Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
tijela sa nasmiješenim licem, u koji se nesretna<br />
žrtva zatvarala ili da umre od gladi, ili od strane<br />
željeznih bodlji koje su se nalazile u unutrašnjosti<br />
sprave. 52 Savremena žena je isto tako zatvorena<br />
u idealnom tijelu koje je svojevrstan mit savremene<br />
kulture, te je unutra zatočena sa istom<br />
okrutnošću. Ova trka za lebdećim idealom ljepote<br />
u svojoj prividnoj banalnosti se pokazuje mnogo<br />
ozbiljnijom nego što se na prvi pogled čini: tragedija<br />
anoreksije i agorafobije u širokom spektru<br />
‘ženskih poremećaja’ naslijeđuje žensku histeriju<br />
i neurasteniju devetnaestog vijeka.<br />
Bilo da je riječ o hirovitoj modnoj industriji,<br />
proizvodnji prefinjenih make-up maski ili<br />
o nečemu trećem, poželjno žensko tijelo u<br />
najvećem <strong>broj</strong>u slučajeva dominira u kratkom<br />
prodoru reklame na njenom munjevitom<br />
putu ka nesvjesnom. Reklamno tijelo<br />
odgovara strogim normama ljepote i pored<br />
očitog mamca za mušteriju, o kojem god<br />
proizvodu je riječ, od ruža za usne do najnovijeg<br />
modela automobila, šalje suptilnu<br />
poruku o tome koji je estetski imperativ<br />
današnjice.<br />
Tijelo anoreksičarke se nudi ne samo kao rogobatno<br />
naličje one lepršave vizije ženskog rodnog<br />
identiteta, nego i kao tekst čije političko značenje<br />
ima duboke implikacije u konstrukciji istog tog<br />
identiteta. Riječima Susan Bordo: “...neovisno da<br />
li je riječ o anoreksiji, agorafobiji ili histeriji, nalazimo<br />
da je u bolesno tijelo duboko upisana ideološka<br />
konstrukcija ženstvenosti karakteristična<br />
za period o kojem je riječ.” 53 U duhu one Freudove<br />
krilatice da je anatomija sudbina, devetnaestovijekovna<br />
žena opisivana je pojmovima histerične<br />
ličnosti; u današnje vrijeme, svevideće oko televizije<br />
direktno, doslovno prenosi sliku normativne<br />
ženstvenosti i “pravila učimo direktno iz diskursa<br />
tijela: kroz slike koje nam govore kakva odjeća,<br />
figura, facijalna ekspresija, pokreti i ponašanje su<br />
od žene zahtijevani”. 54<br />
Vapijuće tijelo anoreksičarke koje je gurnuto sa<br />
margina simboličkog poretka, izvrgnuto u njegovo<br />
naličje, govori bez riječi o teroru medijski konstruiranog<br />
identiteta. Tu padaju sve voluntarističke<br />
parole i famozno pravo izbora čija se slavljena<br />
bezgranična sloboda otkriva u radikalizaciji prin-<br />
cipa nemuštim krikom anoreksičnog tijela i(ili)<br />
neurastenične ličnosti. Više nego zatočenica tijela,<br />
savremena žena biva zatočenicom kako simboličkog<br />
tako i okrutno doslovnog kapitala, gdje je<br />
eksploatisana i kao slika i kao konzument.<br />
Plodna simbioza kapital-konzumerizma<br />
i patrijarhata<br />
Ideologija globalnog kapitala ima usisivačko dejstvo<br />
na svaku ljudsku djelatnost i mađioničarsku<br />
moć da ih preoblikuje prema zahtjevima tržišta.<br />
Isto se, sasvim očigledno, desilo i sa feminizmom<br />
koji mutira u go-girl magazinske forme, isto se<br />
dešava i slici savremene ženstvenosti koju propisuje<br />
multimilionska modna i kozmetička industrija,<br />
potpomognuta kolanjem novca između<br />
medijskih kuća. Dobivamo dvosjekli mač gdje<br />
se ženski dio populacije, riječima Naomi Wolf,<br />
zatvara u vlastito tijelo da kontemplira njegove<br />
nedostatke i popravlja ih, uključujući i popravku<br />
nedostataka ličnosti kroz ulogu konzumenta; dok<br />
se na drugoj strani taj proces potiče gorivom iz<br />
dubokog rezervoara patrijarhata, također suptilno<br />
uobličenog da odgovori ‘zahtjevima vremena’,<br />
stvarajući tako svojevrsnu klasu konzumerističkih<br />
subjekata koji se love na udicu vlastite podsvijesti.<br />
Lukava međuigra formi ženske popularne<br />
kulture, reklame i moćnih korporacija u trci za<br />
što većom zaradom nimalo ne doprinosi ostvarenju<br />
davnašnjeg sna feminizma o slomu represivnog<br />
patrijarhata, naprotiv, učvršćujući ga teži da<br />
ženski pokret ublaži dopadljivim slikama ‘nove’<br />
ženstvenosti ili ga, po mogućnosti, stvaranjem,<br />
ponovo, slike džangrizave bapske ženskosti koja<br />
nije ostvarila svoje ideale, protjera iz medijskog<br />
prostora. Tako imamo, za kasni kapitalizam<br />
simptomatičnu, situaciju globalnog statusa quo,<br />
gdje se patrijarhat hrani na konzumerističkom<br />
novčaniku, a sistem proizvodnje i potrošnje ga<br />
zarad vlastitog opstanka goji i podržava. Negdje<br />
iznad lebdi duh marksističkog feminizma koji je<br />
u svojim nesumnjivo idealističkim počecima kritičke<br />
opservacije kapitalizma ženski dio populacije<br />
posmatrao kao klasu, smatrajući je dovoljno<br />
politički jakom da ga obori. Današnjica odgovara<br />
na te tvrdnje kao uvjerljiv distopijski roman, gdje<br />
žene skoro da jesu postale klasa, konzumeristička,<br />
potlačena, ali nimalo osviještena, čvrsto vezana<br />
užima nesvjesnih snaga i strogo kontrolirana,<br />
vlastitim ‘pravom izbora’.<br />
52<br />
Wolf, Naomi, The Beauty Myth, uvod, www.edocfind.com<br />
53<br />
Bordo, Susan, Tijelo i reprodukcija ženstvenosti, u: Razlika/Différance, god. 2, br. 3-4; 311-330<br />
54<br />
Ibid.<br />
56<br />
(<strong>sic</strong>!)
Change language