Untitled - Ministarstvo zdravlja

Stanje i trendovi u zdravstvu Republike Hrvatske | 155
3. zamjenjujući pokrivenost koju osigurava javni sustav financirajući robe i usluge
koje su inače isključene (Danska, Italija ili Nizozemska),
4. nudeći alternativu javnom sustavu (Velika Britanija, Irska).
Analiza na primjeru Australije, Kanade i Švicarske je pokazala dobre preduvjete za
konkurenciju na tržištu osiguranja. Bez obzira na temelje za konkurenciju, osiguratelji ne
konkuriraju kvalitetom ili učinkovitošću troškova. Troškovna učinkovitost nije postignuta
jer su ukupni troškovi po osiguraniku i troškovi menadžmenta veći u privatnom nego u
javnom osiguranju. Nekoliko je razloga tome: osiguratelji nemaju poticaja za konkuriranje
smanjivanjem troškova, porezi i subvencije potrebne za stabilizaciju potražnje za
privatnim zdravstvenim osiguranjem ne omogućuju smanjenje javnih izdataka. Dodatno
privatno zdravstveno osiguranje ne smije pokrivati prava koja pokrivaju osnovna prava.
Zdravstvene usluge koje nisu pokrivene ni privatnim ni javnim osiguranjem moraju se
platiti o trošku građana.
Nadalje, neke zemlje rješenje problema nedostatnih financijskih sredstava vide u
uvođenju centraliziranog sustava prikupljanja sredstava. Smatra se da bi ovakav način
bio učinkovitiji u generiranju prihoda od sustava u kojem pojedini osiguravajući fondovi
prikupljaju sredstva. U konačnici, cilj zemalja EU-a mora biti kreiranje takvih politika
financiranja zdravstvenog sustava koje će kao osnovni cilj imati promicanje transparentnosti,
kvalitete, učinkovitosti i dostupnosti zdravstvene zaštite.
3.4.3 Iskustva iz provedenih reformi sustava financiranja zdravstva
u EU-u
Općenito, dva trenda reformi sustava financiranja zdravstva u zemljama EU-a mogu se
identificirati. Prvo, zemlje članice napravile su značajne napore u promicanju jednakosti
pristupa zdravstvenoj zaštiti širenjem pokrivenosti, povećavanjem regulacije privatnog
zdravstvenog osiguranja, poboljšavanjem politike dijeljenja troškova i strateškom alokacijom
resursa. Drugo, novi je naglasak na osiguravanju kvalitete zdravstvene zaštite i
vrijednosti za plaćeni novac. Primjerice, veća je uporaba procjene zdravstvene tehnologije,
više se napora ulaže u stratešku kupovinu i slično. Iako zadržavanje rasta troškova ostaje
značajno pitanje u zemljama EU-a, nositelji politike nisu više voljni žrtvovati jednakost,
kvalitetu ili učinkovitost u svrhu zaustavljanja rasta izdataka. Nekoliko zadnjih reformi
predstavlja dijelom i pokušaj da se smanje negativni učinci postavljanja prioriteta zadržavanja
rasta troškova naspram ispunjavanja ciljeva politike financiranja zdravstva.
Kao što je navedeno, javno financiranje zdravstva je superiorno u odnosu na privatno
financiranje. Javno financiranje doprinosi učinkovitosti i jednakosti osiguravajući zaštitu
od financijskog rizika. Privatni mehanizmi financiranja uključuju ili ograničeno udruživanje
sredstava ili uopće nema udruživanja sredstava i obično povezuju plaćanja s rizikom
od obolijevanja i mogućnošću plaćanja. Javno je financiranje također superiorno s aspekta
osiguravanja vrijednosti za novac koje je središnje pitanje za osiguravanje ekonomske
i financijske održivosti. Naravno, javno financiranje nije bez nedostataka. Tamo gdje
socijalni doprinosi dominiraju javlja se pitanje troškova rada i konkurentnosti te starenjem
stanovništva, rastom broja samozaposlenih i sive ekonomije sve je manje onih
koji doprinose. Javlja se i pitanje generiranja dovoljnih prihoda tamo gdje je kapacitet