Prijedlog strateškog programa razvoja Grada Samobora 2013. – 2020

1. Analiza stanja
Samobor se prostire na 250,74 km 2 dodirnog područja triju velikih geomorfoloških
cjelina: Panonske zavale, Alpa i Dinarida. Veći dio područja zauzimaju brdoviti
Žumberak i Samoborsko gorje grañeni pretežno od dolomita i vapnenaca. Manji,
nizinski dio proteže se uz rijeku Savu. U tom području stara arhajska Panonska
platforma sudara se s mlañim tercijarnim naslagama, što je obilježilo bogatu geološku
prošlost, a u konačnici osiguralo i mozaičnu pedološku strukturu tala i ležišta ruda u
Samoborskom gorju. Stoljećima se tamo kopalo željezo, bakar i sadra, rumenica
(živina ruda), kameni pijesak za proizvodnju stakla i ugljen. U Rudama je
svojevremeno otvoren i prvi rudnik srebra u regiji, a od davnina se vade i kamen i
šljunak. S druge strane, područje je zbog toga trusno, jedno od najtrusnijih u
Hrvatskoj.
Klima je umjereno kontinentalna, klasificirana kao umjereno topla, kišna i vlažna, s
jasno odreñena četiri godišnja doba. Zimu prate magle, niski oblaci i slab vjetar, a
proljeće nagle i česte promjene vremena, jaki vjetrovi i nagla zahlañenja i zatopljenja.
Ljeta su sunčana i topla sa svježim noćnim povjetarcima ali i ljetnim nepogodama a
jeseni mirne i kišovite. Takva klima je pogodna za lječilišta pa su početkom prošlog
stoljeća otvarana hidropatska kupališta i Hydropatički zavod. Posljednjih godina i u
Samoboru se primjećuju promjene koje se objašnjavaju globalnim zatopljenjem.
Temperaturni maksimumi (srpanj) i minimumi (siječanj) rastu, a godišnji hod oborina
se promijenio. Najmanje oborina ne padne više u siječnju nego u veljači, a najviše ih
padne u lipnju.
Čak 44% područja Grada je pod šumom. U Žumberku i Samoborskom gorju
prevladavaju bukva, hrast lužnjak, kitnjak i medunac, gorski javor, divlja trešnja,
grab i pitomi kesten a u nizinama uz Savu crna joha i vrba. Posebno se ističe Park
šuma Tepec - Palačnik – Stražnik jer su na Palačniku najljepša stabla samoborskih
šuma. Široki prostori od posebne vrijednosti u vršnoj zoni ovog područja bili su
razlogom proglašenja Parka prirode Žumberak - Samoborsko gorje na površini od 333
km 2 . Proglašen je 1999. godine, a najvećim se dijelom nalazi na području Grada.
Jedan je od 11 hrvatskih parkova prirode, a obuhvaća i posebni šumski rezervat,
značajni krajobraz i park šumu 1 .
Park prirode Žumberak - Samoborsko gorje
Na području Parka prirode Žumberak - Samoborsko gorje zabilježeno je preko 1000
biljnih svojti. Mnoge su strogo zaštićene Zakonom o zaštiti prirode, a neke se nalaze i
na meñunarodnim popisima ugroženih vrsta. Osim travnjačkih svojti, tu je i šumska
flora te flora vlažnih i zamočvarenih staništa, flora šikara, sječina, vriština, stijena i
sipina te korovna i ruderalna flora. Na području Parka ukupno je zabilježeno 90 vrsta
iz Crvene knjige vaskularne flore Hrvatske. Meñu njima su 3 na globalnoj razini
kritično ugrožene vrste te 11 globalno ugroženih i 28 globalno osjetljivih vrsta. U
Parku je zabilježeno i 377 vrsta gljiva i 79 svojti lišaja. Mogu se susresti i velike
grabežljivce kao što su medvjed i vuk. Mali sisavci, vodozemci, gmazovi i ptice su vrlo
brojni, a svijet beskralješnjaka vrlo raznolik. Na području Samobora je 2012. godine
proglašen i zaštićeni kulturni krajolik. Obuhvaća Park prirode i brdski dio do Bregane i
grada Samobora.
1 Podaci o položaju, rudnim resursima, klimi, tlu i vegetaciji preuzeti su iz Feletar, Dragutin (ur.): Samobor - zemljopisno - povijesna
monografija, Knjiga 1, Meridijani, Samobor, 2011.,
1