Preuzmite peti broj (sic!)
Preuzmite peti broj (sic!) Preuzmite peti broj (sic!)
na istom ostvarili profit. Tako je od festivala napravljen događaj čiji su osnovni ciljevi prestiž, zvanice i sponozorstva, a svake naredne godine, tek nakon podizanja crvenog tepiha, isti događaj, u očima običnog posmatrača i nevelikog filmofila, biva otkriven kao prevara. Jer je lažno ponudio grad u drugačijem i blistavijem svjetlu. I na taj način se Sarajevo film festival uklapa u pejsaž postdejtonske BiH, a njenim građanima ostaje nada da će jednog dana njihova zemlja izaći (a možda je to već učinila, rekao bi francuski turist koji prošeta sarajevskim ulicama tokom festivala) iz tranzicijskih u standardne društvene tokove. A gramzivost elita u svim branšama bh. društva najbolje reprezentiraju fotografije festivalskog sjaja ispred sarajevskog Narodnog pozorišta, i slike užasa ispred iste zgrade u jutarnje sate prvog postfestivalskog dana. Tačka šesta: Licemjerstvo. Festivalsko licemjerstvo bi se moglo svesti pod treću tačku jer se šesta festivalska osobina najjasnije otkriva kroz proces pomjeranja termina u kojem se održava festival, kao i kroz posljedice istog, za mnoge, tehničkog pitanja. Ali, licemjerstvo je ovdje navedeno kao posebna osobina jer je, zapravo, festival građane Sarajeva, kojima je stalo do moralne odgovornosti, učinio dvoličnima predstavljajući grad na crvenilu tepiha, te u njihovo ime negirajući aktuelnost i gomile svakodnevnih problema za koja se ne nazire rješenje. Ispravno bi bilo reči kako licemjerstvo odgovara logici dodvoravanja, ali je smjer odnosa drugačiji. Najprije su se rukovodioci Festivala dodvorili sarajevskoj publici, da bi u njeno ime svoj proizvod u najljepšem svjetlu predstavili stranim sponzorima i klijentima, što je svojevrsna prevara. Tačka sedma: Centaralizacija. Festival se, kao i bh. društvo, ponaša centralistički, težeći Sarajevu kao svom jedinom centru, zanemarujući filmofile širom države koju predstavlja, a upravo od svih građana iste zemlje, preko državnog budžeta, crpi novac za organizaciju. Kako se u percepciji bošnjačkog dijela stanovništva Sarajevo predstavlja kao centar, odnosno (Zapadni) Mostar kao centar hrvatskog stanovništva, kao i Banja Luka u interpretacija ć srpskog stanovništva, tako je se Sarajevo film festival zaklanja iza zidina grada u kojem je osnovan i koji mu je u imenu. Kao logičan zaključak, ali i usljed svega ranije navedenog, festival se nameće kao bošnjački baštineći temeljne ideologeme pomenute etnije. Da je sarajevski festival svoje korijene pustio u Tuzli, Čapljini, Podgorici ili nekom drugom domaćem, odnosno regionalnom gradu, onda bi ljudi koji ga kreiraju na najbolji način uzvratili udarac političkim strukturama, koje neprestano vrše podjelu BiH. A da ne spominjemo mogućnost da Sarajevo film festival dio novčane dobiti proslijedi, primjerice, Festivalu animiranog filma u Neumu, koji godinama jedva dočeka svoje parče budžetskih sredstava. II Tako se Sarajevo film festival našao na sedam istih tački u kojima se godinama guši bh. društvo, a smjeliji filmofil će možda dopisati - Tačka osam: Kriminal. 6 (sic!)
!infospjev Historiografski infospjev (iz zadužbinske sehare Avde Međedovića - specijalno guslanje) Đerzelez Alija i Napoleun Bunaparta Pita majka jaka Bunapartu: “A moj sine, jak Napoleune, jesi li se ikad prepanuo, ja od Rusa, ja li od Ingliza” Govori joj jak Napoleune: “Ja se nijesam nikad prepanuo, ni od Rusa, niti od Ingliza, već se jesam jednom prepanuo. Jednom iđem kroz Bosnu ponosnu, s deset hiljad’ svojijeh drugova, kad iziđoh na vrh na planinu, kad Ardenka nešto se pomami. Ja pogledah sa svoje Ardenke, al’ tu leži krilo od sokola preko puta u gori bosanskoj. Ja povikah na svoju družinu: ‘Jamt’ otale krilo sokolovo da potjeram Ardenku vilenu!’ Svaki drug mi podizaše krilo, nikakav ga rastavit ne može. Ražljutih se, majko, u planini, pa ja sjaha’ s kobile Ardenke, i ja uzeh krilo sokolovo. Ja ga jedva do pasa podigoh, pa ga bacih u jelovo granje, pa potjerah Ardenku vilenu i povede deset hiljad’ drugova. Kad siđosmo pod goru bosansku, svratismo se u pjanu mejhanu. Kad tu sjedi Bošnjo momče mlado, za glavom mu krilo sokolovo, a kakav je Bošnjo serhatlija, štrk na nogam’, širok u plećima, mrke masti, goleme odrasti, podugačka iz ramena vrata, podebela iz obraza brka, deblja mu je ruka u mišici već je meni noga u koljenu. A kad vidjeh takoga junaka, poda mnom su noge zadrhtale. Tada sam se, majko, prepadnuo, pa u strahu zapitah Bošnjaka: ‘Otklen li si, od kojeg li grada, kako li te po imenu viču’ A on mene popr’jeko pogleda, pa mi veli Bošnjo momče mlado: ‘Hajd’ ne luduj, neznan delijo, ja otklen sam, od kojeg li grada, i kako se po imenu vičem, jesi l’ čuo šeher Sarajevo, u Saraj’vu Begovu džamiju, viš’ džamije Šeh-Sinan tekiju, pod tekijom Đerzelez Aliju Ja sam glavom Đerzelez Alija.’ Kad sam čuo te riječi, majko, ja potekoh Đerzelez Aliji; pa zagrlih Đerzelez Aliju. Udriše mi suze od očiju, udriše mi niz bijelo lice, pa ja grlom junačkijem viknuh: ‘Hvala Bogu i današnjem danu, Kad ja nađoh svoga pobratima! Napoleun Bunaparta ja sam!’ Kad to čuo Đerzelez Alija, ruke širi, u čelo me ljubi. Tude smo se, majko, upoznali, i tude smo s’, majko, pobratili.” Edo Međedović, avazom Avde Međedovića (okolina Sarajeva, početak 21. vijeka) Prikupila i pribilježila redakcija (sic!)-a. (sic!) 7
- Page 1 and 2: (sic!) Sarajevo | Maj | Juni |2010
- Page 3 and 4: 08 Osman Zukić Savremeni otpadnik
- Page 5: ! boldirano Tačka druga: Kič. Fes
- Page 9 and 10: (sic!)! prikazi vodi pripovjedača
- Page 11 and 12: ! prikazi Treća situacija koja pok
- Page 13 and 14: ! prikazi djevska determinanta povi
- Page 15 and 16: !stav Kenan Efendić Mediji i meton
- Page 17 and 18: Odmah valja reći da su mediji u Bo
- Page 19 and 20: !stav i reprezentativnom nivou funk
- Page 21 and 22: Niko u bosanskohercegovačkim medij
- Page 23 and 24: !stav Jasmina Bajramović Yes, We C
- Page 25 and 26: fonu “ženskog” djelovanja (pro
- Page 27 and 28: !stav Također, Majkićeva baštini
- Page 29 and 30: Ne pripadati nikome znači misliti
- Page 31 and 32: Ilić: Nisam nameravao da eksploati
- Page 33 and 34: !TeMAT Jasna Kovo / Tko se boji že
- Page 35 and 36: !TeMAT lo, ženstvenost jedne musli
- Page 37 and 38: Foto: Almedin Zukić Ako je seksual
- Page 39 and 40: !TeMAT U polju nagosti i odjevenost
- Page 41 and 42: godina kako se zvanično ‘’otkr
- Page 43 and 44: Foto: Almedin Zukić !TeMAT rević,
- Page 45 and 46: Foto: Almedin Zukić mentalizacije
- Page 47 and 48: !TeMAT navodi Salecl, u ratu nastoj
- Page 49 and 50: !TeMAT Harun Dinarević Gušenje er
- Page 51 and 52: Foto: Almedin Zukić trava, preko r
- Page 53 and 54: !TeMAT Maja Abadžija Konzumiranje
- Page 55 and 56: Foto: Almedin Zukić sprege ženstv
na istom ostvarili profit. Tako je od festivala napravljen događaj čiji su osnovni ciljevi prestiž, zvanice i<br />
sponozorstva, a svake naredne godine, tek nakon podizanja crvenog tepiha, isti događaj, u očima običnog<br />
posmatrača i nevelikog filmofila, biva otkriven kao prevara. Jer je lažno ponudio grad u drugačijem<br />
i blistavijem svjetlu.<br />
I na taj način se Sarajevo film festival uklapa u pejsaž postdejtonske BiH, a njenim građanima ostaje<br />
nada da će jednog dana njihova zemlja izaći (a možda je to već učinila, rekao bi francuski turist koji prošeta<br />
sarajevskim ulicama tokom festivala) iz tranzicijskih u standardne društvene tokove. A gramzivost<br />
elita u svim branšama bh. društva najbolje reprezentiraju fotografije festivalskog sjaja ispred sarajevskog<br />
Narodnog pozorišta, i slike užasa ispred iste zgrade u jutarnje sate prvog postfestivalskog dana.<br />
Tačka šesta: Licemjerstvo.<br />
Festivalsko licemjerstvo bi se moglo svesti pod treću tačku jer se šesta festivalska osobina najjasnije<br />
otkriva kroz proces pomjeranja termina u kojem se održava festival, kao i kroz posljedice istog, za mnoge,<br />
tehničkog pitanja.<br />
Ali, licemjerstvo je ovdje navedeno kao posebna osobina jer je, zapravo, festival građane Sarajeva, kojima<br />
je stalo do moralne odgovornosti, učinio dvoličnima predstavljajući grad na crvenilu tepiha, te u njihovo<br />
ime negirajući aktuelnost i gomile svakodnevnih problema za koja se ne nazire rješenje. Ispravno<br />
bi bilo reči kako licemjerstvo odgovara logici dodvoravanja, ali je smjer odnosa drugačiji. Najprije su se<br />
rukovodioci Festivala dodvorili sarajevskoj publici, da bi u njeno ime svoj proizvod u najljepšem svjetlu<br />
predstavili stranim sponzorima i klijentima, što je svojevrsna prevara.<br />
Tačka sedma: Centaralizacija.<br />
Festival se, kao i bh. društvo, ponaša centralistički, težeći Sarajevu kao svom jedinom centru, zanemarujući<br />
filmofile širom države koju predstavlja, a upravo od svih građana iste zemlje, preko državnog<br />
budžeta, crpi novac za organizaciju. Kako se u percepciji bošnjačkog dijela stanovništva Sarajevo predstavlja<br />
kao centar, odnosno (Zapadni) Mostar kao centar hrvatskog stanovništva, kao i Banja Luka u<br />
interpretacija ć srpskog stanovništva, tako je se Sarajevo film festival zaklanja iza zidina grada u kojem<br />
je osnovan i koji mu je u imenu. Kao logičan zaključak, ali i usljed svega ranije navedenog, festival se<br />
nameće kao bošnjački baštineći temeljne ideologeme pomenute etnije.<br />
Da je sarajevski festival svoje korijene pustio u Tuzli, Čapljini, Podgorici ili nekom drugom domaćem,<br />
odnosno regionalnom gradu, onda bi ljudi koji ga kreiraju na najbolji način uzvratili udarac političkim<br />
strukturama, koje neprestano vrše podjelu BiH. A da ne spominjemo mogućnost da Sarajevo film festival<br />
dio novčane dobiti proslijedi, primjerice, Festivalu animiranog filma u Neumu, koji godinama jedva<br />
dočeka svoje parče budžetskih sredstava.<br />
II<br />
Tako se Sarajevo film festival našao na sedam istih tački u kojima se godinama guši bh. društvo, a smjeliji<br />
filmofil će možda dopisati - Tačka osam: Kriminal.<br />
6<br />
(<strong>sic</strong>!)
Change language