S4XDMG

Kao i brojne studije prije ove i naša je pokazala da je iskustvo nasilja povezano s više
simptoma psiholoških poteškoća. Naime, osobe koje su od 2002. do kraja 2005. godine
doživjele napade i ograničavanje slobode zbog svoje seksualne orijentacije su
anksioznije, depresivnije i nižeg samopoštovanja od osoba koje nisu doživjele nasilje i
onih koje su doživjele samo verbalno nasilje.
Čak 84% sudionika i sudionica istraživanja je čulo za više nepoznatih LGBT osoba koje
su doživjele fizičko nasilje zbog seksualne orijentacije. Također 56% ih ima jednu ili više
bliskih osoba koje su fizički viktimizirane. Osobe kojima je više bliskih osoba napadnuto
su depresivnije i anksioznije od ljudi kojima je jedna bliska osoba fizički napadnuta te
onih kojima nije nijedna. Dakle, što je neka osoba pretrpjela teže oblike nasilja te što joj
je više prijatelja/ica i partnera/ica doživjelo nasilje, to je depresivnija i anksioznija.
Pokazalo se da lezbijka, gej ili biseksualna osoba koja rjeđe prešućuje stavove o
homoseksualnosti ima veće osobno samopoštovanje te da su anksiozniji oni koji više
skrivaju seksualnu orijentaciju s ciljem izbjegavanja nelagode, diskriminacije ili nasilja.
Ovdje želimo navesti ograničenja našeg istraživanja i istaknuti potrebu za dodatnim
istraživanjima nasilja nad LGB osobama. Na osnovi ovog istraživanja ne mogu se utvrditi
uzročno posljedične veze između varijabli budući da je istraživanje korelacijsko. Iako se
pokazalo da su iskustva nasilja povezana s lošijim psihičkim zdravljem, jedino nam
longitudinalno istraživanje može sigurno pokazati koje su reakcije žrtava na nasilje te na
koji se način oni i njihovi bližnji suočavaju s posljedicama. Nadalje, većina sudionika i
sudionica istraživanja je u dobi od 20 do 39 godina što ograničava generalizaciju na
ostale dobne skupine te stoga smatramo da je potrebno ispitati iskustva nasilja nad LGB
adolescentima i osobama starijim od 40 godina. Između ostalog, potrebno je ispitati
nasilje nad LGB osobama u regijama osim zagrebačke, osječke i riječke. Zbog specifične
metodologije prikupljanja podataka, pretpostavljamo da su u ovom istraživanju
sudjelovale osobe koje su otvorenije glede seksualne orijentacije te je pitanje mogu li se
naši podaci generalizirati na osobe koje uopće nisu otvorene svojoj okolini. Korisno bi
bilo ispitati i profil počinitelja i okolnosti različitih oblika nasilja te javljanje iskustava
sekundarne viktimizacije. Osim toga bitno je istražiti i pozitivna iskustva i emocije koje
LGB osobe dobivaju u LGB zajednici kao što su ponos, snaga, podrška, prijateljstvo i
ljubav.
Ovo je prvo viktimizacijsko istraživanje na lezbijkama, gejevima i biseksualnim osobama
u Hrvatskoj. Njime se upotpunjavaju rijetka saznanja o stigmatiziranom položaju LGB
populacije kroz rasvjetljavanje raznovrsnosti i raširenosti homofobnog nasilja te
negativnog utjecaja nasilja po mentalno zdravlje žrtava i njihovih prijatelja, partnera i
partnerica. Također ukazuje na vezu nasilja s kolektivnim samopoštovanjem te na
povezanost skrivanja seksualne orijentacije s mentalnim zdravljem lezbijki, gejeva i
biseksualnih osoba.
Pred nama je dug i zahtjevan proces educiranja i senzibiliziranja cjelokupnog društva i
socijalnih institucija koje se brinu za dobrobit svih građana i građanki o pitanjima prava i
položaju seksualnih manjina u Hrvatskoj. Prevencija homofobnog nasilja, posljedica
50