Preuzmite peti broj (sic!)

srpski
za
Prilozi hist(e)riji srpske pismenosti
Lingvistički zada(t)ci i problemi
za čitateljke i čitaoce Sic!-a
Đorđe Božović
“[Pismo i njegova historija] je tematika od velikog značaja za svekoliku srpsku kulturnu sredinu i za
kulturu koja se - potpuno ili delimično - temelji na srpskoj jezičkoj i izražajnoj tradiciji; a ne mogu je bez
štete zanemarivati ni drugi sudeonici istorijskog ćirilometodskog nasleđa.”
(Pravopis srpskoga jezika, 1994, Novi Sad: Matica srpska, str. 17)
Pitanja za razmišljanje:
1. Koja se to kultura potpuno temelji na srpskoj tradiciji, a nije “svekolika srpska kulturna sredina”
2. Koja je to kultura koja se “delimično” temelji na srpskoj tradiciji
3. Kakva je to tradicija - “izražajna tradicija” Šta je to “srpski izražaj”
U cilju rasvjetljavanja tih problema, a pošto su pismo i njegova historija “tematika od velikog značaja”,
ekskluzivno ovdje prenosimo četiri dokumenta iz matičnih knjiga srpske pismenosti.
Prilog br. 1
IZVOD IZ MATIČNE KNJIGE ROĐENIH SRPSKE PISMENOSTI
Ime: Standardna ćirilica Ime oca: Vuk (zakonski priznao očinstvo;
no sumnja, međutim, pada i na izvjesna Mrkalja)
Godina rođenja: 1818.
Mjesto rođenja: Beč, u knjizi Srpski rječnik
Nacionalnost: prema svim izvorima, srpska (zlobnici će reći da ima i nešto rumunjske krvi)
Napomene: Budući da je manjinsko pismo u današnjem “srpskom izražaju”, ima poseban tretman
zagarantovan Ustavom Republike Srbije (čl. 10 Ustava Srbije).
Prilog br. 2
IZVOD IZ MATIČNE KNJIGE ROĐENIH SRPSKE PISMENOSTI
Ime: Standardna latinica Ime oca: nije utvrđeno, nijedan od dvojice na koju se sumnja,
izvjesni Gaj i izvjesni Daničić, nisu zakonski priznali očinstvo
Nacionalnost: po jednima, neopredijeljena; po drugima, hrvatska - ovi potonji su glasniji, a vjeruje se da
Matija Bećković posjeduje i originalnu krštenicu Latinice koja to dokazuje
Napomene: Sumnjiči se da je nezakonitim radnjama i uz pomoć podzemlja i austrougarskih masona, te
zvaničnog Vatikana, iz ilegale prodrla u sve pore srpske pismenosti, kojom i danas neustavno dominira, pri
tome nanoseći višestruku štetu Ćirilici i kršeći njezina prava i građanske slobode. Zbog toga je više puta
osuđivana. O njenim se pak pravima i slobodama ne raspravlja, jer je na svaku raspravu o toj temi urok,
sugreb, anatemu i vječito prokletstvo do devet koljena unaprijed bacio mitropolit Amfilohije Radović.
86
(sic!)