Untitled - Ministarstvo zdravlja

Strateški razvojni pravci, prioriteti i mjere | 403
da ostvaruju svoja zakonom određena prava, obveze, zadaće i ciljeve na području zdravstvene
zaštite. Područna (regionalna) i lokalna samouprava treba u vlastitoj sredini prepoznavati
zdravstvene prioritete te osmišljavati i provoditi programe promicanja zdravlja,
prevencije bolesti i razvoja specifičnih zdravstvenih kapaciteta (npr. medicinski i zdravstveni
turizam) u skladu s lokalnim potrebama i mogućnostima pri čemu ključnu ulogu
imaju Savjeti za zdravlje. Koncept zaštite zdravlja u zajednici podrazumijeva uključenost
područne (regionalne) i lokalne samouprave. Jedinice područne (regionalne) i lokalne
samouprave mogu imati važnu ulogu u privlačenju i poticanju zapošljavanja zdravstvenih
djelatnika u ruralnim područjima, otocima i drugim sredinama gdje postoji slabiji interes
za rad u primarnoj zdravstvenoj zaštiti (npr. kroz ustupanje prostora na korištenje radi
otvaranja ordinacije opće/obiteljske medicine). Jedinice područne (regionalne) i lokalne
samouprave posebno su dobro pozicionirane da djeluju kao katalizator suradnje različitih
dionika (npr. djelatnika u sustavu zdravstva, ustanova odgoja i obrazovanja, organizacija
civilnog društva, medija) s ciljem promicanja zdravlja.
Suradnja s organizacijama civilnog društva i medijima
Organizacije civilnog društva od samog su osnutka hrvatske države davale veliki doprinos
razvoju društvenog života, a mnoge od njih postale su značajan partner sustavu zdravstva,
posebice u području zaštite prava pacijenata, promicanju zdravlja, te prevenciji bolesti
i ozljeda. Dvije organizacije civilnog društva – Hrvatski Crveni križ i Hrvatska gorska
služba spašavanja – od tolike su nacionalne važnosti da su im posvećeni i posebni zakoni.
Važno je predvidjeti suradnju hitne medicinske službe i Hrvatske gorske službe spašavanja
u nabavci i korištenju helikoptera za hitan zračni prijevoz pacijenata.
Drugo važno područje suradnje civilnog društva s hitnom medicinskom službom,
ali i Hrvatskim društvom za reanimatologiju Hrvatskog liječničkog zbora, jest korištenje
automatskih vanjskih defibrilatora. Kako bi se uspostavio program javne dostupnosti
defibrilatora u RH potrebno je donijeti odgovarajuću zakonsku regulativu te educirati
što veći broj građana laika, odnosno nezdravstvenog osoblja u korištenju tih uređaja.
Uvođenje i primjena defibrilatora trebali bi se potaknuti od strane lokalne zajednice
(npr. na glavnim gradskim trgovima, bazenima i sl.), tvrtki (npr. u velikim trgovačkim
centrima, zračnim lukama pod koncesijom i sl.) te vladinih i nevladinih organizacija (npr.
Hrvatski Crveni križ, udruge građana). Općenito, potrebno je jačanje vještina pružanja
prve pomoći među građanima za što su potrebni trajni programi izobrazbe i odgovarajući
poticaji za pohađanje takvih programa.
Organizacije civilnog društva mogu pružiti značajnu pomoć u rješavanju strateškog
problema nedovoljnog broja i neravnomjerne raspoređenosti zdravstvenih djelatnika u
sustavu zdravstva. Kratkoročno i srednjoročno, ta se pomoć može ostvariti kroz sustav
volontiranja koji uz odgovarajuće zakonsko reguliranje i izobrazbu volontera može
ublažiti manjak zdravstvenog kadra, osobito u nekim segmentima (npr. palijativna skrb
ili pružanje hitne pomoći na otocima). Veliki potencijal civilnog društva u promicanju
zdravlja i prevenciji bolesti i ozljeda trebao bi se iskoristiti kroz multifunkcionalna
savjetovališta koja bi se uspostavljala u domovima zdravlja, županijskim zavodima za
javno zdravstvo, u prostorima područne (regionalne) i lokalne samouprave ili na drugim
odgovarajućim mjestima, a gdje bi educirani volonteri, uz potporu zdravstvenih profesi-