Preuzmite peti broj (sic!)

stvo čudesnosti, koji je nešto drugo od ‘čuda nauke’”. 6 Potonja poetska struktura, dakle, prevashodnije
održava vjernost slobodi, pružajući poput filozofije, romana, pozorišta, slikarstva i muzike prostora za
duševna raspoloženja sadašnjice (Friedrich), znatno autentičnije sačuvavajući znanje o promjenama,
budući da se epoha upisuje u samu formu: tako se, naprimjer, sat koji otkucava datoj dominanti jasnije
može začuti - naprimjer - u novoj ritmičnosti stiha, u nejednakosti i diskontinuitetu koju uspostavljaju
cezure, ili u ekskluzivizmu jezika, ili u autonomnosti i inovativnosti i estetizmu forme, nego unutar bilo
kakve mimetičke konstrukcije koja će izravno, metonimijski, stvarnosno, podražavati istorijske prevrate
i raspade.
Antiteza popularističkoj i masovnoj kulturi - koja je zarobila angažman - bila bi struktura koja, dakle, ne
mora izravno problematizirati raspad - nego joj svojom formom postaje i, kako bi rekao Adorno, slična:
“Danas je radikalna umjetnost isto što i mračna umjetnost, crna kao i njena osnovna boja.” U kontekstu
posvemašnjeg osiromašenja - u postupcima i jeziku “najprogresivnije umjetnosti dovode ovo osiromašenje
na ivicu šutnje; to uzdrmava mogućnost umjetnosti, ali je ne ukida.”
Znanje o promjenama u sociopolitičkom okviru tu se interpretira i demonstrira sugestivno i estetski vrijedno,
tu je i forma hermeneutična, takve strukture aktiviraju spoznaju a pri tom pružaju užitak - tačno
je da takva umjetnost nije prijemčiva mnogima, ali zašto bi bila - svjedoci smo dva desetljeća da takva
prijemčivost ne znači ništa
2. Mali leksikon tranzicijske kritičke umjetnosti i kulture 7
(prilozi iz aktualne estetike)
2.1. Stvarnosni tranzicijski roman/pripovijetka: zasnovan na fakcionalnim ili autobiografiskim strukturama,
na dokumentarističnosti prosedea; fragmentarizirani i montažni postupak, jukstaponiranje odječaka
stvarnosti; mimetički modus; očuvane kategorije apatridstva, egzilanstva, nepripadništva, kao i
po-etička vrijednost autorove sociopolitičke odgovornosti; anticipacija u strukturama antiratnog pisma;
manjkavosti: klišetiziranost struktura, nehermeneutičnost fabule, nerazvijenost strukture, trivijaliziranost
žanra. Predstavnici: Veličković, Ivančić, Šehić, Sejranović, Avdić.
2.2. historiografska metafikcija: često se poistovjećuje s fakcionalnim romanom (v. Kiš, Pekić, Kovač);
karakteristična derridijanska skepsa u pogledu govora; interkulturni dijalog; odsustvo istine, osvještenje
represivnih režima istine; dekonstruiranje ideološko-manipulativnih strategija nacionalističkih projekta
i njegove politike zaborava; dekonstrukcija metanaracija, revalorizacija rubnih (ne)evropskih/zapadnih
civilizacija, protežiranje drugosti i razlike. 8 Predstavnici: Bazdulj, Horozović, Karahasan, Lazarevska.
(Napomena: u ovoj koncepciji sasvim pogrešno zastupljuje se i Veličković).
2.3. (nova) pripovjedačka Bosna: tkanje priče, kult narodnog govora, autentizam kolorita i hronotopa,
sevdalinski senzibilitet, relikti epske završenosti, evokativnost leksike, interkulturni dijalog, postupak
moderniziranja tradicije i tradicionalizacije modernog i postmodernog (Kazaz). Predstavnici: Bazdulj, F.
N. Haver, Jergović, Ivanković, Samardžić, Uzunović. (Napomena: ovoj koncepciji slijedom automatizma,
priključuje se i čitav niz drugih autora, znatno raznorodnijih poetičkih sistema: ponajprije Šehić, Veličković,
Pištalo).
2.4. žanr kritičke kolumne: dnevno-politička aktualnost, agitacija u recipijentstvu, hibridnost iskaza,
okamenjenost jezičkih formula, trik protest, reprodukcija aktualnih modela. Predstavnici: V. Gatalo, V.
Selimbegović, S. Pećanin.
2.5. političko pozorište: izravnost i deklamativnost iskaza, jaka i psovačka kritičnost, težnja ka autentizmu
verbalno-ideološkog vidokruga najnižih slojeva društva, plakatizam poruka, melodramatični zapleti,
tragična razrješenja. Predstavnici: H. Pašović (Klasni neprijatelj), Dino Mustafić (Mortal kombajn).
2.6. politička tranzicijska poezija: potrošena semantička prozirnost, automatiziranost tropa, težnja ka
efektnosti montiranih poetskih slika, averzija prema jezičkom eksperimentiranju i hermetičnosti, izrav-
6
Hugo Fridrih. Struktura moderne lirike. Svetovi, Novi Sad, 2003.
7
Svi pobrojani žanrovi i strukture predstavljaju protutezu iliti alternativu nacional-realističkoj umjetnosti; ovaj popis ne teži sveobuhvatnosti,
i predstavlja izvatke iz aktualne kritike i esejistike, glede poimanja struktura aktualne umjetnosti.
8
Alma Denić-Grabić. Kraj dvadesetog stoljeća: bosanskohercegovački roman između globalnog i lokalnog. Sarajevske sveske br.
27-28.
(sic!)
99