You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
Osman Zukić<br />
U Sarajevu završen 16. Sarajevo film festival<br />
Kad grad progleda<br />
Ili: Sedam istosti SFF-a i BiH<br />
I<br />
U Sarajevu je zadnjeg julskog dana tekuće godine spuštena zavjesa na Sarajevo film festival, njegovo<br />
šesnaesto izdanje, a grad je opet izronio ispod glamura crvenog tepiha, napokon progledao nakon blještavila<br />
bliceva i uronio u svoju mračnu (da ne može biti mračnija) svakodnevnicu, koja se sedam dana<br />
i noći vješto zaklanjala iza objektiva kako je takvu ne bi, kojim slučajem, upoznala zalutala zvanica iz<br />
inozemnog auditorija. Tako je isti grad, koji je nekoć pozirao ispred gomile fotoreportera otkrivajući svoj<br />
sjaj, ponovo izašao pred oči svojih građana u istom ruhu u kakvom ga gledaju, evo već desetljeće i po<br />
unazad, svakoga dana u godini, izuzev sedam dana jula (a nekad je bilo, i avgusta).<br />
Stoga, prije svega, postoji potreba da se (pre)ispitaju vrijednosti festivala, njegov doprinos bh. kulturi,<br />
kao i njegov odnos unutar aktuelnih kulturnih praksi, kako u bh. društvu, tako i u regionalnom kontekstu.<br />
Preispitati, odnosno ispitati, u najmanju ruku znači boldirati događaj, te na taj način ukazati na<br />
činjenicu da Sarajevo film festival umnogome sliči bh. stvarnosti, te njenim sudionicima predstavlja<br />
lažan sjaj i blještavilo. Najbolje tome svjedoče ulice grada tokom manifestacije, odnosno neposredno<br />
nakon nje. Obaveza na (pre)ispitivanje pomenutog događaja, ali i sličnih, nije samo usputna, nego ona<br />
predstavlja generacijsku dužnost ljudi čija su usmjerenja uprta u kulturne vrijednosti i kriterije, ali i onih<br />
pred čijim se očima kreira jedan kulturni sistem.<br />
Tako se, običnom posmatraču, koji nije ni turista, ni zvanica, niti izraziti filmofil, sarajevski Festival otkriva<br />
kroz sedam tačaka, koje, u biti, obilježavaju i postdejtonsko bh. društvo. Sedam tačaka, a svaka od<br />
njih se tiče festivalskog okna, zapravo, onog što obični posmatrač primijeti, i nijednom od njih se ne<br />
tumači kvalitet filmskog programa, kao i stručnost u selektiranju istog.<br />
Pa krenimo redom:<br />
Tačka prva: Elitizam.<br />
Festival je u svom začeću, dakle, u periodu dok nije izrastao u najveći regionalni filmski događaj kako mu<br />
se, po ovdašnjim medijima, tepa, bio tek obični kulturni događaj, koji je, prije svega, privlačio pažnju zbog<br />
konteksta u kojem je nastao (sarajevsko postraće), ali i predstavljao određenu vrijednost u percepciji<br />
građana Sarajeva. Kao takav, festival je značio, u kulturnom smislu, vidan pomak razorenog i opustošenog<br />
grada, te je simbolizirao put u novi kulturni život.<br />
Tih godina osmišljavala ga je i vodila grupa entuzijasta, koji su, kao takvi, bili vrijedni pažnje i zanimanja,<br />
i kojima je bila prijeko potrebna svaka vrsta pomoći. Bilo u vidu medijske, financijske, etc. Isti su ljudi<br />
od istog dođaja, godinama kasnije, kreirali elitistički festival, par excellence, što najprije potvrđuje cijena<br />
karata za jednu projekciju, zatim, distribucija ulaznica, kao i klijentela festivala.<br />
Tako je grupa ljudi, koja je ne tako davno sarajevski Festival organizirala studentima, građanima, običnom<br />
posmatraču i nevelikom filmofilu, učinila da nekada mali festival zatvori vrata publici s kojom je<br />
počeo suradnju, a podastre tepih pod noge nadprosječno bogatim gostima, sponzorima, te njihovim<br />
rođacima, kolegama, poznanicima i poznanicima poznanika. Upravo je, između ostaloga, na tome u<br />
nepovrat skrhana vrijednost festivala.<br />
4<br />
(<strong>sic</strong>!)
Change language