You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
Foto: Almedin Zukić<br />
sprege ženstvenosti i feminizma protkana je apriornim<br />
voluntarizmom, koji je eho onog žuđenog<br />
‘prava izbora’, jedino ostvariv u granicama konzumerističkog<br />
subjekta. Pravo izbora ispostavlja<br />
se kao barem dvoznačno: osim što se obračunava<br />
sa zaostalim feminističkim naracijama, u smislu<br />
pobune protiv njih kao preduslova za mogućnost<br />
da se kreira vlastiti, neopterećeni lifestyle, ono<br />
se tako u slavu nove feminističke osviještenosti<br />
prenosi u područje kupovine, odabira svih onih<br />
materijalih sredstava koja mogu (ili moraju) bez<br />
opterećenja sugerirati i afirmirati ženstvenost u<br />
patrijarhalnom smislu.<br />
Tako se i novi entuzijastični go-girl feminizam<br />
otkriva kao kapitalistička opsjena, vidljiva u samoj<br />
strukturi časopisa sa dvije trećine reklamnog<br />
sadržaja, koji kao da je refleksija one jedne trećine<br />
‘inspirativnog’ teksta, gdje poželjna ženska tijela<br />
provokativnim pozama i visokomarkiranom odjećom<br />
kao da elaboriraju onaj prvobitni voluntaristički<br />
princip imaginarnog izbora novog ženstvenog<br />
identiteta. Volšebni idealizam takvih težnji<br />
teško je ne primjetiti, ukoliko smo svjesni da uz<br />
pozitivnu poticajnost stoje liberalističke fraze<br />
ispražnjene od značenja apstrahiranjem: sloboda,<br />
pravo izbora, jednakost postaju puki proizvodi,<br />
dostupni kupcima čija je ženska moć ništa drugo<br />
do kupovna moć u najdoslovnijem smislu riječi.<br />
Tako domet nove ženstvenosti biva maksimalno<br />
sužen, orijentišući se na pripadnice srednje i više<br />
klase, a isključujući ostatak: običnu ženu kojoj<br />
preostaje glamurozna slika i gorka žudnja.<br />
Tijela koja prodaju i tijela<br />
kojima se prodaje<br />
I manje pronicljiv promatrač bi u medijskom carstvu<br />
današnjice iza naizgled trijumfalnog osvajanja<br />
medijskog prostora od strane žene i ženstvenog<br />
mogao vidjeti rogobatno naličje: tradicionalno<br />
ili ‘novo’ shvaćeno ženstveno je ništa drugo do<br />
nepregledno tržište konzumerskog kapitalizma.<br />
Bilo da je riječ o hirovitoj modnoj industriji, proizvodnji<br />
prefinjenih make-up maski ili o nečemu<br />
trećem, poželjno žensko tijelo u najvećem <strong>broj</strong>u<br />
slučajeva dominira u kratkom prodoru reklame na<br />
njenom munjevitom putu ka nesvjesnom. Reklamno<br />
tijelo odgovara strogim normama ljepote i<br />
pored očitog mamca za mušteriju, o kojem god<br />
proizvodu je riječ, od ruža za usne do najnovijeg<br />
modela automobila, šalje suptilnu poruku o tome<br />
koji je estetski imperativ današnjice. I ženska tijela<br />
se odazivaju, opet, ne pukom kupnjom reklamiranog<br />
produkta, nego mnogo više zabrinjavajućim<br />
odgovorom težnje ka ‘novoj ženstvenosti’ s kojom<br />
kao da u paketu dolazi i onaj drugi, muški dio svojstava<br />
koje bi morala sadržavati i ličnost. Bolna<br />
rastrzanost tijela i uma više nije samo postmoderna<br />
teoretska dihotomija, nego surova realnost<br />
tinejdžerke koja tek otkrivajući svoju ženstvenost,<br />
nalazi je manjkavom i nepoželjnom.<br />
Naomi Wolf u uvodnom poglavlju svog ozloglašenog<br />
“Mita ljepote” nudi jednu slikovitu metaforu<br />
srednjovjekovne sprave za mučenje koja se<br />
nazivala željezna djeva: sanduk u obliku ženskog<br />
(<strong>sic</strong>!)<br />
55
Change language