Preuzmite peti broj (sic!)

Sic!: Pa, da. Šta je onda uopšte u pitanju Otkud problem sa svojatanjima
Enes Duraković: Saznanje o tragičnim razmirjima balkanske novovjeke historije s diluvijalnim političkim
projektima eksterminacije (istrage) Drugog u svim vidovima njegova postojanja legitimira i pravo Bošnjaka
na vlastitu pripovijest, ali koja i sama mora biti lišena svakog oblika ksenofobije i statičnog koncepta
identiteta koji alteritet podrazumijeva kao historijsku inkarnaciju transcedentalnog principa Zla. O toj
neminovnosti poštovanja različitih kulturnih pripovijesti ali i razlozima njihova poricanja i destruiranja
zapisao je Herbert C. Kelman slijedeće: “Sankcionirani masakri postaju mogući onda kada dođemo do
mjere lišavanja bližnjih ljudskih bića identiteta i zajednice... Naime, kada je jedna grupacija ljudi definirana
sasvim u vezi sa kategorijom kojoj pripada i kada se ta kategorija sasvim isključi iz ljudske zajednice i
porodice, tada se moralne zapreke da se tu grupaciju ne ubija lakše prevazilaze.”
Sic!: Znači, ako sam dobro shvatio, ukoliko jedna grupacija ljudi nije definirana u vezi s kategorijom kojoj
pripada, svojim identitetom, onda je se može lakše ubijati - stoga je potrebno angažovati grupu naučnika
kako bi napisala nacionalnu književnu povijest. No, postoji li, osim tog jakog razloga kojim bi se naučnici
mogli okoristiti - i još neki, koji bi legitimizirao pravo naučnika na projekt Pardon, pravo Bošnjaka na
vlastitu povijest
Enes Duraković: Valja, naime, imati na umu i saznanje da će se osjećaj zajedničke pripadnosti, zasnovan
na jeziku, kulturi i zajedničkoj povijesti uporno... potvrđivati budući da jamči socijalno psihološki nužno
imaginarno okućenje, sferu povjerenja. Nije li to nužno okućenje isto ono razumijevanje kulturnog i nacionalnog
samoprepoznavanja što je doživljajem čara, tragičnih iskušenja bošnjačke historije našlo poetsko
ozbiljenje u pjesmi Mora Abdulaha Sidrana.
Sic!: Pa, majku mu, sad sam itekako zbunjen - za šta ste Vi uopšte Kakve sve to veze ima sa interkulturnim
književnim procesima Kako je moguće spojiti prezir prema poimanju literature kao mitopoetičkog
sakrificija i afirmisanje zajedničkog jezika i kulture kao socijalno-psihološki nužnog okućenja
Enes Duraković: To vam je sve sadržano u posebnoj društvenopovijesnoj funkciji nacionalne književnosti i
njenom značaju u prirodnom samoosvješćujućem ogledanju kompleksnih identitarnih samoidentifikacija.
Sic!: Izvinite, u čemu je sadržano Prirodno, samoosvješćujuće, kompleksno... Kako to rekoste...
Enes Duraković: ...u prirodnom samoosvješćujućem ogledanju kompleksnih identitarnih samoidentifikacija...
Sic!: Mnogo kompleksna koncepcija moram priznati! Mnogo naučno. Možete li, molim Vas, biti malo konkretniji
Enes Duraković: Pravo je, naime, svake zajednice da istraži, prepozna, sistematizira i prezentira vlastitu
književnu tradiciju i to je nesumnjivo čini legitimnim oblikom književne znanosti, osobito u trenucima
oslobađanja od patrocentričkih oblika kulturnog hegemonizma koji prigušuje i marginalizira posebnosti.
Sic!: Da, ali kakve to onda ima veze s interkulturalnošću
Zvonko Kovač: Svakako ima... Kulturna istorija nam kazuje da jedna kultura uči od druge a u isto vrijeme
se i razgraničava od nje.... A neosnovani prigovori su glasi li da je riječ o unitarističkom konceptu koji hoće
dokinuti posebne nacionalne književnosti a onda i narode... Biti poliliteraran ne znači biti i dvopripadan.
Sic!: Oprostite!
Zvonko Kovač: Preklapanje bileterarnosti s dvopripadnosti je zapravo rijetko, a odnosi se na slučajeve
kada pisci pišu paralelno na dva jezika za čitatelje koji su također biliterarni.
Sic!: Pa da, ali ako je u pitanju književnost istog jezika Može li se to zanemariti
Enes Duraković: Stoga, u svekolikom prestrukturiranju statusa bosanskohercegovačke i bošnjačke književnosti
valja poći upravo od tog određenja njihove samobitnosti i posebnosti, ne zanemarujući svu kompleksnost
južnoslavenskih književnih međuzavisnosti i uzajamnosti, bez obzira na to što su ovakvi pokušaji
znanstvenog djelovanja i u hrvatskoj i pogotovo srpskoj književnoj historiografiji nailazili, a nailaze i
danas, na totalnu ogluhu i nerazumijevanje.
Zvonko Kovač: Izraz ukrštati se pogodan je da objasni interkulturno razumijevanje koje ne eliminira intrakulturno,
niti se obje sfere stapaju u jednu. Više od izraza razlikovanje izraz ukrštanje naglašava da se
dvije kulturne sfere ponovo razilaze nakon što su se susrele.
(sic!)
91