Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
Osman Zukić<br />
Savremeni otpadnik<br />
i roman bez kraja<br />
(Bekim Sejranović, Ljepši kraj (Buybook,<br />
Sarajevo, 2010))<br />
I drugi roman, kao i prvijenac, zadržava isti model<br />
kroz koji curi priča. Ponovo se vraćamo pitanju<br />
identiteta, kao i (ne)snalaženju u savremenom,<br />
kapitalističkom i konzumerističkom svijetu, ali<br />
pitanjima i Bosne, koja su, očito, upisana u autorov<br />
poetički sistem.<br />
Bekim Sejranović se na postjugoslavenskom<br />
književnom prostoru u najljepšem svjetlu ukazao<br />
romanom Nigdje, niotkuda, za koji je svojevremeno<br />
i nagrađen nagradom “Meša Selimović” za<br />
2009. godinu. Stoga je bilo i za očekivati da će se<br />
njegov naredni roman čekati sa više nestrpljenja<br />
na koje je autor odgovorio vrlo brzo, godinu kasnije,<br />
romanom Ljepši kraj. Moglo bi se reći kako je<br />
drugi roman tek “ljepši kraj” prvog, ali i mnogo<br />
oskudniji od svog prethodnika, kako na planu forme<br />
i kompozicije, tako i na planu same priče.<br />
I drugi roman, kao i prvijenac, zadržava isti model<br />
kroz koji curi priča. Ponovo se vraćamo pitanju<br />
identiteta, kao i (ne)snalaženju u savremenom,<br />
kapitalističkom i konzumerističkom svijetu, ali i<br />
pitanjima Bosne, koja su, očito, upisana u autorov<br />
poetički sistem. Fokalizatorska tačka gledišta<br />
koncentrirana je u dvije ispovijesti, koje se iščitavaju<br />
sa “dvije različite strane ružičaste bilježnice”.<br />
Tako se dva dokumenta naracije naizgled razdvajaju<br />
kao različiti fonovi iskustva, da bi se spojili<br />
unutar sebe, u mogućnosti otvorenog “ljepšeg<br />
kraja”. Pojava dislociranog naratora/pripovjedača<br />
obujmljuje iskustva dvije različite životne perspektive:<br />
bivanje u Norveškoj kao zemlji izbora i<br />
Bosni kao zemlji prividno neizbježnog povratka.<br />
Te se perspektive odražavaju kao oponirana<br />
kulturološka iskustva, ali sa stalnim fokusom<br />
na naratora u procesu premještanja, odlazaka i<br />
ukotvljenosti, prateći time njegovu devizu (koja je<br />
istovremeno prijekorna, ali ubojito istinita): Gledaj<br />
samo sebe! Kako je figura naratora/pripovjedača<br />
formirana kao disperzivna (ali ne u konkretnom<br />
smislu sveobuhvatajućeg identitarnog traganja)<br />
i nestalna, tako i on ide kroz život/priču poput<br />
prolaznika, putujući konstantno, odbijajući prihvatiti<br />
teret stalnog boravka i smještaja, napuštajući<br />
svoje žene, djevojke i ljubavnice, sve u<br />
duhu nihilističke konstatacije da su ljubav, emocije<br />
i vezanost (sve one težnje prosječnog savremenog<br />
čovjeka) - iluzije osuđene da se kad-tad<br />
rasprsnu i nestanu. U skladu s tim stremljenjem<br />
ka “razuzdanošću”, uloge treba odigrati tako da<br />
određeni normativni obrasci ponašanja (udvaranje,<br />
zaljubljenost i ostali životni rituali) vode ka<br />
krajnjem cilju zadovoljenja primarnih nagona.<br />
Stoga, stalno napušta poslove i odbija mogućnost<br />
rutinizirane svakodnevnice, provodi vrijeme<br />
sa prijateljima konzumirajući droge i alkohol,<br />
stvarajući samom sebi svojevrsnu utopiju, istovremeno<br />
svjestan bolne činjenice da je otriježnjenje<br />
izvjesno i da će neminovno doći. Može se<br />
reći da je u percepciji čitaoca figura naratora kao<br />
savremenog gubitnika i boema gotovo dosljedno<br />
kreirana, te da je nijednog momenta nije ponuđen<br />
odgovor na mogućnost drugačijeg uspostavljanja<br />
vrijednosnog sustava. Tako se tačka fokalizacije<br />
prelama kroz dvije pripovijesti, koje, kao što je<br />
već spomenuto, objedinjuje figura naratora.Priča<br />
počinje u Norveškoj, Oslu, kada se pripovjedač iz<br />
retrospektivnog vraćanja filma prisjeća povratka<br />
iz Brazila u Oslo i prvog kontakta sa Cathrine,<br />
svojom kasnijom ljubavnicom. Već je na samom<br />
početku definirana konstanta u kreiranju narativnog<br />
identiteta protagoniste - bijeg kao slamka<br />
spasa, i to bijeg na relaciji Norveška - Balkan.<br />
Tako će i sam pripovjedač uočiti gotovo stereotipne<br />
nus-pojave bijega samog, kao i perspektive<br />
“nostalgičnog” i “objektivnog” koje se međusobno<br />
suočavaju: Kaos je život, a Balkan je kaos, u<br />
svom objedinjenju javašluka, nemara i ciganluka,<br />
dok je s druge strane hladna, metalna, savršeno<br />
organizirana i u svakom dijelu pomno kontrolirana<br />
društvena struktura. Kaos je dominanta koja<br />
8<br />
(<strong>sic</strong>!)
Change language