Untitled - Ministarstvo zdravlja

148 | Nacionalna strategija razvoja zdravstva 2012.-2020.
dojam kako će središnja država pokriti akumulirani deficit na kraju fiskalne godine bez
uzimanja u obzir načina na koji je stvoren.
Dodatno, Zakon iz 2002. godine je povećao plaćanja iz džepa građana za zdravstvenu
zaštitu koja su već bila na razini za koju se smatralo da stvara teret mnogim građanima, a
posebno grupama niže socioekonomske razine. Siromašnije je to stavljalo u nepovoljniji
položaj u smislu pristupa zdravstvenoj zaštiti.
Pokriće troškova u primarnoj zdravstvenoj zaštiti osigurava sustav glavarina, a od
2004. godine uveden je i mehanizam plaćanja prema usluzi. Od 2005. godine uvodi se i
mehanizam plaćanja po terapijskom postupku.
Opisanim reformskim pokušajima polučen je stanoviti uspjeh u smanjivanju javnih
zdravstvenih troškova, ali ozbiljnija reforma zdravstvenog sustava nije realizirana. Jedan od
razloga je i diskontinuiranost, odnosno manjak implementacije donesenih odluka i programa.
Pomicanjem zdravstvenih izdataka s javnog na privatne izvore kompromitiran je sustav
socijalnog koncepta bez prikladnog i trajnog rješenja problema rasta izdataka za zdravstvo.
3.3.2.4 Reformske mjere i učinci u razdoblju 2006. -2008.
S obzirom na probleme funkcioniranja zdravstvenog sustava i nezadovoljstvo građana, novom
strategijom razvitka zdravstva iz 2006. godine ponovno se pokušala osmisliti cjelovita vizija
zdravstva, ali i riješiti njegove najakutnije financijske probleme. Usprkos već poduzetim
mjerama financijske stabilizacije sustava koje uključuju i promjenu načina plaćanja zdravstvenih
usluga, neadekvatna struktura javno-privatne potrošnje bila je jedan od glavnih razloga
poduzetih promjena, odnosno jedan od ključnih predviđenih načina smanjivanja javne
potrošnje za zdravstvo. U novoj strategiji razvitka zdravstva kao temeljna načela postavljena
su integracija sustava zaštite, centralizacija politika, standarda i normi, decentralizacija upravljanja
i odgovornosti, informatizacija sustava te usklađivanje s pravnom stečevinom EU-a.
Usprkos sveobuhvatnom reformskom planu, promjene u financiranju zdravstva u
javnosti su shvaćene kao ključni razlog zakonskih izmjena, a što je ponajviše došlo do
izražaja uvođenjem dviju lista lijekova, osnovne za osiguranike, na kojoj se većinom
nalaze generički lijekovi te one koje zahtijevaju participaciju osiguranika.
Ni nakon provedene reforme javni izvori financiranja nisu bili dovoljno visoki da
pokriju troškove financiranja zdravstvenog sustava. Zdravstveni je sustav u cjelini generirao
veće rashode od prihoda. Ostali su neriješeni problemi vezani uz nabavu lijekova
i medicinske opreme, velik broj zdravstvenih ustanova, neprimjeren sustav financiranja
bolničke zaštite, neprikladnu organizaciju i financiranje sustava primarne zaštite koji nije
ispunio svoju ulogu »čuvara sustava«.
Posljednja provedena reforma zdravstva započela je 2008. godine, upravo u vrijeme
izbijanja gospodarske krize. Zdravstvena reforma obuhvatila je financijsku stabilizaciju
sustava uvođenjem novih izvora prihoda, povećanjem učinkovitosti na različitim područjima
(javna nabava lijekova, centralizirana nabava medicinske opreme, bolji nadzor nad
transferima kućanstava i slično) te ostala organizacijska unapređenja. Također je uveden
nov način organizacije hitne medicinske pomoći, započeta je informatizacija primarne
zdravstvene zaštite te su uvedene nacionalne liste čekanja.
Međutim, provedene mjere rezultirale su dvojakim ishodima. Novi prihodi prelili
su se u osjetan rast izdataka za zdravstvo. Prebacivanje većeg tereta na građane ugrozilo