Untitled - Ministarstvo zdravlja

146 | Nacionalna strategija razvoja zdravstva 2012.-2020.
do 700.000. Uz navedeno, visoka stopa nezaposlenosti i demografska tranzicija dodatno
su opterećivali sektor zdravstvene zaštite.
Neadekvatno dizajnirana infrastruktura, zastarjela tehnologija i neučinkovito upravljanje,
neiskorištenost osoblja i resursa doprinose neravnotežama i neučinkovitostima u
pružanju zdravstvene zaštite kao i visokim troškovima sustava. Nadalje, u Hrvatskoj su
troškovi visoki vjerojatno i zbog visokih očekivanja građana vezanih uz sustav zdravstvene
zaštite. Prije tranzicije na tržišnu ekonomiju sustav zdravstvene zaštite bio je
obilježen visokom razinom jednakosti i velikim brojem besplatnih zdravstvenih usluga.
Nezadovoljstvo građana tržišnim elementima i mjere zadržavanja troškova rezultirali
su pritiscima na političare i vladu te su ugrozile uvođenje nepopularnih, ali potrebnih
mjera reformi.
Reforme zdravstvenog sustava u Hrvatskoj traju i dalje s ciljem postizanja veće teritorijalne,
vremenske i ekonomske pristupačnosti zdravstvenih usluga, veće učinkovitosti
zdravstva, poboljšanja kvalitete, sigurnosti pacijenata i zdravstvenih radnika, solidarnosti
te prilagođavanja pravilima EU-a. Jedno od glavnih načela je uspostava integrirane
zdravstvene zaštite.
3.3.2. Reforme sustava zdravstva u Republici Hrvatskoj
Kao što je već istaknuto, reforme sustava zdravstva u Republici Hrvatskoj traju već niz
godina, a s ciljem stvaranja učinkovitog, dostupnog, kvalitetnog i pravednog sustava za
sve građane.
Kako bi se dao pregled provedenih reformskih mjera i učinaka istih u hrvatskom
zdravstvenom sustavu od 1990. do 2008. godine, ovo se razdoblje može podijeliti u
nekoliko podrazdoblja: od 1990. do 1993. godine, od 1993. do 2000. godine, od 2000. do
2006. godine te od 2006. do 2008. godine. U nastavku su opisana obilježja provedenih
reformskih mjera i učinaka po svakom od navedenih podrazdoblja.
3.3.2.1 Reformske mjere i učinci u razdoblju 1990.-1993.
Od neovisnosti 1991. godine, hrvatski je zdravstveni sustav suočen s nerazmjerom
dostupnih javnih resursa i rastućih izdataka. Reformom iz 1990. godine centraliziran
je prethodno decentralizirani sustav prikupljanja sredstava i odvojeni su prethodno
unificirani regionalni sustavi upravljanja pružateljima zdravstvenih usluga od prikupljanja
obveznog zdravstvenog osiguranja kao pokušaj da se pojača državna kontrola nad
upravljanjem i financiranjem. Glavni problem zdravstvenog sustava bilo je financiranje,
s obzirom na opću ekonomsku situaciju (pad BDP-a za 50%, rast izdataka, visok iznos
naslijeđenog duga).
Zbog ratnih prijetnji Ministarstvo zdravstva je krajem 1990. godine započelo organizaciju
ratnog saniteta. Odabran je integralni civilno-vojni sustav, u kojemu su se najbolje mogli
iskoristiti postojeći kvalitetni kadrovi. Većina bolnica je sljedeće tri godine funkcionirala
po principu ratnih bolnica, a primarna zdravstvena zaštita imala je prvenstveni zadatak
zbrinjavati ratne zdravstvene probleme kao i pružati skrb za više od 800.000 izbjeglica i
prognanika. Ratni sustav od međunarodnih stručnih krugova ocijenjen je kao odličan, s
ukupnom smrtnošću hospitaliziranih ranjenih pripadnika oružanih snaga od 1,9%.