Antimaterija ili materija – koja je prava? - Hrvatska zajednica ...

Antimaterija ili materija – koja je 

prava 

Dijagonale mnogokuta 

Svijećnjak 

LED ispitivalo 

Pogon automobila 

Formula “Mišolovka” 

Supravodič u zrakoplovu 

Tehnika nadzora 

Eksplozivi 

Servisni roboti: robot u svakoj kući

ZANIMLJIVOSTI 

Vrijeme je maškara 

Mesopustni običaji njeguju se u Hrvatskome 

primorju nekoliko stotina godina, a osim što 

počinju u različito vrijeme, tijekom godina 

razvili su se i posebni običaji u pojedinim naseljima. 

Uoči Mesopusta izrađuju se maske, a kad 

poklade počnu, njeguje se običaj obilaska kuća 

i prikupljanja darova tijekom kojih maškare 

pjesmom i plesom zabavljaju domaćine, a oni 

ih časte vinom, fritulama, suhim smokvama i 

rakijom. 

Posebnost primorskih maškara su autohtone 

maske - halubajski, žejanski, mučićki, rukavački, 

zametski i brgudski zvončari i grobnički 

dondolaši. Najpoznatiji su halubajski zvončari 

koji zvonjavom zvona ovješenim oko pasa i 

životinjskim maskama tjeraju zle sile, najvešćuju 

proljeće i slave rađanje života. 

Mesopusni običaji stalno se nadopunjavaju 

pa se, uz tradicionalne, njeguju i nove karnevalske 

zabave i povorke. 

Jedan je od nezaobilaznih karnevalskih 

događaja posljednjih 20-ak godina Riječki karneval, 

koji je ove godine počeo 17. siječnja. 

Središnji događaj tog karnevala, 

tijekom kojeg se održava 

više zabava, izložaba, karnevalskih 

balova i povorka, jest 

središnja karnevalska povorka, 

na kojoj svake godine sudjeluje 

oko 10.000 maškara iz 

Hrvatske i iz inozemstva. 

Vladavina maškara završava 

paljenjem Pusta na pusni 

utorak ili sljedećeg dana na 

Pepelnicu ili Čistu srijedu, kada 

se skidaju maske i počinje 

korizma. 

Nakladnik: Hrvatska zajednica tehničke kulture, 

Dalmatinska 12, P. p. 149, 10002 Zagreb, 

Hrvat ska/Croatia 

Izdavački savjet: 

Akademik Marin HRASTE, (predsjednik), 

Dubravko MALVIĆ, dr. sc Zvonimir JA KOBO 

VIĆ, prof. dr. sc. Zdenko KOVAČIĆ, Marčelo 

MARIĆ, Mihovil Bogoslav MATKOVIĆ, Željko 

ME D VEŠEK, Božica ŠKULJ 

Uredništvo: Žarko BOŠNJAK, dr. sc. Zvonimir 

JAKO BOVIĆ, Sanja KOVAČEVIĆ, Zoran 

KUŠAN, Ivan LUČIĆ, Željko MEDVEŠEK, 

Miljen ko OŽURA, Igor RATKOVIĆ 

Glavni urednik: Zoran KUŠAN, ing. 

Priprema za tisak: Zoran KUŠAN, ing. 

Lektura: Marina ZLATARIĆ, prof. 

Administrator: Sandra TOMLJANOVIĆ 

Broj 6 (532), veljača 2010. 

Školska godina 2009./2010. 

Naslovna stranica: Pokladna maska iz Venecije 

U OVOM BROJU 

Invazija izvanzemaljaca na Azurnu obalu. . . 2 

Antimaterija ili materija–koja je prava .. . . . 3 

Dijagonale mnogokuta .. . . . . . . . . . . . . . . . 6 

Računajmo pomoću integriranih 

krugova! (6).. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 9 

Svijećnjak. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 12 

LED ispitivalo.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 15 

Pogon automobila .. . . . . . . . . . . . . . . . . . 19 

Formula “Mišolovka” .. . . . . . . . . . . . . . . . 21 

Klizači: Patka, Ždral i Vrabac. . . . . . . . . . . 23 

Supravodič u zrakoplovu. . . . . . . . . . . . . . 25 

Tehnika nadzora.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 28 

Eksplozivi.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 30 

Servisni roboti: robot u svakoj kući .. . . . . 32 

Nagradna križaljka .. . . . . . . . . . . . . . . . . . 34 

Bušilica na vodeni mlaz .. . . . . . . . . . . . . . 35 

Padobran za sportske avione.. . . . . . . . . . 35 

Čovjek Herkules.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 35 

Spas od vatre kod visokih nebodera.. . . . . 36 

Jedrenjaci za morski transport.. . . . . . . . . 36 

Nacrt u prilogu 


Klizači: Patka, Ždral i Vrabac 

Uredništvo i administracija: Dalmatinska 12, 

P.p. 149, 10002 Za greb, Hrvatska/Croatia; 

telefon i faks (01) 48 48 762 i (01) 48 48 641; 

www.hztk.hr; e-pošta: abc-tehnike@hztk.hr 

“ABC tehnike” na adresi www.hztk.hr 

Izlazi jedanput na mjesec u školskoj godini 

(10 brojeva godišnje) 

Rukopisi, crteži i fotografije se ne vraćaju 

Žiro-račun: Hrvat ska zajednica tehničke kulture 

2360000-1101559470 

Devizni račun: Hrvatska zajednica tehničke 

kulture, Zagreb, Dalmatinska 12, Zagrebačka 

banka d.d. 2500-3222764 swiftcode: 

ZABAHR2X 

Tisak i otprema: DENONA d.o.o. - 10000 

Zagreb, Ivanićgradska 22 

Časopis se tiska uz novčanu potporu Ministarstva 

znanosti, obrazovanja i športa 

Republike Hrvatske 

Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa odobrilo je uporabu 

“ABC tehnike” u osnovnim i srednjim školama

ASTRONOMIJA 

Antimaterija ili materija – koja je prava 

Zamislite na trenutak svemir istovjetan 

ovom našem svemiru u kojem živimo, ali u 

kojem je sve potpuno drugačije. Svemir u 

kojem je NE zapravo 

DA i obrnuto. Zamislite 

da postoji–antisvemir. 

Sve je donedavno 

postojanje paralelnog 

prostor-vremena bila 

čista teorijska utopija. 

No, antisvemir, ili 

možda bolje rečeno 

antimaterija, je stvarnost. 

Ona zaista postoji. 

Idemo redom! 

Što je to antimaterija 

Možda bi je najlakše 

bilo definirati kao 

“sve ono što nije materija”. 

Ovo je nekako 

najlogičniji zaključak i 

opis onoga što se pod 

ovim pojmom podrazumijeva. 

Odgovor na 

ovo pitanje zapravo 

leži u istraživanjima 

znanstvenika XX. i XXI. 

stoljeća. Naime, tek je 

1928., engleski fizikalni 

teoretičar i matematičar, 

Paul A. M. Dirac, 

u svom radu predvidio 

postojanje antimaterije, 

konkretnije, antičestica. 

Predvidio je kako 

pri tvorbi čestica uvijek 

mora nastati par čestica 

od kojih je jedna 

pozitivna, a druga 

negativna. Njegovu je 

teoriju 1932. godine, 

u svojoj magličastoj 

komori i proučavajući kozmičke zrake, potvrdio 

Carl Anderson, profesor na sveučilištu u 

Kaliforniji. Pojavu “pozitivno nabijene čestice 

Materija i antimaterija nastale su stvaranjem svemira iz čiste energije 

3

CERNOV LHC bavi se i problematikom antimaterije 

s masom jednakom elektronu” (elektron je 

negativno nabijena čestica) kasnije je zbog njegovog 

pozitivnog naboja nazvao pozitronom. 

Time je potvrdio Diracovu teoriju o postojanju 

para čestica-antičestica, jednakih u svemu 

osim u naboju. 

Dvadesetak su se godina sva istraživanja na 

tom polju temeljila na proučavanju kozmičkih 

zraka koje su bile jedini izvor visokoenergetskih 

čestica potrebnih za tvorbu pozitrona. 

Ali, jedna je druga čestica zadavala glavobolje 

znanstvenicima toga doba–antiproton! Ta 

su proučavanja čekala rođenje jednog novog 

doba u fizici (kao i neka nova tehnološka rješenja). 

Sredinom 30-ih godina prošloga stoljeća 

izumljeni su ciklotroni, ubrzivači čestica koji su 

mogli ubrzavati čestice do energija pogodnih 

za njihovo proučavanje. Nešto kasnije, tijekom 

40-ih i 50-ih godina, istraživanja na polju antimaterije 

napredovala su ozbiljnim koracima. 

Tada je nastala grana fizike koja je nazvana 

„fizika visokih energija“. Kulminacija se dogodila 

1954. godine kada je Ernest Lawrence na 

sveučilištu u Berkeleyu izgradio “Bevatron”, 

akcelerator dovoljno jak da može 2 protona 

ubrzati tako da se iz njihova sudara može stvoriti 

antirpoton. Uslijedila su istraživanja i dokazivanje 

postojanja antiprotona 1955., a 1960. 

i antineutrona, te je time dokazana simetrija 

tvari u prirodi. 

Sljedeće pitanje koje se u to vrijeme nametalo 

u znanstvenim krugovima bilo je pitanje 

postojanja antijezgre. Jer, ako postoje antiproton 

i antineutron, zašto se oni ne bi spajali kao 

i već poznati protoni i neutroni Promatranje 

jezgre antideuterija, proizvedene 1965. godine, 

pokazalo je kako bi anti-svijet mogao postojati 

i imati slična svojstva česticama našega svijeta. 

No, dokaza za tako nešto nije bilo sve do 

1995. kada je u CERN-u proizveden prvi antiatom. 

Bio je to (anti)atom sastavljen od jednog 

antiprotona i jednog antielektrona-antivodik. 

Iako je tada proizvedeno samo 9 atoma antivodika, 

vijest je odjeknula u znanstvenom svijetu 

kao malo koja do sada. Proizvodnja antiatoma 

vrlo je zahtjevna i teška, a za održanje istih na 

životu potrebni su posebni uvjeti, što istraživanja 

čini veoma teškim. 

Zašto nam je antimaterija važna i kakve mi 

koristi imamo od toga Znamo kako vidljive, 

“slobodne antimaterije” u našem svemiru ima 

vrlo malo. Znamo da, ako ona i nastane, gotovo 

istog trena anihilira. Čim se spoji sa svojim 

pozitivnim parovima, pretvara se u energiju i 

Fotografija antimaterije; elektron-pozitron 

4

energija, a o njoj svijet današnjice, i posebice 

sutrašnjice, itekako ovisi. Možda sada i ne 

izgleda tako suludo zašto su znanstvenici iz 

CERNA, od strane političara, dobili tolike silne 

milijarde za svoja “igranja” s LHC i sličnim 

postrojenjima. 

Problematika antimaterije obilato je iskorištena 

u SF pričama. Možda je najpoznatiji primjer 

serijal “Zvjezdanih staza” u kojima su svemirski 

brodovi pokretani materijsko-antimaterijskim 

reaktorima kako bi zadovoljili ogromne 

potrebe za energijom. Zasad su takve stvari još 

Materija i antimaterija–gledaj, ali ne diraj 

nestaje. Njeno nam postojanje daje spoznaje 

o počecima svemira kao i mogućnost budućeg 

iskorištavanja iste. Smatra se kako su u početku 

svemira materija i antimaterija bile jednake, 

ali je zbog nerazjašnjenih pojava i razloga, 

materija ipak “pobijedila”. Barem s naše točke 

gledišta. Materije je više, dok se antimaterija 

spojila s materijom i postala energija koja se 

manifestira kao kozmičko pozadinsko zračenje. 

Doduše, prema nekim teorijama to nije 

točno, već se od antimaterije formirao “antisvemir” 

sličan našem, ali s „anti“ parovima 

čestica od kojih je građen naš svemir. U tom 

slučaju potencijalni znanstvenici iz “antisvemira” 

imaju slične probleme s objašnjenjem 

materije kao naši s antimaterijom. 

U svakodnevnom životu primjena antimaterije-pozitrona 

postoji u tzv. PET (Positron 

Emission Tomography) skenerima koji koriste 

anihilaciju elektrona i pozitrona za detekciju 

aktivnosti mozga. To je postignuto detektiranjem 

gama zraka koje nastaju pri anihilaciji 

istih. 

I u kozmičkim zrakama svakodnevno susrećemo 

antičestice. Visokoenergetske čestice 

koje svakodnevno prolaze kroz ljudsko tijelo. 

Kozmičke zrake su prve visokoenergetske 

čestice koje je čovjek izučavao i jedan su od 

prirodnih izvora antičestica. Smatra se da su 

nastale nakon eksplozija supernovih zvijezda. 

U budućnosti je izgledna primjena antimaterije, 

ako ovladamo tehnikom njezina kontroliranja. 

U kojem onda grmu leži zec! Anihilacijom 

materije i antimaterije nastaje čista energija 

te je to najekonomičniji način da se proizvede 

Kozmička zraka uhvaćena pomoću tzv. oblačne komore, 

eksperiment odrađen od strane Astronomske udruge 

Vidulini (Neven Udovičić i Cvitko Belas) 

uvijek nemoguće, što zbog male proizvodnje 

antimaterije (milijuntinka grama godišnje!), što 

zbog njezina čuvanja i kontroliranog procesa 

anihilacije. No, samo je pitanje tehnologije i 

vremena kada će nam antimaterija biti dostupna. 

Uostalom, ilustracije radi, upravo je u spomenutom 

SF serijalu izmišljen i tada nepostojeći 

ionski pogon. Svega koje desetljeće nakon 

filma, ionski je pogon već godinama stvarnost 

na našim robotičkim letjelicama koje šaljemo u 

istraživačke misije po Sunčevom sustavu. 

Antimaterija je tu negdje oko nas. I za vrijeme 

čitanja ovog teksta izloženi ste kozmičkom 

zračenju koje potiče od sraza materije i antimaterije. 

Ne brinite se, od antimaterije ste sigurni 

sve dok je ne “dirate”. Pravilo koje nam je 

poznato i iz nekih drugih, socijalno-društvenih, 

odnosa u našem svijetu. Gledaj–ali, ne diraj! 

Marino Tumpić 

5

Dijagonale mnogokuta 

MALA ŠKOLA PROGRAMIRANJA (28) 

Pravilni mnogokuti su oni koji imaju sve 

kutove i stranice jednake. Među trokutima to 

je pravilni istostranični trokut, a među četverokutima 

kvadrat. Ako podijelimo kružnicu 

na određeni broj jednakih dijelova, pa tako 

dobivene točke spojimo dužinama, dobijemo 

pravilni mnogokut. To ujedno znači da se 

svakom pravilnom mnogokutu može upisati 

i opisati kružnica. Uz pomoć šestara i trokuta 

i oboružani velikim strpljenjem, u osnovama 

tehničkog crtanja možemo naučiti kako se 

konstruiraju razni pravilni mnogokuti. Naravno 

da se to Sanji nije svidjelo. Odmah je shvatila 

kako je to za nju samo gubljenje vremena. 

Odlučila je napraviti računalni program koji će 

sam crtati te pravilne mnogokute. Kako bi sve 

bilo zanimljivije, odlučila je da program crta i 

sve dijagonale mnogokuta. Pogledajmo kako 

izgleda Sanjin program: 

nomainwin 

[pocetak] 

WindowWidth = 300 :WindowHeight = 100 

UpperLeftX = 300 : UpperLeftY = 140 

button #myFirst.ok, “OK!”, [okClicked], UL, 

250, 35 

textbox #myFirst.field, 10, 35, 200, 25 

statictext #myFirst.label, “Unesi broj vrhova:”, 

10, 10, 100, 25 

open “Unos broja vrhova mnogokuta!” for 

window as #myFirst 

print #myFirst, “trapclose [quit]” 

wait 

[okClicked] 

print #myFirst.field, “!contents w” 

if w36 then 

close #myFirst : n$=””: goto [pocetak] 

end if 

open “Dijagonale” for graphics_fs as #draw 

print #draw, “trapclose [quit]” 

print #draw, “home; north; size 2; color 

blue; up” 

for i = 1 to w 

print #draw, “home; north” 

print #draw, “turn “; i * k 

print #draw, “go “; r 

print #draw, “posxy x y” 

X(i) = x : Y(i) = y 

next i 

print #draw, “down” 

for a = 1 to w 

for b = a to w 

print #draw, “line “; X(a); “ “; Y(a); “ “; 

X(b); “ “; Y(b) 

next b 

next a 

print #draw, “flush” 

wait 

[quit] 

confirm “Želiš li završiti”; answer$ 

if answer$ “yes” then 

close #myFirst : n$=””: close 

#draw: goto [pocetak] 

else 

close #myFirst : close #draw 

end if 

end 

Program se koristi kao aplikacija. Dovoljno 

je u prozorčić unijeti broj vrhova mnogokuta 

(najviše 32) i potom uživati u dobivenoj 

ˇkonstrukcijiˇpravilnog mnogokuta. 

dim X(36): dim Y(36) 

r=300 : k=360/w 

6

  

Pusti to računalo i 

uzmi iglu da ti 

pokažem kako ..... 

Moja baka zna s 

iglom, ali… 

Sanju je, i površni pogled na neki pravilni 

mnogokut, podsjetio na pašku čipku pa 

je odlučila o tome porazgovarati sa svojom 

bakom koja je pravi majstor za čipke...“Kako to 

da moja baka zna raditi 

sve to kao da je programirana“ 

čudila se Sanja. 

Paška čipka 

Sanja, uz to što zna 

programirati, vidi i ono 

što drugi ne vide....zna 

i to da se svaki problem 

mora pažljivo proanalizirati 

i pogledati ne samo 

s jedne, već i s druge 

strane. 

7

  

1 

8  

Kad je nedavno prolazila pored Pastoralnog 

centra u Rijeci, koji je još u gradnji, odlučila ga 

je istražiti, napraviti nekoliko fotografija. Tom 

je prilikom vidjela nešto što ju je oduševilo. Što 

je to Sanja vidjela, otkrijte sami! 

Krovište budućeg Pastoralnog centra u Rijeci 

U programu je s w označen broj vrhova 

mnogokuta. Taj broj odgovara broju njegovih 

stranica. Iz jednog vrha može se povući w-3 

dijagonala pa je općenito ukupni broj dijagonala 

nekog mnogokuta: brD = w*(w-3)/2 

Naš 18-erokut ima: brD = 18*(18-3)/2 = 135 

dijagonala. Zašto onda krovna konstrukcija 

Pastoralnog centa ima samo 36! Smanjenjem 

broja dijagonala, masa krovne konstrukcije 

smanjila se približno 4 puta, što ne utječe bitno 

na njezinu čvrstoću. Kako bi se na mjestu križanja 

dijagonala mogao na vrh krova postaviti 

lagani stakleni stožac, pored smanjenja broja 

dijagonala, izbačen je i središnji dio. Time je 

laganom krovnom konstrukcijom omogućeno 

kvalitetno prirodno osvjetljenje prostora. 

Važno je uočiti da dijagonale iz jednog vrha 

dijele mnogokut na w-2 trokuta pa mnogokut 

s w stranica možemo programski konstruirati 

jednostavnom rotacijom trokuta za kut 

k=360/w oko njegovog središta. 

Za vježbu napišite program koji će nacrtati 

slijedeću sliku: 

Damir Čović, prof. 

8

Računajmo pomoću integriranih 

krugova! (6) 

ELEKTRONIKA 

U nastavku priče o elektroničkim sklopovima, 

koji znaju računati, upoznat ćemo sklopove 

koji mogu odrediti predznak (tj. je li ulazni 

napon pozitivan ili negativan) i apsolutnu vrijednost 

ulaznog napona. 

Predznak 

Slika 22. Sklop za određivanje predznaka 

Predznak ulaznog napona možemo odrediti 

jednostavnim sklopom prema slici 22. Ovdje 

je operaciono pojačalo OP1 spojeno kao komparator 

koji uspoređuje napone na svojim ulazima. 

“-” ulaz trajno je spojen na 0 V, a ulazni 

napon se dovodi na “+” ulaz. Kada je napon 

na “+” ulazu, makar samo malo viši od 0 V, 

operaciono pojačalo tu će razliku jako pojačati 

i izlaz će poprimiti najviši mogući pozitivni 

napon. Koliki je taj napon ovisi o naponu napajanja 

i upotrijebljenom operacionom pojačalu: 

obično će biti 1-2 V niži od pozitivnog napona 

napajanja. 

Kada je napon na “+” ulazu makar samo 

malo niži od 0 V, operaciono pojačalo tu će 

razliku jako pojačati i izlaz će poprimiti najniži 

mogući negativni napon. Ovisno o naponu 

napajanja i upotrijebljenom operacionom pojačalu, 

taj će napon obično biti 1-2 V viši od negativnog 

napona napajanja. 

Zaključujemo: Zbog velikog pojačanja operacionog 

pojačala, njegov će izlaz poprimiti 

jedan od dva moguća granična nivoa već kod 

ulaznih napona od samo nekoliko mV. Daljim 

rastom ulaznog napona izlaz više neće moći 

rasti pa stoga izlazni napon ne ovisi o veličini 

ulaznog napona, već samo o njegovom predznaku. 

Ako je ulazni napon upravo 0 V, izlazni bi 

u idealnom slučaju također trebao biti 0 V. 

Isto vrijedi i kada na ulazni priključak ništa nije 

spojeno jer tada otpornik R osigurava ulazni 

napon od 0 V. U praksi, međutim, vrijednost 

izlaznog napona ne možemo predvidjeti ako 

se ulazni napon nalazi unutar raspona od nekoliko 

mV oko 0 V; on će ovisiti o parametru 

Slika 23. Stabilniji sklop za određivanje predznaka 

9

“greška ulaznog napona” i nekim drugim okolnostima. 

Može se dogoditi i da izlazni napon 

nekontrolirano mijenja stanje ako se ulazni 

napon jako približi 0 V. 

Nešto je složeniji, ali zato puno stabilniji u 

području oko 0 V, sklop prema slici 23. Odmah 

je prikazan u obliku koji možete realizirati na 

eksperimentalnoj pločici. Otpornik R osigurava 

da “-” ulaz OP1 ne ostane “u zraku” prilikom 

promjene ulaznog napona i nema nikakav 

drugi utjecaj na rad sklopa. 

I ovdje prvo operaciono pojačalo OP1 radi 

kao komparator. Od prethodnog se sklopa 

razlikuje po tome što se ulazni napon sada 

dovodi na “-” ulaz operacionog pojačala. 

Također, “+” ulaz nije spojen na 0 V, nego na 

naponsko djelilo koje čine otpornici R1 i R2. 

Ovim se djelilom dio izlaznog napona operacionog 

pojačala OP1 vraća na njegov “+” ulaz. 

Primijetite kako je otpor otpornika R2 1000 

puta veći od otpora R1 pa će pad napona na 

otporniku R1, a time i prednapon “+” ulaza, 

biti: 

• oko +10 mV, kada izlaz poprimi najviši 

mogući pozitivni napon (oko 10 V) ili 

• oko -10 mV, kada izlaz poprimi najniži 

mogući negativni napon (oko -10 V) 

Time su definirana dva naponska praga, 

-10 mV i +10 mV. Kada ulazni napon prijeđe 

pozitivni prag od +10 mV, izlaz operacionog 

pojačala poprimit će najniži mogući napon i 

napon praga će se isti tren sniziti na -10 mV. 

Dalji porast ulaznog napona neće uzrokovati 

nikakve promjene. Kako bi se izlazno stanje 

promijenilo, ulazni napon se mora sniziti ispod 

-10 mV. Dakle, uveli smo “sigurnu zonu” u 

rasponu od -10 mV do +10 mV, a unutar koje 

se zadržava prije postavljeno izlazno stanje. 

Sklop neće ispravno prepoznati predznak ulaznog 

napona unutar toga raspona, nego će 

zadržati prije postavljeno stanje. 

Iz opisa je vidljivo kako je izlazni napon 

prvog operacionog pojačala obrnutog predznaka 

od ulaznog napona. Ovo ispravlja drugo 

operaciono pojačalo, OP2, koje množi izlazni 

napon prvog pojačala s -1. Stoga će predznak 

napona na izlaznom priključku Uizl biti ispravan. 

Rezultati mjerenja na sklopu, prema slici 23, 

prikazani su u Tablici 8. Mjerni rezultati također 

pokazuju kako pri ulaznom naponu od 0 V 

izlazni napon može biti i pozitivan i negativan, 

ovisno o prijašnjem stanju sklopa. 

Tablica 8. Rezultati mjerenja prema slici 23. 

U1 [V] 

-3,00 -1,00 -0,50 0,00 0,50 1,00 3,00 

Uiz [V] -11 -11 -11 -11/+11 11 11 11 

predznak - - - -/+ + + + 

Apsolutna vrijednost 

Apsolutna vrijednost u matematici “briše” 

negativni predznak nekog izraza pa će, npr., 

apsolutne vrijednosti brojeva +5 i -5 biti jednake, 

5. To pišemo ovako: 

Primijenimo li ovo na elektroniku, sklop 

koji “računa” apsolutnu vrijednost ulaznog 

napona: neće ga mijenjati, ako je pozitivan, 

odnosnopomnožit će ga s -1, ako je negativan 

Ovo je vrlo slično punovalnom ispravljanju 

izmjenične struje pomoću Gretz-ovog spoja, 

koji “okreće” negativne poluperiode kako 

bismo dobili istosmjernu struju (slika 24). Tom 

prilikom na diodama Gretz-ovog spoja nastaje 

pad napona s kojim konstruktori ispravljača 

računaju, ali bi u mjernom uređaju uzrokovali 

preveliku grešku. Želimo li dobiti punovalno 

ispravljanje bez gubitaka, trebat će nam sklop 

poput onoga sa slike 25. 

Sagradimo takav sklop na eksperimentalnoj 

pločici! Odgovarajuću ćemo vrijednost za R4 

dobiti ako paralelno spojimo dva otpornika 

otpora 100 kOhma. Obavimo li mjerenja s različitim 

ulaznim naponima, dobit ćemo vrijednosti 

slične onima u Tablici 9. Mjerenja pokazuju 

kako sklop vrlo precizno određuje apsolutnu 

vrijednost ulaznog napona. 

Tablica 9. Rezultati mjerenja prema slici 25. 

U1 [V] 

-3,00 -2,00 -1,00 0,00 1,00 2,00 3,00 

Uiz [V] 2,99 1,99 1,00 0,00 1,00 2,00 3,00 

10

Slika 24. Punovalno ispravljanje izmjenične struje 

Slika 25. Sklop za određivanje apsolutne vrijednosti 

Kako sklop radi 

Pomoću shema na slici 26 pojasnit ćemo 

kako radi sklop za određivanje apsolutne vrijednosti. 

Gornja shema odgovara situaciji kada 

je ulazni napon pozitivan. U tom će slučaju 

izlazni napon OP1 biti negativan pa će dioda 

D1 (sa slike 25) biti inverzno polarizirana; kroz 

nju ne teče struja i zbog toga smo je na slici 

26 mogli izostaviti. Istovremeno, dioda D2 će 

voditi struju, a pad napona, koji na njoj nastaje, 

kompenzira OP1 svojim velikim pojačanjem. 

Zbog toga smo na slici 26 gore D2 mogli zanemariti 

i spojnu točku otpornika R2 i R4 direktno 

povezati na izlaz OP1. 

U spoju koji je tako nastao, OP1 množi ulazni 

napon s -1 pa je njegov izlazni napon Uiz1 = -U1. 

OP2 radi kao sklop za zbrajanje, sličan onome 

koji smo analizirali na slici 11. Jedan je njegov 

ulazni napon U1, drugi Uiz1. Kako je R4 upola 

manjeg otpora od R5, OP2 će Uiz1 prije zbrajanja 

još pomnožiti s 2. Tako će izlazni napon biti: 

Zaključujemo: ako je ulazni napon U1>0, izlazni 

će biti jednak ulaznom. 

Ponovno pogledajmo shemu na slici 25. 

Kada je ulazni napon Uul

Slika 26. Analiza sklopa za određivanje apsolutne vrijednosti 


(Nacrt u prilogu) 

Zaključujemo: ako 

je ulazni napon U1


Poz. Naziv Kom. Materijal Veličina (milimetri) 

A Nosač 1 bakreni lim 200×60 (razvijeno) 

B Spona – hvatač voska 1 bakreni lim 80×80 (razvijeno) 

C Zakovica 4 bakar ø3×6 

(D) Trn 1 crtaći čavlić 

Od materijala trebate nabaviti bakreni lim, 

zakovice, crtaći čavlić te tinol za lemljenje. Od 

alata je potreban crtaći pribor: metalni kutnik 

i ravnalo, šestar za crtanje po kovinama, točkalo, 

čekić, pilica, ručne ili stolne škare za lim, 

turpije, svrdlo, bušilica, kliješta za zakovice, 

brusni papir, lemilica, radne podloge, škripac 

te priprema za savijanje površina pod pravim 

kutom … Sve dok ne upoznate siguran način 

rada s limom i ako ste početnik, u radu savjetujemo 

uporabu zaštitnih rukavica. 

Proučite crtež, snimke i sastavnicu. 

Za veći broj inačica priredite narezane vrpce 

lima što će olakšati rad. Provjerite stanje alata, 

ploču. Udarac čekićem po 

točkalu mora biti odmjeren 

da se ne deformira površina 

što je bitno kod manjih promjera 

provrta. 

Na vanjsku mjeru nosač 

(A) i sponu (B) izrežite 

stolnim ili ručnim škarama. 

Zaobljenja na krajevima 

izrežite stolnim škarama s kotačićem koje su 

za takve namjene. Istina, takvih škara u našim 

radionicama nema pa se poslužite ručnim škarama. 

Rez odmah obrusite da se ne porežete 

na oštre bridove. Za brušenje rabite turpije i 

brusni papir. Poseban uspjeh u brušenju postiže 

se nalijepljenim brusnim papirom na drvene 

letvice željenog oblika. 

Provrte izbušite svrdlom promjera 3 milimetra. 

Rabite bušilice: ručne, ručne električne, 

stolne, već prema mogućnosti. Za podlogu 

podmetnite istrošeni komad drvene daščice. 

Manje komade materijala za vrijeme bušenja 

pridržavajte kliještama ili ih postavite u škripac. 

Ocrtavanje oblika svijećnjaka 

Rezanje stolnim škarama na vanjske 

mjere 

Brušenje dijelova. U škripac postavite 

zaštite 

bušilice i lemilice jer za rad moraju biti ispravni. 

Kod električnih uređaja postoji opasnost od 

strujnog udara pa i o tome vodite brigu. 

Izradu započnite crtanjem oblika na materijal. 

Pazite na iskoristivost površina lima. Za 

crtanje po metalnim površinama rabi se prikladan 

crtaći pribor, a za označavanje služi oštra 

crtaća metalna igla. Na mjestima provrta, a 

neki majstori to rade i na mjestima savijanja, 

zbog točnosti stavljajte oznake točkalom. 

Dobro označeno središte provrta sprječava 

«bježanje» svrdla pri početnom reznom zahvatu. 

Za radnu podlogu rabite ravnu čeličnu 

Naime, pri bušenju postoji opasnost zaglavljivanja 

svrdla u materijal, a time i nenadano 

naglo zakretanje, što može prouzročiti ozljedu 

ruke. Prilagodite brzinu vrtnje. Izbušite provrte 

na nosaču. 

Pri obradi lima iz obojenih kovina dobro će 

poslužiti rezbarska pilica koja je namijenjena 

za te zahvate. Stoga je nabavite u željeznariji. 

Kod naših će zahvata poslužiti za oblikovanje 

spone – hvatača voska ili parafina (B). Za ulaz 

pilice, pri rezanju otvora svijeće, načinite provrt. 

Središte otočkajte kao za svako bušenje. 

Na vanjske je mjere spona izrezana škarama. 

13

«Prenošenje» središta provrta na sponu 

Završno brušenje dijelova izvedite tako da 

ih učvrstite u škripac. Kako čeljusti škripca ne 

bi oštetile površine, načinite umetke u obliku 

slova L. Izradite ih iz bakrenog ili aluminijskog 

lima, odnosno moguće je rabiti odgovarajući 

L profil. Pri brušenju se javljaju bočne sile koje 

mogu saviti lim ili stvoriti «pjevanje». Stoga 

materijal mora viriti iz čeljusti škripca tek toliko 

da izvedete brušenje na traženu veličinu. 

Obradite sve oštre bridove. 

Savijanje dijelova izvedite učvršćenjem u 

škripac. Opet rabite umetke. Za veći broj inačica 

načinite drvenu pripremu koja se stavlja u 

škripac. Pri savijanju rabite daščicu. Pazite na 

okomitost i točnost… 

Lemljenje crtaćeg čavlića na dno 

nosača 

Spajanje «pop» zakovicama s trnom 

Umetnite sponu u nosač pa «prenesite» 

mjesta provrta. Otočkajte ih na sponi. Rabite 

odgovarajući drveni podmetač ili umetak. 

Izbušite provrte. 

Crtaći čavlić, «rajsnedl», zalemite na dno 

nosača. Poslužit će kao oslonac za svijeću. 

Dijelove spojite «pop» zakovicama s trnom. 

Odaberite pravilnu vodilicu prema promjeru 

zakovice – trna. Otpali trn zbrinite da se kasnije 

netko ne ozlijedi. 

Površine završno obrusite finom gradacijom 

brusnog papira, a pokoju ogrebotinu ispolirajte 

odgovarajućom pastom za te namjene. 

Želimo vam ugodne trenutke slavlja uz svjetlost 

svijeće u vašem svijećnjaku.(o) 

PRIPREMA ZA SAVIJANJE 

Pri izradi većeg broja inačica načinite pripremu za savijanje dijelova. Ona će ubrzati rad. Naša konstrukcija izrađena je iz tvrdog 

drveta te prilagođena veličinama dijelova svijećnjaka. Umeće se u škripac. Proučite crtež iz kojeg uočavate dva L oblika 

međusobno povezana drvenim zaticima za vođenje, što povećava točnost pri radu i međusobnu povezanost radnih površina. 

Za savijanje rabite drvenu daščicu. 

14

PRAKTIČNO POMAGALO 

LED ispitivalo 

Razradite svoje konstrukcije. Ovo je još jedan prijedlog 

za dvije svijeće. 

Dušan Markič 

Univerzalni je mjerni instrument A-V-Ω metar 

neophodni instrument svakog samograditelja 

prilikom elektro radova. Kod jednostavnijih 

provjera, omsko mjerno područje može zamijeniti 

jednostavni indikatorski uređaj kojim se 

brže rukuje nego instrumentom. LED ispitivalo, 

kako smo nazvali ovu spravicu, spretni će 

samograditelj izraditi za nekoliko sati. 

LED ispitivalom mogu se provjeravati vodovi 

električnih instalacija, razna električna trošila 

(kućanski aparati, alati), priključni kabeli električnih 

aparata, zaštita od previsokog napona 

dodira na trošilima, ispravnost sklopki i prekidača 

te neki elektronički elementi kao što su 

diode, otpornici te svitci releja i namoti malih 

transformatora. 

Kako radi 

LED ispitivalo sastavljeno je od minimalnog 

broja dijelova. Tu je pogonska baterija B, svjetleća 

dioda LED i zaštitni otpornik R. Sklopka 

S, koja služi za premoštenje otpornika R, aktivira 

se kod ispitivanja većih vanjskih otpora. 

Pozitivni kraj uređaja završava ispitnim šiljkom 

K1, a negativni pomičnim vodom K2. 

Osnovni je princip rada ispitivala zatvaranje 

strujnog kruga između K1 i K2 što uzrokuje 

svijetljenje diode. To se događa ako kratko 

spojimo K1 i K2. Za provjeru neprekinutosti 

nekog vodiča na njegove se krajeve priključuje 

ispitivalo pa, ako je ispitivani vodič ispravan, 

zatvara se strujni krug te kroz svjetleću diodu 

poteče struja (reda 15 – 20 mA) i ona zasvijetli. 

Ukoliko je ispitivani vodič u prekidu, LED ostaje 

„tamni“. 

Ovaj se jednostavni princip može primijeniti 

kod različitih ispitivanja u praksi. 

Navedeno ispitivalo konstruirano je za 

beznaponska ispitivanja, tj. elementi koji se 

ispituju ne smiju biti pod naponom. To se 

15

Slika 1. Shematski prikaz tri inačice ispitivala sa svjetlećom diodom. U položaju „R“ uključen je zaštitni otpornik, dok je u 

položaju „R=0“ zaštitni otpornik premošten 

posebno odnosi na vodove električne instalacije 

220 V-50 Hz i trošila koja se iz nje napajaju. 

Izrada ispitivala 

Zbog malo dijelova ispitivalo je malih dimenzija, 

praktički „džepnog formata“. Predložene 

su tri inačice izvedbe u tri različita kućišta s 

pogonskim baterijama 2 x 1,5 V i 9 V. 

Inačica A 

Za pogon uređaja koristi se baterija napona 

9 V: 6 F 22 (obična) ili 6 LR 61 (alkalna) jer 

je potrošnja LED-a cca 40 mW. Za navedeno 

napajanje LED-a vrijednost otpora zaštitnog 

otpornika treba iznositi između 330 i 680 oma. 

Dijelovi se postavljaju u prikladno plastično 

kućište veličine 9 x 3,5 x 2 cm na čijem vrhu se 

nalazi metalni ispitni šiljak, npr. mjedeni svornik 

(promjera 3-4 mm) iz starog utikača. Tu je 

i LED (promjera 7 mm) crvene boje. Na bočnoj 

je strani kućišta smještena mini kip preklopka 

koja služi za premoštenje zaštitnog otpornika 

kod ispitivanja većih vanjskih otpora. 

Iz donje strane kućišta izlazi ispitni vod duljine 

oko 1 metar. To je savitljivi vod s plastičnom 

16 

izolacijom i presjekom vodiča 1 mm². Na kraju 

voda postavlja se mali utikač (banana utikač) 

na koji se može postaviti i krokodil-štipaljka. 

Za ispitivanje dužih vodova može se izraditi 

mali priključak, pomoću kojeg se produžuje 

ispitni vod LED ispitivala. Priključak za produženje 

izradi se na način da se dva utična 

gnijezda (buksne) međusobno spoje kratkom 

bakrenom žicom te se cijeli spoj potom uvuče 

u plastični bužir ili postavi u sklopljivu ovalnu 

kutijicu (kinder jaje). Produžni se vod izvede 

od istog vodiča kao i ispitni, zadovoljavajuće 

duljine, a na krajevima se postavljaju banana 

utikači. 

Inačica B 

Ispitivalo je smješteno u valjkastu plastičnu 

kutiju od istrošenog mirisa u kamenu veličine 

ø3,5 x 10 cm s LED-om promjera 4 mm i 

napajanjem iz baterije 9 V kao u prethodnoj 

inačici. Umjesto kip preklopke za premoštenje 

zaštitnog otpornika, ovdje su na donjoj strani 

kućišta postavljena dva utična gnijezda za ispit-

Slika 2. Praktična izvedba LED ispitivala: 1.-izvedba inačice A u minijaturnom kućištu, 2.–inačica B u valjkastom kućištu, napajanje 

iz baterije 9 V i s utičnim gnijezdima umjesto preklopke za premoštenje zaštitnog otpornika, 3.–inačica C u starom kućištu 

daljinskog upravljača, napajanje iz dvije AA baterije 2 x 1,5 V, 4.–priključak za produženje ispitnog voda K2 (opis u tekstu) 

ni vod koji je na oba kraja snabdjeven banana 

utikačima. 

Priključak R služi za uobičajeno ispitivanje 

kada je uključen zaštitni otpornik. Kod ispitivanja 

većih vanjskih otpora ispitni vod se premješta 

u priključak R=0, kojim se premošćuje 

zaštitni otpornik diode. 

Inačica C 

Iskorišteno je staro kućište daljinskog upravljača 

CD playera veličine 15 × 4,5 × 2 cm u kojem 

se nalazi ležište za dvije AA baterije napona 

1,5 V. Za pogonski napon 3 V zaštitni otpornik 

treba biti vrijednosti otpora 120 do 200 Ω. 

Za struju od 20 mA zadovoljavao bi otpornik 

otpora 150 Ω. Za dobivanje približne vrijednosti 

navedenog otpora paralelno smo spojili otpornike 

od 200 Ω i 1 kΩ što je rezultiralo otporom 

od 167 Ω. Navedenu vrijednost dobili smo iz 

jednadžbe otpornosti dva paralelno spojena 

otpornika R₁ i R₂ : 

R= 

R₁×R₂ 

R₁+R₂ 

Sve ostalo je identično s inačicom A. 

Nekoliko primjera upotrebe 

Ispitivanje produžnog kabela: Produžni je 

kabel, koji se često upotrebljava za priključak 

različitih trošila, ali i prenosnih alata, podložan 

oštećenjima. Obično dolazi do oštećenja 

izolacije što je vidljivo. Mogući su i „nevidljivi“ 

kvarovi kao što je prekid vodiča, kratki spoj 

između žila unutar kabela ili slabi spojevi na 

priključcima utikača ili priključnice. 

Neprekinutost vodiča ispituje se tako da se 

LED spoji na jedan kontakt priključnice i svornik 

utikača. Na isti se način ispituje i drugi vod 

kabela. Kod neprekinutih vodova LED svijetli. 

Također treba provjeriti i neprekinutost 

zaštitnog vodiča. U slučaju njegovog prekida, 

trošilo priključeno preko kabela normalno 

će raditi, ali neće biti zaštite od previsokog 

napona dodira (opasnost od strujnog udara!). 

Zaštitni vodič provjerava se tako da se ispitivalo 

priključi na zaštitne kontakte priključnice 

17

Slika 3. Primjer provjere neprekinutosti zaštitnog vodiča u 

produžnom kabelu: LED svijetli–zaštitni vodič je ispravan 

i utikača. Kod neprekinutog zaštitnog vodiča 

LED će zasvijetliti. 

U slučaju kratkog spoja unutar produžnog 

kabela će doći do „izbacivanja“ osigurača 

kada se on priključi na električnu instalaciju. 

Ispitivanje se provodi kada produžni kabel 

nije priključen na mrežu 220 V. LED se spoji na 

svornike utikača te kod ispravnog kabela mora 

ostati „tamni“. I u kombinacijama između jednog 

i drugog svornika i zaštitnog kontakta LED 

ne smije svijetliti. Ukoliko svijetli znači da je 

došlo do kratkog spoja između žila ili kontakata 

u priključnici odnosno utikaču. 

Ako prilikom ispitivanja LED svijetli s pola 

sjaja, znači da je na nekom od kontakata u priključnici 

ili utikaču došlo do oksidacije i pojave 

većeg prelaznog otpora. 

Slika 4. Primjer provjere ispravnosti cijevnog grijača za 

pećnicu električnog štednjaka: LED svijetli–spirala grijača 

je neprekinuta (zbog malog vanjskog otpora preklopka 

ispitivala u položaju „R“) 

Provjera funkcionalnosti zaštitnog vodiča: 

Ispravni spoj zaštitnog vodiča u priključnom 

kabelu trošila vrlo je bitan kod trošila, aparata 

i alata s metalnim kućištem. Ispitivalo se spaja 

između zaštitnog kontakta utikača i metalnog 

kućišta trošila. Ako je zaštitni vodič ispravno 

spojen, LED će zasvijetliti. 

Ispitivanje dioda: Dioda je poluvodički element, 

a mogli bismo je usporediti s otpornikom 

čija vrijednost otpora ovisi o smjeru 

protjecanja struje. 

Ako se ispitivalo priključi na diodu tako da se 

šiljak (+) spoji na anodu, kod ispravne će diode 

LED zasvijetliti. Promijeni li se polaritet diode 

tako da se ispitni šiljak spoji na katodu, LED će 

ostati „tamni“. 

Slika 5. Ispitivanje proboja grijača na masu: LED ne svijetli–u 

hladnom stanju nema proboja 

U prvom je slučaju provjeren propusni smjer 

diode koji ima mali otpor pa reagira svjetleća 

dioda, dok je u drugom slučaju otpor velik 

(nepropusni smjer) pa LED ne svijetli. 

Ako u oba položaja LED svijetli, znači da je 

dioda probijena, a ako ne svijetli, nastao je 

prekid između slojeva diode. 

Provjera namota: Različiti svitci releja, elektromagneta 

te namotaji manjih transformatora 

također se mogu provjeriti obzirom na 

neprekinutost. Ukoliko LED ne zasvijetli, to još 

ne znači da je namot u prekidu. Kroz namot 

s većim otporom neće poteći dovoljno jaka 

struja da pobudi svjetleću diodu pa se u tom 

slučaju preklopka S iz položaja „R“ prebacuje 

u položaj „R=0“. U tom je položaju premošten 

18

zaštitni otpornik R čime je omogućeno reagiranje 

svjetleće diode. 

Ispitivanje grijača: Električni grijači, kakvi se 

nalaze u raznim kućanskim aparatima, imaju 

u hladnom stanju tj. kada nisu priključeni na 

napon, relativno mali otpor tako da se ispitivalom 

može provjeriti neprekinutost grijaće žice, 

odnosno eventualni proboj na masu. To su 

najčešće tzv. cijevni grijači kod kojih je grijaća 

žica smještena u cijevi. Takvi se grijači nalaze u 

električnom štednjaku, bojleru, perilici, suđerici, 

električnom radijatoru... 

Cijevni se grijač može ispitati u samom trošilu 

bez vađenja. Potrebno je samo s njegovih 

kontakata skinuti priključne vodiče. Prethodno 

trošilo treba isključiti s napona. Spajanjem 

LED-a na priključke grijača provjerava se njegova 

ispravnost: kod neprekinute žice dioda 

će svijetliti. Potom se ispitivalo spaja između 

jednog priključka i na kontakt za uzemljenje. 

Kod ispravnog grijača dioda ne smije svijetliti. 

Ispitivanje LED-om proboja na masu, međutim, 

nije dovoljno pouzdano jer se ispituje malim 

naponom. Često grijač „probija“ tek kod radnog 

napona tj. kada je priključen na 220 V. 

Ispitivanje sklopki, releja, termostata: 

Kontakti sklopki, termostata, pa čak i nekih 

releja, zatvoreni su u kućište i vizualno nedostupni. 

LED ispitivalo spaja se na priključke 

i provjerava zatvaranje, odnosno otvaranja 

pojedinih kontakata. 

Na primjer, kod pregibne (kip) sklopke s tri 

priključna kontakta 2-1-3 treba utvrditi obzirom 

na položaj ručice „otvorenost“, odnosno 

„zatvorenost“ kontakta. Izmjeničnim je spajanjem 

ispitivala na kontakte i mijenjanjem položaja 

ručice sklopke utvrđeno da se u jednom 

položaju ručice zatvaraju kontakti 1-2 (otvoreni 

1-3), dok se preklapanjem zatvaraju kontakti 

1-3 (otvoreni 1-2). U položaju ručice kod kojeg 

svijetli LED, kontakt je zatvoren. 

Kod ispitivanja releja preklapanje kontakta 

treba izvesti mehanički (pokretanjem kotve 

svitka) ili strujnim pobuđivanjem releja. 

Moguće je da prilikom ispitivanja LED slabije 

svijetli, najvjerojatnije zbog oksidiranih kontakata 

(veći prelazni otpor), što je čest slučaj kod 

termostata koji rade na vlazi. 

Želimir Šlogar 

MODELI … 

Pogon automobila 

U nekoliko smo navrata objavljivali modele 

starodobnih automobila i predlagali pogon 

elektromotorom koje je valjalo samostalno riješiti. 

Kako bismo olakšali rad, donosimo ilustracije 

koje nude moguće rješenje. Elektromotor 

se postavlja na prikladno oblikovan nosač. 

Bočno se prigrade metalne kukice ili vijčane 

otvorene očice za koje se prikvače elastika ili 

gumica. Moguće ih je izrezati iz islužene zračnice 

bicikla. 

Remenski prijenos riješen je pomoću elastike 

i remenica. Prijenos se najčešće određuje 

iskustveno prema brzini vrtnje elektromotoraponekad 

i preko 10 000 min -1 i uređaja kojeg 

pokreće. Inače, prema odlikama elektromotora 

moguće je izračunati ostale veličine i 

prijenosni omjer (na vratilima i remenicama) 

te pravocrtno kretanje modela obzirom na 

promjer i opseg kotača. 

Starodobni modeli prikladni su za prigradnju električnog 

pogona radi prostora smještaja elektromotora i elemenata 

prijenosa te baterija. Na početku rada valja predvidjeti 

sve zahvate te obraditi brzinu vrtnje elektromotora i prijenos 

gibanja obzirom na put kotača. Ovo je primjer gdje 

se kružno gibanje pretvara u pravocrtno kretanje vozila. 

Obratite pažnju na snagu motora i veličinu baterija kojim 

se napaja. 

19

Dijelovi prijenosa mogu se odrediti iskustveno ili izračunati 

po općem obrascu za obodnu brzinu i prijenosni 

omjer. Prikaz rješenja s remenicama koje su tokarene. 

Kao stroj je poslužila električna bušilica postavljena u 

stolno držalo. Za stezanje materijala rabi se stezna glava 

bušilice…Ležajevi su ispiljeni iz šperploče, a za vratilo je 

uzeta okrugla letvica. Ona kod manjih promjera može 

zamijeniti (posebnu) remenicu. I tada valja postaviti 

graničnu okruglu pločicu da se remen ne «šeta» tijekom 

prijenosa. Ležajeve podmažite sapunom. Vidljiv je smještaj 

elektromotora i pričvršćenje elastikom te prigrađeni 

električni prekidač. 

Skica prijenosa: 

Na vratilo elektromotora postavljena je mala 

remenica. Prigrađeno je još jedno vratilo (koje 

se umeće u «otvorene« ležajeve zalijepljene 

na stranice modela) s dvije remenice. Veća 

remenica pogoni se remenom koji povezuje 

remenicu elektromotora. S manje se remenice 

pogon prenosi na remenicu vratila kotača koja 

je smještena u prorezu podvozja. Vratilo kotača 

postavljeno je u svoje ležajeve, a koji nisu 

vidljivi na snimcima. 

Remenica koja daje pogonsku snagu naziva 

se pogonska, a ona koja je prima pogonjena. 

Na svim mjestima remana obodne brzine 

moraju biti stalne. 

Baterije su postavljene u prednji motorni 

dio, a spremnik goriva poslužio je za smještaj 

prekidača. Žice instalacije prikrijte i vodite 

ispod sjedala. Razradu ovoga rješenja predvidite 

kod početka rada. Namjerno nismo razradili 

sve detalje izračuna. Malo se potrudite i sami. 

Inače, ovi su modeli zahvalni za natjecanja 

«vožnje na cilj».(o) 

Snimci: Tim 06-07/3 

elektromotor 

pogonjena remenica 

remen 

vratilo 

pogonska remenica vratila 

pogonska remenica 

pogonjena remenica kotača 

put kotača 

kotač 

20

Formula “Mišolovka” 

MODELI … 

Formula «mišolovka» dužine je približno 280, širine 160 i 

promjer kotača 6o mm. Materijal je priručan. Dijelovi su 

lijepljeni te po potrebi osigurani vijcima. 

Dijelovi formule «mišolovka» 

Provjera promjera osovine 

Crtanje položaja spona 

Sušenje ljepila–rabite stege 

Ugradnja mišolovke Podmazivanje sapunom I ležajeve podmažite 

U današnje vrijeme, kada se pogoni automobila 

istražuju više i brže nego ikada, načinite 

svoju neobičnu inačicu pokretanu mišolovkom. 

Naime, opruga «vraške» sprave dat će energiju 

za pokretanje ovog neobičnog automobilskog 

modela s kojima možete održati natjecanje. 

Zategnuta je opruga povezana vezicom koja je 

omotana oko osovine. Kada se opruga pažljivo 

otpusti, njena energija prenijet će se na kotače 

te pokrenuti model. Izbrojite namotaje te izračunajte 

opseg kotača…i saznali ste tehničke 

performanse formule. 

Materijal su letvice izrađene iz smrekovine, 

a kotači i osovine su bukovi. Priručni će materijal 

u svakoj radionici dobro poslužiti za razradu 

ovog autića čije veličine donosimo u sastavnici. 

Jednostavnost dijelova i način sastavljanja prikazani 

su ilustracijama. 

21

Formula «Mišolovka» 

Poz. Naziv Materijal Mjere (milimetri) Komada 

1 kotač bukovina ø60×10 4 

2 uzdužna letvica (ležajevi) smrekovina 20×5×240 2 

3 osovina bukovina ø6×160 2 

4 spona – poprečna letvica smrekovina 40×5×160 2 

… mišolovka – veličina (broj) po želji, vezica, boja, lak…ljepilo (vijci) … 

Pogonski stroj–«vraška» sprava–mišolovka 

Namotajte vezicu i start 

Od alata treba imati samo rezbarsku pilicu i 

prikladnu bušilicu sa svrdlom prema promjeru 

osovine–malo veće… 

Prvo u željezariji nabavite željeni broj–veličinu 

mišolovke. Pazite na prste! Ona će biti 

osnovna postavka za daljnju izradu konstrukcije 

prema vašoj mogućnosti. Kotače izrežite 

krunskom pilom. Moguće je rabiti one od igračaka 

ili dorađene poklopce prikladne ambalaže. 

Provrte–ležajeve na uzdužnim letvicama 

bušite u paru i tako ih dalje prigradite. Prema 

mogućnosti, letvice i osovinu režite u «ladici» 

da rez bude okomit. Prije lijepljenja zacrtajte 

mjesta postave. Sastav kotača i osovine mora 

biti čvrst i bez ljepila. Dijelovi su međusobno 

zalijepljeni, no možete ih ojačati prikladnim 

vijcima. Čvrsto povežite i zalijepite vezicu s 

osovinom. 

Cijeli sklop izvedite što laganije i to tako 

da kotači s obzirom na podlogu ne proklizuju… 

Sapunom podmažite ležajeve i osovine. 

Konstrukciju po želji obojite. U željenom smjeru 

«navijte» kotače. 

Ništa nije tako jednostavno kao što se na 

prvi pogled 

čini-stoga i s 

ovim vozilom 

morate prirediti 

pokusne 

vožnje i doradu 

prije natjecanja…odredite 

pravila. 

(o) – Tim 

6 – 04/05; 

Opitec 

Inačica u malo drugačijoj izvedbi. Prigrađena su tri kotača različite veličine. Pogonski ima promjer 250 mm te dodan bubanj 

za namatanje vezice koja je povezana polužno s mišolovkom. Time se postiže duži put (13 m). 

22

Klizači: Patka, Ždral i Vrabac 

(Nacrt u prilogu) 

ZRAKOPLOVNO MODELARSTVO 

Obrada: Miljenko Ožura, prof. 

Početnička nestrpljivost u izradi modela te 

iščekivanje prvoga leta ostali su izazov da se 

započne s izradom pristupačnih klizača–jednostavnih 

zrakoplova. U tili čas konstrukcije omogućuju 

preinake i dorade bez većih poteškoća. A 

izrada je pogodna u školskim i skromnim kućnim 

uvjetima. Od odluke pa do prvoga lete ne treba 

više od dva sata. Letne osobine naših modela 

u prilogu, koje smo nazvali PATKA, ŽDRAL i 

VRABAC, iznimne su iako se radi o vrlo jednostavnim 

izvedbama. Moguće je postići letove duže 

od dvije minute. Dakako, uz pravilan rad i ugađanje–reglažu 

prije natjecateljskih letova. Modeli 

se startaju iz ruke ili pomoću pračke ( poteznog 

užeta: špage, ribarskog ili knjigoveškog konca). 

Materijal su furniri različite debljine, balzine 

daščice ili tanja šperploča. Zna se rabiti i karton, 

ambalažni i u prikladnim pločama stiropor ili plastične 

folije pa i letvice odgovarajućeg presjeka 

za trup… Ljepilo valja odabrati prema materijalu. 

Za bojanje i zaštitu uzima se bezbojni nitro lak 

U našim izvedbama rabljena je balzova daščica 

ili šperploča debljine 5 mm te furniri balze i lipe 

debljine 2 i 3 mm. Lipov furnir nešto je teži pa 

uzmite tanji list. Od alata valja raspolagati rezbarskim 

lukom i pilicama, rezbarskom klupčicom, 

skalpelom i različitim vrstama brusnih papira. Na 

stol postavite radnu podlogu od lesonita, šperploče 

ili debljeg kartona (od kutije registratora 

dokumenata). Pri radu će dobro doći pribadače, 

elastike i kvačice–štipaljke za rublje… 

Proučite crteže koji su nacrtani umanjeno, u 

mjerilu 1:2 (dvostruko manje od stvarnog modela). 

Odlučite se za željenu inačicu! Zaista su jednostavni 

pa i pomalo neobični. 

Uz naše upute i savjete iskusnijih modelara 

izrada će biti pravo zadovoljstvo. Ukoliko kanite 

izraditi više komada ovih zanimljivih klizača, 

iz tvrđeg crtaćeg papira načinite odgovarajuće 

šablone, uzorke ili mustre trupa, profila krila te 

drugih dijelova. 

Raspitajte se za centre i modelarske radionice 

koje u vašem mjestu djeluju pri Hrvatskoj zajednici 

tehničke kulture. Rado će vas prihvatiti kao 

novoga člana… 

PATKA 

Predstavljen je neobičan izgled jer ima «obrnut» 

raspored krila i horizontalnog stabilizatora. 

Naziv za takve modele već je zaboravljen! Slažete 

se da ima izgled kao i neki prvi, povijesni pionirski 

zrakoplovi. Dakle, obrnuto od drugih inačica. 

Ipak, ovaj klizač lijepo leti. Uočavate nagibne 

kutove. Horizontalni stabilizator ima nagib prema 

Patka je model neobično smještenih krila i stabilizatora. 

Dužine je 425 te raspona krila 500 mm. Startanje je izvedivo 

iz ruke, pračke i užeta 

23

gore, a krilo nagib prema dolje. Krilo je iz jednog 

dijela s prigrađenim okomitim uškama. 

Izradu započnite crtanjem trupa na dobro 

izbrušenu daščicu. Rabite olovku i crtaći pribor. 

Označite središte provrta (vijka) za pričvršćenje ili 

umetanje balasta. Prvo načinite taj provrt odgovarajućeg 

promjera da se furnir ili daščica kasnije 

ne raskoli (ABC tehnike broj 526–10/2008/09.). 

Poslužite se odgovarajućim svrdlom ili pilicom 

oblikujte željeni otvor. Za ulaz pilice prije piljenja 

načinite što manji provrt svrdlom. Ili modelarskom 

bušilicom i plosnatim svrdlom. Dorada je 

igličastim turpijama. Izrežite vanjske oblike krila, 

stabilizatora i uški. Krilo i stabilizator na poprečni 

profil oblikujte brušenjem brusnim papirima. 

Poslužite se prikladnim daščicama na koje zalijepite 

brusne papire različitih gradacija. Za lakše 

oblikovanje i nadzor poprečnoga oblika–profila 

izradite mustre, šablone ili uzorke. Iz čelične 

ili bakrene žice izradite i prigradite kukicu za 

koju će se zakvačiti elestika, odnosno uže, tanka 

špaga, ribarski ili knjigoveški konac duljine 15 do 

20 m-prilikom te vrste starta i podizanja modela. 

Zalijepite dijelove na predviđena mjesta. 

Težište se nalazi 120 mm ispred krila. Kako bi se 

to postiglo potrebno je u otvor na nosu umetnuti 

komadić olova koji se učvrsti prikladnim vijkom ili 

zalijepi. Provjerite jeste li pravilno odredili težište 

i to tako da model lagano, s dva prsta, primite na 

tom mjestu da ostane u horizontalnom položaju 

ili ga oslonite na tupi predmet. No, težište se 

mora prije natjecateljskog leta odrediti i dodatno 

ugoditi. Baš kao i savijenost-vitoperenost krila i 

stabilizatora. I to startanjem iz ruke! Dobro ugođen 

model startajte pomoću pračke ili poteznog 

užeta kako je spomenuto. Ali, tada morate imati 

i pomoćnika. 

ŽDRAL 

Izgled uobičajenog klizača na koji smo navikli. 

Nešto vitkijeg trupa oblikovanog za start iz ruke i 

Ždral ima neobično vitak trup izrađen iz šperploče debljine 

5 mm, dužine 485 i raspona krila 380 mm. Krila su u 

V lomu 

pračkom. Trup je oblikovan iz šperploče. Izrezane 

dijelove obradite brusnim papirom. Pažljivo oblikujte 

poprečni profil krila i horizontalnog stabilizatora. 

Krilo je izvedeno u V lomu. Stoga je 

potrebna središnja sastavna dorada ili savijanje. 

Napomenimo da se trup može izraditi i u kombinaciji 

s letvicom. Težište odredite sami pomicanjem 

krila kojeg za tu namjenu pričvrstite pribadačama. 

Model treba baciti rukom vodoravno s 

osrednjim zamahom. Ako se propinje, krilo treba 

pomaknuti unazad. A ako pikira–propada, onda 

se pomakne naprijed. Kada se postigne ravnomjerno 

spuštanje–planiranje modela, konačno se 

i trajno zalijepi krilo. Moguće je i kasnije prikladno 

opterećivanje balastom na nosu trupa 

VRABAC 

I, konačno, najmanji model. Oblik trupa i dužina 

imaju poseban omjer. Krilo je savijeno u V 

lomu te umetnuto u prorez na trupu koji je nešto 

duži radi pomicanja prilikom ugađanja-reglaže. 

Horizontalni stabilizator ima urezan utor–prorez 

u trupu. Olovkom na površinu furnira nacrtajte 

oblike. Trup je izrezan iz lipovog furnira debljine 

3 mm, a krila i stabilizatori iz balze 2 mm. Rezanje 

izvedite rezbarskom pilicom ili skalpelom. Rad 

Vrabac je izveden u posebnoj proporciji širina i duljina 

trupa. Krilo je umetnuto u trup te savijeno u V lom. 

Dužina 194 i raspon krila 250 mm 

započnite izradom utora za krilo i stabilizator. Te 

utore načinite dovoljno usko da se teže umetne 

krilo, odnosno stabilizator, i da bez lijepljenja 

stoje na svojim mjestima. Zalijepite okomiti stabilizator. 

Umetnite vodoravni stabilizator te krilo. 

Krilo savijte uz ravnalo da dobijete simetrični V 

lom. Isprobajte let. Ugađanje-reglažu izvedite 

pomicanjem krila u utoru kako je već spomenuto. 

Model dovršite završnim lijepljenjem krila i stabilizatora. 

Vitoperenjem krila i stabilizatora mogući 

su razni «stilovi» leta. 

Za natjecanje i let odaberite livade bez električnih 

i telefonskih vodova i dovoljno daleko od 

prometnica. Posebni se efekti postižu pri laganom 

povjetarcu ili na padini brijega po kojoj se 

može i trčati. 

Pošaljite nam snimke svojih radova .Rado 

ćemo ih objaviti. Materijal za izradu pokušajte 

potražite na www.leo-modeli.hr. 

24

Supravodič u zrakoplovu 

KNOW-HOW 

Oduvijek se graditelji zrakoplova teško nose 

s tehničkim inovacijama. Ne zato što je struka 

neprijateljski raspoložena prema tehnici. 

Baš suprotno! Razlog je što čak i neznatne 

promjene u planovima gradnje utječu sve do 

konstrukcije i najmanjeg vijka. Jedna takva 

preinaka može uslijediti tek poslije nebrojenih 

izračuna i ispitivanja, a i onda treba ići korak 

po korak. Dugotrajni postupci odobravanja od 

strane ustanova nadležnih za zrakoplovstvo 

pridonose tome da inovacije ponekad dobivaju 

ulaz u novogradnju zrakoplova tek poslije cijelog 

desetljeća. 

Posebno za pogonske motore vrijede prepreke 

za značajne promjene. Iako se suvremeni 

motori neprekidno usavršavaju i troše 

sve manje kerozina od njih se, prema tvrdnji 

stručnjaka, više ne mogu očekivati značajnija 

poboljšanja u potrošnji goriva, u emisiji štetnih 

plinova i u gospodarstvenosti, čak ni s najdotjeranijim 

tehničkim vještinama. 

Ali, sada bi se trust mozgova zrakoplovne 

industrije ipak mogao oglasiti na aktualnu 

studiju izvodljivosti istraživačke grupe oko 

Geralda Browna, voditelja odjela “Vibration 

Control and Magnetic Suspension Group” u 

“Glenn Research 

Center” NASA-e. 

Brown i njegovi kolege 

predstavili su 

mogućeg nasljednika 

uobičajenih mlaznih 

pogonskih sustava. 

Motor na bazi visokotemperaturnih 

supravodiča 

(HTS) mogao 

bi u budućnosti uvis 

podizati zrakoplove. 

Nova zamisao u 

zrakoplovstvu omogućena 

je otkrivanjem 

NEOBIČNOG 

učinka kod spojeva 

bakrovih oksida, 

1986. godine. Sada 

se rijetki metali, kao primjerice niobij, više ne 

moraju za supravodljivost hladiti tekućim helijem 

na minus 269 Celzijevih stupnjeva, odnosno 

blizu apsolutne nultočke. Laganiji za primjenu 

tekući bi dušik kod minus 196 Celzijevih 

stupnjeva bio dovoljan kod novog razreda 

materijala za proizvodnju željenog strujnog 

vodiča bez električnog otpora i gubitaka. Još 

je do prije nekoliko godina obrada krhkih keramičkih 

oksida bila veoma složena i preskupa. 

Danas je, s novim proizvodnim postupcima, 

primjena HTS-a jako blizu izlaska na tržište. 

Paleta seže od HTS kabela i ograničivača struje*, 

preko brzih računalnih čipova pa sve do 

squida** i najdjelotvornijih elektromotora. 

Za opskrbu HTS motora u pogonskom sustavu 

zrakoplova električnom strujom, Brown i 

njegova grupa za početak su predvidjeli manju 

plinsku turbinu pokretanu tekućim vodikom i 

bez emisije štetnih tvari, koja bi bila smještena 

u trupu letjelice. Praktično je kod toga moguće 

i istovremeno hladiti supravodljive svitke s fluidom 

ohlađenim na minus 253 Celzijeva stupnja. 

Prema riječima istraživača, strahovanja vezana 

uz pogonsku sigurnost nisu utemeljena. 

Spremnici ukapljenog vodika najnovije genera- 

HTS-rotor i bakreni statorski svitak u HTS-motoru ili HTS- generatoru. Rotor se hladi plinovitim 

helijem ili pomoću ukapljenog neona. Svitci rotora izrađeni su od HTS-vodiča, koji se pokreću 

kod otprilike 30 K (-243,00 o C) i 2 T. Svitci statora električki su povezani s mrežom. 

25

cije morali su se višestruko dokazati u ispitivanjima 

razaranjem. Kako bi se izbjegle moguće 

eksplozije, pri punjenju treba poštovati stroge 

propisane mjere. Još je više električne energije 

moguće proizvesti s otpadnom toplinom plinske 

turbine: kao pogon za visokotemperaturne 

gorivne članke, a tako bi se mogla opskrbljivati 

i cjelokupna električna mreža zrakoplova. 

Dodatna je prednost što na dulje vrijeme ne 

treba očekivati nikakve daljnje promjene u 

njihovom projektu. Možda onda kada bi se 

plinske turbine mogle u cijelosti zamijeniti tehnologijom 

gorivnih članaka. 

“Zapravo ne postoje nikakve značajnije 

zamjerke koje bi vodile protiv primjene HTS 

tehnologije,” kaže Phillipe Masson iz “Center 

for Advanced Power Systems” na sveučilištu 

Florida State University (FSU), suautor studije 

Glenn Research Centra. “Velika gustoća energije 

i visoka djelotvornost gotovo da predodređuju 

HTS motore za to da zamijene komore 

izgaranja u pogonskim motorima.” 

Osim toga, HTS motori imaju veliko područje 

primjene. Tako bi, primjerice, supravodljivi 

linearni motori ubuduće mogli namještati 

zakrilca za slijetanje. Dosad su se za to koristili 

hidraulički sustavi koji zahtijevaju visoke troškove 

održavanja. Uz to, visokotlačne crpke 

i visokotlačni kompresori imaju usporedivo 

veliku masu. “I ovdje bi se, s HTS tehnologijom, 

moglo uštedjeti dosta kilograma,” 

kaže Masson. Na kraju njegovih 

promišljanja još je i tzv. sustav “All- 

Electric-Aircraft” kod kojeg će se 

sva napajanja izvoditi tehnikom 

visokotemperaturnih supravodiča: 

od ispiranja zahoda, preko 

pozicijskih svjetala do (električnih) 

pogonskih sustava propulzije. 

“Studija se ne bavi ludim umovanjima 

i zapravo je privlačna,” 

objašnjava Wilfried Goldacker, 

voditelj “radne grupe supravodiči i 

strukturni materijali” u Institutu za 

tehničku fiziku Istraživačkog centra 

Karlsruhe. Zbog svoje mase i 

veličine normalni su elektromotori 

usporedive snage bili isključeni 

iz primjene u zrakoplovima. HTS 

26 

motori sada omogućuju provedbu takvog scenarija. 

Visokotemperaturni supravodljivi vodiči 

namotani u svitak, koji mogu prenositi sto puta 

više električne struje nego bakreni vodič iste 

debljine, proizvode jače magnetsko polje u 

odnosu na normalne elektromotore. Na taj je 

način omogućena i njihova posebno kompaktna 

izvedba. „Ali, svima treba biti jasno kako 

je ta tehnologija, doduše stigla daleko, ali još 

uvijek se nalazi u fazi razvoja,“ kaže Goldacker. 

Među vodeće tvrtke u razvoju na tom 

području spada, između ostalih, i tvrtka 

Siemens. Kod njih je razvijen prototip snage 

4 MVA, upola manji i s pola mase u odnosu na 

uobičajeni generator. Trenutačno se u tvrtki 

radi na tome da se taj stroj prilagodi posebnim 

zahtjevima brodskog pogona. Novi motor nije 

samo kompaktniji od dosadašnjih, nego i radi 

tiše i uz manje vibracija. To je velika prednost, 

prije svega i pri gradnji zrakoplova. 

“Buka motora zrakoplova mogla bi sasvim 

nestati,” kaže HTS istraživač Masson. To je 

uvjerljiv razlog za usvajanje naše zamisli, a koji 

se ne može zanemariti. Razvoj novih pogonskih 

sustava kao “propfan”, s propelerom 

ispred turbine, gospodarstveno su bolji od 

dosadašnjih, ali su još bučniji. 

“Uz sve navedene prednosti, mi ne tvrdimo 

kako će All-Electric-Aircraft moći letjeti 

već sutra. Naša studija prije svega treba biti 

Siemens je u pogon stavio prvi u svijetu generator s visoktemperaturnim 

supravodičima (HTS), a koji bi trebao u budućnosti štedljivo pokretati brodove. 

Novi generator posebno je prikladan za brodove koji idu na kružna 

putovanja i velike motorne jahte

Supravodljivi magnetski ležajevi 

U zrakoplovu je mnogo pokretnih dijelova, vrte se osovine 

pogonskih motora, generatora ili crpki za gorivo i hidrauliku 

na brojnim sustavima i translacijski se gibaju pogoni zaklopaca 

i kormila. Sve to je uležišteno i sada podliježe gubitcima zbog 

trenja kao i istrošenju. To zahtijeva dodatnu energiju i stvara 

troškove održavanja. Magnetski ležajevi, naprotiv, beskontaktno 

preuzimaju dijelove koji se gibaju. Potrebna im je samo 

energija za proizvodnju magnetskih polja, koji se moraju mjeriti 

i regulirati. Supravodljivi magnetski ležajevi samokretni su. 

Čim se magnet i supravodič združe, djeluje Lorentzova sila i 

samo je potrebno održavati odgovarajuću temperaturu kako 

bi ležaj djelovao bez gubitaka trenja i trošenja. 

Visokotemperaturni supravodljivi vodiči u elektromotorima 

pogonskih sustava 

“Vibration Control and Magnetic Suspension Group” u 

“Glenn Research Center” NASA-e ide još korak dalje i sada 

radi na jednom mlaznom motoru na bazi visokotemperaturnih 

supravodiča. Razmišljanja su slična. Kad se već radi o 

magnetskim poljima i vrtložnim strujama, one mogu u gibanje 

staviti i mehaničke dijelove. Ništa se drugo ne zbiva u uobičajenom 

elektromotoru s kaveznim rotorom. U statoru se 

okreće magnetsko polje proizvedeno svitcima i u rotoru se 

induciraju vrtložne struje koje pak sa svoje strane izgrađuju 

novo magnetsko polje. Budući da se istoimeni polovi oba 

magnetska polja međusobno odbijaju i raznoimeni privlače, 

rotor se okreće. Ovaj se učinak može iskoristiti i pojačati još 

uz pomoć visokotemperaturnih supravodiča kako bi mogao 

pokretati pogonski sustav zrakoplova. Stator se oprema 

magnetskim svitcima, a kratkospojeni rotor sastoji se od HTS 

namota. Takve modele koriste za ispitivanja Siemens AG (više 

od 1000 min -1 ) i American Superconductor (manje od 500 min -1 ). 

Za pogon je potrebno samo hlađenje i električna energija. 

Električnu struju proizvodi manja plinska turbina s vodikom 

kao gorivom. Dodatno se njezina otpadna toplina koristi u 

gorivnim člancima za proizvodnju električne struje, dovoljnu 

za opskrbu električne mreže u letjelici. Plinskim se turbinama 

može postići brzina vrtnje HTS motora potrebna za zrakoplovne 

propulzijske sustave. Istovremeno se vodik sa svojom temperaturom 

oko minus 253 Celzijevih stupnjeva može koristiti 

kao rashladno sredstvo za visokotemperaturne supravodiče. 

Prednost je takvih HTS motora velika gustoća energije i 

korisnost do 97 posto. To je velika stvar i, tko zna, možda će 

u budućnosti zrakoplovi sa supravodljivim ustrojem jednom 

uzlijetati s magnetske poletno-sletne staze, a kao što si žele 

mnoge zrakoplovne tvrtke, ni njihovo slijetanje više ne bi trebalo 

biti tako tvrdo. 

poticaj za razmišljanje,” nastavlja 

Masson. Posebno je ustrojstvo 

rashladnog sustava s tekućim 

vodikom još velikim dijelom nejasno. 

Prema njihovim izračunima 

jedan Boeing 737-200, preuređen 

za HTS tehnologiju aktualnog 

stupnja razvoja, jedva da bi imao 

masu veću od onog s uobičajenom 

tehnikom. Ali, kada bi čak 

i sve HTS sastavnice bile odmah 

na raspolaganju, pred konstruktorima 

bi bio najveći izazov. 

Zbog promjene u raspodjeli mase 

potrebno je točno usklađivanje 

svih sastavnica, od krila do podvozja. 

„Za ovu bi se veliku zadaću 

morali zapravo skrbiti proizvođači 

zrakoplova,“ kaže Masson. 

Takva bi procjena masa (“weight 

assessment”) bila daleko prevelik 

zadatak za njihovu studiju. 

Uskoro će Boeing ili Airbus 

obaviti prve izračune. U to je 

uvjeren njegov studijski kolega, 

Cesar Luongo s FSU-a. “Budući 

da mnoge promjene na zrakoplovu 

zahtijevaju visoku gustoću 

energije uz što je moguće manji 

prostor za ugradnju i manju 

masu, tamo ne vodi nijedan put 

u budućnost bez supravodiča.” 

* Otporni ograničivač električne 

struje rješava problem 

sve češćih struja kratkoga spoja. 

Naime, kod prekoračenja kritične 

struje supravodič se pretvara 

od supravodljivog u normalno 

stanje s velikom otporom. 

** SQUID, supravodljivi kvantno-interferencijski 

osjetnik za 

otkrivanje sićušnih magnetskih 

polja 

www.heise.de/tr/Supraleiterim-Flugzeug 

www.physik.uni-augsburg.de 

www.innovations-report.de 

Željko Medvešek 

27

Tehnika nadzora 

BIG BROTHER 

Pametno, ali indiskretno. Kako u ime protuterorističke 

borbe padaju tehničke ograde i 

pravne nepovredivosti 

Njemačka se protiv terorizma mora “naoružati 

istraživanjem”, zahtjev je njemačke 

savezne ministrice za istraživanje, dr. Annette 

Schavan. Diljem svijeta traži se najsavršenija 

sigurnosna tehnika. Za to dobiva podršku čak 

i ustrojstvo banke podataka s otiscima cipela 

na Sveučilištu Buffalo u Sjedinjenim Državama. 

“Savez za istraživanje obrane i sigurnosti” 

organiziran od strane Fraunhofer instituta, 

najvažniji je njemački doprinos u tome. Stotine 

stručnjaka u tu svrhu razvijaju nove osjetnike i 

izvore zračenja, “pametne” kamere i odgova- 

rajuće postupke, kako bi se pouzdanije nego 

dosad otkrivali atentatori i njihova ubojita 

sredstva, od plastičnih eksploziva do smrtonosnih 

mikroba. 

Trenutačno javnost kritizira “pretražnik do 

gola” (skaner), koji savezna policija već ispituje 

u laboratorijima. Odbijanje i upijanje posebnih 

zraka vidljivim čini skrivene predmete na tijelu, 

ali i kožu i obrise pretraživane osobe. „Takav je 

“peepshow”, ponajprije zamišljen za pregled 

putnika u zračnim lukama, ponižavajući,” ističe 

se u jednom prosvjedu. 

Sada tehničari žele ublažiti taj dojam o pretražniku: 

Sustav bi trebao učiniti neprepoznatljivima 

lica i intimne dijelove tijela. Ili pak smještajem 

osoblja za nadzor u posebnu prostoriju, 

u kojoj pregledavaju slike, ali ne vide izravno i 

odnosne putnike. 

Izviđanje kroz beton 

Zasad je tehnika za pogled kroz zidove 

samo nedovršena želja. Agencija za istraživanje 

američkog ministarstva obrane izdala 

je narudžbu za izradu projekta izviđanja 

unutrašnjosti građevina. Takvo izviđanje 

načelno je već moguće pomoću radara, ali 

je razlučivost slika još jako loša. 

28

Izdajničko isparavanje 

Ova zapornica, razvijena u Sjedinjenim 

Državama, može nanjušiti sićušne tragove 

kemikalija–kao plastični eksploziv. U daljnjoj 

bi se budućnosti na taj način mogao 

genetski analizirati i kožni prhut. 

Držanje i odstupanje od ustaljenog načina 

U daljnjem bi stupnju razvoja kamere i 

radarska tehnika trebale biti u mogućnosti 

prepoznavati zle namjere snimljenih 

osoba. Na tome rade istraživači američkog 

Ministarstva obrane i odgovorne osobe 

britanske videomreže. 

Pametan sustav „zna“ kako se većina 

ljudi normalno ponaša na određenom 

mjestu. Odstupanja, kao iznenadna žurba, 

sustav dojavljuje osoblju za nadzor. 

Analiza čovjekovog gibanja trebala bi 

isto tako upućivati na odstupajuće držanje 

i u krajnjem slučaju zvati na uzbunu, 

kao kad, primjerice, terorist-samoubojica 

s eksplozivom 

ispod 

odjeće prilazi 

skupini ljudi. 

I n f o r m a c i j e , 

pod određenim 

okolnostima, 

može pružiti 

i silueta. 

Prema www.focus-online.de/.... 

Pripremio Željko Medvešek 

Big Brother: kamere na svakom koraku 

Na svakih 14 Britanaca dolazi jedna kamera. Građanin, koji se kreće gradom, snimljen je 300 

puta u jednom danu. U Ujedinjenom Kraljevstvu sustav javnog videonadzora postoji od ranih 

90-ih godina i smatra se jednim od najgušćih u svijetu. Koristi se za nadzor prometa i sprječavanje 

kriminaliteta. 

U Njemačkoj građane nadzire znatno manji broj kamera. Prema procjeni, manje od jednog 

milijuna. Političari na vlasti neprekidno se zalažu za više videokamera i, prema jednom ispitivanju, 

s time se slaže i 71 posto Nijemaca. Zaštitnici osobnih podataka nepovjerljivi su prema takvom 

stajalištu. 

Odlučujuća su upozorenja dale upravo 

nadzorne kamere kod pokušaja bombaškog 

atentata na glavnom željezničkom 

kolodvoru u Kölnu i pri brutalnom 

napadu u postaji podzemne željeznice u 

Münchenu. Scotland Yard na kraju ipak 

kritički ocjenjuje previše gusti nadzor. 

Kažu kako britanskoj policiji nedostaje 

stručnjaka za obradu snimljenoga materijala, 

a ne postoje ni jasne smjernice kako 

slike koristiti i predočavati na sudu. 

29

Eksplozivi 

IZUMI KOJI SU PROMIJENILI SVIJET 

Izumi i primjena eksploziva primjeri su dviju 

krajnosti. S jedne su strane eksplozivi donijeli 

mnoge koristi i olakšavanje ljudskoga rada, osobito 

u velikim zemljanim radovima pri gradnji 

cesta, tunela, rudnika i dr., a s druge strane 

strašna razaranja i masovne pogibije pri ratnoj 

primjeni eksploziva. 

Eksplozivi (prema lat. explosio: prasak, provala), 

tvari u kojima je uskladištena velika 

količina energije, a koja se nakon pokretanja 

eksplozije naglo oslobađa, većinom u obliku 

mehaničke energije i topline. Eksplozija se 

pokreće inicijalnim paljenjem, udarom, toplinom 

ili svjetlošću. 

Danas se eksplozivi razvrstavaju u tri skupine: 

eksplozivi s kemijskom energijom, stlačeni 

plinovi i nuklearni eksplozivi. Teorijski, do 

eksplozije može doći i drugim pojavama, kao 

što je , na primjer, sudar materije i antimaterije. 

Pri eksploziji klasičnoga kemijskoga eksploziva 

dolazi do nagle oksidacije, time do stvaranja 

plinova pod visokim tlakom, koji širenjem 

uzrokuju razaranja ili izbacuju tanad iz oružja. 

Prvotni su eksplozivi bili smjese zapaljivih 

tvari: smole, nafte, voska, sumpora, ugljena 

i sl. Upotrebljavale su se u ratne svrhe još u 

srednjem vijeku, pod nazivom grčka vatra 1 . 

Alkemičari su u svojim pokusima pronalazili 

eksplozivne tvari, ali im nisu nalazili neku praktičnu 

primjenu. 

Prvi tehnički eksploziv proizvodili su Kinezi. 

Bila je to smjesa ugljena, sumpora i kalijeva 

nitrata (tzv. salitre), a prvotno su ga upotrebljavali 

samo za vatromete. U Europu su ga 

donijeli Arapi, koji su ga izgleda i prvi počeli 

upotrebljavati u ratne svrhe. U nas je došao 

pod nazivom puščani prah ili crni barut (tur. 

barut: prah). U 13. st. barut masovno ulazi u 

vojnu uporabu i to na tri načina. Prvi je bio 

ispaljivanje tanadi iz cijevi u kojima je pokrenuta 

eksplozija. U hrvatskom se svako takvo 

1 Nazvano prema Bizantincima, koji su 673. god. pri 

opsadi Carigrada njome uništili arapsku flotu. 

Argebuza, rani oblik puške (15.–17. st.) 

oružje prvotno nazivalo puškom (vjerojatno 

od staronjem. buhsa: cijev od šimšira), ali su 

uskoro usvojeni i turski nazivi: za veliku pušku 

top, a za malu kubura (znatno su mlađi nazivi 

pištolj i revolver). Ta, tzv. vatrena oružja, 

razvila su se danas u brojnim izvedbama i pod 

raznim nazivima, većinom posuđenim iz drugih 

jezika. Drugi način vojne primjene baruta bilo 

je punjenje topovskih kugli, granata, mina, 

torpeda i raketa, a treći razaranje utvrda podmetanjem 

eksploziva. Za razaranje se barut 

počeo upotrebljavati i u mirnodopske svrhe u 

rudarstvu, pri gradnjama cesta, tunela, vodenih 

kanala i dr., pri rušenju starih građevina i sl. 

Rukovanje barutom bilo je vrlo opasno jer 

on lako eksplodira i nehotično udarcem, trenjem 

i sl. Crni barut bio je jedini tehnički eksploziv 

sve do 19. st. Polovicom toga stoljeća načinjene 

su i druge eksplozivne tvari, ponajprije 

nitroglicerinski eksplozivi proizvedeni djelovanjem 

dušične kiseline na pamuk, a potom i tzv. 

brizantni eksplozivi. Slijedio je glicerol-trinitrat 

Brodski top iz ranoga novovjekovlja 

30

(tzv. nitroglicerin), 

koji je snažan eksploziv, 

ali na žalost lako 

zapaljiv. Važan je 

bio izum švedskoga 

kemičara i industrijalca, 

Alfreda Nobela 

(1833.–1896.), koji 

je neaktivni materijal, 

vrstu gline tzv. 

infuzorijsku zemlju 

ili diatomit, natopio 

nitroglicerinom i 

dobio eksploziv koji 

je znatno teže zapaliti. 

Taj je eksploziv 

Patrona dinamita; A piljevina 

natopljena nitroglicerinom, B 

košuljica, C detonator, D električni 

kabel 

nazvao dinamitom. Prvotni je dinamit imao 

mnogih nedostataka, pa je Nobel nitroglicerin 

spojio s celuloznim nitratom (nitrocelulozom) 

s niskim udjelom 

dušika i tako načinio 

želatinski dinamit, 

kojim je zamijenio 

prvotni dinamit. 

Tako se usavršeni 

dinamit počeo 

obilno upotrebljavati 

u rudarstvu i 

građevinarstvu. 

Danas se većinom 

upotrebljava jeftiniji 

i pouzdaniji 

amonijev dinamit koji sadrži amonijev nitrat u 

želatini od celuloznoga nitrata i glikol-nitrata, 

otporan na vlagu. Dinamit se većinom proizvodi 

u obliku štapova koji se pale pomoću gorućega 

stijenja (tzv. 

štapina) ili električnoga 

detonatora. 

U drugoj polovici 

19. i u 20. st. složeni 

su mnogi, vrlo 

razorni eksplozivi, 

koji su nalazili 

mnoge primjene, 

osobito u ratne 

Alfred Nobel, izumitelj dinamita 

i osnivač zaklade koja 

dodjeljuje Nobelovu nagradu 

Umetanje dinamita u bušotinu 

u stijeni 

svrhe. Među njima se posebno ističe eksploziv 

koji je pod nazivom trinitrotoluen (trinitrotoluol, 

trotil) složen 1863. godine, a od početka 

20. st. postao je glavnim vojnim eksplozivom. 

Složeni su mnogi namjenski baruti, bezdimni 

baruti i dr. Plastični eksploziv, koji se često spominje, 

polimerni je materijal u kojem su dodani 

kristalići brizantnoga 

eksploziva. 

Takav je 

eksploziv zapaljiv 

samo detonatorom, 

a na 

sobnoj je temperaturi 

podatljiv 

pa se može 

oblikovati oko 

predmeta koje 

treba razoriti. 

Razorna se moć Eksplozija nuklearne bombe, najstrašnijega 

oružja za masovno 

eksploziva, pa 

i nuklearnoga, uništavanje 

izražava usporedbom s trinitrotoluenom, izraženim 

tonama trinitrotoluena (znak t TNT ). 

U tijeku 2. svj. rata upotrijebljen je nuklearni 

eksploziv za izradu nuklearnoga oružja velike 

razorne moći koje, osim eksplozije, djeluje 

toplinskim udarom i smrtonosnim ionizirajućim 

zračenjem. Veliki je problem suvremenoga 

svijeta nadzor nuklearnoga oružja i izbjegavanje 

sukoba u kojemu bi 

se ono primijenilo. 

Alfred Nobel je vjerovao 

kako će njegov 

izum dinamita, zbog 

mogućih strašnih razaranja, 

postati sredstvom 

odvraćanja od 

Medalja Nobelove nagrade 

ratovanja. Na žalost, 

dogodilo se obratno 

jer su moderni eksplozivi 

našli mnoge i zastrašujuće primjene u ratnoj 

tehnici. Razočaran time, Nobel je velikim 

kapitalom koji je stekao proizvodnjom dinamita, 

osnovao zakladu koja dodjeljuje Nobelovu 

nagradu, danas najviše cijenjeno međunarodno 

priznanje za znanstvena dostignuća, ekonomiju, 

književnost i promicanje mira u svijetu. 

Dodjeljuje se od 1901. godine, svake godine, 

u načelu 10. prosinca, na dan smrti njezina 

osnivača. 

Dr. sc. Zvonimir Jakobović 

31

Servisni roboti: robot u svakoj kući 

POVIJEST ROBOTIKE (103) 

Rana su predviđanja razvoja robotike iz 70. 

godina 20. st. obilježena grubim greškama u 

procjeni masovnosti proizvodnje i uporabe 

industrijskih robota. Tadašnje opće oduševljenje 

robotima i predviđanja da će cijelu industrijsku 

proizvodnju biti lako robotizirati, eksperte 

je navela na zaključak da će robotika eksponencijalnim 

rastom slijediti računala. To se nije 

dogodilo. Već početkom 80. godina zapaženo 

je da ukupan broj industrijskih robota u svijetu 

ne raste vrlo sporo , ali na kraju 20. st. on 

je stagnirao na brojci od ukupno oko milijun 

jedinica. Automobilska industrija, najveći korisnik 

robota, popunila je svoje potrebe, a nove 

su se aplikacije poput robotizirane montaže, 

razvijane sporo. S druge strane, industrijski 

roboti po konceptu nisu uređaji koji se daju 

masovnije koristiti izvan industrije. Zanimljivo 

je da su i u vremenima apsolutne vladavine 

industrijske robotike postojale ideje o servisnim 

pa i osobnim robotima, no te su zamisli 

bile stvorene više na temelju ponavljanja priče 

o osobnim računalima, nego na nekoj zaista 

iskoristivoj izvorno robotičkoj ideji. Napredak 

Robot „OMNIBOT 2000“ iz 1984. (lijevo) japanske tvrtke «Tomy», jedan je od prvih masovno 

proizvođenih servisnih robota za zabavu. Moglo ga se koristiti daljinskim vođenjem, ali i 

programirati tako da ponavlja učinjeno (play-back). Snimljene aktivnosti spremane su na 

standardnu audio magnetnu kasetu. Iako je Omnibot služio jedino zabavi, izvrsno je prodavan 

po cijeni od 600 $. Na slici desno je europska inačica kućnog servisnog robota, a kakvi će 

se ubrzo pojaviti na tržištu kao nasljednici različitih postojećih uredskih mobilnih platformi. 

32 

robotike odvija se kroz tzv. «push-pull» (gurajvuci) 

mehanizam: dobar razvoj gura (engl. 

push) proizvodnju, a tržišni uspjeh povlači 

(engl.pull) novi razvoj. 

Završetak dvadesetog stoljeća karakterizira 

korjenit zaokret u stavovima o konceptima 

razvoja robota. Zanimanje tržišta pomiče se s 

industrijskih na robote za kućnu (osobnu) uporabu. 

U tom se razdoblju jasnije izdvajaju dvije 

glavne tehnologije na kojima će se zasnivati 

servisni roboti za novo tisućljeće. Prvi koncept 

brzog reaktivnog odziva dovest će do jeftinih 

autonomnih robota čiji se rad temelji na ponašanju 

kao elementarnoj funkcionalnoj jedinici 

stroja, što je apsolutna povijesna novina. Drugi 

koncept koristi staru tehnologiju daljinskog 

upravljanja koji u tehnologiziranom informacijsko 

komunikacijskom okolišu zadobiva sasvim 

drugačiju perspektivu. Servisni će se roboti, 

stvoreni na navedenim naknadno razrađenim 

koncepcijama, početi masovnije proizvoditi 

početkom novoga stoljeća. Nakon 2005. godine 

statistička su praćenja pokazala da serijska 

proizvodnja servisnih robota ima eksponencijalan 

rast. Po toj su 

karakteristici servisni 

roboti fenomen početka 

21. stoljeća kao što 

su računala bila fenomen 

druge polovine 

20. stoljeća. Servisni 

robot, kako sam naziv 

govori, namijenjen je 

opsluživanju čovjeka 

ili radu na poslovima 

uobičajenim za čovjeka. 

Trebao bi raditi s 

minimumom vanjskih 

pobuda, na način 

karakterističan za ljudsko 

biće i na način koji 

promatraču djeluje 

inteligentno. Ključne

O povijesnom stupanju na scenu servisne robotike svjedoči i pojava odvojenog 

statističkog godišnjaka servisne robotike Međunarodnog robotičkog 

saveza (IFR.) Statistički godišnjak IFR godinama je objavljivan isključivo za 

industrijsku robotiku. Devedesetih je godina statistika servisnih robota 

obuhvaćala dodatak, dok se posljednjih godina servisnoj robotici posvećuje 

posebni statistički godišnjak. 

su osobine servisnog robota 

mobilnost i autonomnost. Oni 

se kategoriziraju na profesionalne 

i osobne servisne robote. 

Profesionalni servisni roboti 

načelno se koriste tamo gdje 

se roboti i tradicionalno koriste: 

u opasnom ili nezdravom 

okolišu i za poslove koji zahtijevaju 

dugotrajnu koncentraciju 

koju čovjek ne može zadržati. 

Profesionalni servisni roboti 

mogu proširiti čovjekov senzorsko 

motorički prostor zbog 

raspolaganja senzorima koje 

čovjek nema ili su slabi (npr. vid 

u različitom spektru) ili motorikom 

nedostupnom čovjeku 

(npr. egzoskeletonska pojačala 

koja omogućuju nošenje 

velikih tereta). Profesionalni 

servisni roboti obavljaju poslove 

čišćenja i održavanja prostora 

i opreme u industriji ili 

javnim površinama, prikupljaju 

podatke na čovjeku nedostupnim 

prostorima (npr. roboti 

za istraživanje Marsa «Spirit» 

Veli ina tr i ta ($ 1000) 

$ 70 000 000 

$ 60 000 000 

$ 50 000 000 

$ 40 000 000 

$ 30 000 000 

$ 20 000 000 

$ 10 000 000 

$ 0 

33 

$ 5.6 

Milijardi 

i «Opportunity»). Oni rade poslove 

inspekcije, osiguranja, izgradnje ili 

razbijanja objekata, dostavu i isporuku 

pošiljki, itd. U području vojnih 

poslova roboti obavljaju zadatke 

potrage i spašavanja, gašenja vatre, 

razminiranja ili pretraživanja terena. 

Osobni su servisni roboti oni koje 

nabavlja i koristi individualni korisnik 

(kupac), a namijenjen je obrazovanju, 

zabavi ili asistiranju unutar privatnih 

prostora. Dok je profesionalni 

servisni robot vlasništvo tvrtke ili 

javno dobro, osobni servisni robot 

isključivo je osobno vlasništvo. Oba 

su imovinska statusa već danas, a u 

budućnosti i daleko više, vrlo specifična 

u usporedbi s klasičnim odnosom 

stroja i čovjeka. 

U tržišnom smislu povijest servisne 

robotike započinje s pojavom 

Ku ni roboti * 

Medicina 

Javni sektor 

Bio industrija 

Proizvodnja 

$ 5.7 


* Ne uključuje jednostavne kućne igračke 

$ 66,4 


$ 11 


$ 24,9 


1995 2000 2005 2010 2025 

Godina 

Još 2005. godine servisna je robotika nadmašila veličinom tržišta industrijsku 

robotiku (plavo područje).Budućnost robotike je u servisnoj robotici čije će tržište 

2025. godine narasti do 60 milijardi dolara. Ako se tom iznosu pridodaju i svi drugi 

periferni poslovi vezani uz robotiku, postaje jasno da servisna robotika prerasta u 

jedan od najvećih svjetskih poslova. 

Osobni i servisni roboti 

Izvor: Japan Robotics Association

ZABAVA 

Nagradna križaljka 

Riješite križaljku i pošaljite rješenje (pod 1 vodoravno) 

s imenom, prezimenom, adresom i brojem telefona 

na našu adresu “ABC tehnike”, Dalmatinska 12, 10000 

Zagreb, ili na e-mail abc-tehnike@hztk.hr do 20. veljače 

2010. 

Sve točne odgovore koji stignu do navedenog datuma 

stavit ćemo u “bubanj” i izvući sretnog dobitknika 

koji će biti nagrađen jednim od naših izdanja po svojem 

izboru. 

MOLIMO DA NAM SE SVI IZVUČENI DOBITNICI 

KOJE NISMO USPJELI KONTAKTIRATI DO SAD JAVE U 

REDAKCIJU RADI DOGOVORA O ŽELJENOM IZDANJU 

NA TELEFON 01/48 48 762! (ako nam se ne javite ne 

znamo šta da vam pošaljemo) 

Olovke u ruke i sretno! 

1 2 3 

4 5 6 7 

8 

9 

10 

11 

12 

13 

14 

15 

robotičkog usisavača „Roomba“, američke 

tvrtke „IRobot“ 2003. godine koji je do kraja 

2007. godine prodan u 3.3 milijuna primjeraka. 

Suvremeni osobni roboti za zabavu mogu biti 

i znatno složeniji od kućnih robota. Zabavni 

robotički pas „Aibo“, korporacije Sony vrijedan 

2500 $, može vidjeti, raspoznaje naredbe 

i može učiti nova ponašanja, a prodan je u 

oko 200 000 primjeraka. „Mindstorm“, tvrtke 

„Lego“, sa svojim je softverom za grafičko programiranje 

zabilježio potražnju koju proizvodnja 

nije mogla zadovoljiti. Zabavni su roboti 

imali kumulativnu prodaju dva milijuna jedinica 

vrijednosti 2 milijarde dolara na kraju 2007. 

godine.Predviđanja su pretpostavljala da će 

između 2008. i 2011. biti instalirano 54 000 profesionalnih 

servisnih robota u vrijednosti od 9 

milijardi dolara, što će biti daleko manje od 12.1 

milijarde dolara za osobne servisne robote. U 

svijetu je, krajem 2008. godine, bilo oko šest 

milijuna osobnih robota s tendencijom rasta 

koji bi 2011. godine dosegao broj od 17 milijuna. 

Igor Ratković 

16 

20 

17 

21 22 

23 

18 19 

VODORAVNO: 1. Odmjeravanje snaga ili vještina 

između dvije ili više strana; 8. Konj (pjesnički); 9. 

Harmoničan, savršen prikaz nekog mjesta ili života; 

10. Stanje krajnje napetosti (književna vrsta); 13. 

Površina koja dijeli dvije prostorije; 14. Autooznaka za 

Makarsku; 15. Onomatopeja za pseći lavež; 16. Kukac, 

sličan osi; 18. Mjesto u Osječko-baranjskoj županiji; 

20. Glasina, trač (engl.); 22. Nosilac nasljednih karakteristika 

u stanicama živih organizama; 23. Suprotno 

od veliko. 

OKOMITO: 1. Promatranje ljudi i pojava u svrhu 

očuvanja ljudi ili imovine od nesreće ili otuđivanja; 2. 

Pridjev, opisna oznaka; 3. Američki glumac Carrey; 4. 

Pokrajna u Nizozemskoj (poznata po siru); 5. Navođeni 

dio nečijeg teksta ili govora; 6. Suprotni veznik; 7. 

Glasanje magarca; 11. Prvi čovjek prema Bibliji; 12. 

Novac koji se plaća unaprijed; 17. Prebivalište u kojem 

smo rođeni ili u kojem živimo; 19. Prvo lice jednine 

(lat.); 21. Egipatski bog Sunca. 

Dobitnik: Josip Škoda, Danijela Godine 5, 51000 Rijeka 

34

ZANIMLJIVOSTI 

Bušilica na vodeni mlaz 

Bušenje s “oštrim mlazom” smanjuje, 

pri korištenju topline iz geotermičkih 

izvora, troškove na trećinu. 

Bušenje je pri korištenju topline iz zemljine unutrašnjosti postalo jednostavnije i jeftinije upotrebom 

bušenja s vodenim mlazom. Pritisak od 100000 paskala pretvara i najtvrđi granit u prašinu. 

Bušenje dopire do dubine od 300 metara, a troškovi su smanjeni na trećinu. 

Čovjek Herkules 

Padobran za 

sportske avione 

Japanski proizvođač razvio je odijelo–kostur 

u koji se može uvući čovjek i tako bez napora 

nositi terete od 100 kg. Na bokovima, ramenima 

i koljenima nalaze se elektromotori koji 

pomažu pri podizanju i nošenju teških tereta. 

Senzori za upravljanje povezani su s električnim 

signalima u mišićima čovjeka. Svaki pokret 

čovjeka motori sinkrono obavljaju s većim 

učinkom. Primjena: poljoprivredni radovi, građevina, 

bolnice, invalidi. 

Pilot se, kod kvara na sportskim avionima ili 

jedrilicama, spašava padobranom, a letjelica se 

uništi pri padu. Američko poduzeće za sportske 

letjelice, tipa Cessna, izradilo je padobran 

za cijelu letjelicu. Padobran se, nakon iskakanja 

pilota, otvara i lagano prizemljuje. Pri izradi 

padobrana trebalo je postići polagano otvaranje 

da se kod trzaja avion ne raspadne. 

35

Spas od vatre kod visokih nebodera 

Kod nebodera visine preko 50 metara spašavanje je, kad vatra zahvati stubište i liftove, često 

nemoguće jer vatrogasne ljestve dosežu do 30 metara. Njemačko poduzeće razvija novi sistem spašavanja. 

Na svakom katu nebodera nalaze se izlazi za nuždu, gdje su montirane vodilice i sjedalice za 

jednu osobu. Vodilica izbaci sjedalicu izvan zgrade, otvaraju se dva padobrana i sjedalica se lagano 

spusta na tlo. Kod prizemljenja udarac amortizira napuhani zračni jastuk. 

Jedrenjaci za morski transport 

Veliki jedrenjak “Maltese Falcon” uspješno 

plovi oceanima. Umjesto pogona motorima, 

koristi energiju vjetra. Sistem “Dynarig” upravlja 

jedrima tako da se jarboli okreću pomoću 

motora upravljanih iz komandne kabine. Plov 

je moguć skoro protiv vjetra, a postiže brzinu 

od 24 čvora, što postižu i moderni kontejnerski 

brodovi. Kad bi i samo polovina svjetskih teretnjaka 

koristila ovaj pogon, uštedjelo bi se 150 

milijuna tona pogonskog goriva i milijuni tona 

štetnih tvari u atmosferi. 

Tanker s novim pogonom na jedra. Omogućen je brzi 

transport po skoro svim svjetskim morima.

Antimaterija ili materija – koja je prava? - Hrvatska zajednica ...

You also want an ePaper? Increase the reach of your titles

Delete template?

Save as template?