Prostorni plan uređenja grada Samobora (PDF, 1,8 MB)

PROSTORNI PLAN UREĐENJA GRADA SAMOBORA
Planirani zahvati su uglavnom vezani uz postojeće vodotoke (nasipi) ili koriste koridore
postojećih depresija za odvodnju zaobalnih voda. Nasipi su položeni kao građevine kojima se
osigurava da ne dođe do izlijevanja vode u zaobalje, a kanali tako da se najefikasnijim putem
odvede voda da ne ugrozi zaobalne građevine i naselja.
Rješenje uređenja vodnog režima, gore navedenih vodotoka, planira se izgradnjom retencija i
regulacijskim radovima na vodotocima. U tablici u nastavku (na kraju ove sadržajne teme) je
prikaz planiranih retencija, čiji ukupni volumen iznosi 1.776.160 m 3 .
Planirane retencije na potocima Samoborskog gorja
Vodoprivrednom osnovom iz 1982. godine planirala se izgradnja ukupno 6 retencija na slivu
Gradne.
Studija izvodljivosti iz 1999. godine pokazala je da se već s četiri odabrane retencije može postići
dovoljan stupanj zaštite, tj. smanjenje 100-godišnje vode u profilu Samobora na samo 35
m 3 /s.
Predloženim lokacijama ne ugrožava se niti jedan izgrađeni objekt, ali će biti potrebno dislocirati
postojeće ceste izvan poplavnih linija.
U Idejnom rješenju retencija je na svim referentnim profilima računat vodni val 100-godišnjeg
povratnog razdoblja od različitih trajanja oborine u skladu s odrednicama Izmjena i dopuna
vodoprivredne osnove grada Zagreba. Izvršena analiza pokazala je da u sadašnjem stanju sliva bez
izgrađenih retencija maksimalni 100-godišnji protok u Samoboru iznosi 83,4 m 3 /s. Izgradnjom
sve četiri predviđene retencije, doći će do redukcije 100-godišnje velike vode, nakon spoja
Lipovečke i Rudarske Gradne, na 34,4 m 3 /s. Pri tom samo retencija na Rudarskoj Gradni reducira
protok s 29,3 na 8,7 m 3 /s, a u Samoboru na 62,0 m 3 /s. Ostale retencije, iako nisu nužne za zaštitu
Samobora, značajno utječu na smanjenje velikih voda i erozije, a time i na troškove održavanja na
nizvodnom koritu. Retencija Lipovečka Gradna reducira 100-godišni protok sa 17,3 na 5,5 m 3 /s,
retencija Ludvić s 9,4 na 3,2 m 3 /s, a retencija Slapnica sa 7,4 na 2,5 m 3 /s.
Projektom Zaštite zaobalja planirane hidroelektrane Podsused (HEP), čija se izgradnja planira
nešto nizvodnije od mjesta ulijevanja Gradne u Savu, bilo je predviđeno da se uz autocestu
Zagreb-Bregana izvede veliki kanal kojim će se sve vode Gradne i potoka Bistrac prevesti u
korito potoka Rakovica.
U sklopu izgradnje autoceste i rješavanja njezine odvodnje ovo je rješenje izmijenjeno. Kanal je
izveden tako da prihvati samo male i srednje vode Gradne i Bistraca do 8,0 m 3 /s dok bi se ostatak
trebao prelijevati u staro korito Gradne i dalje u rijeku Savu, odnosno u staro korito Bistraca i u
njegov nizvodni retencijski prostor kojeg čini desni savski obrambeni nasip i usporni nasipi
protoka Bistraca.
Na temelju Studije izvodljivosti retencija na Lipovečkoj i Rudarskoj Gradni – Idejno rješenje
(PRONING DHI, d.o.o., 1999.) lokacije retencija odabrane su prema načelu optimalnog odnosa
volumena brane i zaplavnog prostora uz uvjet da ne ruše postojeće građevine. Ova načela se ne
uvažavaju i predlaže se uvažavanje i drugih mjerila zaštite.
Retencija Rudarska Gradna
Studijom locirana približno 1000 m uzvodno od tvornice kristala se ne prihvaća s osnove zaštite
prirode.
Predlaže se nova lokacija sličnih hidrotehničkih svojstava izvan granica zaštite prirode.
Dolinom vodotoka Rudarska Gradna prolazi županijska cesta Ž3055 (Samobor - Gajeva - Rude - D.
Reka - Ž1042) koju treba premjestiti na potrebnoj dužini na način da bude čitavim svojim
pružanjem iznad zaplavne razine 100-godišnjeg velikog vodnog vala u retenciji.
Urbanistički zavod grada Zagreba d.o.o. 2006. godina 95