You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
standardiziranome idealu.’’ (Susan Bordo, 316.<br />
str.) Ukoliko je pokrivanje tijela muslimanke (šta<br />
je to pokriveno tijelo!) čin kojim se održava politički<br />
poredak jedne ideološke matrice utemeljene<br />
na ideji uniformirane islamske nacije privid kojim<br />
se homogenizira(Mernisi) društvo s ciljem kontraproduktivne<br />
ideologije spram zapadne, nedvojbeno<br />
je tačna teza da Imamova namjera nije<br />
uopće bila bezazleno proizvoljna, ona je duboko<br />
paradoksalana : ‘’Izbori, da. Pluralizama, ne. Imam<br />
je znao šta radi. Znao je da će žene bez feredže<br />
primorati imama da se suoči sa činjenicom da<br />
Umma, zajednica vernika, nije homogena.’’ 12 No,<br />
gdje počiva mehanizam koji nosi politički odluku<br />
Francuske da se zabrani hidžab, nikab, burka<br />
u javnim instutucijama i kako artikulirati ideju<br />
kojom se, makar legislativa kojom se žena mora<br />
identifikovati pred zakonom bila uporišna i tačna,<br />
i zapadna ‘’demokratija’’ nedvojbeno homogenizira<br />
politički. Stoga što promiču radikalnu konstrukciju<br />
ženstvenosti obje političke konstrukcije<br />
upisuju dozu subverzivnoga u tijelo koje ispisuje<br />
svoj tekst (kako se često sugerira od strane feministkinja).<br />
Nositi uže nego što je prikladno šerijatskoj<br />
interpetaciji, nepokrivanje cjelokupne kose<br />
(kosa ja kako je sugerirala Barcanova granično<br />
područje između nagosti i pokrivenosti), lakiranje,<br />
prekomjerno šminkanje i slično, podriva sistem<br />
koji nameće jednu ideju kao univerzalnu ideju za<br />
sve muslimanke. Izbor koji je u krajnjoj instanci<br />
produkt vlastitog izbora, da li bogobojaznog, simboličnog,<br />
ili političkog. Nije svako pokrivanje religijsko<br />
ili pak političko. S druge strane pokrivanje<br />
može ponovo rasplamsati subverzivnost zaodjenutu<br />
u eros koji je usko povezan sa umnom igrom<br />
koju nameće žena ne samo zapadnim ‘’ukrotiteljima’’<br />
nego pak i svojim muškim partnerima koji<br />
dijele isto socio-kulturološko podneblje, tradiciju<br />
i naslijeđe. A nijedno iskustvo nije isto. To je tijelo<br />
subverzvino u čisto kulturološkoj igri sa stereotipima<br />
koji su ovaploćeni u zapadnoj kulturi.<br />
Otuda i volja da se normalizira. Umjetnost ponajbolje<br />
progovora o političkoj dimenziji koja uključuje<br />
i isključuje predstave čednosti u obje kulture.<br />
Razotkrivajući pri tome muške interpretatore<br />
moći. U videu Measures of Disatnce (1988) 13 palestinske<br />
konceptualne umjetnice Mone Hatoumi,<br />
iščitava se mjera seksualnosti i erotizma u uskoj<br />
svezi sa praksama koju imaju tradicionalne politike<br />
re-prezentacije muškog i ženskog. U intimnome,<br />
ispovjednom tonu glas autorice čita pismo<br />
majke koja joj ga piše na arapskome jeziku čiji se<br />
mrmljajući tonovi čuju u pozadini, a prevod nam<br />
dolazi iz usta kćeri koja ga prevodi na engleski.<br />
Jezik koji čini dio njenog novoga identiteta. Majka<br />
iz ratom zahvaćene zemlje priča o sjeti za kćerkom<br />
u egzilu. Nedostatak ‘’ženskih razgovora‘’ je<br />
nota koja čini poseban stepen u njihovom odnosu,<br />
onaj dio koji baštini tradiciju usmenoga pripovjedanja<br />
u arapskome (islamskome) svijetu, subverzvini<br />
stepen naracije koju su razvijale majka i<br />
kćerka. Dok slušamo glas autorice u pozadini se<br />
na površini ispisanog arapskoga pisma, koji nam<br />
se na mah čini poput bodljikave žice, pojavljuje<br />
tijelo žene koje se postepeno u rastućem tonu i<br />
obavijesti koju nosi pismo, razotkriva tijelo nage<br />
žene. Istovremeno sesksualno razodjenuto, sa<br />
bitnim naglaskom na tekst koji se utiskuje u to<br />
tijelo. Tijelo istovremeno ispisuje svoj jezik koliko<br />
i pismo agresivno čak ispisuje tijelo. ‘’Mnogo sam<br />
uživala u našim privatnim razgovorima i pričama<br />
o ženskim stvarima i svemu tome; ti znaš da ja<br />
nikad nisam pričala na ovaj način prije. Zašto se<br />
ne vratiš da živiš ovdje, možemo da snimamo<br />
fotografije i pravimo snimke kao što si željela.<br />
Pitala si me u svom zadnjem pismu da li možeš<br />
da koristiš moje fotografije u svome radu; koristi<br />
ih, ali nemoj ništa spominjati svome ocu.’’(pr.<br />
Jasmina Bajramović) Očigledna je povezanost<br />
koju majka uspostavlja sa kćerkom ali i njena<br />
tradicionalna uloga koju i dalje zadržava spram<br />
muža i isto to traži od svoje kćerke da učini za<br />
svoga oca. Trenutak u kojem je razgolićena majka<br />
pozirala kćerci je pretpostavljeno ‘’osramotio’’<br />
oca.: ‘’Još uvijek mi prigovara zbog toga kao da<br />
sam ti dala nešto što pripada samo njemu.’’ Ona<br />
koja je presudno uticala na konstrukciju njenog<br />
ženskog i ženstvenog identiteta je dakako majka<br />
čije riječi analizira i nakon 20 godina: ‘’Pretpostavljam<br />
da je to jako važan momenat u životu<br />
svake djevojčice, i izgleda da je kod tebe izazvalo<br />
krizu identiteta. Od malog đavolčića, pretvorila<br />
si se u tihu i povučenu djevojčicu. Samo sam<br />
željela da te utješim jer si bila jako uznemirena<br />
pri pogledu na krv i jako si plakala, i ako se dobro<br />
sjećam, rekla sam da ti da se trebaš smatrati<br />
sretnom zato što si žena i što moraš misliti o<br />
tome jednom mjesečno, dok se muškarci moraju<br />
brijati svaki dan.’’ Ovaj presudni trenutak kojim<br />
se biološki vrši socijalna konstrukcija identiteta i<br />
razlike između muškarca i žene, očigledno je na<br />
duboko uznemirujući način ostavila posljedicu u<br />
identitarnom kodu Mone. Prostor nagoga tijela<br />
njene majke, salastoga, bio je presudnim da se<br />
izgubi prvotna veza između oca i kćerke a da se<br />
uspostavi nova, on to zove ‘’ženskom glupošću’’<br />
!TeMAT<br />
12<br />
Ibid, 27.str.<br />
13<br />
http://www.ubu.com/film/hatoum_measures.html<br />
40<br />
(<strong>sic</strong>!)