Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
turna infrastruktura potpuno devastirana, tržišna<br />
priča je uletela kao jedino merilo književne<br />
proizvodnje. Reklo bi se da je književnost svedena<br />
na zabavu za jedno leto. Knjige se objavljuju,<br />
nagrade se dele, rubrike za kulturu prepune su<br />
reklama. Nacionalističko pismo iz ranijih decenija<br />
dobilo je nove tržišne momente, kada je Srbija u<br />
pitanju imamo odličan primer tranzicije Ljiljane<br />
Habjanović Đurović, hitmejkerke iz devedesetih<br />
koja danas piše tržišno veoma isplativi religiozni<br />
šund. Grupa P70, koju je instaliralo memorandumsko<br />
jezgro SANU, važi za najvažniji književni<br />
događaj na tržištu ideja i knjiga. Bivši postmodernisti<br />
postali su saradnici nacional-socijalističkog<br />
Pečata. Državne izdavačke kuće štampaju Ćosića,<br />
Koljevića, Bećkovića. O sudbini izdavačke kuće<br />
Prosveta odlučuju pomenuti akademici. I sve je to<br />
zamaskirano tržišnom pričom. Književnost mora<br />
pružiti otpor iako je u takvom kontekstu prilično<br />
teško to učiniti, jer nema ravnopravne utakmice.<br />
S jedne strane je tzv. tržište koje je inkorporiralo<br />
nacionalističku ideološku matricu dok je s druge<br />
strane autsajderstvo, ali i polje subverzivnih<br />
praksi kao i mogućnost osvajanja slobode. Ukoliko<br />
literatura danas nema tog libertinskog duha,<br />
ona i ne postoji kao takva, bilo da se radi o situaciji<br />
u našem regionu, Evropi ili Americi.<br />
Sic!: Vaš roman-prvijenac, Berlinsko okno, na<br />
sjajan način odgovara izazovima prezentne svakodnevnice.<br />
Ipak, bitna narativna linija u romanu<br />
je govor o prošlosti. Koliko i na koji način je<br />
prošlost prisutna u sadašnjost, i koliko je šutnja<br />
o prošlosti pogubna Sem toga, koliko je literatura<br />
dobar modus da se posumnja ili čak razori<br />
službena slika prošlosti<br />
Knjige se objavljuju, nagrade se dele, rubrike<br />
za kulturu prepune su reklama. Nacionalističko<br />
pismo iz ranijih decenija dobilo<br />
je nove tržišne momente, kada je Srbija u<br />
pitanju imamo odličan primer tranzicije<br />
Ljiljane Habjanović Đurović, hitmejkerke iz<br />
devedesetih koja danas piše tržišno veoma<br />
isplativi religiozni šund. Grupa P70, koju je<br />
instaliralo memorandumsko jezgro SANU,<br />
važi za najvažniji književni događaj na<br />
tržištu ideja i knjiga. Bivši postmodernisti<br />
postali su saradnici nacional-socijalističkog<br />
Pečata. Državne izdavačke kuće štampaju<br />
Ćosića, Koljevića, Bećkovića. O sudbini izdavačke<br />
kuće Prosveta odlučuju pomenuti<br />
akademici. I sve je to zamaskirano tržišnom<br />
pričom.<br />
Ilić: Prošlost nikada ne prestaje i nikada se ne<br />
dovršava njen uticaj na sadašnjost. Prošlosti niko<br />
nije oslobođen, kako bi to rekao Helmut Dubiel,<br />
a način na koji mi danas raspolažemo prošlošću<br />
utiče na našu svakodnevicu, a samim tim i<br />
na budućnost. Smatram da je dijalog o nedavnoj<br />
prošlosti izuzetno važan za region u kome živimo<br />
a koji se u javnom diskursu najčešće markira kao<br />
ex-YU. To što se nešto imenuje kao bivša zemlja<br />
već unosi priličan stepen neuređenosti u shvatanje<br />
prošlosti teritorije, ljudi koji su tu živeli i čiji<br />
su životu u međuvremenu postali bivši. Politika<br />
zemalja u regionu danas ide putem evropskih<br />
integracija, i posle dve hiljadite gotovo da i nije<br />
bilo vremena da se o prošlosti progovori u parlamentu.<br />
Kada je Srbija u pitanju, jedini takav slučaj<br />
je nedavno donošenje Rezolucije o Sreberenici,<br />
koje je bilo patetično i teatralno sa obaveznim<br />
zahtevom da se potom donese i rezolucija kojom<br />
bi se osudili i zločini nad Srbima. Bilo je simptomatično<br />
tabuisanje reči “genocid” dok su radikali<br />
kao jedini istrajni predstavnici “srebreničkog projekta”<br />
ponudili zaista zastrašujuće interpretacije<br />
prošlosti. Uglavnom, moglo se videti koliko je taj<br />
jednodnevni razgovor o prošlosti bio žučan, nategnut<br />
i bitan. Ukoliko se za deset godina od pada<br />
Miloševića do danas odvojio ceo jedan skupštinski<br />
dan za debatu o prošlosti, to dosta može da<br />
nam govori dubini njenog potiskivanja.<br />
Ali, negde se o prošlosti mora govoriti. Neko se<br />
njome mora baviti. Dakako, time se uveliko bave<br />
armije desničarskih akademaca, nacionalističkih<br />
nevladinih organizacija koje pokušavaju da nam<br />
objasne šta se dogodilo u Srebrenici, Omarskoj,<br />
Suvoj Reci. Postavlja se pitanje zbog čega samo<br />
oni imaju monopol na bavljenje prošlošću. Da li<br />
se samo njih tiče ta prošlost Ne, ona se tiče svih<br />
nas. Ona se tiče i literature koja može da postavi<br />
neka pitanja o njoj, zapravo o društvu koje tom<br />
prošlošću raspolaže. Dakle, o načinu na koji se ta<br />
prošlost vidi. Naravno, za tako nešto je potrebno<br />
pronaći jezik kojim bi se takve stvari opisale,<br />
jer jezici kojima se danas služimo nastali su kao<br />
derivati ratnih razaranja. Postavlja se pitanje<br />
kako govoriti o Srebrenici a da to ne bude jezik<br />
Ratka Mladića koji se poziva na epiku dok izdaje<br />
komandu “pravac Potočari!” Kada u prolazu resemantizuje<br />
table na ulicama Srebrenice. Progovoriti<br />
drugačijim jezikom je posao literature.<br />
Sic!: U tradiciji istočnoevropske i centralnoevropske<br />
literature imigrantsko/emigrantsko pismo<br />
figurira kao jedna od temeljnih literarnih linija.<br />
Koliko se vaš roman i vi kao autor priključujete<br />
toj tradiciji, a kolika je zapravo diskrepancija u<br />
prikazivanju emigranata u odnosu na zadatost<br />
takve literature<br />
30<br />
(<strong>sic</strong>!)