena rođenoj srpkoj državljanki, 

Melindi Nadj Abonji, koja živi i stvara u Švajacarskoj i piše 

na maternjem jeziku, shvatila sam da smo mi u Crnoj Gori, 

gdje se još uvijek svaka sfera života povezuje sa nacionalnim 

i vjerskim identitetom, jako daleko od savremenog i realnog 

doživljaja književne i bilo koje druge kulturne scene. 

Zapanjena sam,recimo potpunim nedostatkom zainteresovanosti 

države za Sjever, toliko da se može već govoriti o 

nekoj vrsti „kulturnog geta”. Pri tome mislim da bi u institucjama 

morali češće i ozbiljnije da se prisjete medjunarodno 

priznatih pisaca kao što su.Ćamil Sijarić, Risto Ratković, 

Mihajlo Lalić, Husein Bašić...idr. Konačno, ako je mitomanskim 

tumačenjem Njegoša prilično doprineseno idejno-civilizacijskoj 

atrofiji stvaralačke misli u Crnoj Gori, onda se dolazi 

do zaključka da su upravo istorijski najvrjednije stvari u 

umjetnosti, ipak, došle sa sjevera Crne Gore. To je još jedan 

razlog za temeljitu promjenu odnosa . .Možda je i to povod 

što ovih dana privodim kraju roman koji obrađuje zanimljive 

psihološko - socijalne teme. Namijenjen je globalnoj publici, 

a kao i svakom piscu i meni bi bilo drago da bude čitan 

u mojoj domovini,poručila je Dina Murić. 

E. Pašić 

BILJEŠKA O PISCU: 

Dina Murić je rođena 1982. godine u Crnoj Gori. Magistrirala 

je na smjeru ekonomija preduzetništva, na Bečkom 

ekonomskom univerzitetu. Objavila je tri knjige poezije: 

Suza na Kamenu /1999/, Amarilis /2001/ i Slike koje su 

ubile mit /2010/ godine. 

Njena poezija je objavljivana u različitim izborima: književni 

časopis Almanah, Ars – časopis za kulturu, književnost 

i društvena pitanja, kao i u više antlogija poezije. 

Za neobjavljenu knjigu poezije Slike koje su ubile mit, dobila 

je “Ratkovićevu Nagradu” /2010/ godine. 

Pored književnosti objavljuje i stručnu ekonomsku literaturu 

u Njemačkoj, gdje doktorira. Njena dalja interesovanja 

su film, slikarstvo i fotografija. 

Oktobar, 2011. 55


Revija FORUM 

Vrbički na pjesničkom kongresu u Iranu 

Književno veče pred 

mezarjem sufijskog pjesnika 

Utisak je da tu društvo karakteriše,”iskrena gostoljubivost, čistoća, 

i ljepota. Iskazano jezikom simbola, moglo bi se reći: cvijet, 

ptica i žena. Sve je to prikazano u najljepšoj formi, kroz: pjesmu, 

arabesku, muziku. 

Na poziv iranskog Ministarstva za kulturu, Safet Hadrović Vrbički 

učestvovovao je na Drugom konkresu iranskih i svjetskih 

pjesnika koji je od 5 do 16.oktobra održan u istorijskom Širazu, 

rodnom gradu dva najveća iranska pjesnika Hafiza i Sa’di-a. 

- Za svakog pjesnika, poziv iz svijeta, da negdje boravi i gostuje, 

neizmjerna je radost i neizrecivo zadovoljstvo, pa tako i za 

mene.kazao je za Forum Vrbički. 

To je dokaz više da ono čime se pjesnik bavi, civilizovani svijet 

ne samo da uvažava, već i cijeni. 

- Gostovao sam u Iranu, kao zvanični učesnik Drugog kongresa 

Iranskih i svjetskih pjesnika. Na veličanstvenoj manifestaciji 

kulture, medju preko 50 pjesnika iz 33 države svijeta: Indonezije, 

Kine, Indije, Pakistana, Azerbejdžana, Sjeverne Afrike, SAD-a, 

Etiopije, Uzbekistana, Jermenije, Alžira, Engleske, Urugvaja, Bangladeša, 

Bosne i Hercegovine, Pakistana, Tajlanda, Tataristana, 

Turske, Tunisa, Danske, Sirije, Srbije, Iraka, Palestine, Filipina, 

Hrvatske, Sjeverne Koreje, Libana, Norveške i dr. 

Radni dio Manifestaciji trajao je, četiri dana u Teheranu, a 

dva u Širazu, rodnom gradu Hafiza Širazija i Sadi’a Širazija. 

Gostovali smo na pet velikih univerziteta Teherana, u klubu 

mladih književnika Irana, i jednom od Centara kulture grada Teherana. 

U Širazu sam imao čast da otvorim književno veče pred mezarjem 

jednog velikog iranskog sufijskog pjesnika što je za njihovo 

poimanje pjesničke riječi posebna svečanost, kaže Hadrović. 

Centralna manifestacija posvećena poeziji i poetskom govoru, 

održana je pred mauzolejem Hafiza Širazija 12. oktobra, 

gdje je bila prisutna sva kulturna i politička elita Republike Iran, I 

brojni učesnici ovog festivala poezije. Prisutnima se nadahnutim 

govorom obratio i Predsjednik Republike Iran, Ahmadinedžad. 

Safet kaže da bi se moglo dugo pričati o posjetama drevnom 

bazaru u Širazu, mauzoleju; Hafiza i Sadija, ali posebno o zidinama 

nekada moćnog antičkog grada Persepolisa, koji i sada 

nakon duže od tri hiljade godina, inpozantno djeluje na posmatrača, 

ushićeno priča Vrbički. 

- Ako se za vrijeme od 12 dana boravka u jednoj nepoznatoj 

zemlji, kakva je za mene do sada bila i država Iran, može sažeti 

šta bi tu državu karakterisalo, jeste sljedeće: iskrena gostoljubivost, 

čistoća, i ljepota. Iskazano jezikom simbola, moglo bi se 

reći: cvijet, ptica i žena. Sve je to prikazano u najljepšoj formi, 

kroz: pjesmu, arabesku, muziku. 

56 

Vrbički: Posjeta spomeniku Omeru Hajanu 

Safet Hadrović Vrbički duže od trideset godina piše: 

poeziju, prozu, eseje i književnu kritiku.Objavljivao je na 

stranicama mnogih književnih glasila širom ondašnje 

Jugoslavije i dobio više književnih nagrada i priznanja,ka 

što su:Književna nagrada „Sabit Užičanin“ za tragediju 

„Žrtva“, koja je proglašena knjigom godine u Sandžaku, 

za 1994. godinu.Književna nagrada: „Blažo Šćepanović“, 

za zbirku pjesama: „Lovci na školjke“, koja je na anonimnom 

konkursu izabrana za najbolju pjesničku zbirka iz 

Srbije i Crne Gore, za 2000. godinu. 

Neke pjesme su mu prevođene na: engleski, turski, 

bugarski, makedonski, albanski, njemački, francuski, 

slovenački ..idr. 

Predsjednik je Udruženja bošnjačkih pisaca Crne Gore. 

Glavni je i odgovorni urednik revije „Bošnjačke novine“.. 

Živi I radi u Rožajama. 

Bilo je to pravo kulturno hodočašće. Neposredno i potpunije 

prijateljstvo stekao sam sa više pjesnika iz: Uzbekistana, Tataristana, 

Sirije, Danske, i dr. koji su iskreno zainteresovani da u 

svojim državama, u časopisima koje oni uređuju, objave radove 

naših pjesnika,(ukoliko ima valjanih prevodilaca)kazao je za Forum 

Safet Hadrović Vrbički. 

Organizatori su štampali knjigu u više hiljada primjeraka, 

dvojezičnio,na ebgleskom I persijskom. Svi pjesnici su zastupjeni 

sa po 3 pjesme, fotografijom I biografskim podacima.Na kraju uz 

primjerke knjiga učesnicima su uručene Diplome manifestacije i 

gravirane persijske vaze. 

E.P. 

Oktobar, 2011.

Revija FORUM 


Slike Abaza Dizdarevića u galeriji “Centar” 

Dosljedni tumač svjetla u 

crnogorskom stvaralaštvu 

Abazove stvaralačke opsesije, 

zalaze u unutrašnjost bića, 

ostavljajući nas da se odredimo 

prema prizorima koji nijesu niotkuda 

došli. Riječ je o slikaru koji 

je dosljedni tumač svjetla, slikar 

koji na poseban način pokazuje 

da je slikarstvo umijeće osvajanja 

svjetlosti i prostora. 

Deseta izložba slika Abaza Ditdarevića 

A. Dizdarević: “Dobro drvo” - ulje na platnu 

Piše: Mirsad RASTODER 

Samostalnu izložbu slika Abaza Dizdarevića 

u podgoričkoj galeriji “Centar”, 

početkom septembra činili su radovi nastali 

u različitim periodima pa se može 

reći da je svojevrsni presjek njegovog 

dosadašnjeg stvaralaštva. Riječ je o slikaru 

koji je dosljedni tumač svjetla, slikar 

koji na poseban način pokazuje da 

je slikarstvo umijeće osvajanja svjetlosti 

i prostora,kazao je na izuzetno posjećenom 

otvaranju književnik Pavle Goranović 

Ovo je deseta samostalna izložba 

Abaza Dizdarevića, a njegove stvaralačke 

opsesije zalaze u unutrašnjost bića, 

ostavljajući nas da se odredimo prema 

prizorima koji nijesu niotkuda došli. 

- Tu tihu borbu Dizdarević obavija 

mističnim štitom. Tamo, (na slikama) 

vidimo sklupčana bića što žele izaći iz 

svojih ljuštura, vidimo i trajne ogrebotine 

po njima, kao mjesta na kojima se 

vješto zapisuju znakovi njihovih, ali i 

naših sudbina .Ali će prije biti da nam 

Cetinjski akademac 

Abaz Dizdarević je rođen 1978. godine u Bijelom Polju. Urednik je likovnih 

programa u Centru za kulturu u Bijelom Polju. Docent je na Internacionalnom 

Univerzitetu u Novom Pazaru. Završio je Fakultet likovnih umjetnosti na 

Cetinju 2002. kao i postdiplomske studije na istom fakultetu 2010. godine. 

Potpredsjednik je Udruženja likovnih umjetnika Crne Gore i član Sandžačkog 

udruženja likovnih umjetnika. Samostalno je izlagao u Zagrebu, Podgorici, 

Kotoru, Plavu, Priboju na Limu, Rijeci, Skoplju, Antaliji (Turska). Učestvovao 

je na brojnim kolektivnim izložbama kao i u radu kolonija i na panel diskusijama 

organizovanim na području Crne Gore. 

umjetnik sugeriše da je čovjek, a stvaralac 

posebno, uvijek u nekom grču i da 

se to utišano sučeljavanje dešava ispod 

sveprisutne mjesečine.- Jer, i stvari i pojave, 

i umjetnikova viđenja u funkciji su 

svjetla. Ili mjesečine kao nezaobilaznog 

dijela slike – rekao je Goranović. 

- I stvari i pojave, i umjetnikova viđenja 

u funkciji su svjetla. Ili mjesečine 

kao nezaobilaznog dijela slike. Pristup 

metafizičkoj dimenziji svjetlosti mjeri se 

i rasporedom boja na Dizdarevićevim 

radovima. Iz njih isijava i neka unutrašnja 

svjetlost i zato se posmatraču može 

pouzdano ukazati da jedna iz druge slike 

izlaze. Možda i nije tako, ali igrama 

s neuhvatljivim valerima, ovaj umjetnik 

predstavlja se svakako nesvakidašnjim 

koloritom. U taj rizičan postupak, pri 

mogućnosti da sklizne u ležerne zone 

Oktobar, 2011. 57


Revija FORUM 

svakidašnjosti, u predjele nezahvalnih 

boja, Dizdarević ulazi samosvjesno. I 

sa sigurnošću svojih osjećaja - rekao je 

Goranović. 

Metafizika svjetlosti 

- Mnoge od ovih slika su već poznata 

javnost ali sam želio da ovom izložbom 

pokažem tu svjetlost koja ih povezuje i 

način na koji sam došao do određenih 

rješenja – kazao je za Forum Abaz Dizdarević.- 

Te figure mogu se tumačiti kao 

emotivna stanja osoba koje su oslikane 

i one nose određenu dozu melanholije 

ali i plava boja koja preovladava na 

platnima nosi istu simboliku. Kao što 

ni život ne čini isključivo dobro raspoloženje, 

tako ni slikarstvo ne može predstavljati 

samo jednu stranu života. Neko 

će primijetiti melahnoliju, ja vidim i optimizam, 

koji se očituje kroz svjetlost, a 

svjetlosti nijedan drugi princip ne može 

biti suprotstavljen. Svjetlost, kao temelj 

svih ovih slika, mora nositi tu dozu entuzijazma 

i pozitivne energije – kazao je 

Dizdarević. 

Izložbu su organizovali, Centar savremene 

umjetnosti Crne Gore i Centar 

za očuvanje i razvoj kulture manjina. 

Internacionalni 

susreti umjetnika 

Abaz Dizdarevic je i predsjednik NVO “Stari Most”koja je i ovog ljeta uspješno 

organizovala VII internacionalne likovne susrete u nesvakidašnjem prirodnom 

ambijentu Bistrice kod Bijelog Polja . U ovoj,već prestižnoj koloniji do sada je 

gostovalo preko 200. profesionalnih umjetnika, afirmisanih u zemljama iz kojih 

dolaze, ali i koji su svojim stvaralaštvom potvrđeni na svetskoj likovnoj sceni. 

Ovi Internacionalni sureti u Bijelom Polju okupljaju umjetnike različitih interesovanja 

i profilacija, sa jednim ciljem-da svoje impresije bjelopoljskim ambijentom, 

predjelom, ljudima, uopšte atmosferom crnogorskog sjevera transponuju u 

umjetnički iskaz. 

Susreti „Stari most 2011.“, okupili su od 10.do 20.jula umjetnike iz Švedske, 

Danske, Francuske, Njemačke, Poljske, Rusije, Bugarske, Turske, Albanije, Slovenije, 

Hrvatske, Makedonije, Bosne i Hercegovine, Srbije, Kosova i Crne Gore. 

Pored toga što domaća javnost i medjunarodne organizacije zapažaju i podržavaju 

stvaraoce u Bijelom Polju i likovni kritičari bilježe da se nešto kvalitetno 

dešava pored Starog mosta na lijevoj obali rijeke Bistrice. Istoričarka umjetnosti 

Ljiljana Zeković konstatuje da je „Stari most“, ustvari, „most prijateljstva koji premošćuje 

granice i povezuje umjetnike iz raznih zemalja i sredina, i uspostavlja 

neposredan kontakt stanovništva sa tajnama umjetničkog čina“, a Nikola Mršulja, 

istoričar, Likovne susrete „Stari most“, naziva „crnogorskim brendom“. 

Slike Abaza Dizdarevića ,po dubini podsjećaju na palimpsest, prvotne hartije 

na kojima pažljivi čitaoci pronalaze naslage rukopisa o vremenima i kulturnim 

slojevima.Kao da među porama moždane kore ili kroz pukotine osušene zemlje 

Abaz traga za onim što je uzidano u kodove ljudskog roda na ovom prostoru. 

Murali pod Obrovom 

Akademski slikari ukrašavaju 

Bijelo Polje 

Dvadesetak slikara započelo je u septembru 

oslikavanje Bijelog Polja na više lokacija. 

Na inicijativu predsjednika Opštine Aleksandra 

Žurića akademski slikar iz Bijelog Polja 

doc. Abaz Dizdarević okupio je 20-ak kolega 

sa Likovne akademije na Cetinju, Internacionalnog 

univerziteta – Departmanta za 

likovne umjetnosti u Novom Pazaru, ALUakademije 

likovne umjetnosti iz Trebinja 

i Fakulteta vizuelnih umjetnosti „Atlas“ iz 

Podgorice, da bi na više lokacija u gradu 

naslikali murale - zidne slike.“Cilj je da se 

neka mjesta ukrase i postanu interesantna 

za sve putnike dobronamjernike koji 

posjećuju naš grad, kazao je Dizdarević. 

58 

Oktobar, 2011.

Revija FORUM 


Ibrahimović ponovo u 

Francuskoj 

Istaknuti Slikar Aldemar Ibrahimović 

gostovao je pčetkom jula u Francuskoj. 

U organizaciji Asocijacije DPI, 

samostalna izložba njegovih slika priređena 

je na sjeverozapadu Francuske, 

u Dol de Bretagne nedaleko od 

čuvenog ont Sent Mišela. 

Desetodnevna izložba 25.slika 

,rađenih u tehnici ulje na platn, 

otvorena je u galeriji Turističke organizacije 

grada, koja se nalazi u samom 

centru ispred drevne gradske 

katedrale.U prisustvu brojnih posjetilaca 

i uz tradicionalnu bretanjsku muziku 

koju je svirao Filip Montode na 

otvaranju izložbe govorili su Guverner 

8. gradova Bretanje, Gradonačelnik 

Dol de Bretagne i predsjednik asocijacije 

DPI Žak Ruket. 

Podsjećajući da je Ibrahimović,prije 

šes godina izlagao u Parizu i iste te 

godine u Bretanji oni su istakli da se 

raduju što je ovaj umjetnik ponovo u 

njihovom gradu. 

- Aldemarove slike imaju simboliku 

Otvaranje izložbe u Bretanji 

isprepletanih kultura u Crnoj Gori,a 

ovakvi događaji imaju veliki značaj za 

uspostavljanje što bolje saradnje i razumijevanje 

medju raznim narodima 

i njihovoim kulturama kazao je Žak 

Ruket. 

Oktobar, 2011. 59


Revija FORUM 

Bijenale mladih unjetnika Evrope i Mediterana 

Čuvar ravnoteže 

u Solunu 

U Grčkoj se od 7.oktobra do 6.novembra održava 

XV Bijenale mladih umjetnika Evrope i Mediterana, 

na kome su učestvovali naši akademski 

umjetnici Adin Rastoder i Tijana Gordić. 

Umjetnički savjet Udruženja likovnih 

umjetnika Crne Gore odabrao je 

skulpturu „Čuvar ravnoteže“ 

Adina Rastodera 

da predstavlja crnogorsku 

likovnu scenu 

na bijenalu u Solunu. 

Tema ovogodišnjeg bijenala 

je SIMBIOZA pa je 

skulpturu Rastodera neobičnom 

paletom odslikala mlada 

umjetnica Gordić 

Adin Rastoder je završio vajarstvo 

u klasi profesora Pavla Pejovića na FLU 

Cetinje gdje pohađa završni program magistrature. 

Tijana Gordić je takodje diplomirala 

na FLU Cetinje u klasi profesora Rajka Todorovića 

Todora i radi u Centru za Kulturu 

Bijelo Polje. 

Tokom desetodnevnog boravka, pod 

pokroviteljstvom crnogorskog Ministarstva 

kulture i organizatora,umjetnici su prezentirali 

i druga svoja umjetnička ostvarenja. 

Rastoder kaže da je bilo, zaista impozantno 

sresti se sa preko 300 učesnika i čuti 

svjetski poznate umjetnike koji su na simpozijskim 

sesijama govorili u savremenoj umjetnosti. 

Organizator ove globalne manifestacije 

umjetnosti je Medjunarodni savez za bijenale 

mladih umjetnika iz evrope i mediterana. 

Sama postavka našeg rada „Čuvar 

ravnoteže“u centralnom salonu dugog niza 

galerijskih prostora, potvrda je rejtinga u 

kontekstu teme bijenala. 

na našem radu kako rekoše 

prepoznata je ,,kultivizacija 

demonskih 

ostataka prošlosti 

koja frustrira, opterećuje 

ljudski rod”. 

Moguće da Čuvar provocira obavezu svakog 

od nas da suzbijamo ono vandalističko u svakom 

pogledu,kazao je za Forum Rastoder. 

Savez za Mediteran osnovan je 2001 u 

Sarajevu,ima 73 člana iz 22 zemlje, i 

ima za cilj medju kulturni dijalog 

u evropi i mediteranu. 

BJCEM je umjetnička i 

kulturna mreža koja djeluje 

od početka 80-tih, i sa 

posebnom pažnjom ističe 

političke i socijalne teme. Organizuje 

događaje,ohrabruje 

razmjenu, promoviše okupljanja, podržava 

stvaranje novuih kreativnih projekata 

i umjetničkih djela.Glavna aktivnost Saveza 

je samo bijenale, a prvo je bilo u Barseloni 

1985, potom: Solun 86, Barselona 87, Bolonja 

88, Marsej 90, Valensija 92, Lisabon 94, Torino 

97, Rim 99, Sarajevo 2001, Atina 2003, Napulj 

2005, Bari 2008, Skoplje 2009, i Solun 2011. 

godine. Tokom 26. godina svoje istorije, bijenale 

se smatralo kao glavni prozor stvaranja na Mediteranu.Prezentujući 

radove umjetnika izmedju 

18 i 30 godina starosti iz različitih polja ili oblasti: 

arhitektura, film, video, digitalna industrijska kreacija, 

fotografija, gastronomija, muzika, teatar,ples i 

ostalo, postalo je promoter umjetničkih ideja. 

Na Bijenalu je do sada učestvovalo oko sedam 

hiljada umjetnika a pratilo ga je preko 

700,000 posjetilaca. 

Počev od 2011.Savez je pokrenuo novu strategiju 

razvoja,koja se zasniva na dugorošnom 

procesu,koji ima za cilj da kontinuiranim aktivnostima 

i dogadjajima otvara mogućnost zbližavanja 

umjetnika u razvoju 

U Solunu je po prvi put manifestacija imenovana 

Bienale De la Mediterranee 

kako bi se sve više i više fokusirali 

na područje mediterana 

i na njegov socijalni politički i 

kulturni sadržaj. 

Z.Ć. 

60 

Skulptura “Čuvar ravnoteže” 

Oktobar, 2011.

Revija FORUM 


Slikar Mirsad Đurđević 

Kololorit naglašenih 

asocijacija 

Pažnju likovne publike u Podgorici, 

krajem septembra privukla je 

izložba Mirsada Djurdjević koji je u 

Umjetničkom paviljonu predstavio 

32 djela, - slike nastale u periodu 

od 2007 do 2011.godine. Izložbu 

je otvorio predsjednik ULUCG Igor 

Rakčević. 

Kroz tri faze: geometrijska apstrakcija, 

lirska apstrakcija i uslovno 

nazvan pravac „Total paintings“ 

umjetnik prepliće razne motive inspirisane 

tradicijom i urbanim vrtlozima. 

Sam naslov izložbe „Weatherproof“ 

- zaštitnik, proističe 

iz stvaralačke potrebe da svoje 

figure žena u pokretu ili u stanju 

mirovanja - spokojstva sačuvam 

od nepogoda kazao je za Forum 

Djurdjević. 

- Žena je inspiracija, simbol 

nježnosti, materinstva, ljubavi... Metaforično 

želim da ukažem da u vremenu 

društvenih “vremenskih” nepogoda 

prije svega umjetnost treba 

ostati “mirna”, zaštićena i iskrena, 

jer i ona je ženskog roda. 

Moje slike proizilaze iz lirske 

apstrakcije, ali ne isključuju figuru 

koja se javlja kroz asocijaciju da 

proizvede vizuelizaciju koja se nastavlja 

u mašti posmatrača. Đurđević 

je diplomirao i magistrirao 

na FLU u Prištini u klasi profesora 

Hilmije Ćatovića. Bavio se pedagogijom, 

a doktorant je na Univerzitetu 

Educons u Sremskoj Kamenici. 

Kao nezaposleno lice živi i slika u 

Podgorici. 

O njegovim slikama likovni kritičari 

su zapisali. 

- Slikarstvo Mirsada Đurđevića 

je cjelovito i jasno,oslanja se na 

logičan likovni postupak i smjelost 

zapisao je Milan Coko Marović. 

Đurđevićevo slikarstvo je oslonjeno 

na one suštinske sadržaje,koji 

se iskazuju i osjećaju u relativno 

naglašenim i asocijativnim prostorima. 

Oni u isto vrijeme funkcionišu 

kao realnost i apstrakcija...Tema je 

lagano naglašena, a slika sadrži sve 

one bitne karakteristike postupka 

do onih sadržaja koji se mogu osjetiti 

kao asocijacija i lagano potcrtavanje 

sadržaja. 

- Koloristički gejziri Mirsada Đurđevića 

razlivaju se poput lave na 

površini slike. 

Stvarajući neponovljivi likovni 

doživljaj - zapisala je Olivera Vukotić 

iz Novog Pazara. 

- Srđan Marković iz Zvečana 

Igor Rakčević i Mirsad Đurđević 

konstatuje, ,,U slikarstvu Mirsada 

Đurđevića postoji dosta slikarskog 

naboja i postoji jedan dobar odnos 

poklapanja s prirodom ili slikanje 

onih oblika koji egzistiraju u njegovoj 

duši... I pored stilske raznolikosti 

on ima jednu finu crvenu nit koja 

vezuje sve što imamo pred sobom. 

Ta crvena nit bi se i mogla definisati 

jednim nastojanjem da naslika pejzaže 

koji egzistiraju u njegovoj duši, 

a koji su jedan realan povod i u jednom 

realnom svetu... 

U vremenu poplave televizijskih 

serija, tv-shopova, video igrica, bizarnih 

rijaliti programa, petparačkih 

filmova u kojima dominira nasilje 

itd, Djurdjević je u Podgorici ponudio 

uzburkane talase boja koje 

provociraju povratak prirodnosti i 

životu. 

E.Pašić 

Oktobar, 2011. 61

Priča 

Revija FORUM 

Uoči mevluda 

Piše: Ajdin Rakić 

Te večeri kandili na munari Glavatovića 

džamije gorjeli su do kasno u noć. 

Razišle su se i posljednje podgoričke 

džematlije,a stari hafiz Suka, nakon što 

je ostavio đugum čiste vode i peškir nad 

bašlakom turbeta, koji je stajao pored 

glavnog ulaza u džamiju, sa desne strane, 

pokušavao je da zamandali teška 

avlijska vrata. Mevlud u čast rođenja 

najodabranijeg Poslanika, svečano je 

obilježen u Glavatovića džamiji te 1341. 

godine, gdje je prisustvovala najuglednija 

ulema, muftija i kapetan grada, a mi 

softe stajali smo poređani pored mihraba, 

prateći hodže u njihovom glasnom 

učenju mevluda i ilahija. 

Naša kuća se nalazila uz samu džamiju, 

tako da su prozori od naše velike 

odaje pružali pogled na dio džamije i 

munaru.Ujak, koji je stajao pored prozora, 

posmatrao je hafiza kako gura 

teške kanate.Ujak me je zamolio da pomognem 

i otpratim hafiza do njegovog 

doma, koji je se nalazio sa suprotne 

strane. Uzeo sam fenjer i uputio se ka 

hafiz efendiji. Nazvao sam selam i pomogao 

mu da zatvori avlijska vrata, a 

zatim sam ga otpratio do njegove kuće. 

U jednoj ruci je držao štap, a sa drugom 

rukom se oslanjao na moje rame. Hafiz 

Suka je od sve djece u Kiš mahali najviše 

volio mene. Možda zbog obećanja 

koje sam dao majci, a možda i zbog njega 

samog koji je bio pun ljubavi - imao 

sam veliko poštovanje prema hafizu. 

Rado sam ga slušao. Pozvao me je u 

kuću, a ja sam sa zadovoljstvom prihvatio. 

Kad se smjestio na velikom šiltetu, 

ugledao sam suze na njegovim očima. 

Nije mi puno trebalo da shvatim da su 

suze koje su kvasile naborano lice starog 

imama bile zbog mene. 

Ova noć bila je noć Poslanikovog 

rođenja, a dijelili smo slično djetinjstvo. 

Poslanik je ostao bez majke sa šest godina, 

a ja sa isto toliko godina bez oca. 

Njega je odgajao stric, a mene ujak. Za 

dijete rođeno u dalekoj Meki, okruženoj 

pustinjama, na samo par stotina metara 

od časne Kabe, u mahali Hašimovića 

nije postojala prepreka za veliku misiju, 

za uputu, za pravdu, za ljubav, za toleranciju, 

za život, za vjeru, za mir, za čast 

i za sve ono što će ga krasiti kroz život i 

nakon njega. 

,,Vidiš, Hasane”, počeo je hafiz, ,,i 

Poslanik nije imao oca. Ostao je i bez 

majke. A bio je i ostaće primjer cijelom 

čovječanstvu. Vole ga i slijede svi muslimani.” 

Zatim je nastavio: ,,život Poslanika, 

njegov sunet, treba uvijek da ti bude 

primjer i putokaz”. 

Navikao sam da budem siroče, bez 

oca, a hafiz je pokušavao da me svakog 

puta utješi, ojača i da mi pokaže pravi 

put. 

Poljubio sam mu ruku i došao sam 

kući. Sjutradan sam saznao da je hafiz 

Suka preselio. Duga povorka sa dženazom 

napuštala je Kiš mahalu, dok 

tmurni oblaci začas prekriše nebo nad 

Podgoricom. 

Prošlo je mnogo godina, a život me 

često vrati u staru mahalu, koja danas 

postoji samo u mojim sjećanjima. Iako 

bivam u njoj, osjećam istu onu žal za 

rodnim krajem koju je osjećao i Poslanik 

a.s nakon velike hidžre. Sjetim se velikog 

učitelja hafiza Suke, kome nema ni 

mezara, velike džamije kojoj nema ni temelja, 

Kiš mahale koju više ne krase bogati 

čardaci koje skrivaju veliki bedemi; 

i sjetim se jednog dječaka, sitnog softe 

koji je žurio svakog dana u mekteb, sa 

Kur’anom u ruci, i crvenim fesom koji 

mu je padao na guste crne vljeđe. 

Sjetih se onih primjera iz života Pejgamberova, 

na koje me je Hafiz upućivao. 

Iznad jednog ulaza u učionicu pisalo 

je da nauku treba tražiti i ako treba 

za njom tragati čak i do Kine.Poslanik 

je isto govorio: „Traženje nauke je najbolji 

ibadet. Ko krene na put u namjeri 

da traži nauku, on je na Allahovom putu 

sve dok se ne vrati. Traženje nauke je 

dužnost svakog muslimana.Vrijednost 

učenog nad pobožnim je kao vrijednost 

moja nad jednim od vas. Najbolji ti je prijatelj 

onaj ko te nečemu nauči... “ 

Hafiz je na svakom predavanju podsjećao 

na važnost nauke. Da bi zavoljeli 

nauku pričao nam je o velikim dženetskim 

stepenicama, napravljenim od baklave 

i šadrvanima iz kojih teče šerbet. 

Samo par godina kasnije, radi nauke 

obišao sam mnoge carigradske dvorove. 

U meni je žudjela želja za naukom, 

a glad i žeđ gasio sam mislima o baklavi 

i šerebtu o kojim je govorio jedan stari 

hafiz, nekim softama, u jednoj velikoj 

medresi koja se nalazila u staroj Kiš mahali, 

na obali Ribnice, u gradu Podgorici, 

želeći da nam ukaže time na put ka Božijem 

zadovoljstvu,kroz velikog učitelja 

Muhameda a.s. 

62 

Oktobar, 2011.

Revija FORUM 

Sport 

Fudbalski As Elsad Zverotić 

Otvorio vrata 

Evopskog prvenstva 

Crna Gora je remijem sa Engleskom obezbijedila 

plasman u baraž za Evropsko prvenstvo, 

a jedan od heroja istorijskog boda bio je 

Elsad Zverotić. 

Efektnim golom u sudijskoj nadoknadi prvog 

poluvremena, Elsad je načeo Engleze, i 

vratio nadu u mogući preokret u nastavku 

meča i značajno doprinio da Crna Gora ostane 

neporažena.U baražu će igrati sa repreyentaciom 

Češke. 

Pamtiće se i Elsadov gol u Sofiji kojim je 

Crna Gora srušila Bugarsku i najavila veliki 

uspjeh u kvalifikacijama. 

Tihi i nenametljivi internacionalac u 

švajcarskom Jang bojsu prešao je put od 

anonimusa, kapitena mlade reprezentacije 

do jednog nezamenljivih članova nacionalnog 

tima. 

U mladoj reprezentaciji debitovao je u 

Skadru, 2. maja 2007. godine, pobjedonosnim 

golom u prijateljskom meču sa Albanijom. 

Kvalifikacioni ciklus sa mladom reprezentacijom 

završio je sa kapitenskom trakom. 

U seniorskom timu debitovao je 27. maja 

2008. godine protiv Kazahstana, a dres A 

selekcije nosio je na 28 utakmica. 

Reprezentativnu karijeru počeo je u 

Švajcarskoj, u selekciji do 18 godina, a nakon 

referenduma i sticanja nezvisnosti Crne 

Gore nije imao dilemu. 

Zverotić, Bihorac iz petnjičkog sela Vrševo, 

karijeru je počeo u švajcarskom Bazenhajdu, 

četiri sezone proveo je u Vilu, u ljeto 2008. 

godine preselio se u Lucern, iz kojeg je u junu 

prešao u Jang bojs iz Berna. 

Racionalan je fudbaler bilo da igra na 

poziciji desnog beka ili zadnjeg veznog, borben 

i hrabar za svaku loptu. 

Van terena tih, nenametljiv, stidljiv i zato 

vješto izbjegava kontakt sa medijima. 

Emil Ličina 

Elsad Zverotić 

Oktobar, 2011. 63

Sport 

Revija FORUM 

FK Petnjica je u Drugoj ligi! 

Pravi sportski podvig 

Iako trenutni rezultati Fudbalskog 

kluba Petnjica i nisu toliko ubjedljivi, ne 

može se zaboraviti da je ova generacije 

fudbalera ostvarila san svih navijača FK 

Petnjice! 

Bihorski fudbalski klub je dokazao 

da je uz volju, rad, red i disciplinu, svaki 

sportski uspjeh realan. 

Nakon duže pauze, nekoliko fudbalskih 

zaljubljenika 2006. godine ponovo 

je pokrenulo klub, poslije čega je četiri 

sezone bio u vrhu tabele Sjeverne fudbalske 

regije. Kao rezultat upornog rada 

i zalaganja kako uprave tako i igrača 

kluba ove sezone ostvaren je istorijski 

uspjeh, FK Petnjica se plasirala u Drugu 

crnogorsku fudbalsku ligu. 

Imajući u vidu preskromne uslove 

za rad, može se čak reći da je riječ o 

pravom sportskom podvigu, jer je plasmanu 

u Drugu ligu predhodio rezultat 

kakvim se malo ko može pohvaliti, u 

Sjevernoj regiji, a i ukupno crnogorskom 

fudbalu. Sa 17 pobjeda u nizu i 

jednim neriješenim rezultatom protiv 

Brskova u Mojkovcu, ligaško takmičenje 

Petnjica je završila sa samo pet primljenih 

i više od 60 postignuti golova. 

Kvalitet, polet i ogromnu želju veoma 

talentovana ekipa dokazala je i u baražu. 

Pobjeda protiv podgoričkog Blu 

stara na startu baraža pokazala je da 

ova ekipa ima kvalitet za Drugu ligu, a 

remiji protiv Igala i podgoričkog tima u 

gostima potvrdili su da su realne ambicije. 

Uspjesima fudbalera radovalo se 

i staro i mlado, a svi u Bihoru disali su 

jednom dušom. Bilo je za ponos gledati 

kako se raduju i strepe i oni koji su 

odavno prešli šestu deceniju, ali i oni 

koji još nijesu pošli u školu. Navijači bihorskog 

kluba, poznatiji kao Dilberi, na 

svim utakmicama pokazali su kako se 

dostojanstveno navija i voli svoj klub, 

poštujući i protivnike. 

Klub su stvorili entuzijasti, a opstaje 

zahvaljujući dobrim ljudima, koji su donacijama 

pomogli da FK Petnjica uopšte 

Dobrotvor 

Izet Rastoder 

može da se takmiči. U Klubu se nadaju 

da u Drugoj ligi neće imati epizodnu 

ulogu i pozivaju ljubitelje sporta da daju 

svoj doprinos budućim uspjesima bihorskog 

drugoligaša. 

Istorijski uspjeh ostvarili su: Mekić 

Haris, Muratović Avdulah, Šćekić Nenad, 

Dabetić Rajko, Adrović Nermin, 

Jokić Marko, Muratović Adel, Kolenović 

Šaban, Adrović Emil, Korać Kemo, Muratović 

Haris, Deletić Milosav, Agović 

Nusret, Cikotić Adnan, Ramčilović Arin, 

Ćorović Eldin,Muratović Anel, Pramenko 

Rifo, Ćorović Almir, Rastoder Amar, 

Adrović Dino, Rastoder Amer, Ajdarpašić 

Alen, Latić Asfar i Šabotić Admir. 

S.Korać 

Nakon što je u više navrata pomagao 

FK Petnjicu, Izet Rastoder je donirao i komplet 

sportsku opremu klubu, a ovih dana 

je poklonio novčana sredstva za izgradnju 

ograde i tribina klubskog stadiona. 

Izet Rastoder je jedan od najuspješnijih 

biznismena u Sloveniji, porijeklom sa ovog područija. Između ostalog je i predsjednik 

i jedan od vlasnika Fudbalskog kluba Olimpija iz Ljubljane. 

Ekipa “FK Petnjica” 2011. 

64 

Oktobar, 2011.

Revija FORUM 

Sport 

U posjeti Čekićima 

Stonoteniserska porodica 

Kada namjernik krene iz centra 

Podgorice prema naselju Konik, naići 

će i na Ulicu braće Ribar. U sredini, 

sa desne strane, na broju 94, nalazi 

se kuća Šabana Čekića. Čim kročite 

u kuću, nailazite na pravi sportski 

muzej od desetina medalja i oko 80 

pehara. Ta znamenja osvojio je Šaban 

sa svoje četvoro djece. Oni predstavljaju 

istorijsku baštinu stonog tenisa 

Crne Gore. Kćerke – Mirela, Mersika, 

Zana i sin Irfan nastavljaju očevim 

putem, koji je 10 godina igrao sa za 

Podgoricu, a potom kao trener, sve do 

današnjeg dana prenosio svoje stonotenisko 

znanje i iskustvo na svoju 

djecu i druge takmičare svih utrasta u 

klubovima Podgorica i Budućnost. 

O uspjesima Šabanove djece, 

osobito Zane i Irfana, svjedoče novinski 

naslovi »Afirmacija Ćekića tek 

predstoji«, »Iz Osijeka sa medaljama«, 

»Medalja za anale«, »Pobjednici Irfan 

i Sunčica«, »Koliko muke za bronzu«, 

»Čuće se za Čekića«, »Želim medalju 

u Beogradu«, »Irfanu dosta bronza«, 

»Istorijski uspjeh Irfana Ćekića« i još 

mnogo drugih. Zana je bila među najboljim 

đevojkama u svim kategorijama. 

Po pet puta bila je sudionik na 

balkanskim i evropskim prvenstvima 

na kojima je postizala zapažene rezultate. 

Kao član Budućnosti bila je 

prvak Crne Gore u svim kategorijama. 

U seniorskom sastavu Budućnosti, u 

zajedničkoj državi, je 1991/92 postala 

prvak SFRJ. 

Ali, sin Irfan je nadmašio svoje sestre. 

U sedmoj godini pošao je očevim 

stopama i počeo igrati stoni tenis u 

klubu Podgorica pod trenerskim nadzorom 

oca Šabana, koji je uspješno 

pomagao Irfanu da shvati finese stonog 

tenisa. Sa 13. godina postao je 

prvak Crne Gore u seniorskoj konkurenciji. 

Osvaja srebrnu i zlatnu (dubl) 

medalju na Balkanskom prvenst vu. 

Godine 2005. i 2006. u pojedinačnom 

nastupu osvojio je kadetsku, juniorsku 

i seniorsku titulu u svim kategorijama. 

U miksu dublu takođe je bio 

prvi u svim kategorijama. Tada je bio 

član kluba Podgorica. Od 2009. godine 

igra u Zrenjaninu za klub STENSA 

i učestvuje u takmičenju ekipne lige 

Srbije. Odatle ga porodični prijatelj 

Izet Beganović vodi u Berlin, gdje 

postaje član Herte, u kojoj uspješno 

igra. Sada je aktivan u kampu Bremena 

i nastupa za ekipu Seik iz Hamburga. 

To su klubovi Druge bundes lige. 

Trenutno su prvi na tabeli sa dobrim 

izgledima da uđu u Prvu bundes ligu. 

Na takmičenju malih država ove 

2011. Godine, Irfan je član reprezentacije 

Crne Gore i osvaja tri medalje: 

pojedinačno srebro, u dublu sa Lukom 

Bakićem bronzu i ekipno. 

Krunu dosadašnjih uspjeha predstavlja 

učešće na Evropskom prvenstvu 

u Kazanju (Rusija). U juniorskom 

miks dublu s Eminom Hadžiahmetovićem 

iz Bosne osvojio je bronzanu 

medalju. Tako će Irfanovo ime biti 

upisano zlatnim slovima u istoriji crnogorskog 

stonog tenisa. 

Irfan Čekić 

Srećan sam što sam osvojio prvu 

evropsku medalju za Crnu Goru. Nadam 

se srebru i zlatu – kazao je Irfan, 

uzbuđen i prezadovoljan time. 

Po mišljenju Dušana Simonovića, 

predsjednika Crnogorskog olimpijskog 

komiteta, Čekiću tek predstoji 

afirmacija. 

On je nosilac olimpijske stipendije. 

Stonoteniski savez je napravio veliki 

napredak, uprkos teškoj situaciji u 

kojoj funkcioniše. COK će mu ubuduće 

pružati podršku i davati svoj doprinos 

kako bi crnogorski stonoteniseri 

nastavili da s uspjehom predstavljaju 

našu državu na važnim međunarodnim 

takmičenjima – rekao je Simović. 

Legenda našeg stonog tenisa Milutin 

Maroš, koji je ušao u osmu deceniju 

života, aktivan u takmičenjima 

veterana, o Irfanu veli: 

Nema porodice koja je Crnu Goru 

i ovaj sport toliko zadužila, kao što je 

Šabanova. A Irfan je »čudo od igrača«. 

Sve je do sada prevazišao. 


Oktobar, 2011. 65

Vjerski pojmovnik 

Revija FORUM 

Sabur - hrana za 

duševni mir 

Sabur je arapska riječ čiji korijen 

znači “zadržati, ustezati se, 

prestati“. U duhovnom i vjerskom 

smislu, sabur znači ne očajavati 

i ne paničiti, ne jadati se i ne 

tužiti, kada zadesi neka nevolja ili 

poteškoća. „Allah-Bog je na strani 

strpljivih.“ 

Piše: Alen ef. Hasić 

Živimo u vremenu punom raznih blagodati, 

imamo svega, osim vremena i duševnog 

mira. Da bi osoba mogla normalno 

da funkcioniše, neophodno je da redovno 

hrani svoje tijelo, hranom i pićem. No, kaoko 

je osoba sastavljena od tijela i duše, 

neophodno ih je oboje hraniti kako nebi 

došlo do poremećaja. Zato, i u današnjem 

vremenu, uspijeva onaj koji zna šta 

je hrana za dušu i njome se hrani. 

Učenjaci savjetuju da je psihologija 

ljudske prirode i ponašanja odraz dva 

suprostavljena principa koja su duboko 

ukorijenjena u našoj prirodi. Prvi je onaj 

koji nas pokreće na djelovanje, a drugi je 

onaj koji nam pomaže da se uzdržavamo. 

Sabur utiče na oba tako Što princip djelovanja 

usmjerava na dobročinstvo a princip 

uzdržavanja stavlja u službu čuvanja 

od loših dijela i svega što može načiniti 

štetu nama samima ili drugim ljudima. 

Neki od nas su strpljivi u pogledu onog 

što bi nam donijelo dobro ali zato nemaju 

sabura kada je u pitanju činjenje harama. 

Ne kontrolišu svoju strast,pohlepu. 

ili, Allah nas sačuvao od toga, nemaju strpljenja 

ni u čemu. 

Nekada je bio glavni problem i preokupacija, 

kako obezbijediti imetak za 

egzistenciju svoje porodice, i drugih problema 

kao da nije ni bilo. Međutim, danas, 

kada uživamo u mnoštvu hrane i napitaka, 

ne znamo šta ćemo sa ostacima, 

sve više se dešavaju duševni nemiri koji 

rezultiraju ,čak i samoubistvima. U hadisima 

piše: ,,Onaj koji izvrši samoubistvo 

ući će u džehenem i tamo će vječito biti 

kažnjavan načinom na koji je sebi oduzeo 

život.“ 

Dakle, kazna samoubici je vječiti boravak 

u vatri, praćen mnoštvom drugih 

kažnjavanja. A izgubio je i ovaj svijet, uništavajući 

sebe i svoju porodicu. 

Razlozi naših problema i nemira, 

su iz naših grijeha, počinjenih prema 

Uzvišenom,ljudima, prema sebi. Dolaze i 

kao proba, koliko smo u stanju da od Alaha 

dž.š. tražimo pouku, oprost i nagradu. 

Od Allaha dž.š. je ,,Mi ćemo vas dovoditi 

u iskušenje malo sa strahom i gladovanjem, 

i time što će te gubiti imanja i 

živote, a ti obraduj strpljive.“ 

U ovoj poruci trebamo razumjeti da 

svaka osoba na ovom svijetu ima problema, 

a ujedno ima i rješenje, a to je sabursrpljenje. 

Sabur je arapska rijec čiji korijen 

znaći “zadržati, ustezati se, prestati“. U 

duhovnom i vjerskom smislu, sabur znači 

ne očajavati i ne paničiti, ne jadati se 

i ne tužiti, kada zadesi neka nevolja ili 

poteškoća. Sabur znači spasavanje duše 

od beznađa.To je uzvišeno svojstvo duše 

koje daje snagu da se lakše nosimo sa 

životnim izazovima. Zato sa strpljenjem 

dolazi nagrada ,,a ti obraduj strpljive” 

olakšanjem i brzim rješavanjem problema. 

„Allah je na strani strpljivih“. 

Vjera nas uči da je naš najbolji prijatelj 

upravo naš Stvoritelj, Allah dž.š. 

Njemu svaki problem možemo ispričati , 

u dovi-molbom i nama razumljivim jezikom. 

Od srca, iskreno i neboj se, ne tuguj, 

Allah dž.š. će ti sigurno pomoći da nađeš 

izlaz. “Pozovite me i zamolite ja ću vam 

se sigurno odazvati!“ I to je sabur.Vjernici 

znaju da se dova posebno prima kada 

imamo neki problem pa se strpimo. 

Kada govorimo o strpljenju, govorimo 

o polovini vjere i osnovi na kojoj počiva 

vjera Islam. A ono što će nam pomoći da 

izgradimo strpljenje, jeste da prvenstveno 

spoznamo njegovu vrijednost. Trebamo se 

prisjetiti da je čitav kosmos uspostavljen 

na strpljenju. Sunce ne izlazi odjednom 

na sred neba, već izlazi sa istoka postepeno 

i strpljivo. Poljoprivredni proizvodi 

ne sazrijevaju odjednom već polako i strpljivo, 

pa tako i čovjek odrasta postepeno 

i dužan je da se hrani strpljenjem. 

Jedno od Allahovih lijepih imena jeste 

Strpljivi. Da Alla dž. Š. Nije strpljiv, svakodnevno 

bi nas kažnjavao. Međutim, pored 

mnoštva grijeha, poput ogovaranja, laži, 

prevare, krađe, prostitucije, abortusa, 

drogiranja i drugih grijeha, Allah, Strpljivi 

nam daje zdravlje, imetak, porodicu itd. 

Pa zar da i mi ne budemo strpljivi i postepeno 

rješavamo probleme. 

U tom duhu Muhammed a.s. u hadisu 

je rekao: ,,čudan li je slučaj s vjernikom! 

Sve što mu se desi za njega je dobro. A 

tako nije nikom osim vjerniku, jer ako ga 

zadesi sreća zahvali se pa dobije nagradu, 

a ako ga zadesi nesreća, strpi se, pa 

ponovo dobije nagradu za to“. 

Sreća i zadovoljstvo nije u novcu i zlatu, 

već je sreća u zadovoljstvu duše. Sabur 

je hrana za duševni mir. Ko po svojoj 

prirodi nije strpljiv onda neka se trudi da 

izgradi tu osobinu tako što će se truditi 

da reaguje i ponaša se kao oni koji imaju 

sabura sve dok mu vremenom sabur ne 

postane navika.Tome, posebno treba podučavati 

evlad-djecu. 

Bože naš dragi smiluj se nama i našim 

porodicama, daj nam zdrav, dug i koristan 

život! AMIN! 

66 

Oktobar, 2011.

„Zavičajne staze -Bihor 2011“. 

Teferič u divan bašči 

web: www.forumbosnjaka.com 

mail: forum.bmcg@t-com.me 

info@forumbosnjaka.com

MIRSAD ĐURĐEVIĆ 

MELANHOLIJA, ulje na platnu 

SAN, akrilik i ulje na platnu

Prvo spomen obijeÅ¾je u regionu Strana 19 - Forumbosnjaka.com

You also want an ePaper? Increase the reach of your titles

Delete template?

Save as template?