Preuzmite peti broj (sic!)

Izdaja Kralja Kalabrije
Ekonomija kazne poučava da je svaki zločin potencijalno kraljeubistvo. Sam zločin, po svojoj prirodi
dolazi izvan granica normalnog, stoga je društvo moralo osmisliti tehnologiju njegove izolacije i nadzora,
nalazeći punoću njenog mehanizma u odbrani suvereniteta. Moralisti iz nenormalne prirode zločina
izvode genealogiju nenormalnog koja nas upućuje na tri lika nenormalne osobe: nakazu, korekcionara
i onanistu. Slučaj Tomaza Kampanele mogli bismo podvesti pod drugi kvalifikativ, korekcionar - pojedinac
za popravljanje koji je nepopravljiv, razumijevajući da je na njega potrebno primijeniti izvjesne
nadintervencije, jer ga zatičemo u okolnostima koje okupljaju skup naročitih zahvata nad-korekcije u
odnosu na prijateljske i porodične tehnike obuke i ispravljanja.
Luđački fanatizam jednog korekcionara odveo ga je tako daleko da se proglasio Novim Mesijom pritom
bacajući pogrde na Visočanstvo. Zamišljamo ga kako rasijano korača u polutami visokih odaja dominikanskog
samostana dok odjek koraka lebdi kroz ustajali zrak, zamišljamo ga zanesenog nad zabranjenim
spisima i apokrifnim palimpsestima, zamišljamo ga zaokupljenog sastavljanjem pamfleta inspirisanih
luđačkim vizijama novog svijeta, konačno, zamišljamo ga kao veličanstvenog oratora koji pristalice
uvjerava u pravične izglede vlastitih ideala budućnosti. Poput svih velikih proroka postao je medij prošlosti-sadašnjosti-budućnosti,
zagledan u onostrano saznanje skriveno pogledima grješnih ljudi.
Slijedeća scena vodi nas do napuljske luke. Luka je topos moralnog razvrata, sklonište ubica, sitnih
kradljivaca, lopova, kockara, prostitutki, krijumčara, pobunjenika, mađioničara, dezertera i pijanica, odbačeni
habitat opscenosti i moralnom čovjeku zazornog promiskuiteta. U takvom okruženju zatičemo
Tomaza Kampanelu u društvu glavešina nevjerničke flotile koja je kanila srušiti republiku. Redovnički
habit i admiralske epolete živošću su se isticali nad blijedim enterijerom neugledne lučke krčme “Kraljev
rt” ispunjene čudovišnim licima pripitih mornara. Za sigurnost razgovora brine se grupa admiralovih
ađutanata neprimjetno uvučenih među goste. Kampanela krčmu napušta tri sata poslije ponoći i gubi
se u nepoznatom pravcu. Admiral se, nakon što je migom oka dao signal jednom od ađutanata, izgubio
u gornjim odajama krčme. Sve u svemu, bilo je to jedno uspješno veče.
U lučkim pregovorima Tomazo Kampanela je uspio isposlovati inauguraciju u Kralja Kalabrije. Konačno,
bio je spreman otvoriti rat. Blaženstvo u očima nije mu se gubilo ni dok su ga vojnici Njegovog Visočanstva
sprovodili u tamnicu. Noć je bila vedra, s mora je dolazio slan povjetarac, zvona su odbijala ponoć,
sparina je udarala iz popločanog druma i omamljivala stražare. Kretao se otmjeno i tiho, i stražarima se
učinilo da u haps sprovode kralja. U mraku tamnice njegove oči odavale su skriveno likovanje onih koji
dosanjaju zabranjeni san.
Tomaza Kampanelu izdao je jedan od njegovih povjerenika i bio je uhapšen. Slomiti njegovu volju postalo
je pitanje časti, jer niko od istražitelja Njegova Visočanstva nije uspio iscijediti iz njega niti riječ. Tako
tvrd materijal predstavljao je izazov najvišeg stepena i uskoro su pale prve opklade. Sedam puta su ga
stavljali na muke, svaki na svoj način, ali ništa nije priznao. Iscrpljen, lica zaraslog u bradu i prorijeđene
kose, sa zavraćenim rukavima na koščatim rukama, stajao je ispred sudca Njegovog Visočanstva, iščekujući
presudu. Osuđen je na trideset godina tamnice.
Grad Sunca
Trideset godina Tamazo Kampanela je bio zatočen u dvorcu Sant Elmo. Robiju je najlakše zamisliti
kao isposničko samozatajenje; ujutro uzima kruh i vodu, tupim škriljcem urezuje crticu u kameni zid,
koracima premjerava ćeliju u mislima pretvarajući dužinu pređenog puta u milje putovanja, uvečer dugo
ostaje posvećen tihoj molitvi. Takvim prostim maštarijama treba dodati i vršenje nužde, smrad tijela,
bolesti, slabljenje živaca, samoću, tamu i glad. Svemu bi se mogla dodati i povremena mučenja, stražarsko
iživljavanje, bijedne opklade ili prosta zlovolja. Selekcija i stilizacija detalja ostavljena je na slobodnu
volju čitaocu, shodno prirodi njegove mašte i moralnih skrupula uma.
Na slobodu je izašao kao starac, iznuren, koščat, omršavio, svenutog lica i upalih duplji. Sivim očima
gledao je blijedo i prazno, jedva dotičući pogledom pojavne predmete u realnosti koju opažamo. Neki
su tvrdili da mu je u mraku tamnice oslabio vid, a drugi da su zatvorski crvi isisali život iz njegovih očiju.
U svakom slučaju stvarnost ga više nije zanimala, bio je posvećen nekim neprirodnim rabotama, očito
protetskim navikama života u tamnici. Tomazo Kampanela je umro u sedamdeset prvoj godini, ostavivši
svijetu za sobom vlastiti nacrt države. Njegov nacrt države sastojao se od slijedećih čimbenika:
76
(sic!)