Untitled - Ministarstvo zdravlja

354 | Nacionalna strategija razvoja zdravstva 2012.-2020.
Bitno je napomenuti da u ovom dijelu postoji bogata praksa Europskog suda koja
je značajno proširila prava osiguranih osoba na planirano liječenje u drugim državama
članicama i izvan onog što predviđa sama Uredba 883/2004. Tako je, pozivajući se na
slobodu pružanja usluga, Europski sud višekratno donio odluke da osigurane osobe
mogu koristiti planiranu zdravstvenu zaštitu na području druge države članice EU-a i bez
prethodnog odobrenja, ukoliko se radi o izvanbolničkoj usluzi. U tom slučaju ostvaruju
pravo na naknadu troškova sukladno cijeni iste usluge u državi u kojoj su osigurani.
Posebne odredbe uređuju pravo na zdravstveno osiguranje osoba koje žive na
području druge države članice (pogranični radnici, umirovljenici i članovi njihovih
obitelji). Tako pogranični radnici imaju pravo na punu zdravstvenu zaštitu u državi rada
i u državi gdje ima prebivalište. Članovi obitelji u većini država članica također imaju
pravo na punu zdravstvenu zaštitu u obje države, osim onih koje su odlučile da članovi
obitelji u državi rada imaju pravo samo na neodgodive zdravstvene usluge. Umirovljenici
i članovi njihovih obitelji koriste punu zdravstvenu zaštitu u državi prebivališta, a na teret
države nositelja zdravstvenog osiguranja.
Navedena prava državljani EU-a moći će koristiti po našem pristupanju i u Hrvatskoj.
Naravno da se najviše očekuje korištenje neodgodivih zdravstvenih usluga uz predočenje
EKZO kartice za vrijeme turističkog boravka u Hrvatskoj.
S obzirom da Republika Hrvatska, osnovom bilateralnih sporazuma o socijalnom
osiguranju, već sad priznaje EKZO državljana Njemačke, Slovenije, Mađarske i Češke
koji posjećuju Hrvatsku, ugovorni zdravstveni djelatnici upoznati su s izgledom same
EKZO te načinom njezine uporabe. Stoga se u primjeni ne očekuju problemi nakon
pristupanja EU-u u ovom djelu.
Veliki izazov za države članice EU-a predstavlja Direktiva 2011/24/EU od 9. ožujka
2011. o primjeni prava pacijenata u prekograničnoj zdravstvenoj zaštiti, čije su odredbe
države članice obvezne ugraditi u svoja zakonodavstva do 25. listopada 2013. godine.
Bitno je napomenuti da se Uredbom 883/2004 uređuje samo liječenje i naknade
troškova osiguranim osobama u slučaju korištenja zdravstvene zaštite kod ugovornih
zdravstvenih ustanova, dok Direktiva širi ova prava i na liječenja pružena u privatnom
sektoru.
Direktiva je nastala kao odgovor na sudsku praksu Europskog suda u području prekogranične
zdravstvene zaštite. Svrha Direktive je postizanje opće i učinkovite primjene
načela usvojenih presudama Europskog suda od slučaja do slučaja. Spomenutim presudama
sud je odlučio da se načelo slobode kretanja usluga i osoba primjenjuje i na zdravstvene
usluge pružene osiguranim osobama na području drugih država članica EU-a,
čak i slučajevima koji nisu uređeni Uredbom o koordinaciji socijalne sigurnosti 883/04.
Sukladno odredbama Direktive, osigurane osobe ostvaruju pravo na povrat troškova
za zdravstvene usluge koje nisu bile hitne naravi, a koje su im pružene na području druge
države članice EU-a. Ovi troškovi mogu biti naknađeni do visine troškova koji bi nastali u
nadležnoj državi da je zdravstvena usluga pružena na njezinom teritoriju, no ne prelazeći
stvarno nastale troškove. Naknada troškova za pruženu zdravstvenu zaštitu ne može biti
podložna prethodnom odobrenju, osim u određenim slučajevima.
Isti slučajevi odnose se na liječenje u drugoj državi za koje je država članica osiguranja
odlučila uspostaviti sustav prethodnog odobrenja. No, sustav odobrenja mora se