Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
se konstituišu stereotipije ali i proizvode sprege<br />
potčinjavanja u domenu javnoga života potrebno<br />
je ponovno porinuti u naslijeđe Šerijatske i bilo<br />
koje druge kulturne prakse koja normira i propisuje<br />
pojavnost i odsustvo ženskoga tijela u političkome<br />
i bilo kojem drugom segmentu ustaljenih<br />
praksi. Stoga što je ‘’kulturološko ozračje u 7. i 8.<br />
stoljeću bilo strogo patrijarhalno, pa je muslimanska<br />
znanstvena elita interpretirala Kur’an u<br />
duhu tog kulturno-civilizacijskog naslijeđa, na<br />
kojem su učvršćeni temelji dihotomije između<br />
muške i ženske sfere djelovanja’’ 16 , danas se suočavamo<br />
sa izazovom, prvenstveno muške elite u<br />
intelektualnim i drugim institucionalnim formama<br />
islamske zajednice, pronalaženja novih i<br />
socio-kulturoloških kontekstualno uključivih<br />
interpretacija starog muškoorođenog vjerskog<br />
zakona. Neuključenost žena prevashodno u<br />
domenu javnih religijskih institucija produkt je<br />
dalekog nasljedstvenog karaktera ne samo patrijarhalnih<br />
religijskih inetepretacija nego i specifičnog<br />
redefiniranja etno-nacionalnih uloga u ratnom<br />
i postratnom prezentu sa dominantnom<br />
figurom simboličkoga oca. Obrazujući kadar, koji<br />
je spolno-rodno jednako zastupljen u vjerskim<br />
srednjim školama kao i teološkim fakultetima, ne<br />
nailazimo ni na jednu figuru žene nositeljice političke<br />
funkcije, iako apeli od strane intelektualca u<br />
samoj zajednici postoje. Interpretacija koja je<br />
duboko splet religijskoga ali i samog nacionalnog<br />
ideala stigmatizira žene u sferu privatnoga prostora.<br />
Duboka potreba da se održi takav patrijarhalni<br />
karakter vjerske prakse i da se institucionalno<br />
uključi u tijelo ne samo lokalnog nego pak i<br />
u tijela društvenog i državnog zakona, jeste praksa<br />
tzv. radikalne vehabijske struje. Stoga su česti<br />
slučajevi njihovog samoproklamovanog šerijatskog<br />
tijela, često nazivan šerijatskom policijom u<br />
namjeri da svoje radikalne ideje promiču nasiljem,<br />
suštom suprotnošću onoga u čije ime se<br />
izvršava taj čin. Potom pokrivanje djevojčica, pod<br />
izlikom da se radi o svojevoljnome činu, čak i prije<br />
tzv. šerijatskoga stepena punoljetstva koji se<br />
treba dostignuti da bi taj čin bio iole opravdan,<br />
kao i patrijarhalno izvandržavno dejstvo u uređenju<br />
javnih institucija poput škole, prisilnim razdvajanjem<br />
djevojčica i dječaka, a sve u ime njega<br />
muškarca koji seksualno obespravljuje i traumatizira<br />
pojavne subjekte. No, nasuprot tome, potisnuti<br />
ženu u nikabu u još dublji ponor od onoga<br />
koji joj se najčešće nameće a ne postavlja kao<br />
izbor, jednako je radikalistička ideja kao i ta. Stoga<br />
što je bosanskohercegovačko društvo svakako<br />
repatrijarhalizirano a tijelo žene etnicizirano,<br />
često se kritika upućena ovim vjerskim pokretima<br />
koji dodatno repatrijarhaliziraju žensku ulogu,<br />
vraća u odgovoru koji svoj argument crpi iz nekadašnje<br />
religijske i kulturološke prakse bosanskih<br />
muslimana u propisu koji se temeljio na nošenju<br />
vela preko lica, često zvanog kao zar. No, moć<br />
koju je i AFŽ, objedinjeno žensko tijelo (isp.Zilka<br />
Spahić-Šiljak), bez obzira na religijsku, klasnu i<br />
bilo koju drugu podjelu, zajedno sa drugim jugoslavenskim<br />
strukturama donio ženama kao oslobođenje<br />
od propisne javne norme, reinterpretira<br />
se kao polazište validnosti ponovne reprezentacije<br />
tijela u istome. Tako žensko tijelo uistinu<br />
postaje ‘’centrom praktične kulturne kontrole’’.<br />
No, samopozivanje na omraženi komunistički<br />
partijski sistem koji je eto u ateističkoj manifestnoj<br />
praksi potisnuo sve religijsko, često previđa<br />
činjenicu koja je i suviše bitna za analizu uzroka<br />
ovih političkih praksi. Dakle, nije se samo AFŽ, ili<br />
cjelokupno komunističko tijelo koje je također<br />
reproduciralo patrijarhalne vrijednosti u svojoj<br />
strukturi, bavilo skidanjem feredže i zara sa tijela<br />
muslimanki. Tim su se, a to je možda i najbitniji<br />
segment svega, bavili i ‘’muslimanski intelektualci’’<br />
koji su se ‘’još ranije zalagali za rješavanje ovog<br />
pitanja u korist emancipacije žena, kroz svoje<br />
istupe na <strong>broj</strong>nim konferencijama kao i pisanom<br />
riječju u muslimanskim i drugim glasilima’’, a u<br />
tome se posebno isticao vjerski poglavar, reis-ululema<br />
Džemaludin Čaušević ‘’koji je javno govorio<br />
kako se vjera i vjerski propisi ne protive otkrivanju<br />
muslimanki’’. 17 Reinterpretativna linija opravdavanja<br />
novonastalih praksi očigledno nema pravolinijski<br />
kontinuum u izvođenju argumenata za i<br />
protiv. No, da je ovo pitanje ponovno pitanje politike<br />
a ne pitanje samoprodavane emancipacije<br />
žena jesu učestali natpisi u novinama kojim se<br />
ženom u nikabu pokušava iskonstruirati neopravdani<br />
strah od Drugog, terorizma, državne<br />
nesigurnosti, pokreta za emancipaciju i slično. I<br />
ponovno se potiskuje napor nje same da i u tijelu<br />
koje je pokriveno, i neidentifikovano ne bude<br />
samo upis muške moći nego i glas samovoljne<br />
političke pobune protiv svih mehanizama kojima<br />
se produciraju te i slične aktivnosti zastrašivanja.<br />
Ne, samo da su žene na globalnom političkom tlu<br />
marginalizirane, (a tek u određenoj religijskoj<br />
insatnci), stoga pomak koji već godinama pravi ka<br />
javnom istupu a ne privatnoj stigmi, često je meta<br />
napada od etno-nacionalnih muških političkih<br />
projekata. Tako je sjednica parlamenta BiH prekinuta<br />
zbog prisustva žene u nikabu, Nađe Dizda-<br />
16<br />
Spahić-Šiljak, Zilka, Žene, religija i politika, Sarajevo, 2007., str.107.<br />
17<br />
Ibid, str.137.<br />
42<br />
(<strong>sic</strong>!)
Change language