Untitled - Ministarstvo zdravlja

Stanje i trendovi u zdravstvu Republike Hrvatske | 159
plaća, zajedničkog trenda cijelom javnom sektoru. Pad plaća je natjerao radnu snagu
u inozemstvo. No, ima slučajeva u okviru zemalja članica EU-a gdje je kriza dovela do
priljeva profesionalca u sustav zdravstvene skrbi. Zbog krize, neke su zemlje članice EU-a
uvele mjere koje izravno utječu na pacijente i cijelo stanovništvo. Te se mjere sastoje od
reformi zdravstvenog i socijalnog osiguranja, smanjivanja stopa osiguranja od bolesti i
primanja u tijeku bolovanja. Izravna plaćanja građana za tretmane, posjete, hospitalizaciju,
lijekove i slično su područja od najznačajnijeg porasta troškova za građane. Troškovi
hospitalizacije su porasli kao i doprinosi pacijenata za neke usluge, ili su tek uvedeni.
Ne manje važno i aktualno je pitanje odgovornosti pacijenata za svoje zdravlje te
pitanje većeg obujma financiranja zdravstvene zaštite za odgovornije pacijente i veće
sudjelovanje u troškovima manje odgovornih pacijenata.
3.4.6 Financiranje hrvatskog zdravstvenog sustava
Danas većina zemalja koristi različite kombinacije izvora sredstava financiranja zdravstvenih
sustava te nema »čistih« sustava koji se uzdaju u samo jedan izvor. Hrvatski je
zdravstveni sustav suočen s nesrazmjerom dostupnih javnih resursa i rastućih izdataka.
Dosadašnje reforme su se većinom koncentrirale na pronalazak dodatnih financijskih
resursa i pomicanje zdravstvenih izdataka s javnog na privatne izvore. Na taj način
kompromitiran je sustav socijalnog koncepta bez adekvatne pažnje posvećene problemu
rasta izdataka za zdravstvo.
Način financiranja hrvatskog zdravstvenog sustava po svojim karakteristikama je
najbliži Bismarckovom modelu financiranja u kojem funkcionira sustav socijalnog zdravstvenog
osiguranja koji pokriva veći dio javnih izdataka za usluge zdravstvene zaštite s
jednim fondom za zdravstveno osiguranje na cijelo stanovništvo – Hrvatskim zavodom za
zdravstveno osiguranje (HZZO). Doprinosi za obvezno zdravstveno osiguranje uplaćuju
se na račun Državne riznice te čine dio Državnog proračuna iz kojeg HZZO prima sredstva
za obvezno zdravstveno osiguranje. Ova sredstva potječu iz tri izvora: (1) doprinosa
za obvezno zdravstveno osiguranje, (2) sredstava prikupljenih općim oporezivanjem i (3)
županijskih prihoda prikupljenim regionalnim porezima. Kako bi primali javna sredstva
za pružanje zdravstvenih usluga, svi pružatelji, neovisno o vlasništvu, moraju sklopiti
godišnje ugovore s HZZO-om koji određuje cijene usluga i oblike plaćanja. Financiranje
hrvatskog sustava obveznog zdravstvenog osiguranja ne ovisi samo o doprinosima
iz plaća. Dio dolazi od transfera središnje države, a dio iz drugih izvora poput zajmova,
kamata i slično.
Stopa doprinosa iz plaća koju u potpunosti plaćaju poslodavci 1993. godine je iznosila
18%, reformom iz 2000. godine je smanjena na 16% (7% plaćali poslodavci, a 9% radnici),
a 2002. godine na 15% bruto plaće koje u potpunosti plaćaju poslodavci. Od 2002. godine
dodatni dohodak od rada zarađen osim plaće postao je oporeziv po istoj stopi. Od 1.
svibnja 2012. godine stopa doprinosa za zdravstveno osiguranje smanjena je s 15% na
13%. Smanjenje stope doprinosa za zdravstveno osiguranje predstavlja dodatan izazov
financiranju zdravstvenog sustava budući da će po toj osnovi manje sredstava pritjecati
u proračun i dalje se alocirati u zdravstveni sektor.