Preuzmite peti broj (sic!)
Preuzmite peti broj (sic!) Preuzmite peti broj (sic!)
Izdaja Kralja Kalabrije Ekonomija kazne poučava da je svaki zločin potencijalno kraljeubistvo. Sam zločin, po svojoj prirodi dolazi izvan granica normalnog, stoga je društvo moralo osmisliti tehnologiju njegove izolacije i nadzora, nalazeći punoću njenog mehanizma u odbrani suvereniteta. Moralisti iz nenormalne prirode zločina izvode genealogiju nenormalnog koja nas upućuje na tri lika nenormalne osobe: nakazu, korekcionara i onanistu. Slučaj Tomaza Kampanele mogli bismo podvesti pod drugi kvalifikativ, korekcionar - pojedinac za popravljanje koji je nepopravljiv, razumijevajući da je na njega potrebno primijeniti izvjesne nadintervencije, jer ga zatičemo u okolnostima koje okupljaju skup naročitih zahvata nad-korekcije u odnosu na prijateljske i porodične tehnike obuke i ispravljanja. Luđački fanatizam jednog korekcionara odveo ga je tako daleko da se proglasio Novim Mesijom pritom bacajući pogrde na Visočanstvo. Zamišljamo ga kako rasijano korača u polutami visokih odaja dominikanskog samostana dok odjek koraka lebdi kroz ustajali zrak, zamišljamo ga zanesenog nad zabranjenim spisima i apokrifnim palimpsestima, zamišljamo ga zaokupljenog sastavljanjem pamfleta inspirisanih luđačkim vizijama novog svijeta, konačno, zamišljamo ga kao veličanstvenog oratora koji pristalice uvjerava u pravične izglede vlastitih ideala budućnosti. Poput svih velikih proroka postao je medij prošlosti-sadašnjosti-budućnosti, zagledan u onostrano saznanje skriveno pogledima grješnih ljudi. Slijedeća scena vodi nas do napuljske luke. Luka je topos moralnog razvrata, sklonište ubica, sitnih kradljivaca, lopova, kockara, prostitutki, krijumčara, pobunjenika, mađioničara, dezertera i pijanica, odbačeni habitat opscenosti i moralnom čovjeku zazornog promiskuiteta. U takvom okruženju zatičemo Tomaza Kampanelu u društvu glavešina nevjerničke flotile koja je kanila srušiti republiku. Redovnički habit i admiralske epolete živošću su se isticali nad blijedim enterijerom neugledne lučke krčme “Kraljev rt” ispunjene čudovišnim licima pripitih mornara. Za sigurnost razgovora brine se grupa admiralovih ađutanata neprimjetno uvučenih među goste. Kampanela krčmu napušta tri sata poslije ponoći i gubi se u nepoznatom pravcu. Admiral se, nakon što je migom oka dao signal jednom od ađutanata, izgubio u gornjim odajama krčme. Sve u svemu, bilo je to jedno uspješno veče. U lučkim pregovorima Tomazo Kampanela je uspio isposlovati inauguraciju u Kralja Kalabrije. Konačno, bio je spreman otvoriti rat. Blaženstvo u očima nije mu se gubilo ni dok su ga vojnici Njegovog Visočanstva sprovodili u tamnicu. Noć je bila vedra, s mora je dolazio slan povjetarac, zvona su odbijala ponoć, sparina je udarala iz popločanog druma i omamljivala stražare. Kretao se otmjeno i tiho, i stražarima se učinilo da u haps sprovode kralja. U mraku tamnice njegove oči odavale su skriveno likovanje onih koji dosanjaju zabranjeni san. Tomaza Kampanelu izdao je jedan od njegovih povjerenika i bio je uhapšen. Slomiti njegovu volju postalo je pitanje časti, jer niko od istražitelja Njegova Visočanstva nije uspio iscijediti iz njega niti riječ. Tako tvrd materijal predstavljao je izazov najvišeg stepena i uskoro su pale prve opklade. Sedam puta su ga stavljali na muke, svaki na svoj način, ali ništa nije priznao. Iscrpljen, lica zaraslog u bradu i prorijeđene kose, sa zavraćenim rukavima na koščatim rukama, stajao je ispred sudca Njegovog Visočanstva, iščekujući presudu. Osuđen je na trideset godina tamnice. Grad Sunca Trideset godina Tamazo Kampanela je bio zatočen u dvorcu Sant Elmo. Robiju je najlakše zamisliti kao isposničko samozatajenje; ujutro uzima kruh i vodu, tupim škriljcem urezuje crticu u kameni zid, koracima premjerava ćeliju u mislima pretvarajući dužinu pređenog puta u milje putovanja, uvečer dugo ostaje posvećen tihoj molitvi. Takvim prostim maštarijama treba dodati i vršenje nužde, smrad tijela, bolesti, slabljenje živaca, samoću, tamu i glad. Svemu bi se mogla dodati i povremena mučenja, stražarsko iživljavanje, bijedne opklade ili prosta zlovolja. Selekcija i stilizacija detalja ostavljena je na slobodnu volju čitaocu, shodno prirodi njegove mašte i moralnih skrupula uma. Na slobodu je izašao kao starac, iznuren, koščat, omršavio, svenutog lica i upalih duplji. Sivim očima gledao je blijedo i prazno, jedva dotičući pogledom pojavne predmete u realnosti koju opažamo. Neki su tvrdili da mu je u mraku tamnice oslabio vid, a drugi da su zatvorski crvi isisali život iz njegovih očiju. U svakom slučaju stvarnost ga više nije zanimala, bio je posvećen nekim neprirodnim rabotama, očito protetskim navikama života u tamnici. Tomazo Kampanela je umro u sedamdeset prvoj godini, ostavivši svijetu za sobom vlastiti nacrt države. Njegov nacrt države sastojao se od slijedećih čimbenika: 76 (sic!)
1. Na čelu države stoji metafizičar po imenu Sunce 2. Državna uprava uređena je po vrlinama koje su neophodne za opšte dobro. Svaka uprava nadležna je za nadzor nad jednom vrlinom. 3. Vlast se mora slušati bez pogovora. 4. Zločin protiv najviših vlasti kažnjava se smrću. 5. Ukida se institucija privatnog vlasništva. 6. Sve je opšte vlasništvo; raspodjela je u nadleštvu vlasti. 7. Nosioci raznih službi dobivaju veći i bolji dio. 8. Sva odrasla lica obavezna su da rade. 9. Dnevno radno vrijeme iznosi četiri časa. 10. Podjela na umni i fizički rad se ukida. 11. Nemarnost i neposlušnost kažnjava se batinama. 12. Državom se upravlja prema načelima nauke. 13. Nauka i tehnika unapređuju se po nalogu države. 14. Planiranje i gradnja gradova odvija se prema matematičkim pravilima. 15. Školovanje je obavezno za sve. Nastava je politehnička. 16. U politehničkim pitanjima važi princip kritike i samokritike. 17. Muškarci i žene su ravnopravni. 18. Institucija porodice se ukida. 19. Ko se šminka kazniće se smrću. 20. Pederastija se kažnjava smrću. 21. Razmnožavanje je stvar države. 22. Polni akt se kontroliše i reguliše. Obavlja se pod nadzorom nadležnih vlasti. Epilog (Pokret otpora) Panoptikon ili svevideće oko prvi je element omniscencije. Njegova moć prema kolokvijalnom ubjeđenju dolazi iz tame. Naš gospodar je Sunce, svjetlost-snaga-život. Konvencionalne kritičke interpretacije države polaze od dvije osnovne predstave; predstave o centru moći i predstave o kupoli. Priča o Tomazu Kampaneli završava pola stoljeća kasnije, razumije se, u Gradu Sunca. Logično, epilog je epizoda o Pokretu otpora (čitaocu je dozvoljeno da na ovom mjestu referentni okvir stvarnosti koju nastanjuje imaginativno prenese u narativnu stvarnost). Generičke priče o totalitarizmu završavaju na dva načina, tragično ili trijumfalno. Trijumfalan svršetak asocira na bulevarsku literaturu, dok tragičan neumitno vodi ka transgresiji žanra. Naravno, nepažljivom autoru može se dogoditi to da mu likovi obole od postutopijske inertnosti, a takvih slučajeva nesumnjivo ima. Zamislite dvojicu studenata-anarhista kako putuju na ljetni odmor, pretpostavimo u Napulj. Dok putuju, jedan se principijelno drži ideala, uvjeren je da putovanje predstavlja intelektualan čin, da pomjera dimenzije spoznaje, produbljuje karakter, ruši stereotipe i afirmira ljudske slobode, jer samo slobodan čovjek slobodno putuje; drugi oprezno fantazira o putenim Napolitankama, živo zamišlja njine mirišljave crne kose i preplanula jedra bedra. Do razmirica dolazi već po dolasku u Napulj, Prvi je ubijeđen da trebaju pronaći skvot i tu se smjestiti, Drugi misli da im je najbolje uzeti hostel. Prvi Drugog optužuje za izdaju, Drugi Prvog naziva budalom, i tu se rastaju. Slučaj, taj najveći komedijant, sastavlja ih šest dana poslije, slabe, neugledne, izgladnjele, opljačkane. Mjesečina sablazno sjenči oblike, koraci odzvanjaju niz puste popločane ulice, s mora duva slan povjetarac, sparina omamljuje tijelo i usporava misli. Studenti- (sic!) 77
- Page 25 and 26: fonu “ženskog” djelovanja (pro
- Page 27 and 28: !stav Također, Majkićeva baštini
- Page 29 and 30: Ne pripadati nikome znači misliti
- Page 31 and 32: Ilić: Nisam nameravao da eksploati
- Page 33 and 34: !TeMAT Jasna Kovo / Tko se boji že
- Page 35 and 36: !TeMAT lo, ženstvenost jedne musli
- Page 37 and 38: Foto: Almedin Zukić Ako je seksual
- Page 39 and 40: !TeMAT U polju nagosti i odjevenost
- Page 41 and 42: godina kako se zvanično ‘’otkr
- Page 43 and 44: Foto: Almedin Zukić !TeMAT rević,
- Page 45 and 46: Foto: Almedin Zukić mentalizacije
- Page 47 and 48: !TeMAT navodi Salecl, u ratu nastoj
- Page 49 and 50: !TeMAT Harun Dinarević Gušenje er
- Page 51 and 52: Foto: Almedin Zukić trava, preko r
- Page 53 and 54: !TeMAT Maja Abadžija Konzumiranje
- Page 55 and 56: Foto: Almedin Zukić sprege ženstv
- Page 57 and 58: !TeMAT Pratiti kanon i u korak ga d
- Page 59 and 60: Kao primjer može poslužiti Nura B
- Page 61 and 62: ! CITAT “Misao vječnog vraćanja
- Page 63 and 64: ! poezijaDelila Repuh Toplo je bilo
- Page 65 and 66: Zvjezdana Marković Buđenje (Awake
- Page 67 and 68: Marko Raguž ! pROZa Spavači dobri
- Page 69 and 70: “Već smo odrasli ljudi. Mnoge se
- Page 71 and 72: Već sam postajao nestrpljiv. Nije
- Page 73 and 74: Harun je, također, potonuo. Nismo
- Page 75: kako bi mu se dokazalo opsjenarstvo
- Page 79 and 80: sic!ranje Mirnes Sokolović Šlager
- Page 81 and 82: SPISAK - Najprvo ja, Hadžija Roćk
- Page 83 and 84: Vedran Lopandić Ferhatova pjesma i
- Page 85 and 86: !sicomantija Edin Salčinović X-Fi
- Page 87 and 88: pocetnike Prilog br. 3 IZVOD IZ MAT
- Page 89 and 90: Njime govore, samo kao maternjim je
- Page 91 and 92: Sic!: Pa, da. Šta je onda uopšte
- Page 93 and 94: sic!esej Almir Kolar Kijevski Simpt
- Page 95 and 96: “Beskonačno udaljen, nikada dost
- Page 97 and 98: Estetsic!a nomijskim strategijama n
- Page 99 and 100: stvo čudesnosti, koji je nešto dr
- Page 101 and 102: Estetsic!a tekstove kao bosanske te
- Page 103 and 104: Ovakav registar koji računa s prij
- Page 105 and 106: Estetsic!a interkulturalizam/multik
- Page 107 and 108: Posve je začuđujuće je, ali i ir
- Page 109 and 110: Estetsic!a Prijedlog (= molba) za f
- Page 111 and 112: Moderna lirika nameće jeziku parad
- Page 113 and 114: Estetsic!a Žida, iliti Lutajućeg
- Page 115 and 116: nju (da je Vječnik najobičnija di
- Page 117 and 118: Estetsic!a Amenofisa III na Nubiju
- Page 119 and 120: impresum Izdavač Udruženje Interk
1. Na čelu države stoji metafizičar po imenu Sunce<br />
2. Državna uprava uređena je po vrlinama koje su neophodne za opšte dobro. Svaka uprava<br />
nadležna je za nadzor nad jednom vrlinom.<br />
3. Vlast se mora slušati bez pogovora.<br />
4. Zločin protiv najviših vlasti kažnjava se smrću.<br />
5. Ukida se institucija privatnog vlasništva.<br />
6. Sve je opšte vlasništvo; raspodjela je u nadleštvu vlasti.<br />
7. Nosioci raznih službi dobivaju veći i bolji dio.<br />
8. Sva odrasla lica obavezna su da rade.<br />
9. Dnevno radno vrijeme iznosi četiri časa.<br />
10. Podjela na umni i fizički rad se ukida.<br />
11. Nemarnost i neposlušnost kažnjava se batinama.<br />
12. Državom se upravlja prema načelima nauke.<br />
13. Nauka i tehnika unapređuju se po nalogu države.<br />
14. Planiranje i gradnja gradova odvija se prema matematičkim pravilima.<br />
15. Školovanje je obavezno za sve. Nastava je politehnička.<br />
16. U politehničkim pitanjima važi princip kritike i samokritike.<br />
17. Muškarci i žene su ravnopravni.<br />
18. Institucija porodice se ukida.<br />
19. Ko se šminka kazniće se smrću.<br />
20. Pederastija se kažnjava smrću.<br />
21. Razmnožavanje je stvar države.<br />
22. Polni akt se kontroliše i reguliše. Obavlja se pod nadzorom nadležnih vlasti.<br />
Epilog (Pokret otpora)<br />
Panoptikon ili svevideće oko prvi je element omniscencije. Njegova moć prema kolokvijalnom ubjeđenju<br />
dolazi iz tame. Naš gospodar je Sunce, svjetlost-snaga-život. Konvencionalne kritičke interpretacije<br />
države polaze od dvije osnovne predstave; predstave o centru moći i predstave o kupoli.<br />
Priča o Tomazu Kampaneli završava pola stoljeća kasnije, razumije se, u Gradu Sunca. Logično, epilog<br />
je epizoda o Pokretu otpora (čitaocu je dozvoljeno da na ovom mjestu referentni okvir stvarnosti koju<br />
nastanjuje imaginativno prenese u narativnu stvarnost).<br />
Generičke priče o totalitarizmu završavaju na dva načina, tragično ili trijumfalno. Trijumfalan svršetak<br />
asocira na bulevarsku literaturu, dok tragičan neumitno vodi ka transgresiji žanra. Naravno, nepažljivom<br />
autoru može se dogoditi to da mu likovi obole od postutopijske inertnosti, a takvih slučajeva<br />
nesumnjivo ima.<br />
Zamislite dvojicu studenata-anarhista kako putuju na ljetni odmor, pretpostavimo u Napulj. Dok putuju,<br />
jedan se principijelno drži ideala, uvjeren je da putovanje predstavlja intelektualan čin, da pomjera<br />
dimenzije spoznaje, produbljuje karakter, ruši stereotipe i afirmira ljudske slobode, jer samo slobodan<br />
čovjek slobodno putuje; drugi oprezno fantazira o putenim Napolitankama, živo zamišlja njine mirišljave<br />
crne kose i preplanula jedra bedra. Do razmirica dolazi već po dolasku u Napulj, Prvi je ubijeđen da<br />
trebaju pronaći skvot i tu se smjestiti, Drugi misli da im je najbolje uzeti hostel. Prvi Drugog optužuje za<br />
izdaju, Drugi Prvog naziva budalom, i tu se rastaju. Slučaj, taj najveći komedijant, sastavlja ih šest dana<br />
poslije, slabe, neugledne, izgladnjele, opljačkane. Mjesečina sablazno sjenči oblike, koraci odzvanjaju niz<br />
puste popločane ulice, s mora duva slan povjetarac, sparina omamljuje tijelo i usporava misli. Studenti-<br />
(<strong>sic</strong>!)<br />
77
Change language