You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
! boldirano<br />
Tačka druga: Kič.<br />
Festivalsko obilježje godinama unazad jeste afterparty u Domu mladih Skenderija, koji je, pored svih<br />
nekvaliteta koje nudi, svojevrstan akšamluk, odnosno, koliko god to zvučalo otrcano, parada kiča i šunda.<br />
Jedan od ovoljetnih afterpartya je, kao trijumf nad kulturnim (kako se neprestano u očima javnosti<br />
predstavlja Sarajevo film festival), ugostio hrvatsku pop divu Severinu Vučković. Njenim dolaskom, te<br />
pozerstvom na crvenom tepihu ispred Narodnog pozorišta, festival je (iako su naznake postojale mnogo<br />
ranije) i (<strong>sic</strong>!) zvanično potpisao pad iz vrijednosnog u tržišno, odnosno iz prakse kulture u prakse<br />
turbo-folka.<br />
Nadalje, kič je, valjalo bi priznati, i sam festival. Barem u onim granicama u kojima se predstavlja javnosti,<br />
domaćoj ili stranoj, dok filmski program još čuva posljednje konce kvaliteta. Omasovljenjem događaja,<br />
njegovom publikacijom, dodvoravanjem društvenim elitama, te gramzivošću, rukovodioci Sarajevo<br />
film festivala su od istog načinili manifestaciju kiča.<br />
Tačka treća: Dodvoravanje.<br />
Festival je, kao i ljudi koji stoje iza njega, od svog osnivanja baštinio tradiciju po kojoj je sedam dana u<br />
drugoj polovini avgusta svake godine bilo rezervisano za film i sarajevski filmski događaj. Tako je ista<br />
manifestacija ispratila svojih četrnaest organizacija, da bi, petnaestu obljetnicu obilježila, pomalo neočekivana<br />
promjena termina. Festival je, zbog ramazanskih blagdana pomjeren desetak dana unaprijed<br />
(a isto će se ponoviti godinu dana kasnije, te je planirano i naredne godine), a zadržao iste sponzore, što<br />
je prvostepeni čin dodovaravanja postratnoj sarajevskoj publici, koja je, uglavnom, pozdravila odluku<br />
organizatora.<br />
Time su rukovodioci sarajevskog festivala, otprilike, priznali sljedeće: Da, mi priznajemo Sarajevo kao<br />
muslimanski grad; Da, mi se, dodvoravajući se takvoj publici prilagođavamo njihovim običajima; Da,<br />
nama nisu važne vrijednosti festivala, nego činjenica kako će isti biti prihvaćen u očima publike, etc.<br />
Tako obični posmatrač i neveliki filmofil, iz jednog tehničkog pitanja, može izvući veliki <strong>broj</strong> odgovora, a<br />
da svaki od njih bude slijed logičnih promišljanja, s preciznim argumentima.<br />
Isti problem i ne bi bio tako veliki da su se upravitelji odrekli sponzorskih sredstava od strane poznatih<br />
proizvođača alkoholnih pića (Heineken, Johnny Walker, itd.), te tako svoju odluku predstavili kao iskren<br />
izraz poštovanja (bez obzira na sve što iz toga proizilazi), uz malu dozu licemjerstva.<br />
Tačka četvrta: Monopol.<br />
Festival je za svoje posljednje izdanje iz budžeta Grada Sarajevo izmuzao 200.000 KM, što je svojevrstan<br />
presedan kada je u pitanju ovaj nivo vlasti i jedan kulturni događaj u BiH. U prvi mah, čini se da<br />
pomenuta cifra i nije toliko velika, ali ako se uzmu u obzir izdvajanja novčanih sredstava za druge slične<br />
događaje, onda se potez gradskih vlasti otkriva kao sraman. Primjerice, Zemaljski muzej BiH je dugo<br />
godina bio zatvoren za posjetioce zbog neplaćanja računa za grijanje, te grcao u dugovima. Nadalje,<br />
mnoge kulturne manifestacije u BiH na koljenima mole sredstva za organizaciju, a nadležne institucije<br />
ostaju nijeme na njihove glasove. Grad Sarajevo godinama nije u stanju da počisti plastične boce koje<br />
plutaju Miljackom, etc.<br />
Ali, sve to u sedam dana filmovanja, poziranja i intervjua neće primijetiti inostrane zvanice i klijentela<br />
sarajevskog Festivala. Ili se, barem, tješimo. Tako se sarajevski filmski Festival, uz teatarski MESS, u<br />
očima običnog posmatrača i nevelikog filmofila nameće kao vlasnik sredstava za kulturna dobra, a ne<br />
kao proizvod s ambicijama da postane događaj iz kojeg će energiju crpiti druge kulturne organizacije<br />
širom države.<br />
Tačka peta: Gramzivost.<br />
Festivalsko rukovodstvo se, baš kao i domaće političke, religijske i kulturne elite, ponaša gramzivo, što<br />
je jedna od odlika tranzicijske bh. svakodnevnice. Ljudi koji uređuju sarajevsku sedmicu filma se, iz<br />
godine u godinu, ponašaju slično pomenutim elitama, a svoju prosječnost kriju iza blještavila kamera,<br />
svoj proizvod nude kao dobro po kojem se prepoznaje grad, a zapravo skrivaju njegovo ruglo kako bi<br />
(<strong>sic</strong>!)<br />
5