06.01.2015 Views

5 4. S T E R I J I N O P O Z O R J E

5 4. S T E R I J I N O P O Z O R J E

5 4. S T E R I J I N O P O Z O R J E

SHOW MORE
SHOW LESS

Create successful ePaper yourself

Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.

opravdanje u tome što su sudbine pojedinačnih likova samo kockice u mnogo većem mozaiku, kao i u tome<br />

što pitanja koja pokreće delo – krivica, odgovornost, žrtva – ne dozvoljavaju uzmicanje, sakrivanje iza kulisa<br />

i u garderobi. Ta pitanja su uvek tu, kao sudbina.<br />

Kao i u nekim ranijim predstavama, Mijač je i ovde tačno prepoznao komični aspekt komada i štedro ga<br />

preneo na pozornicu. Međutim, bilo da ih reditelj nije dovoljno suspregnuo bilo da su mu se naknadno oteli,<br />

pojedini glumci su isuviše igrali na komički efekat kod publike, a neki su imali i izlišnu potrebu, proisteklu iz<br />

iskustva realističke glume, da isuviše oštro razdvajaju pripovedanje od igre iz lika, iako su u drami ti prelazi<br />

neprimetni. Bravura Gordana Kičića i Srđana Timarova kao repera-samoubica sigurno je efektna, ali se u njoj<br />

potpuno gubi tragički ton njihove priče, ta spoznaja da bol ne može i ne treba da se zaboravi, jer se u njemu<br />

sadrži naš identitet. Komičkog preterivanja bilo je i u liku gospođe Cuker, koja svoj mizeran život hoće da<br />

poboljša ulepšavanjem svoje prošlosti i zagorčavanjem ćerkine sadašnjosti (Ljiljana Dragutinović), ali<br />

posebno u liku Eli, grubo svedenom, u igri Aleksandre Janković, na parodiju intelektualke u farsičnom sukobu<br />

s mužem, iako je, zapravo, reč o složenom spletu prezira i zavisti prema čoveku koji, za razliku od nje, može<br />

da se iskreno posveti malim stvarima i smisao nađe u lepoti.<br />

Većina glumaca ostvarila je potrebnu meru, te ponudila galeriju vrlo upačatljivih tragikomičnih likova. Od<br />

stondirane, umrtvljene, bizarne, zgažene Roze, koja još uvek ume da čezne i želi (Nada Šargin), preko<br />

nekako dečački ljutitog i uvek zbunjenog Elizija (Goran Jevtić), do sumanute, opsesivne, u svoj svet<br />

zatvorene i sasvim nesrećne gospođe Haberzat (Dara Džokić). Veoma upačatljivu epizodu doneo je Bojan<br />

Žirović tumačeći, bez imalo karikiranja, lik gay doktora koji se bori s osećanjem krivice zbog samoubistva<br />

svog usputnog ljubavnika. Možda i najjači dramski naboj ostvario je mladi, daroviti i sve zapaženiji Nikola<br />

Rakočević u liku ozbiljnog, dubinski ustreptalog, ponekad i fanatičnog Fadula, koji kao da još uvek ima iluziju<br />

da su u ovom svetu mogući veliki iskupiteljski postupci, da se nevinost zadobija ili vraća plemenitim delima...<br />

Bez obzira na oscilacije u glumačkoj igri, a imajući u vidu težinu zadatka, na kraju se zaokružuje utisak o<br />

jednom umetnički veoma značajnom projektu koji služi na čast repertoarskoj politici Ateljea 212.<br />

Ivan MEDENICA, Vreme, 12. jun 2008.<br />

PRESS - 5<strong>4.</strong> Sterijino pozorje 2009. 38

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!