Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
!TeMAT<br />
navodi Salecl, u ratu nastoji sruštiti fantazmatska<br />
struktura određenog kolektiva, postratno stanje<br />
onda nužno podrazumijeva neku novu fantazmu.<br />
U raspadu jednog sistema društva koje je<br />
podrazumijevalo i patrijarhalnost, stvaranje nove<br />
fantazme o domovini moglo se desiti bez jake<br />
patrijarhalne obojenosti. Ono što je problem sa<br />
interpretacijama kolektivnih silovanja u Bosni i<br />
Hercegovini jeste što one nude samo jedan oblik<br />
socijalizacije žrtvama. Naglašavanje činjenice<br />
da se silovanje žena desilo zbog toga što su<br />
one Bošnjakinje, ujedinjuje žrtve u zagrljaju majke/domovine<br />
koja im oprašta i nudi mogućnost<br />
povratka obeščašćenog statusa kćerke koja će<br />
ipak dobiti mogućnost da postane majka. Teza<br />
o ženskom tranzitnom tijelu u uslovima rata<br />
(Musabegović) se može primjeniti i na postratno<br />
stanje, gdje se sada upisivanje muške dominacije<br />
ne dešava u sferi lacanovskog realnog, nego<br />
u sferi simboličkog. Tijelo žene ponovo postaje<br />
ploha za upisivanje znakova pripadnosti, gdje<br />
Da li je moguće svjedočenje o traumi žena,<br />
žrtava kolektivnog silovanja bez jednostrane<br />
pozicije onoga ko svjedoči Trauma, kao<br />
iskustvo koje izmiče riječima i odbija se transfigurirati<br />
u simboličko koje pokazuje neuspjeh<br />
u pokušaju da iskaže realno, postavlja<br />
ovaj neugodan zahtjev i pred umjetnost: da<br />
li i kako umjetnost može svjedočiti o traumi,<br />
u ovom slučaju o kolektivnom silovanju<br />
Kao primjer umjetničkog izričaja koji uzima<br />
kolektivno silovanje u BiH kao svoju temu,<br />
a koji uspješno izbjegava moguće ideološke<br />
konotacije i romantičarski ton, navest ću<br />
primjer američke konceptualne umjetnice<br />
Jenny Holzer koja u svom djelu Lustmord<br />
aktualizira temu kolektivnog silovanja žene<br />
u ratu u Bosni i Hercegovini.<br />
nacionalno nužno podrazumijeva patrijarhalno.<br />
U kontekstu nasilnog tjelopisa, materijalizacije<br />
ženskog tijela u sferi nacionalnog, spolno/rodni<br />
identitet se (namjerno) ostavlja po strani.<br />
III.<br />
Da li je moguće svjedočenje o traumi žena, žrtava<br />
kolektivnog silovanja bez jednostrane pozicije<br />
onoga ko svjedoči Trauma, kao iskustvo koje<br />
izmiče riječima i odbija se transfigurirati u simboličko<br />
koje pokazuje neuspjeh u pokušaju da<br />
iskaže realno, postavlja ovaj neugodan zahtjev<br />
i pred umjetnost: da li i kako umjetnost može<br />
svjedočiti o traumi, u ovom slučaju o kolektivnom<br />
silovanju Kao primjer umjetničkog izričaja<br />
koji uzima kolektivno silovanje u BiH kao svoju<br />
temu, a koji uspješno izbjegava moguće ideološke<br />
konotacije i romantičarski ton, navest ću<br />
primjer američke konceptualne umjetnice Jenny<br />
Holzer koja u svom djelu Lustmord 27 aktualizira<br />
temu kolektivnog silovanja žene u ratu u Bosni<br />
i Hercegovini. Ova umjetnica uzima tri stajališta<br />
u aktu silovanja: žrtvu, počinitelja i posmatrača,<br />
a doslovno realizirajući metaforu o upisu jezika<br />
u tijelo, Holzer potencira tezu o nemogućnosti<br />
iskaza o traumi. Renata Salecl ukazuje kako<br />
Jenny Holzer ne upada u ‘’zamku da prikaže tri<br />
perspektive kao međusobno nedokučive’’ nego<br />
pokazuje da je drugi nedokučiv zbog ‘’korjenite<br />
nemogućnosti da se dokuči perspektiva drugog,<br />
kao i osjećanje njegova/njezina bola’’. 28 Tijelo i<br />
jezik ovdje ostaju ogoljeni, lišeni mogućnosti bilo<br />
kakve identifikacije sa pojedincima. Iako Lustmord<br />
svjedoči o nasilju nad tijelom koje je ‘’simbolički<br />
posredovano’’ i koje dotiče realno koje se<br />
‘’ne može simbolizirati’’, 29 ono što ovo djelo diferencira<br />
od interpretacija silovanja spomenutih u<br />
prvom dijelu ovog teksta, je to što iskazi koje producira<br />
Lustmord ne učestvuju u proizvodnji nove<br />
fantazme. Ogoljenost čina silovanja se manifestira<br />
u koži i kostima, upućujući na dezintegraciju<br />
27<br />
Lustmord je konceptualno djelo Jenny Holzer koje aktualizira temu kolektivnog silovanja u Bosni i Hercegovini. Lustmord<br />
se sastoji od komadića kože (ne zna se čija je) na kojoj je krvlju, koju su joj donirale žene, žrtve silovanja ispisala poruke<br />
koje ‘’govore’’ tri različite strane: žrtva, silovatelj i posmatrač/ica. Osim kože i krvi, Holzer uvodi i kosti. Neke od poruka koje<br />
su ‘’pripisuju’’ silovatelju su: I SWIN IN HER AS SHE QUITES. I SINK ON HER. I SING HER A SONG ABOUT US. I STEP ON HER<br />
HANDS. I SPLAY HER FINGERS. SHE ROOTS WITH HER BLUNT FACE. SHE HUNTS ME WITH HER MOUTH...Žrtva ‘’govori’’ neke<br />
od sljedećih poruka: I AM AWAKE IN A PLACE WHERE WOMEN DIE. THE BIRD TURNS ITS HEAD AND LOOKS AT ME WITH ONE<br />
EYE AS YOU ENTER. MY BREASTS ARE SO SWOLLEN THAT I BITE THEM YOUR AWFUL LANGUAGE IS IN THE AIR BY MY HEAD<br />
I DO NOT LIKE TO WALK BECAUSE I FEEL IT BETWEEN MY LEGS. HAIR IS STUCK INSIDE ME...Neke od poruka koje se pripisuju<br />
posmatraču su: WANT TO LIE DOWN BESIDE HER. I HAVE NOT SINCE I WAS A CHILD. I WILL BE COVERED BY WHAT HAS COME<br />
FROM HER. SHE BEINGS TO MAKE MISTAKES IN HER LANGUAGE AND I CORRECT HER THE WAY SHE HAS TAUGHT ME. I FIND<br />
HER TOWERLS SHOVED IN TIGHT SPOTS. I TAKE THEM TO BURN ALTHOUGH I FEAR TOUCHING THINGS. SHE ASKS ME TO<br />
SLEEP IN THE HOUSE BUT I WILL NOT WITH HER NEW BODY AND ITS NOISES AND WETNESS. SHE SMILES AT ME BECAUSE<br />
SHE IMAGINES I CAN HELP HER.<br />
28<br />
Renata Salecl, Protiv ravnodušnosti (Zagreb: Arkzin, 2002), 164.<br />
29<br />
Ibid, 165.<br />
(<strong>sic</strong>!)<br />
47