Prostorni plan uređenja grada Samobora (PDF, 1,8 MB)

PROSTORNI PLAN UREĐENJA GRADA SAMOBORA
Odvodnja površinskih voda na području Grada Samobora prisutna je u izgradnji zaštitnih nasipa
od poplavnih voda, izgradnji obodnih kanala, regulacijskim radovima na glavnim recipijentima i
dr.
Površinska odvodnja podrazumijeva prije svega položaj otvorene kanalske mreže unutar
zaštićenog područja u što ulaze i vodotoci kao recipijenti, te nasipi, obodni i odteretni kanali i
drugi hidrotehnički objekti (ustave, crpne stanice, propusti, sifoni i dr.).
U svrhu odvodnje viška površinskih voda izgrađeno je nekoliko odvodnih kanala s koritom Save
kao recipijentom.
Melioracijsko područje pritoka Save od Bregane do naselja Stupnik
Uglavnom je to melioracijsko područje Samobora, a proteže se od Bregane do Kerestinca. S
obzirom na problematiku površinu se može podijeliti na područje između autoceste i korita rijeke
Save koje će biti pod neposrednim utjecajem planirane HE Podsused, te na ostale poljoprivredne
površine koje su također namijenjene intenzivnijoj poljoprivrednoj proizvodnji.
Koncepcija rješenja mijenja trase korita potoka Površčaka, Bistraca i Gradne koji se svi uvode u
korito potoka Rakovice i ispuštaju u odvodni dio hidroelektrane. Time je čitavo područje
zaštićeno od brdskih voda jer su ti kanali zapravo i lateralni kanali ispod autoceste.
Planirano je dograditi melioracijski sustav, a prioritetni radovi su izgradnja objekata za zaštitu od
vanjskih voda, te provedba komasacije u cilju okrupnjavanja površina. Budući da su u
poljodjelstvu nastupile značajne promjene (transformacija društvenog sektora), postavke razvoja i
uređenja poljodjelskih površina treba izraditi u suradnji s Ministarstvom poljoprivrede i
šumarstva. Posebno valja preispitati tla loših karakteristika (u smislu poljodjelske proizvodnje),
koja su planirana za melioracije na većim površinama.
Planiranim hidrotehničkim radovima osigurat će se trajni povoljni proizvodni uvjeti za stabilnu i
intenzivnu proizvodnju.
Bujice i erozija
Razvoju i samom nastanku erozija doprinosi reljef svojim nagibima i ekspozicijom, geološki i
pedološki sastav tla, klima, režim oborina i vegetacija.
Veća žarišta otvorenih erozija nalaze se u nekonsolidiranim recentnim kamenim siparima na
područjima gornjih tokova desnih savskih pritoka, zatim u dolomitnim stijenama i
konglomeratima, te razdrobljenim škriljevcima i pješčenjacima.
Prosječne godišnje oborine na području Samoborskog gorja iznose cca 1600 mm dok neposredno
područje uz Savu ima 900 do 1000 mm. Karakteristika godišnjeg hoda oborina je pojava
maksimuma u lipnju, sekundarnog maksimuma u studenom, kao i obilne kiše u srpnju i kolovozu
koje ne odstupaju mnogo od lipanjskih. Najniže oborine ima mjesec veljača.
Temperaturne godišnje razlike su velike, od cca –30°C zimi do +40°C ljeti. Eroziji također
pogoduje i velike dnevne temperaturne promjene koje mogu iznositi i do 20°C.
Osiromašenje vegetacijskog pokrova slabi njegovu protuerozijsku ulogu a razlog tome je
nepravilna obrada tla, sječa šuma i dr.
Gotovo ni na jednom potoku Samoborskog gorja ne postoji kompleksno uređen sliv i korito, već
su radovi obavljani djelomično na najugroženijim dionicama u okviru ograničenih financijskih
sredstava vodnog gospodarstva.
Uređenje bujica i zaštita od erozije je kompleksan zadatak kojeg treba rješavati s rješavanjem
ostalih zadataka vodnogospodarske djelatnosti. Prioritetni radovi na uređenju bujica i saniranju
erozije su oni čija će realizacija omogućiti najveći gospodarski i zaštitni značaj. Tu su
prvenstveno višenamjenski objekti (akumulacije) koji služe za vodoopskrbu, obranu od poplava,
energetsko korištenje i drugo.
Urbanistički zavod grada Zagreba d.o.o. 2006. godina 98