Untitled - Ministarstvo zdravlja

388 | Nacionalna strategija razvoja zdravstva 2012.-2020.
Zaštita zdravstvenih djelatnika
Osiguranje od liječničke odgovornosti postaje nužan uvjet kvalitetnog rada u medicinskoj
djelatnosti te je potrebno unaprijediti model osiguranja liječnika. Pri zaključivanju polica
osiguranja potrebno je detaljno razmotriti i razjasniti rizike, ali i opće i posebne uvjete
osiguranja koji se odnose na profesionalnu odgovornost u zdravstvu.
Na nacionalnoj razini potrebno je ustrojiti prikupljanje podataka o tužbama i drugim
postupcima pokrenutim protiv pružatelja zdravstvenih usluga, ponajprije liječnika, zbog
eventualnih propusta u obavljanju djelatnosti kako bi se stekao potpuniji uvid u trenutnu
situaciju i unaprijedilo osiguranje od profesionalne odgovornosti. Zaštiti bi pridonijelo
i sustavno prikupljanje podataka o svim oblicima napada na zdravstvene djelatnike, u
čemu bi važnu ulogu trebale imati komore. Potrebno je i unaprijediti postojeće propise
koji uređuju odnos između pružatelja i korisnika zdravstvenih usluga i postupaka.
S obzirom na presudnu ulogu sudskih vještaka medicinske struke u brzini i kvaliteti
rješavanja odštetnih zahtjeva u sudskim i izvansudskim postupcima, trajna izobrazba
vještaka trebala bi postati obvezna. Uloga vještaka vrlo je važna za čuvanje digniteta
liječničke profesije i odgovornog profesionalnog ponašanja liječnika te je nužno da ocjene
vještaka budu zasnovane na medicini utemeljenoj na dokazima, kao i da vještačenja u
konkretnim slučajevima provode isključivo liječnici iz odgovarajuće djelatnosti s opsežnim
iskustvom u provođenju postupaka koja su predmet vještačenja.
Konačno, zaštita zdravstvenih djelatnika podrazumijeva i zaštitu njihova zdravlja i
sigurnost na radu za što je potrebno izraditi i provoditi nacionalni program, u skladu s
Globalnim planom djelovanja za zdravlje radnika koji je potvrdila Svjetska zdravstvena
skupština.
Vertikalna i horizontalna mobilnost
Svi zdravstveni djelatnici trebali bi imati mogućnost ostvarivanja viših razina obrazovanja
što će povoljno utjecati ne samo na njihove kompetencije, nego i na atraktivnost
zdravstvenih struka. Kako bi više razine obrazovanja bile adekvatno prepoznate, moraju
se stvoriti mogućnosti za napredovanje u struci i preuzimanje zadataka u skladu s
ostvarenom višom razinom obrazovanja (engl. task shifting) što može biti povezano i s
organizacijskim promjenama (npr. ustroj jedinica/odjela u rodilištima koje vode i nadziru
primalje s odgovarajućim stupnjem izobrazbe ili osnivanje tzv. walk-in centara, jedinica
PZZ-a za manje teške bolesti i ozljede, kojima upravlja medicinska sestra, a dostupna
je svima bez najave ili dogovaranja termina). Vertikalnu mobilnost potrebno je ojačati i
poticanjem istraživanja u strukama poput sestrinstva, u kojima je znanstvena produkcija
nedovoljno razvijena što ima negativan utjecaj ne samo na razvoj profesije, nego i na
ukupnu kvalitetu i sigurnost zdravstvene zaštite.
Povećanje udjela zdravstvenih djelatnika s višim ili visokim stupnjem obrazovanja u
skladu je s četvrtim ključnim ciljem krovne europske strategije Europe 2020., a mogućnost
napredovanja i preuzimanja zadataka u skladu s višom razinom obrazovanja navodi se
u 8. smjernici (engl. integrated guidelines) Europske komisije za politiku zapošljavanja
u državama članicama.