Gama funkcija - Odjel za matematiku
Gama funkcija - Odjel za matematiku Gama funkcija - Odjel za matematiku
Sveučilište J.J. Strossmayera u Osijeku Odjel za matematiku Preddiplomski studij matematike Tena Tomašević Gama funkcija Završni rad Osijek, 2009.
- Page 2 and 3: Sveučilište J.J. Strossmayera u O
- Page 4 and 5: ii Sadržaj Sažetak i 1. UVOD 1 2.
- Page 6 and 7: 2 2. GAMA FUNKCIJA 2.1. UVOD: Povij
- Page 8 and 9: 4 2.2. Definicija Slika 2.1.: Graf
- Page 10 and 11: 6 Tada prema Lemi 3.2. slijedi da s
- Page 12 and 13: 8 2.3.3. Proširenje gama funkcije
- Page 14 and 15: 10 |t z+k−1 | = t Rez+k−1 ≤ 1
- Page 16 and 17: 12 Γ (x) = Γ (1 − x) = ∫ +∞
- Page 18 and 19: 14 Analogno dobivamo ∫ (24) lim R
- Page 20 and 21: 16 Slika 2.2.: Graf restringirane f
- Page 22 and 23: 18 Kako je t ↦→ e t je monotono
- Page 24 and 25: 20 Odatle i iz (34) slijedi Γ(p +
- Page 26 and 27: 22 Slijedi daje ζ (z) Γ (z) = =
- Page 28 and 29: 24 ψ((1 − t)x + ty) ≤ (1 − t
- Page 30: 26 LITERATURA: [1] John M. Howie, C
Sveučilište J.J. Strossmayera u Osijeku<br />
<strong>Odjel</strong> <strong>za</strong> <strong>matematiku</strong><br />
Preddiplomski studij matematike<br />
Tena Tomašević<br />
<strong>Gama</strong> <strong>funkcija</strong><br />
Završni rad<br />
Osijek, 2009.
Sveučilište J.J. Strossmayera u Osijeku<br />
<strong>Odjel</strong> <strong>za</strong> <strong>matematiku</strong><br />
Preddiplomski studij matematike<br />
Tena Tomašević<br />
<strong>Gama</strong> <strong>funkcija</strong><br />
Završni rad<br />
Voditelj:<br />
Doc.dr.sc. Tomislav Marošević<br />
Osijek, 2009.
i<br />
Sažetak. U ovom <strong>za</strong>vršnom radu bavit ćemo se gama funkcijom te proučiti neka<br />
njena bitna svojstva i primjene u drugim granama matematike kao i pove<strong>za</strong>nost sa<br />
drugim <strong>funkcija</strong>ma. Promatrat ćemo gama funkciju kao funkciju više kompleksnih<br />
varijabli te podrobnije proučiti njena svojstva i primjenu tih svojstava u rješavanju<br />
drugih matematičkih problema.<br />
U uvodnom dijelu ćemo se kratko osvrnuti na povijesni razvoj gama funkcije u onakvu<br />
kakvu ju danas poznajemo, dok ćemo veći dio rada proučavati svojstva gama funkcije.<br />
Na kraju ćemo se osvrnuti na pove<strong>za</strong>nost gama funkcije sa drugim <strong>funkcija</strong>ma, tj. na<br />
mnogobrojnu primjenu gama funkcije kako u matematici tako i u drugim granama<br />
znanosti.<br />
Ključne riječi: gama <strong>funkcija</strong>, produktna formula, nepotpuna gama <strong>funkcija</strong>, beta<br />
<strong>funkcija</strong>, Riemann-zeta <strong>funkcija</strong><br />
Abstract. In this final work we will deal with gama function, some of its essential characteristics,<br />
its use in other branches of mathematics and also its connection with other<br />
functions. We will observe gama function as function of more complex variables and<br />
throughtly explore its characteristics and its application in solving other mathematical<br />
problems.<br />
In introduction we will shortly go through historical development of gama function as<br />
we know it today, and more of the work will be around observing its characteristics.<br />
In the end we will review connection of gama function with other functions, namely<br />
various use of gama function how in matematics so as in other branches of science.<br />
Key words: gamma function, multiplication formula, incomplete gamma function,<br />
beta function, Riemann-zeta function
ii<br />
Sadržaj<br />
Sažetak<br />
i<br />
1. UVOD 1<br />
2. GAMA FUNKCIJA 2<br />
2.1. UVOD: Povijesni razvoj gama funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . . . 2<br />
2.2. Definicija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 4<br />
2.3. SVOJSTVA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 5<br />
2.3.1. Analitičnost . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 5<br />
2.3.2. Konvergencija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 6<br />
2.3.3. Proširenje gama funkcije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 8<br />
2.3.4. Produktna formula . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 11<br />
2.3.5. Razvoj gama funkcije u beskonačan produkt . . . . . . . . . . . 15<br />
2.3.6. Logaritamska konveksnost . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 16<br />
2.4. Pove<strong>za</strong>nost sa drugim <strong>funkcija</strong>ma . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 18<br />
2.4.1. Beta <strong>funkcija</strong> . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 18<br />
2.4.2. Riemann-zeta <strong>funkcija</strong> . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 20<br />
3. DODATAK 23<br />
Literatura 26
1<br />
1. UVOD<br />
U ovom radu proučavat ćemo gama funkciju, neka njena svojstva i primjene, te pove<strong>za</strong>nost<br />
sa drugim <strong>funkcija</strong>ma. U uvodnom dijelu kratko ćemo prika<strong>za</strong>ti razvoj gama funkcije<br />
u funkciju kakvu danas poznajemo i kao takvu koristimo. Počet ćemo sa definicijom<br />
gama funkcije preko Eulerovog integrala druge vrste, te nastaviti sa bitnim svojstvima.<br />
Bavit ćemo se svojstvima gama funkcije kao što su produktna formula koja nam daje<br />
prikaz gama funkcije preko trigonometrijskih <strong>funkcija</strong>, te ćemo proučavati analitičnost<br />
gama funkcije. Takoder ćemo proučavati konvergenciju gama funkcije čime ćemo doći<br />
do pojma nepotpunih gama <strong>funkcija</strong> te nešto više reći o tom pojmu. Takoder ćemo se<br />
baviti i proširenjem gama funkcije gdje ćemo se opet dotaći analitičnosti gama funkcije.<br />
Bavit ćemo se i posebnim slučajem gama funkcije, a to je 1/Γ <strong>funkcija</strong>, te razvojem<br />
gama funkcije u beskonačan produkt gdje dolazi do izražaja važnost 1/Γ funkcije. Na<br />
kraju te cjeline bavit ćemo se logaritamskom konveksnošću gama funkcije koja je jedno<br />
od njenih najznačajnijih svojstava.<br />
U posljednjem dijelu ovog rada bavit ćemo se drugim značajnim <strong>funkcija</strong>ma koje su<br />
pove<strong>za</strong>ne sa gama funkcijom kao što su beta <strong>funkcija</strong> i Riemann-zeta <strong>funkcija</strong>. Na<br />
samom kraju ćemo iska<strong>za</strong>ti teoreme, leme, propozicije i definicije koji su potrebni <strong>za</strong><br />
dokazivanje pojedinih svojstava.
2<br />
2. GAMA FUNKCIJA<br />
2.1. UVOD: Povijesni razvoj gama funkcije<br />
Iako je prvi riješio problem proširenja faktorijela na sve realne pozitivne brojeve i<br />
kasnije definirao gama funkciju kakvu ju danas poznajemo, Euler 1 nije bio prvi koji<br />
se bavio ovim problemom. Baveći se problemom interpolacije redova, Bernoulli 2 i<br />
Goldbach 3 su naišli na ovaj problem. Ubrzo nakon što je saznao <strong>za</strong> njihov problem,<br />
Euler ga je riješio i ponudio im rješenje. Prvo rješenje nije bio integral, već beskonačna<br />
suma:<br />
n! =<br />
∞∏<br />
k=1<br />
(1 + 1 k )n<br />
1 + n .<br />
k<br />
Ubrzo nakon toga, Euler im je ponudio i drugo rješenje koje znamo kao Eulerov integral:<br />
<strong>za</strong> n > 0.<br />
n! =<br />
∫ 1<br />
0<br />
(− log s) n ds<br />
Naknadno je otkrio još neka bitna svojstva gama funkcije o kojima ćemo više u daljnjem<br />
tekstu. Eulerov suvremenik Stirling 4 je takoder pokušavao pronaći kontinuiran izraz<br />
<strong>za</strong> faktorijele, što mu je i uspjelo, a što poznajemo kao Stirlingova formula. No <strong>za</strong><br />
razliku od Eulerovog integral, Stirlingova formula ne daje točnu vrijednost. Kasnije su<br />
Stirling i Binet 5 dali produljenje formule koja ispravlja pogrešku prvotne formule. No,<br />
Stirling nikada nije doka<strong>za</strong>o da njegova produljena formula točno odgovara Eulerovoj<br />
gama funkciji. To je tek početkom 20. stoljeća doka<strong>za</strong>o Hermite 6 .<br />
Početkom 19. stoljeća Gauss 7 je prepravio Eulerovu produktnu formulu:<br />
m z m!<br />
Γ(z) = lim<br />
m→∞ z(z + 1)(z + 2) . . . (z + m) ,<br />
na temelju čega je otkrio nova svojstva gama funkcije. Gauss je takoder doka<strong>za</strong>o i<br />
multiplikativni teorem te istraživao pove<strong>za</strong>nost gama funkcije i eliptičkih integrala.<br />
Nadalje Weierstrass 8 je utvrdio važnost gama funkcije u kompleksnoj analizi, te predstavio<br />
svoj prikaz produktne formule:<br />
1 Leonhard Euler, 1707-1783, švicarski matematičar, fizičar i astronom.<br />
2 Daniel Bernoulli, 1762-1813, švicarski matematičar i fizičar.<br />
3 Christian Goldbach, 1690-1764, njemački matematičar.<br />
4 James Stirling, 1692-1770, britanski matematičar.<br />
5 Jacques Philippe Marie Binet, 1786-1856, francuski matematičar, fizičar i astronom.<br />
6 Charles Hermite, 1822-1901, francuski matematičar.<br />
7 Carl Friedrich Gauss, 1777-1855, njemački matematičar i fizičar<br />
8 Karl Weierstrass, 1845-1897, njemački matematičar.
3<br />
gdje je Γ 9 Eulerova konstanta.<br />
Γ(z) = e−Γz<br />
z<br />
∞∏<br />
(1 + z −1<br />
e z/k )<br />
k<br />
k=1<br />
Prvotno je Weierstrass svoju produktnu formula razvio <strong>za</strong> 1/Γ. Nadahnut time, Weierstrass<br />
je doka<strong>za</strong>o tzv. Weierstrassov faktori<strong>za</strong>cijski teorem koji je poopćenje osnovnog<br />
teorema algebre.<br />
Ime gama funkcije i notaciju je uveo Legendre 10 početkom 19. stoljeća. Legendre je<br />
takoder prepravio Eulerov integral u formu koja se koristi danas.<br />
Da gama <strong>funkcija</strong> ne <strong>za</strong>dovoljava ni jednu algebarsku diferencijalnu jednadžbu doka<strong>za</strong>o<br />
je Hölder 11 tako da je poka<strong>za</strong>o kako rješenje takve jednadžbe ne <strong>za</strong>dovoljava povratnu<br />
formulu gama funkcije, što se naziva Hölderov teorem.<br />
1922.godine Bohr 12 i Mollerup 13 doka<strong>za</strong>li su da je gama <strong>funkcija</strong> jedinstveno rješenje<br />
faktorijalne inverzne relacije koja je pozitivna i logaritamski konveksna <strong>za</strong> pozitivan z<br />
i čija je vrijednost u 1 jednaka 1, što kazuje Bohr-Mollerupov teorem.<br />
9 Γ ≈ 0.577216<br />
10 Adrien-Marie Legendre, 1752-1833, francuski matematičar.<br />
11 Otto Hölder, 1895-1937, njemački matematičar.<br />
12 Harald August Bohr, 1887-1951, danski matemtičar<br />
13 Johannes Mollerup, 1872-1937, njemački matematičar.
4<br />
2.2. Definicija<br />
Slika 2.1.: Graf funkcije Γ(x) <strong>za</strong> z = x ∈ R<br />
Neka je Γ(z) <strong>funkcija</strong> kompleksne varijable definirana na sljedeći način:<br />
(1) Γ(z) =<br />
∫ ∞<br />
0<br />
e −t t z−1 dt,<br />
pri čemu je t z−1 = e (z−1)lnt<br />
(z ∈ C, t > 0) i lnt realan broj.<br />
Integral (1) zovemo Eulerov integral druge vrste. To je na gornjoj granici nepravi<br />
integral, te ako je z ∈ C, z ≠ 1 onda vrijedi lim e (z−1)lnt = ∞, pa je onda i na donjoj<br />
t→0<br />
granici to nepravi integral. Stoga, po definiciji imamo<br />
∫ R<br />
(2) Γ(z) = lim e −t t z−1 dt.<br />
R→∞<br />
ε→0 ε<br />
Funkciju Γ(z) definiranu formulom (1) na skupu svih z ∈ C <strong>za</strong> koje postoji limes u (2)<br />
zovemo gama <strong>funkcija</strong>.<br />
Primjer 2.1: Izračunati Γ(1).<br />
Uvrštavajući u formulu dobivamo<br />
Γ(1) =<br />
∫ ∞<br />
0<br />
e −t dt = −e −t | ∞ 0 = − [0 − 1] = 1.
5<br />
2.3. SVOJSTVA<br />
2.3.1. Analitičnost<br />
Kako bi doka<strong>za</strong>li da je <strong>funkcija</strong> definirana formulom (1) analitička na desnoj poluravnini,<br />
tj. <strong>za</strong> Rez >0, primjetimo da je (1) poseban slučaj nepravog integrala oblika<br />
(3)<br />
∫ b<br />
a<br />
f (t, z) dt.<br />
Za integrale ovakvog oblika kažemo da ovise o parametru z. Ako <strong>za</strong> svaki z iz nekog<br />
otvorenog skupa Ω ⊆ C ovaj integral konvergira onda on definira funkciju na Ω:<br />
(4) g(z) =<br />
∫ b<br />
a<br />
f (t, z) dt, z ∈ Ω.<br />
Takoder se kod integrala ovakvog oblika postavlja pitanje uvjeta uz koji vrijedi<br />
(5) g (n) (z) =<br />
O tome nam govori sljedeća propozicija.<br />
Propozicija 2.1: (vidi [2])<br />
∫ b<br />
a<br />
∂ n f(t, z)<br />
∂z n dt.<br />
Neka je −∞ < a < b ≤ +∞, te Ω ⊆ C otvoren skup. Neka je ϕ : [a, b〉 × Ω → C<br />
neprekidna <strong>funkcija</strong> takva da <strong>za</strong> svaki t ∈ [a, b〉 <strong>funkcija</strong> z ↦→ ϕ (t, z) je analitička na<br />
Ω, te neka je<br />
ψ : [a, b〉 → C lokalno integrabilna <strong>funkcija</strong> i f(t, z) = ϕ (t, z) ψ (t) .<br />
Pretpostavimo da nepravi integral<br />
(6)<br />
∫ b<br />
a<br />
f (t, z) dt<br />
konvergira lokalno uniformno na Ω. Tada je <strong>funkcija</strong> g : Ω → C , koja je definirana sa<br />
(6), analitička na Ω i <strong>za</strong> ∀n ∈ N formula<br />
Dokaz:<br />
g (n) (z) =<br />
∫ b<br />
a<br />
∂ n f(t, z)<br />
∂z n dt vrijedi na čitavom Ω.<br />
Uzmimo niz (b k ) koji je rastući u [a, b] i <strong>za</strong> koji vrijedi b k = lim b k . Nadalje <strong>za</strong> svaki<br />
k<br />
prirodan broj k definirajmo funkciju g k : Ω → C na sljedeći način<br />
g k (z) =<br />
∫ bk<br />
a<br />
f (t, z) dt.
6<br />
Tada prema Lemi 3.2. slijedi da su funkcije g k analitičke na Ω i <strong>za</strong> svaki prirodan broj<br />
n vrijedi<br />
(7) g k (n) (z) =<br />
∫ bk<br />
a<br />
∂ n f (t, z)<br />
dt.<br />
∂z n<br />
Ako pretpostavimo da integral (6) lokalno uniformno konvergira to povlači da niz<br />
<strong>funkcija</strong> (g k<br />
) lokalno uniformno konvergira na Ω prema funkciji g. Prema Teoremu<br />
3.2 <strong>funkcija</strong> g je analitička na Ω i <strong>za</strong> svaki prirodan broj n niz n-tih derivacija (g k (n) )<br />
lokalno uniformno konvergira prema n-toj derivaciji g (n) na Ω.<br />
Kako je (b k<br />
) proizvoljan rastući niz u [a, b〉 koji teži prema b, iz prethodnog <strong>za</strong>ključka<br />
o lokalnoj uniformnoj konvergenciji funkcije g i (7) slijedi formula (5).<br />
<br />
2.3.2. Konvergencija<br />
Promotrimo funkcije P i Q definirane formulama<br />
(8) P (z) =<br />
∫ 1<br />
0<br />
e −t t z−1 dt, Q(z) =<br />
∫ +∞<br />
1<br />
e −t t z−1 dt takve da je Γ = P + Q.<br />
Tako definirane funkcije P i Q zovemo nepotpune gama funkcije. Funkcija P je analitička<br />
<strong>funkcija</strong> <strong>za</strong> Rez > 0, dok je Q cijela <strong>funkcija</strong>, tj. analitička <strong>funkcija</strong> na cijeloj<br />
kompleksnoj ravnini. No integral <strong>za</strong> funkciju P divergira <strong>za</strong> z = 0, a to pokazuje da Γ,<br />
tj. integral (1) ne konvergira <strong>za</strong> z = 0.<br />
Dokažimo da je P analitička na desnoj poluravnini. Neka je K kompaktan skup sadržan<br />
u desnoj poluravnini. Neka je x = min{Rez : z ∈ K} > 0. Minimum ovog skupa<br />
postoji jer je K kompaktan skup i z ↦→ Rez neprekidna realna <strong>funkcija</strong>.<br />
Neka je F k : 〈0, 1] −→ R <strong>funkcija</strong> definirana formulom F k (t) = t x−1 nenegativna<br />
neprekidna <strong>funkcija</strong>.<br />
Kako je e −t ≤ 1 i |t z−1 |= t Rez−1 ≤ t x−1 <strong>za</strong> t ∈ 〈0, 1] i z ∈ K,<br />
a to je |e −t t z−1 |≤ F k (t) <strong>za</strong> t∈ 〈0, 1] i z ∈ K.<br />
Za 0< ε 0<br />
∫ 1<br />
ε<br />
F k (t)dt = 1 x tx | 1 ε = 1 x (1 − εx ),<br />
∫ 1<br />
F k<br />
0<br />
(t)dt = lim<br />
ε→0<br />
1<br />
x (1 − εx ) = 1 x < +∞.
7<br />
Tada prema Propoziciji 3.1 i Lemi 3.3. slijedi da je P analitička na desnoj poluravnini<br />
i da <strong>za</strong> svaki prirodan broj n vrijedi<br />
(9) P (n) (z) =<br />
∫ 1<br />
0<br />
e −t t z−1 (lnt) n dt, Rez > 0.<br />
Dokažimo sada da je Q cijela <strong>funkcija</strong>, tj. da je analitička na cijeloj kompleksnoj<br />
ravnini. Dovoljno je prema Propoziciji 2.1. poka<strong>za</strong>ti da <strong>funkcija</strong><br />
f (t, z) = e −t t z−1 = e −t+(z−1)lnt ,<br />
f : [1 + ∞〉 ×C → C<br />
<strong>za</strong>dovoljava uvjete Leme 3.3. <strong>za</strong> svaki kompaktan skup K. Ta <strong>funkcija</strong> je neprekidna i<br />
<strong>za</strong> svaki t ∈ [1, +∞〉 <strong>funkcija</strong> z ↦→ f (t, z) je cijela <strong>funkcija</strong>.<br />
Sada neka je K ⊂ C kompaktan skup. Kako je K ograničen znači da postoji prirodan<br />
broj m takav da je<br />
(10) z ∈ K ⇒ Rez ≤ m.<br />
Neka je F k : [1, +∞〉 → R <strong>funkcija</strong> definirana formulom F k (t) = e −t t m−1 nenegativna<br />
neprekidna <strong>funkcija</strong>.<br />
Sada zbog (10) <strong>za</strong> z ∈ K i t ∈ [1, +∞〉 imamo<br />
|e −t t z−1 | = e −t t Rez−1 ≤ e −t t m−1 = F k (t) , pa nadalje imamo<br />
∫ +∞<br />
1<br />
e −t t m−1 dt <<br />
∫ +∞<br />
0<br />
e −t t m−1 dt = Γ(m) = (m − 1)! < +∞.<br />
Time smo poka<strong>za</strong>li da <strong>funkcija</strong> f(t, z) = e −t t z−1 <strong>za</strong>dovoljava uvjete Leme 3.3 <strong>za</strong> svaki<br />
kompaktan skup K⊂ C, onda integral <strong>za</strong> funkciju Q konvergira lokalno uniformno na<br />
C. Pa prema Propoziciji 2.1 slijedi da je Q cijela <strong>funkcija</strong> i da <strong>za</strong> svaki prirodan broj<br />
n vrijedi<br />
(11) Q (n) (z) =<br />
∫ +∞<br />
1<br />
∂ n<br />
∂z n [e−t t z−1 ]dt =<br />
∫ +∞<br />
1<br />
e −t t z−1 (lnt) n dt.<br />
Iz doka<strong>za</strong>nog nam slijedi da je Γ = P +Q, gdje je Γ definirana kao integral (1) analitička<br />
na desnoj poluravnini. Takoder iz (9) i (11) <strong>za</strong> svaki prirodan broj n i Rez > 0 slijedi<br />
Γ (n) (z) =<br />
∫ +∞<br />
0<br />
e −t t z−1 (lnt) n dt.
8<br />
2.3.3. Proširenje gama funkcije<br />
U ovom poglavlju promatrat ćemo proširenje gama funkcije sa desne poluravnine do<br />
analitičke funkcije na većem području. O tom nam govori sljedeći teorem.<br />
Teorem 2.1: (vidi[2])<br />
(i) Funkcija Γ <strong>za</strong>dana formulom<br />
(12) Γ(z) =<br />
∫ +∞<br />
e −t t z−1 dt +<br />
1<br />
k=0<br />
∞∑ (−1) k<br />
k!<br />
·<br />
1<br />
z + k<br />
je analitička na području D = C\{0, −1, −2, . . . } i ima polove prvog reda u<br />
točkama 0, −1, −2, . . . i u tim polovima su joj reziduumi:<br />
Res(Γ; −n) = (−1)n , n = 0, 1, 2, . . . .<br />
n!<br />
(ii) Nepravi integral (12) konvergira <strong>za</strong> sve z ∈ C i definira cijelu funkciju.<br />
(iii) Za svaki prirodan broj n je<br />
Γ (n) (z) =<br />
∫ +∞<br />
1<br />
e −t t z−1 (lnt) n dt +<br />
∞∑<br />
k=0<br />
(−1) k+n n!<br />
k!<br />
1<br />
·<br />
n+1<br />
, z ∈ D.<br />
(z + k)<br />
(iv) Za svaki z ∈ D vrijedi<br />
Γ(z + 1) = zΓ(z).<br />
(v) Funkcija Γ u desnoj poluravnini ima prikaz<br />
Γ(z) =<br />
Te <strong>za</strong> prirodan broj n vrijedi<br />
∫ +∞<br />
0<br />
e −t t z−1 dt, Rez > 0.<br />
Γ (n) (z) =<br />
Dokaz:<br />
∫ +∞<br />
0<br />
e −t t z−1 (lnt) n dt, Rez > 0.<br />
Dokažimo prvo da <strong>za</strong> svaki z iz desne poluravnine vrijedi sljedeća formula:<br />
(13) Γ(z + 1) = zΓ(z).
9<br />
Kako su i desna i lijeva strana ove jednakosti analitičke funkcije na desnoj poluravnini,<br />
te znamo da (13) vrijedi <strong>za</strong> svaki z ∈ [1, +∞〉 prema Teoremu 3.1, slijedi da (13) vrijedi<br />
<strong>za</strong> sve točke iz desne poluravnine. Iz (13) indukcijom po n slijedi:<br />
(14) Γ(z + n) = (z + n − 1)(z + n − 2) . . . (z + 1)zΓ(z), n ∈ N, Rez > 0.<br />
Neka je F : Ω → C analitička <strong>funkcija</strong> koja proširuje funkciju Γ, a Ω ⊆ C područje<br />
koje sadrži desnu poluravninu. Iz (14) po Teoremu 3.1 <strong>za</strong> svaki prirodan broj n i <strong>za</strong><br />
sve z ∈ Ω takve da da je i z + n ∈ Ω vrijedi<br />
(15) F (z + n) = (z + n − 1) . . . (z + 1)zF (z).<br />
Ako pretpostavimo da je −k ∈ Ω, <strong>za</strong> k = 0, 1, 2, . . . i stavimo u (12) z = −k i n = k +1<br />
imamo<br />
F (1) = 0 · (−1) · (−k + 1) · (−k) · F (−k) = 0<br />
To povlači da je F (1) = Γ(1) = 0, što je nemoguće pa <strong>za</strong>ključujemo da Ω ne sadrži<br />
točke 0, −1, −2 . . .<br />
Pokažimo da se Γ može proširiti do analitičke funkcije na čitavom području D, gdje je<br />
D definirano<br />
D = C\{0, −1, −2, . . . } = C\{m ∈ Z : m ≤ 0}.<br />
Za funkciju Q smo već doka<strong>za</strong>li da je cijela u prethodnom poglavlju, pa je dovoljno<br />
promatrati problem proširenja funkcije P.<br />
Iz (8) <strong>za</strong> Rez > 0 imamo<br />
P (z) =<br />
∫ 1<br />
e −t t z−1 dt =<br />
∫ 1<br />
0<br />
0<br />
k=0<br />
[<br />
∑ ∞<br />
(−1) k t k<br />
k!<br />
]<br />
t z−1 dt, odnosno<br />
(16) P (z) =<br />
∫ 1<br />
t z−1 dt +<br />
∫ 1<br />
0<br />
0<br />
k=1<br />
[<br />
∑ ∞<br />
(−1) k<br />
k!<br />
t z+k−1 ]dt.<br />
Prvi integral u (16) je nepravi integral i jednak je 1 . Drugi integral je pravi, jer <strong>za</strong><br />
z<br />
fiksni z, red u drugom integralu konvergira apsolutno i uniformno <strong>za</strong> t ∈ [0, 1] :<br />
Za 0 ≤ t ≤ 1 i k ≥ 1 imamo
10<br />
|t z+k−1 | = t Rez+k−1 ≤ 1.<br />
Odatle nam slijedi da je spomenuti red majoriziran konvergentnim redom s pozitivnim<br />
članovima:<br />
∞∑<br />
k=1<br />
1<br />
k!<br />
= e − 1 < +∞.<br />
Iz prethodnog <strong>za</strong>ključujemo da u integralu (16) možemo <strong>za</strong>mijeniti redoslijed integracije<br />
i sumacije. Vidimo da je<br />
pa iz (16) imamo<br />
∫ 1<br />
0<br />
t z+k−1 dt = 1<br />
z + k ,<br />
P (z) = 1 ∞<br />
z + ∑ (−1) k<br />
k=1<br />
k!<br />
·<br />
∞<br />
1<br />
z + k = ∑<br />
k=0<br />
(−1) k<br />
k!<br />
·<br />
1<br />
z + k .<br />
Dokažimo sada da red racionalnih <strong>funkcija</strong><br />
(17)<br />
∞∑ (−1) k<br />
k=0<br />
k!<br />
·<br />
1<br />
z + k<br />
konvergira lokalno uniformno na C (Definicija 3.3).<br />
Neka je R > 0 i m neki prirodan broj takav da vrijedi m > R, tada <strong>za</strong> k ≥ m članovi<br />
reda (17) nemaju polova u krugu K(0, R). Te, <strong>za</strong> k ≥ m i z ∈ K(0, R) vrijedi<br />
pa slijedi<br />
|z + k| ≥ k − |z| ≥ m − R<br />
Kako vrijedi da je<br />
| (−1)k<br />
k!<br />
·<br />
1<br />
z + k | ≤ 1 k! · 1<br />
m − R .<br />
∞∑<br />
k=m<br />
1<br />
k! · 1<br />
m − R < 1<br />
m − R<br />
∞∑<br />
k=0<br />
1<br />
k!<br />
=<br />
ε<br />
m − R < +∞,<br />
prema Teoremu 3.3 slijedi da red
11<br />
∞∑ (−1) k<br />
k=m<br />
k!<br />
·<br />
1<br />
z + k<br />
konvergira uniformno na krugu K(0, R). Prema tome <strong>za</strong>ključujemo da red (17) konvergira<br />
lokalno uniformno na C. Prema Propoziciji 3.2 suma reda (17) je meromorfna<br />
<strong>funkcija</strong> Φ na C, čiji su polovi iz skupa {0,-1,-2,. . . }, ona se podudara sa funkcijom P<br />
na desnoj poluravnini.<br />
Red (17) konvergira lokalno uniformno prema Φ na području D = C\{0, −1, −2, . . . },<br />
pa prema Teoremu 3.2 taj red možemo derivirati član po član:<br />
Φ (n) (z) =<br />
∞∑<br />
k=0<br />
(−1) k+n n!<br />
k!<br />
1<br />
·<br />
n+1<br />
, z ∈ D.<br />
(z + k)<br />
Ako je n ∈ {0, 1, 2, . . . }, tada imamo funkciju<br />
Φ(z) = (−1)n<br />
n!<br />
·<br />
1<br />
z + n Φ n(z),<br />
takvu da je<br />
(18) Φ n (z) =<br />
∞∑<br />
k=0,k≠n<br />
(−1) k<br />
k!<br />
1<br />
z + k .<br />
Funkcija (18) je analitička na skupu D ⋃ {−n} i u okolini K(−n, 1) točke −n. To znači<br />
da glavni dio Laurentovog razvoja funkcije Φ oko točke −n je jednak<br />
(−1) n<br />
n!<br />
Time smo doka<strong>za</strong>li sve tvrdnje teorema.<br />
·<br />
1<br />
z + n .<br />
<br />
2.3.4. Produktna formula<br />
Izraz<br />
(19) Γ(z)Γ(1 − z) = π<br />
sin πz , z ∈ C\Z,<br />
zovemo Eulerova produktna formula.<br />
Dokaz: (vidi [2])<br />
Uzmimo da je z = x, 0 < x < 1. Tada imamo
12<br />
Γ (x) =<br />
Γ (1 − x) =<br />
∫ +∞<br />
0<br />
∫ +∞<br />
Uvodeći supstitucije t = u 2 , s = v 2 dobivamo<br />
0<br />
e −t t x−1 dt,<br />
e −s s −x ds.<br />
Γ (x) = 2<br />
∫ +∞<br />
0<br />
e −u2 u 2x−1 du<br />
Iz čega slijedi<br />
Γ (1 − x) = 2<br />
∫ +∞<br />
0<br />
e −v2 v 1−2x dv<br />
(20) Γ (x) · Γ (1 − x) = 4<br />
∫ +∞ ∫ +∞<br />
0<br />
0<br />
(<br />
e −(u2 +v 2) u<br />
) 2x−1dudv.<br />
·<br />
v<br />
Pošto integral (20) možemo shvatiti kao dvostruki integral po prvom kvadrantu (u,v)-<br />
ravnine, kako bi ga riješili prelazimo na polarne koordinate u navedenoj ravnini tako<br />
da nam je<br />
u = rcos ϕ , v = rsin ϕ te dudv = rdrdϕ.<br />
Kako je u 2 + v 2 = r 2 i u =ctgϕ , prelaskom na polarne koordinate i uvrštavanjem<br />
v<br />
prethodnih relacija u (20) dobivamo<br />
Γ (x) · Γ (1 − x) = 4<br />
Uvodeći supstituciju r 2 = t dobivamo<br />
∫ −∞<br />
0<br />
∫ π<br />
e −r2 2<br />
rdr (ctgϕ) 2x−1 dϕ.<br />
0<br />
2<br />
Prema tome je<br />
∫ +∞<br />
e −r2 rdr =<br />
0<br />
0<br />
∫ +∞<br />
e −t dt = 1.<br />
Γ (x) · Γ (1 − x) = 2<br />
∫ π<br />
2<br />
(ctgϕ) 2x−1 dϕ.<br />
0<br />
Sada u (20) uvodimo supstituciju y = ctgϕ. Kako zbog relacije<br />
(sin ϕ ) 2 =<br />
1<br />
1 + ctgϕ 2 = 1<br />
1 + y 2
13<br />
imamo da je<br />
pa je<br />
dy = − 1<br />
(sinϕ) 2 dϕ = − ( 1 + y 2) dϕ,<br />
∫ +∞<br />
y 2x−1<br />
(21) Γ (x) · Γ (1 − x) = 2<br />
0 1 + y dy. 2<br />
Ovaj integral ćemo računati pomoću računa reziduuma. Definirajmo meromorfnu<br />
funkciju (Definicija 3.1) f na Ω, gdje je Ω = C\{−iv : v ≥ 0}, formulom<br />
f(z) = z2x−1<br />
1 + z 2 .<br />
Za z = |z|e iϕ <strong>za</strong> −π/2 < ϕ < 3π/2 stavljamo<br />
z 2x−1 = |z| 2x−1 e i(2x−1)ϕ .<br />
Jedini pol ove funkcije je točka z = i koji je ujedno i pol prvog reda i<br />
(z − i)z 2x−1 z 2x−1<br />
Res(f; i) = lim<br />
z→i 1 + z 2 = lim<br />
z→i z + i<br />
Sada <strong>za</strong> 0 < r < 1 < R < +∞ imamo<br />
= 1 2i ei(2x−1)π/2 = − 1 2 eixπ .<br />
(22)<br />
∫<br />
Γ r,R<br />
f (z) dz = 2πiRes(f; i) = −πie ixπ .<br />
Kontura Γ r,R sastavljena je od segmenata [-R,-r] i [r,R], pozitivno orijentirane polukružnice<br />
Γ(R) i negativno orijentirane polukružnice – suprotno od Γ(r). Razmotrimo sada četiri<br />
integrala po navedenim dijelovima konture Γ r,R . Za z < 0 imamo z= −ze iπ pa je tada<br />
z 2x−1 = (−z) 2x−1 e i(2x−1)π = −(−z) 2x−1 e 2ixπ .<br />
Stoga je<br />
∫<br />
[−R,−r]<br />
f(z)dz = −e 2ixπ ∫<br />
[−R,−r]<br />
(−z) 2x−1<br />
∫ R<br />
(1 + z 2 ) dz = y 2x−1<br />
−e2ixπ<br />
1 + y dy. 2<br />
r<br />
Sada, zbog (21) imamo<br />
∫<br />
(23) lim f(z)dz = − 1<br />
R−→ +∞ r→0 [−R,−r]<br />
2 e2ixπ Γ (x) · Γ (1 − x) .
14<br />
Analogno dobivamo<br />
∫<br />
(24) lim<br />
R−→ +∞ r→0<br />
Nadalje<br />
Imamo<br />
[r,R]<br />
f(z)dz = 1 Γ (x) · Γ (1 − x) .<br />
2<br />
∫<br />
f(z)dz<br />
∣ Γ (r)<br />
∣ ≤ rπ · max{∣ (<br />
∣ )∣ f re<br />
it ∣ : 0 ≤ t ≤ π}.<br />
∣ f<br />
(<br />
re<br />
it )∣ ∣ = r 2x−1 |1 + r 2 e 2it | −1 i kako je |1 + r 2 e 2it | ≥ 1 − r 2 ,<br />
∣ f<br />
(<br />
re<br />
it )∣ ∣ ≤ r 2x−1 (1 − r 2 ) −1<br />
dobivamo da je<br />
∫<br />
f (z) dz<br />
∣ Γ (r)<br />
∣ ≤ πr2x<br />
1−r , 2<br />
a odatle dobivamo<br />
∫<br />
(25) lim f(z)dz = 0.<br />
r→0<br />
Γ (r)<br />
Za R > 1 je ∣ ∣ f<br />
(<br />
Re<br />
it )∣ ∣ ≤ R 2x−1 (R 2 − 1) −1 , pa slično dobivamo<br />
(26) | f (z) dz| ≤<br />
∫Γ πR2x<br />
(R)<br />
R 2x − 1 ,<br />
a odatle dobivamo<br />
Iz (22), (23), (24), (25) i (26) dobivamo<br />
A odatle je<br />
−πie ixπ =<br />
∫<br />
lim f(z)dz = 0.<br />
R→+∞<br />
Γ (R)<br />
∫<br />
lim f(z)dz = 1<br />
R−→ +∞ r→0 [r,R] 2 (1 − e2ixπ )Γ (x) · Γ (1 − x) .
15<br />
Γ (x) · Γ (1 − x) =<br />
2πieix<br />
e 2ixπ − 1 =<br />
2πi<br />
e ixπ − e −ixπ =<br />
π<br />
sinπx .<br />
Doka<strong>za</strong>li smo produktnu formulu <strong>za</strong> z ∈ 〈0, 1〉, no prema Teoremu 3.1 <strong>za</strong>ključujemo da<br />
vrijedi i <strong>za</strong> sve z ∈ C\Z, jer su obje strane izra<strong>za</strong> (19) analitičke funkcije na C\Z te<br />
skup 〈0, 1〉 ima gomilišta na tom području.<br />
<br />
Primjer 2.2: Izračunajmo Γ( 1 2 ).<br />
Γ( 1 2 )= ∫ ∞<br />
0<br />
t −1/2 e −t dt.<br />
Uvrštavanjem z = 1 u formulu (1) dobivamo<br />
2<br />
Γ( 1 2 )2 = Π odnosno Γ( 1) = √ π.<br />
2<br />
2.3.5. Razvoj gama funkcije u beskonačan produkt<br />
Promotrimo prvo 1/Γ funkciju o čemu nam govori sljedeći teorem.<br />
Teorem 2.2: (vidi[2])<br />
Funkcija Γ nema nultočaka u području D = C\{0, −1, −2, . . . }, tj. <strong>funkcija</strong> 1/Γ je<br />
cijela <strong>funkcija</strong> kojoj su nultočke 0, −1, −2, . . . sve jednostruke.<br />
Dokaz :<br />
Za prirodan broj n vrijedi Γ(n) = (n − 1)! ≠ 0. Uzmimo sada x∈ D\N=C\Z i pretpostavimo<br />
da je Γ(x) = 0.<br />
Iz (19) slijedi<br />
π = sinπxΓ(x)(1 − x) = 0<br />
što je nemoguće. Iz toga slijedi da Γ nema nultočaka u području D.
16<br />
Slika 2.2.: Graf restringirane funkcije 1/Γ(x) <strong>za</strong> z = x ∈ R.<br />
Promotrimo sada razvoj Γ, tj. 1/Γ funkcije u beskonačan produkt pomoću Teorema<br />
2.3.<br />
Teorem 2.3: (vidi [2])<br />
Za svaki z ∈ C je<br />
(27)<br />
1<br />
Γ(z) = zeCz<br />
∞<br />
∏<br />
k=1<br />
[(<br />
1 + z ) ]<br />
e −z/k ,<br />
k<br />
pri tome beskonačan produkt konvergira apsolutno i lokalno uniformno na C.<br />
Zbog složenosti doka<strong>za</strong> ovog teorema nećemo ga navoditi, no dokaz se može vidjeti u<br />
[2].<br />
2.3.6. Logaritamska konveksnost<br />
Za funkciju f : 〈a, b〉 → R definiranu formulom<br />
ψ(x) = lnf(x), x ∈ 〈a, b〉<br />
kažemo da je logaritamski konveksna, ako je <strong>funkcija</strong> ψ(x) konveksna (Definicija 3.4).<br />
Logaritamska konveksnost je jedno od najznačajnijih svojstava gama funkcije. Zajedno<br />
sa funkcionalnim jednadžbama Γ(x + 1) = xΓ(x) i Γ(1) = 1 u potpunosti karakterizira<br />
gama funkciju. O tome nam govori i sljedeći teorem.
17<br />
Teorem 2.4:(Bohr-Mollerup)(vidi [2])<br />
Neka je f : 〈0, +∞〉 → 〈0, +∞〉 <strong>funkcija</strong> sa sljedećim svojstvima:<br />
(i) f(1) = 1;<br />
(ii) f(x + 1) = xf(x), x > 0,<br />
(iii) <strong>funkcija</strong> je logaritamski konveksna na 〈0, +∞〉 .<br />
Tada je f(x) = Γ(x) <strong>za</strong> svaki x ∈ 〈0, +∞〉 .<br />
Dokaz:<br />
Iz (ii) imamo<br />
(28) f(x + n) = (x + n − 1)(x + n − 2) . . . (x + 1)xf(x), n ∈ N, x > 0,<br />
a kako ista jednakost vrijedi i <strong>za</strong> gama funkciju dovoljno je doka<strong>za</strong>ti da vrijedi<br />
<strong>za</strong> svaki x ∈ 〈0, 1].<br />
Stavimo da je<br />
f(x) = Γ(x)<br />
i fiksirajmo se na 〈0, 1].<br />
Zbog (iii) imamo da je<br />
Ψ(x) = lnf(x), x > 0<br />
(29) Ψ((1 − t)u + tv) ≤ (1 − t)Ψ(u) + tΨ(v) 0 < u < v, 0 ≤ t ≤ 1.<br />
Ako stavimo <strong>za</strong> u = n ∈ N, v = x + n + 1, t = 1<br />
x+1 dobivamo<br />
Ψ(n + 1) ≤<br />
x<br />
x + 1 Ψ(n) + 1 Ψ(x + n + 1), odnosno<br />
x + 1<br />
Ψ(x + n + 1) ≥ (x + 1)Ψ(n + 1) − xΨ(n).<br />
Iz (i) i (28) slijedi f(n) = (n − 1)! , n ∈ N pa vidimo da je<br />
Ψ(x + n + 1) ≥ (x + 1)lnn! − xln(n − 1)! = lnn! + xlnn.
18<br />
Kako je t ↦→ e t je monotono rastuća <strong>funkcija</strong>, eksponenciranjem gornjeg izra<strong>za</strong> slijedi<br />
(30) f(x + n + 1) ≥ n x · n!.<br />
Sada kada umjesto n uvrstimo n + 1 iz (30) dobivamo<br />
f(x) ≥<br />
n x · n!<br />
, odnosno imamo<br />
x (x + 1) . . . (x + n)<br />
f(x) ≥ Γ n (x) 0 < x ≤ 1, n ∈ N.<br />
Ako stavimo u (29) <strong>za</strong> u = n ∈ N, v = n + 1 i t = x slijedi<br />
Sada redom imamo<br />
Ψ(x + n) ≤ (1 − x)Ψ(n) + xΨ(n + 1).<br />
(31) Ψ(x + n) ≤ (1 − x)ln(n − 1)! + xlnn! = ln(n − 1)! + xlnn,<br />
f(x + n) ≤ n x · (n + 1)!,<br />
f(x) ≤<br />
n x · (n − 1)!<br />
, pa slijedi<br />
x (x + 1) . . . (x + n − 1)<br />
(32) f(x) ≤ Γ n (x) · x + n<br />
n<br />
0 < x ≤ 1, n ∈ N.<br />
Iz (31) i (32), te iz<br />
x + n<br />
lim<br />
n→∞ n<br />
= 1 vidimo da je<br />
f(x) = Γ(x) <strong>za</strong> svaki x ∈ 〈0, 1] , pa onda i <strong>za</strong> svaki x ∈ 〈0, +∞〉 .<br />
<br />
2.4. Pove<strong>za</strong>nost sa drugim <strong>funkcija</strong>ma<br />
2.4.1. Beta <strong>funkcija</strong><br />
Kompleksnu funkciju dviju kompleksnih varijabli definiranu na skupu D × D, D =<br />
C\{0, −1, −2, . . . } formulom<br />
B(p, q) =<br />
Γ (p) Γ(q)<br />
, (p, q) ∈ D × D<br />
Γ(p + q)
19<br />
zovemo beta <strong>funkcija</strong>.<br />
Teorem 2.5:(vidi [2])<br />
Ako su p i q u desnoj poluravnini onda je<br />
(33) B(p, q) =<br />
∫ 1<br />
Integral (33) zovemo Eulerov integral prve vrste.<br />
Dokaz:<br />
0<br />
t p−1 (1 − t) q−1 dt.<br />
Promotrimo integral (33). Ako je 0 < Rep < 1, to je nepravi integral na donjoj granici,<br />
a ako je 0 < Req < 1 onda je to nepravi integral na gornjoj granici.<br />
Uzmimo p i q takve da je Rep > 0, i Req > 0, te definirajmo nenegativinu funkciju<br />
ϕ : 〈0, 1〉 → R na sljedeći način<br />
ϕ(t) =<br />
{ 2t<br />
Rep−1<br />
, <strong>za</strong> 0 < t ≤ 1 2<br />
2(1 − t) Req−1 , <strong>za</strong> 1 2 < t ≤ 1.<br />
Neka je 0 < t ≤ 1 , tada je 1≤ 1/(1 − t) ≤2, pa zbog 1-Req < 1 slijedi<br />
2<br />
( ) 1−Req 1<br />
|t p−1 (1 − t) q−1 | = t Rep−1 < t Rep−1 1<br />
1 − t<br />
1 − t ≤ 2tRep−1 = ϕ(t).<br />
Analogno <strong>za</strong> 1 2 < t ≤ 1 imamo da je |tp−1 (1 − t) q−1 | ≤ ϕ(t).<br />
Sada imamo<br />
∫ 1<br />
0<br />
ϕ (t) dt = 2<br />
∫ 1/2<br />
0<br />
∫ 1<br />
t Rep−1 dt + 2 (1 − t) Req−1 dt = 22−Rep<br />
1/2<br />
Rep<br />
+ 22−Req<br />
Req<br />
< +∞.<br />
Prema tome vidimo da nepravi integral (33) apsolutno konvergira.<br />
Označimo vrijednost tog integrala sa A(p, q), te uvedimo supstituciju t=(cosϕ) 2 .<br />
Tada imamo<br />
(34) A(p, q) = 2<br />
∫ π/2<br />
0<br />
(cosϕ) 2p−1 (sinϕ) 2q−1 dϕ.<br />
Sada uvedimo supstituciju t = r 2 u integral <strong>za</strong> Γ(p + q) pa imamo<br />
Γ(p + q) =<br />
∫ +∞<br />
e −t t p+q−1 dt = 2<br />
0<br />
0<br />
∫ +∞<br />
e r2 r 2p+2q−1 dr.
20<br />
Odatle i iz (34) slijedi<br />
Γ(p + q)A(p, q) = 4<br />
∫ +∞ ∫ π/2<br />
0<br />
0<br />
e r2 r 2p+2q−1 (cosϕ) 2p−1 (sinϕ) 2q−1 dtdϕ.<br />
Sada imamo površinski integral u polarnim koordinatama r, ϕ po prvom kvadrantu<br />
ravnine, pa prelazimo na Kartezijeve koordinate x = r cosϕ, y = r sinϕ iz čega slijedi<br />
Γ(p + q)A(p, q) = 4<br />
(<br />
= 2<br />
∫ +∞ ∫ +∞<br />
0 0<br />
∫ +∞<br />
Uvodeći supstitucije x= √ t i y= √ s dobivamo<br />
0<br />
e −x2 −y 2 x 2p−1 y 2q−1 dxdy =<br />
) ( ∫ +∞<br />
)<br />
e −x2 x 2p−1 dx · 2 e −y2 y 2q−1 dy .<br />
0<br />
Slijedi da je<br />
Γ(p + q)A(p, q) =<br />
∫ +∞<br />
e −t t p−1 dt ·<br />
0<br />
0<br />
∫ +∞<br />
e −s s q−1 ds = Γ(p)Γ(q).<br />
A(p, q) =<br />
Γ (p) Γ(q)<br />
Γ(p + q)<br />
= B(p, q).<br />
<br />
2.4.2. Riemann-zeta <strong>funkcija</strong><br />
Funkciju definiranu formulom<br />
zovemo Riemann 14 -zeta <strong>funkcija</strong>.<br />
Teorem 2.6.: (vidi [1])<br />
1<br />
ζ(z) =<br />
ζ(z) = ∏ p∈P<br />
∞∑<br />
n −z , Rez > 1<br />
n=1<br />
(1 − 1 p z )<br />
, Rez > 1,<br />
gdje je P = {2, 3, 5, . . .} skup svih prostih brojeva.<br />
Dokaz:<br />
Promotrimo prvo<br />
14 Georg Friedrich Bernhard Riemann, 1826-1866, njemački matematičar.
21<br />
ζ(z)<br />
(1 − 1 )<br />
=<br />
(1 + 1 2 z 2 + 1 ) (1 z 3 + . . . − 1 )<br />
= 1 + 1 z 2 z 3 + 1 z 5 + . . . , z<br />
I uočimo da su u gornjem izrazu izostavljeni svi članovi 1/n z , gdje je n paran broj.<br />
Nadalje,<br />
ζ (z)<br />
(1 − 1 ) (1 − 1 )<br />
= 1 + 1 2 z 3 z 5 + 1 z 7 + 1<br />
z 11 z + . . . ,<br />
uočavamo da su izostavljeni svi 1/n z koji su djeljivi sa 2 ili 3. Ako uzmemo da je p k<br />
k-ti prosti broj vidimo da vrijedi<br />
ζ (z)<br />
(1 − 1 ) (1 − 1 ) (<br />
. . . 1 − 1 )<br />
= 1 + ∑ 1<br />
2 z 3 z p<br />
z k n , z n∈D k<br />
gdje je D k skup prirodnih brojeva koji nisu djeljivi ni sa jednim od prostih brojeva<br />
2,3. . . p k . Pa vrijedi<br />
|ζ (z)<br />
(1 − 1 ) (1 − 1 ) (<br />
. . . 1 − 1 )<br />
− 1| ≤<br />
2 z 3 z p<br />
z k<br />
gdje gornji izraz ide u 0 kada k → ∞.<br />
Stoga slijedi<br />
ζ (z) ∏ p∈P<br />
(1 − 1 )<br />
= 1,<br />
p z<br />
∣ ∣ ∣ 1 − 1 ∣∣∣ (p k<br />
+ 1) z +<br />
∣ 1 − 1 ∣∣∣<br />
(p k<br />
+ 2) z + . . . ,<br />
Odnosno<br />
1<br />
ζ(z) = ∏ p∈P<br />
(1 − 1 p z )<br />
, Rez > 1.<br />
Uvodeći supstituciju t = nu u integral (1) dobivamo<br />
<br />
Sumiranjem dobivamo<br />
n −z Γ (z) =<br />
∫ +∞<br />
0<br />
e −nu u z−1 du.
22<br />
Slijedi daje<br />
ζ (z) Γ (z) =<br />
=<br />
∞∑<br />
n=1<br />
∫ ∞<br />
0<br />
[∫ +∞<br />
0<br />
]<br />
e −nu u z−1 du =<br />
e −u u z−1<br />
du.<br />
1 − e−u ∫ +∞<br />
ζ (z) = 1 ∫ ∞<br />
u z−1<br />
du, Rez > 1.<br />
Γ(z) 0 e u − 1<br />
0<br />
(e −u + e −2u + . . . )u z−1 du<br />
Slika 2.3.: Graf Riemann-zeta funkcije <strong>za</strong> z=x>1.
23<br />
3. DODATAK<br />
U ovom poglavlju ćemo iska<strong>za</strong>ti neke definicije i navesti teoreme, leme i propozicije<br />
koje će nam biti potrebne <strong>za</strong> dokazivanje nekih svojstva gama funkcije.<br />
Definicija 3.1: (vidi [2])<br />
Za funkciju f kažemo da je meromorfna na otvorenom skupu Ω ⊆ C ako postoji skup<br />
P ⊂ Ω takav da vrijedi:<br />
1. skup P nema gomilište u Ω;<br />
2. f je analitička <strong>funkcija</strong> na Ω\P ;<br />
3. svaka točka z 0 ∈ P je pol funkcije f.<br />
Definicija 3.2:(vidi [2])<br />
Neka je −∞ < a < b ≤ +∞, otvoren skup i f:[a, b〉 × Ω −→ C <strong>funkcija</strong> takva da<br />
nepravi integral (3) postoji <strong>za</strong> svaki z ∈ Ω. Neka je g: Ω −→ C <strong>funkcija</strong> definirana<br />
formulom (4). Kažemo da integral (3) konvergira uniformno na kompaktnom skupu<br />
K ⊆ Ω, ako <strong>za</strong> svaki ε > 0 postoji B 0 ∈ [a, b〉 takav da vrijedi:<br />
z ∈ K, B ≥ B 0 , B < b ⇒ |g (z) −<br />
∫ B<br />
a<br />
f(t, z)dt| ≤ ε.<br />
Kažemo da integral (3) konvergira lokalno uniformno na Ω, ako on konvergira uniformno<br />
na svakom kompaktnom skupu K ⊂ Ω.<br />
Definicija 3.3: (vidi [2])<br />
Neka su R n , n ∈ N meromorfne funkcije na C. Kažemo da red<br />
(35)<br />
∞∑<br />
R n (z)<br />
n=1<br />
lokalno uniformno konvergira, ako <strong>za</strong> svaki r > 0 postoji m ∈ N takav da <strong>za</strong> n ≥ m<br />
<strong>funkcija</strong> R n nema polova u <strong>za</strong>tvorenom krugu K(0,r) i da red<br />
uniformno konvergira na tom krugu.<br />
Definicija 3.4: (vidi [2])<br />
∞∑<br />
R n (z)<br />
n=m<br />
Za funkciju ψ : 〈a, b〉 → R, gdje je −∞ ≤ a < b ≤ +∞ kažemo da je konveksna ako<br />
vrijedi
24<br />
ψ((1 − t)x + ty) ≤ (1 − t)ψ(x) + tψ(y), x, y 〈a, b〉 , t ∈ [0, 1],<br />
a strogo konveksna ako u gornjem izrazu stoji stroga nejednakost.<br />
Propozicija 3.1:(vidi [2])<br />
Pretpostavimo da red meromorfnih <strong>funkcija</strong> (35) lokalno uniformno konvergira. Sa P<br />
označimo skup svih polova u C svih <strong>funkcija</strong> R n , n ∈ N. Tada skup P nema gomilišta<br />
u C i postoji meromorfna <strong>funkcija</strong> h na C čiji su polovi sadržani u skupu P i <strong>za</strong> koju<br />
vrijedi<br />
h(z) =<br />
∞∑<br />
R n (z), z ∈ C\P.<br />
n=1<br />
Lema 3.1: (vidi[2])<br />
(i) Funkcija g je analitička na području Ω koje sadrži gornju poluravninu Imz >0 i<br />
realnu os, osim možda u konačno mnogo izoliranih singulariteta z 1 , . . . , z n .<br />
(ii) Funkcija<br />
M(r) = max{|g(z)|; |z| = r, Imz ≥ 0} (r > |z j |, j = 1, . . . , n)<br />
teži ka 0 kada r→ +∞.<br />
Zaključak:<br />
Lema 3.2: (vidi [2])<br />
∫<br />
lim<br />
r→∞<br />
g(z)e ipz dz = 0<br />
Γ (r)<br />
(p > 0).<br />
Neka je −∞ < a < b ≤ +∞, Ω ⊆ C otvoren skup i ϕ :[a, b] × Ω −→ C neprekidna<br />
<strong>funkcija</strong>. Neka je ϕ takva da <strong>za</strong> svaki t ∈ [a, b] <strong>funkcija</strong> z −→ ϕ(t, z) je analitička na<br />
Ω; ψ : [a, b] −→ C (R)-integrabilna <strong>funkcija</strong>. Stavimo li da je f(t, z) = ϕ(t, z)ψ(t), tada<br />
je sa (4) definirana <strong>funkcija</strong> g analitička na Ω te <strong>za</strong> svaki n ∈ N vrijedi (5).<br />
Lema 3.3: (vidi [2])<br />
Neka je −∞ < a < b ≤ +∞, Ω ⊆ C otvoren skup i f:[a, b〉 × Ω −→ C <strong>funkcija</strong> takva<br />
da <strong>za</strong> z ∈ Ω <strong>funkcija</strong> t ↦→ f(t, z) je lokalno integrabilna na [a, b〉.<br />
Ako <strong>za</strong> skup K ⊆ Ω postoji nenegativna <strong>funkcija</strong> F: [a, b〉 −→ R takva da je<br />
∫ b<br />
a<br />
F (t) dt < +∞, |f(t, z)| ≤ F (t) , t ∈ [a, b〉 , z ∈ K,
25<br />
onda integral (3) konvergira uniformno na K.<br />
Teorem 3.1:<br />
(vidi [2])<br />
(Princip jedinstvenosti ili jednakosti <strong>za</strong> analitičke funkcije)<br />
Neka su f i g analitičke funkcije na području Ω. Ako se funkcije f i g podudaraju<br />
na beskonačnom skupu koji u Ω ima gomilište, onda se one podudaraju svuda na Ω,<br />
odnosno vrijedi da je f=g.<br />
Teorem 3.2.:<br />
(vidi [2])<br />
(Weierstrassov teorem o konvergenciji analitičkih <strong>funkcija</strong>)<br />
Neka je (f n, n) niz analitičkih <strong>funkcija</strong> koji konvergira lokalno uniformno prema funkciji<br />
f: Ω −→ C , gdje je Ω ⊆ C otvoren skup. Tada vrijedi da je f analitička <strong>funkcija</strong> na<br />
Ω i <strong>za</strong> svaki prirodan broj k niz k-tih derivacija (f n, (k) n) konvergira lokalno uniformno<br />
prema k-toj derivaciji f (k) .<br />
Teorem 3.3:(Weierstrassov kriterij) (vidi [2])<br />
Ako <strong>za</strong> svaki n vrijedi<br />
|u n | ≤ a n , (z ∈ S),<br />
te ako red ∑ a n pozitivnih brojeva a n konvergira, onda red ∑ u n kompleksnih <strong>funkcija</strong><br />
na S konvergira uniformno i apsolutno na S.<br />
Dokazi navedenih teorema, lema i propozicija mogu se naći u [2].
26<br />
LITERATURA:<br />
[1] John M. Howie, Complex Analysis, Springer, London, 2003.<br />
[2] H. Kraljević, S. Kurepa, Matematička anali<strong>za</strong> 4, Funkcije kompleksne varijable,<br />
Tehnička knjiga, Zagreb, 1986.<br />
[3] http://en.citizendium.org/wiki/Gamma function<br />
[4] http://mathforum.org/library/drmath/view/59148.html