Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
opravdanje u tome što su sudbine pojedinačnih likova samo kockice u mnogo većem mozaiku, kao i u tome<br />
što pitanja koja pokreće delo – krivica, odgovornost, žrtva – ne dozvoljavaju uzmicanje, sakrivanje iza kulisa<br />
i u garderobi. Ta pitanja su uvek tu, kao sudbina.<br />
Kao i u nekim ranijim predstavama, Mijač je i ovde tačno prepoznao komični aspekt komada i štedro ga<br />
preneo na pozornicu. Međutim, bilo da ih reditelj nije dovoljno suspregnuo bilo da su mu se naknadno oteli,<br />
pojedini glumci su isuviše igrali na komički efekat kod publike, a neki su imali i izlišnu potrebu, proisteklu iz<br />
iskustva realističke glume, da isuviše oštro razdvajaju pripovedanje od igre iz lika, iako su u drami ti prelazi<br />
neprimetni. Bravura Gordana Kičića i Srđana Timarova kao repera-samoubica sigurno je efektna, ali se u njoj<br />
potpuno gubi tragički ton njihove priče, ta spoznaja da bol ne može i ne treba da se zaboravi, jer se u njemu<br />
sadrži naš identitet. Komičkog preterivanja bilo je i u liku gospođe Cuker, koja svoj mizeran život hoće da<br />
poboljša ulepšavanjem svoje prošlosti i zagorčavanjem ćerkine sadašnjosti (Ljiljana Dragutinović), ali<br />
posebno u liku Eli, grubo svedenom, u igri Aleksandre Janković, na parodiju intelektualke u farsičnom sukobu<br />
s mužem, iako je, zapravo, reč o složenom spletu prezira i zavisti prema čoveku koji, za razliku od nje, može<br />
da se iskreno posveti malim stvarima i smisao nađe u lepoti.<br />
Većina glumaca ostvarila je potrebnu meru, te ponudila galeriju vrlo upačatljivih tragikomičnih likova. Od<br />
stondirane, umrtvljene, bizarne, zgažene Roze, koja još uvek ume da čezne i želi (Nada Šargin), preko<br />
nekako dečački ljutitog i uvek zbunjenog Elizija (Goran Jevtić), do sumanute, opsesivne, u svoj svet<br />
zatvorene i sasvim nesrećne gospođe Haberzat (Dara Džokić). Veoma upačatljivu epizodu doneo je Bojan<br />
Žirović tumačeći, bez imalo karikiranja, lik gay doktora koji se bori s osećanjem krivice zbog samoubistva<br />
svog usputnog ljubavnika. Možda i najjači dramski naboj ostvario je mladi, daroviti i sve zapaženiji Nikola<br />
Rakočević u liku ozbiljnog, dubinski ustreptalog, ponekad i fanatičnog Fadula, koji kao da još uvek ima iluziju<br />
da su u ovom svetu mogući veliki iskupiteljski postupci, da se nevinost zadobija ili vraća plemenitim delima...<br />
Bez obzira na oscilacije u glumačkoj igri, a imajući u vidu težinu zadatka, na kraju se zaokružuje utisak o<br />
jednom umetnički veoma značajnom projektu koji služi na čast repertoarskoj politici Ateljea 212.<br />
Ivan MEDENICA, Vreme, 12. jun 2008.<br />
PRESS - 5<strong>4.</strong> Sterijino pozorje 2009. 38