sve oblike herojskih društava i u drugim kulturama. Svaki pojedinac ima datu ulogu i status unutar dobro definisanog i veoma precizno određenog sistema uloga i statusa. Ključne strukture su srodstvo i domaćinstvo, no nije riječ o tome da je svaki status neupitno propisan skup dužnosti i privilegija. Tu također postoji jasno razumijevanje postupaka neophodnih da bi se one izvršile i postupaka koji ne izvršavaju ono što se od njih zahtijeva. Jer ono što se traži kao krajnji proizvod društvenog statusa su postupci. Čovjek, pojedinac u herojskom društvu je ono što čini. Herman Frankel je pišući o homerovskom čovjeku izrekao sljedeću definiciju: Čovjek i njegovi postupci postaju identični i on se u potpunosti i adekvatno može razumjeti samo kroz njih; on nema skrivene dubine. Kada ovaj stav pogledamo kroz aktuelnu prizmu možemo doći do zaključka: u aktuelnom društveno sociološkom okviru čovjek (pojedinac) i njegovo amblematsko određenje pripadnosti određenom taboru (naciji, političkoj organizaciji, esnafsko-umjetničkom - medijskom, samoproklamovanom disidentskom ili slobodnomislećem taboru, spolnom, seksualnom, tradicionalnom i sl.) postaju identični i on se u potpunosti tek kao takav može razumjeti. U ovom, mitološkom poimanju “čovjek” nije ono što čini već je ono čemu pripada. Prema tome se tačno zna šta da se očekuje i tome shodno se do nevjerovatno preciznih detalja može “predvidjeti” svaka buduća reakcija, sklonost, stav, tako konstituisane jedinke. U drevnom mitskom svijetu biti hrabar (u tom homerovskom kontekstu), znači biti neko u koga se, bez imalo sumnje, možemo pouzdati. Otuda je, tako pojmljena hrabrost značajan segment prijateljstva. Prijateljske spone u herojskim društvima su oblikovane po uzoru na srodstvo (braća). Društvo pravovjerne i bezbožničke braće ili sestrinstva. Druga sastavnica prijateljstva u mitskim-herojskim društvima je vjernost. Hrabrost mog prijatelja uvjerava me u njegovu moć da pomogne meni i mom domaćinstvu; vjerost mog prijatelja me uvjerava u njegovu volju. Vjernost moga domaćinstva je osnovna garancija njegovog jedinstva. U herojskim društvima je kod žena koje konstituišu fundamentalne odnose unutar domaćinstva, vjernost ključna vrlina. Andromaha i Hektor, Penelopa i Odisej su prijatelji isto onoliko koliko su to Ahil i Petroklo. “Ono što je ovakav prikaz donekle razjasnio je da je adekvatno pojašnjenje morala u herojskim društvima bilo nemoguće ako bi se on razdvojio od društvenog konteksta takvog svijeta. Ali ovakva struktura umanjuje ključnu poentu: moral i društvena struktura su jedno te isto u mitskim, herojskim društvima. Postoji samo jedan, jednobrazni skup društvenih veza. Moral kao nešto posebno još uvijek ne postoji.” Postoji, dakle kolektivitet koji neutaživo guta sve pred sobom i tu uviđamo najoštriji kontrast između modernog sopstva i sopstva iz herojskog doba. Sopstvu iz herojskog doba upravo nedostaje ona karakteristika koju, kao što smo već vidjeli, neki moderni filozofi morala, smatraju suštinskom karakteristikom ljudskog sopstva: sposobnost da se odvojimo od bilo kog određenog stanovišta ili tačke gledišta, da se povučemo unazad i da sagledamo i procjenimo to stanovište ili tačku gledišta spolja. U herojskom društvu ne postoji tačka gledišta “spolja”, osim u pogledu stranca. “Čovjek koji bi se upustio u to da se distancira od svog datog položaja u herojskom društvu, upustio bi se u poduhvat da nestane kao čovjek”, navodi Makentajer. Ne čini li nam se da se aktuelna stvarnost u kojoj obitavamo umnogome naslanja na ovakav koncept odnosa, da živimo u društvu retrogradne mitomanije i da to nekako svjesno previđamo! Drugim riječima: pojedinac koji bi se odvojio od bilo kojeg vida kolektiviteta, nacije, vjerske zajednice, i svih drugih tabora i klanova, upušta se u poduhvat da doživi izopćenje i presudu i prije kraja suđenja, kao tako bliski nam poznanik, gospodin Merso. Sagledavajući pomenutu epsku upriličenu stvarnost koja je zarobljena u svjesti iz perioda usnulosti, ili obratno, može nam donekle biti jasnije otkuda u svakodnevnoj komunikaciji tolika površnost u promišljanjima, tolika nadmenost, sujeta karikaturalnih duhova na šahovskoj ploči slobodarskog, duhom toliko željene demokratije prožetog, tranzicijskog, močvarnog kraljevstva dijaloga. Kužnog, destruktivnog monologa preobučenog u svjetlucavu odoru uzvišenog kvazi-dijaloga. Obrazovanost, količina apsorbovanih informacija, vrijednost naučenog, analitički upliv u društvene procese, nezaslužena prometejska vatra u rukama nedostojnih, tako očito nesvjesnih da sami sagorijevaju u vlastitom usudu slijepih i hromih lučonoša. Nismo li odviše često svjedoci Njegovog Veličanstva Laveža, kao krunisanog, uzvišenog vladara koji vješto, moramo to priznati, posreduje u vrijedno zasluženom ambijentu društvenog beznađa. Čineći zabavnom crnu pjenu novina. Jedinog načina koji na trenutak, no uvijek lažno, može popuniti prazninu vlastitog odbijanja da se pogleda u oči aveti vlastite izgubljenosti, i da se nakon tog pogleda načini prvi, presudni iskorak. Vrijeme usnulosti se okončava ili se na jedini adekvatan način može okončati naizgled kobnim distanciranjem i uspostavljanjem gledišta “izvan uspostavljene kolotečine”. Ovakvo dvostruko sagledavanje, o usnulim i budnim, ne nudi ključ, možda tek slutnju o izbavljenju, ali barem pri ovom koraku Sizif treba da postane svjestan da ga kod uspinjanja s teretom očekuje, već viđeni, ponovni sunovrat. Onaj trenutak o kojem Kami govori kao o trenutku kada apsurdni junak postane tragičar. Ako zadrži taj trenutak možda i uspije nazrijeti obrise svoje šanse pri svjesnom upuštanju u opasni poduhvat: da pogleda i drugu stranu medalje i konačno sebe učini budnim. 94 (<strong>sic</strong>!)
“Beskonačno udaljen, nikada dostignut cilj nauke da ostvari totalnu sliku saznanja, beskonačna, u stvarnosti nikad nezadovoljena želja pojedinih sistema vrednosti da dopru do apsolutnog i sjedine sve racionalne i iracionalne činioce života, to u kosmogoniji, to u sjedinjavajućoj sintaksi pesničkog dela doduše ne nalazi realno, ali nalazi simboličko ispunjenje. Jedinstvo umetničkog dela uzdiže se iznad beskrajne reke zbivanja, i budući u sebe zatvoreno, ono je u toj svojoj zatvorenosti uvek simbol sveta, i budući da na taj način anticipira velike kosmogonije koje će doći - pesništvo je uvek nestrpljenje saznanja - ono postaje simbol stvaralačkog.” Hermann Broch Pesništvo i saznanje ! CITAT (<strong>sic</strong>!) 95
- Page 1 and 2:
(sic!) Sarajevo | Maj | Juni |2010
- Page 3 and 4:
08 Osman Zukić Savremeni otpadnik
- Page 5 and 6:
! boldirano Tačka druga: Kič. Fes
- Page 7 and 8:
!infospjev Historiografski infospje
- Page 9 and 10:
(sic!)! prikazi vodi pripovjedača
- Page 11 and 12:
! prikazi Treća situacija koja pok
- Page 13 and 14:
! prikazi djevska determinanta povi
- Page 15 and 16:
!stav Kenan Efendić Mediji i meton
- Page 17 and 18:
Odmah valja reći da su mediji u Bo
- Page 19 and 20:
!stav i reprezentativnom nivou funk
- Page 21 and 22:
Niko u bosanskohercegovačkim medij
- Page 23 and 24:
!stav Jasmina Bajramović Yes, We C
- Page 25 and 26:
fonu “ženskog” djelovanja (pro
- Page 27 and 28:
!stav Također, Majkićeva baštini
- Page 29 and 30:
Ne pripadati nikome znači misliti
- Page 31 and 32:
Ilić: Nisam nameravao da eksploati
- Page 33 and 34:
!TeMAT Jasna Kovo / Tko se boji že
- Page 35 and 36:
!TeMAT lo, ženstvenost jedne musli
- Page 37 and 38:
Foto: Almedin Zukić Ako je seksual
- Page 39 and 40:
!TeMAT U polju nagosti i odjevenost
- Page 41 and 42:
godina kako se zvanično ‘’otkr
- Page 43 and 44: Foto: Almedin Zukić !TeMAT rević,
- Page 45 and 46: Foto: Almedin Zukić mentalizacije
- Page 47 and 48: !TeMAT navodi Salecl, u ratu nastoj
- Page 49 and 50: !TeMAT Harun Dinarević Gušenje er
- Page 51 and 52: Foto: Almedin Zukić trava, preko r
- Page 53 and 54: !TeMAT Maja Abadžija Konzumiranje
- Page 55 and 56: Foto: Almedin Zukić sprege ženstv
- Page 57 and 58: !TeMAT Pratiti kanon i u korak ga d
- Page 59 and 60: Kao primjer može poslužiti Nura B
- Page 61 and 62: ! CITAT “Misao vječnog vraćanja
- Page 63 and 64: ! poezijaDelila Repuh Toplo je bilo
- Page 65 and 66: Zvjezdana Marković Buđenje (Awake
- Page 67 and 68: Marko Raguž ! pROZa Spavači dobri
- Page 69 and 70: “Već smo odrasli ljudi. Mnoge se
- Page 71 and 72: Već sam postajao nestrpljiv. Nije
- Page 73 and 74: Harun je, također, potonuo. Nismo
- Page 75 and 76: kako bi mu se dokazalo opsjenarstvo
- Page 77 and 78: 1. Na čelu države stoji metafizi
- Page 79 and 80: sic!ranje Mirnes Sokolović Šlager
- Page 81 and 82: SPISAK - Najprvo ja, Hadžija Roćk
- Page 83 and 84: Vedran Lopandić Ferhatova pjesma i
- Page 85 and 86: !sicomantija Edin Salčinović X-Fi
- Page 87 and 88: pocetnike Prilog br. 3 IZVOD IZ MAT
- Page 89 and 90: Njime govore, samo kao maternjim je
- Page 91 and 92: Sic!: Pa, da. Šta je onda uopšte
- Page 93: sic!esej Almir Kolar Kijevski Simpt
- Page 97 and 98: Estetsic!a nomijskim strategijama n
- Page 99 and 100: stvo čudesnosti, koji je nešto dr
- Page 101 and 102: Estetsic!a tekstove kao bosanske te
- Page 103 and 104: Ovakav registar koji računa s prij
- Page 105 and 106: Estetsic!a interkulturalizam/multik
- Page 107 and 108: Posve je začuđujuće je, ali i ir
- Page 109 and 110: Estetsic!a Prijedlog (= molba) za f
- Page 111 and 112: Moderna lirika nameće jeziku parad
- Page 113 and 114: Estetsic!a Žida, iliti Lutajućeg
- Page 115 and 116: nju (da je Vječnik najobičnija di
- Page 117 and 118: Estetsic!a Amenofisa III na Nubiju
- Page 119 and 120: impresum Izdavač Udruženje Interk
Change language