Untitled - Ministarstvo zdravlja

Stanje i trendovi u zdravstvu Republike Hrvatske | 153
Tablica 1. Prednosti i nedostaci različitih metoda financiranja zdravstvenih sustava. Izvor: Dixon i sur,
2004.
metoda
skupljanja
prihoda
izravno
oporezivanje
neizravno
oporezivanje
socijalno
zdravstveno
osiguranje
dobrovoljno
zdravstveno
osiguranje
korisničke
naknade
prednosti
široka baza (sav dohodak); administrativno
jednostavno; obično progresivno i
promovira solidarnost; univerzalna
pokrivenost; udruživanje sredstava i bolja
zaštita od rizika; dopušta izbor između
zdravstvenog i drugih područja javnog
sektora
vidljivi izvor prihoda (sve transakcije);
administrativno jednostavno; jednostavna
usklađenost
izdvojena sredstva za zdravstvo; odvojeno
od vladinih prihoda; vidljiv izvor prihoda,
lako izdvojiv od izvora; potencijalno mali
otpor povećanjima; neovisno upravljanje
sredstvima; može dopustiti izbor
osiguratelja
može dopustiti izbor osiguratelja; pruža
osiguranje za troškove koje ne pokriva
javni sustav (dodatno)
može smanjiti korištenje neefektivnih
dobara i usluga (ako se primjenjuje
diferencirano)
nedostaci
potencijalne porezne distorzije;
usklađenost može biti teška; alokacija je
predmet političkih pregovora
potencijalne porezne distorzije; alokacija
ovisi o razini potrošnje; obično regresivno
teško uskladiti za samozaposlene i
radnike u sivoj ekonomiji; povezuje prava
s doprinosima, problem neosiguranih;
povećava trošak rada i može smanjiti
međunarodnu konkurentnost; prihodi
slijede ekonomski ciklus, jaki regulatorni
okvir; uska baza za prihode (samo
se primjenjuje na zarađeni dohodak);
potreba za specijalnim mehanizmima
financiranja doprinosa u ime nezaposlenih,
umirovljenika, radnika u neslužbenom
sektoru i slično
potreban snažan regulatorni okvir, rizik
pogrešnog izbora (rezultira eskaliranim
premijama); odabir prema riziku (ostavlja
dio stanovnika neosiguranim); može
povezivati plaćanja s korištenjem, pristup
vezan uz pokrivenost osiguranjem; obično
regresivno; ograničeno udruživanje
sredstava
povezuje plaćanje s korištenjem; može
narušiti pristup potrebnim uslugama;
pristup vezan uz mogućnost plaćanja;
regresivne; nema udruživanja sredstava
3.4.2 Politika financiranja zdravstvenih sustava u zemljama EU-a
Europski se zdravstveni sustavi mogu promatrati kao emanacije dvaju općih modela
socijalne zdravstvene zaštite, nazvanih po svojim utemeljiteljima: (1) Bismarckov model
ili osiguravateljni zdravstveni sustav i (2) Beveridgeov model ili nacionalni zdravstveni
sustav. EU nema politički mandat za miješanje u nacionalne sustave socijalnog osiguranja
pa ne postoji EU socijalni model jer su razlike među članicama velike. EU može
utjecati na navike javnih izdataka preko proračuna i stimuliranjem rasta, a prema novoj
strategiji razvoja.