You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
1868, nakon gostovanja u Beogradu, a na poziv kneza Mihaila, Jovan Đorđević s polovinom novosadskog<br />
ansambla, osniva Narodno pozorište u Beogradu.<br />
1914 - 1941. Najteži period u istoriji SNP. Često mu menjaju ime, od 1920. u njegovom sastavu je i Opera<br />
(ukinuta već 1925, zbog nedostatka novca i pretvorena u Operetu), 1928, u noći između 22. i 23. januara,<br />
izgorela je zgrada (i u njoj kompletan fundus i biblioteka neprocenjive vrednosti) Pozorišta Dunđerskog u<br />
kojem je SNP igralo predstave...<br />
1945, 17. marta, prva predstava nakon Drugog svetskog rata: Najezda Leonida Leonova, u režiji Jovana<br />
Konjovića. Prvi posleratni upravnik je pesnik Žarko Vasiljević. Pozorište je obnovljeno pod imenom<br />
Vojvođansko narodno pozorište, pod kojim će raditi sve do 1951, kada mu se vraća ime Srpsko narodno<br />
pozorište.<br />
1958. na čelo kuće stupa Miloš Hadžić, upravnik s najdužim stažom (do 1979) čije je vreme upravnikovanja<br />
nazvano "zlatnim dobom" SNP.<br />
1947. osnovana je Opera Srpskog narodnog pozorišta.<br />
1950. osnovan Balet Srpskog narodnog pozorišta.<br />
1956. SNP je inicijator i osnivač Sterijinog pozorja.<br />
1981, 28. marta, iz Sokolskog doma SNP, u svojoj 120 sezoni, useljava se u sadašnju zgradu. Taj dan<br />
ustanovljen je tada kao Dan Srpskog narodnog pozorišta.<br />
2006, septembra, SNP ulazi u svoju 146. sezonu kao član Evropske teatarske konvencije (od juna) i kao član<br />
asocijacije Pozorište bez granica, u kojoj su i: Odsek za kulturu grada Šćećina, Poljska, Teatar "Gardonyi",<br />
Eger (Mađarska), Teatar "Tamasi", Sv. Đorđe (Rumunija) i Teatar "Rictus", Nant (Francuska).<br />
P R E D S T A V A<br />
REČ DRAMATURGA<br />
U svom, četvrtom po redu nastanka dramskom tekstu, Milena Marković istražuje istovremeno i mogući profil<br />
tipične “junakinje našeg doba”, i jednu od najpopularnijih i za scensko uprizorenje najtežih dramskih<br />
konvencija – konvenciju bajke. Brod za lutke je dramski tekst u kome se smenjuju i tragično, i farsično, i<br />
groteskno; međutim, budući da je u isto vreme ova drama i originalno “putovanje” kroz Snežanu i sedam<br />
patuljaka, Zlatokosu, Ivicu i Maricu i druge kultne bajke zapadne tradicije, reč je o projektu koji spaja<br />
modernost izraza i vrhunsku veštinu pisanja, te mu je u tom smislu mesto na elitnoj dramskoj sceni Srpskog<br />
narodnog pozorišta.<br />
Ujedno, Brod za lutke reprezentuje Srpsko narodno pozorište na festivalu koji organizuje novoustanovljena<br />
asocijacija “Kvartet”.<br />
Svetislav JOVANOV<br />
R E Č S E L E K T O R A<br />
Protkan fantastičkom spisateljskom maštom Milene Marković, Brod za lutke na naizgled predmetno, muzički i<br />
simbolički prenatrpanoj sceni SNP-a povezuje krug presnog života kakav danas znamo sa krugom večnih<br />
bajki uz brze izmene stilskih i žanrovskih odrednica igre iz kojih naizmenično, pa i unisono, provejava duh<br />
prve romanse, groteske, karikaturalnog verizma, konačne tragičke ispražnjenosti bića i vremena... Nasuprot,<br />
ali i u prilog tome, statična uporišta ove protejski zahuktale igre u kojoj se stapaju naracija i poezija,<br />
mladalačke svetkovine želje i njihovi skršeni preostaci postaju simbolički višeznačne maske uz punu<br />
interakciju glumaca/likova s njima, kao i snažan muzički fon Darka Rundeka koji celom ovom gorkom<br />
zamešateljstvu daruje gromadna figura orkestra postavljenog uživo na sceni, poput nekog čvrstog a opet ne<br />
baš opipljivog uporišta.<br />
Očigledno složeno, pa i ponešto pretenciozno u zamisli, ali i podjednako živo, scenski ubedljivo, zahvaljujući<br />
izbalansiranoj, preciznoj režiji mlade rediteljke koliko i briljantnoj igri Jasne Đuričić kojoj u gotovo<br />
podjednako podignutom/multipliciranom interpretativnom ključu dobro pariraju Draginja Voganjac, Milica<br />
Grujičić, Radoje Čupić, Nenad Pećinar, Radovan Vujović.<br />
Igor BURIĆ i Vladimir KOPICL<br />
R E D I T E L j – Ana TOMOVIĆ<br />
Rođena 1979. u Beogradu. Diplomirala pozorišnu i radio režiju na FDU- u Beogradu, u klasi prof. Egona<br />
Savina i asistenta Dušana Petrovića. Režirala predstave: ”Creeps” (Nakaze) Luca Hibnera (Beogradsko<br />
dramsko pozorište, 2004), ”Patka” Stele Fihili (Kraljevačko pozorište, 2005), ”halFlajf” Filipa Vujoševića<br />
(Atelje 212, 2005), ”Povratak Kazanove” Artura Šniclera (Srpsko narodno pozorište, 2007), ”Monogamija”<br />
PRESS - 5<strong>4.</strong> Sterijino pozorje 2009. 52