Preuzmite peti broj (sic!)

Međutim, uočeno je nekoliko elementarnih problema sa reprezentacijom ove kampanje, a ovdje ćemo
izložiti neke od njih:
1. Cilj kampanje je animiranje žena-nositeljica aktivnog biračkog prava da se animiraju i glasaju za žene.
Na taj je način pravilno uočena potreba aktivnog podsticanja biračkog tijela, poglavito ženskog dijela, jer
se problem stvara upravo na tom mjestu, kako je već objašnjeno u prvom dijelu teksta (otvorene liste
pribjegavaju psihologiji rodnih stereotipa, jer će se prosječni glasač-glasačica u većini slučajeva odlučiti
upravo za muškog kandidata). Međutim, drugi dio biračkog tijela - muškarci - je u fokus grupi ove kampanje
potpuno izostavljen (pritom su mišljenja javnih ličnosti, od kojih su polovina mišljenja istaknutih
muških javnih ličnosti, zanemarljiva, jer oni podstiču, ali ne bivaju podsticani). U samom uvodu brošure
kaže se da je ona namijenjena upravo i samo ženskom dijelu biračkog tijela, dok se sama pojava Glasača
izostavljava ili zanemaruje (možda i zbog uvriježenog mišljenja da se rodni stereotipi prosječnog bh.
muškarca ne mogu promijeniti i da su usko povezani sa naslijeđem tradicije i kulturoloških predodžbi,
što opet spada u izvjestan vid dominantne rodne stereotipizacije, ovaj put polarizirane na drugi način).
2. U komunikativnom procesu ova se kampanja može razložiti na tri usmjerenja: pošiljalac ili pošiljateljka/kreatori
i kreatorke kampanje upućuju poruku o potrebi glasanja žena za žene; s druge strane
komunikacijskog kanala su žene kao primateljke poruke, ali je treća strana ove kampanje - žena za koju
se treba glasati - tretirana kao opšte mjesto. Takva je tipizacija uočena u sadržaju poruka koje nose
javne ličnosti i o njihovom stavu zašto glasati upravo za ženu, a ovdje ćemo pobrojati neke od njih: žene
su pametnije, odgovornije, ljepše, hrabrije, neće nas iznevjeriti, nisu u mogućnosti počiniti zločine, izvršiti
malverzacije, kako su po prirodi predodređene za stvaranje, tako mogu biti i Majke Države, zato što se
s njima lakše dogovoriti, zato što ne bi bilo loše dati im priliku itd. Osim što se barata nizom stereotipa
koji povlači glasovite binarne opozicije, tako se i zapostavlja uloga same žene kao političke kandidatkinje
(podvukla J. B.). Iako je u uvodu brošure rečeno da se kampanja ne bavi promovisanjem političkih partija
niti kandidatkinja, uopštavanjem niti generaliziranjem ne može se doći do određenog pozitivnog ishoda.
Jer, izostavljene su bitne činjenice: da li su i u kojem broju žene kanididirane za razne pozicije na izbornim
mjestima, u okviru kojih se partija javljaju i, samim tim, koju političku opciju zastupaju itd. Stoga je
potrebno postaviti ključno pitanje: šta su to “žene” u odnosu struktura moći i u samom zahtjevu moći za
žene Kako tvrdi Nancy Hartsock: Moramo shvatiti razliku stvaranjem situacije u kojoj marginalizirane
skupine mogu sebe imenovati, govoriti u svoje ime i učestovati u definiranju uvjeta interakcije, situaciju
u kojoj možemo konstruirati poimanje svijeta senzitivno bez razlike. 27
Također: Da li je uvijek legitimno reći “žene” bez oznake 28 Primjenivši dati koncept na političke nomenklature
i žene kao aktivne političke subjekte, pojam “žene” je odveć generalizovan, jer ukazuje na jedan
veći, neimenovan problem: kako znati da će glasanje za političku kandidatkinju, kao i njeno moguće
izglasavanje na funkciju, dovesti do željno očekivane promjene Navedeni primjeri Dušanke Majkić,
Amile Alikadić-Husović zorno svjedoče o negativnom političkom ozračju koje okružuje ove političarke,
zahvaljujući činjenici da zastupaju političke opcije s izrazito nacionalnim predznakom.
Navedene činjenice samo dodatno svjedoče o refreničnom ponavljanju predizbornih i postizbornih
naracija: o potrebama, o nužnostima i mogućnostima, ali ne i njihovom sprovođenju. Iako je politički
aparat za sprovođenje gender komponente pristupačan, čini se da sa svakim izborom i repetitivnom
ponavljanju izabranih političkih opcija na njega pada prašina. Glavni razlog jeste upravo nepostojanje
alternative, odnosno mogućnosti kritike dominantne kulture. Stoga su baštinice manjinskih iskustava
dužne izaći iz matrice etonopolitike, te same obezbjediti sredstva konstrukcije prikaza svijeta senzitivnog
spram stvarnosti rase, roda i klase. 29
!stav
27
Hartsock, Nancy: Foucault o moći: teorija za žene u: Feminizam/postmodernizam (uredila Linda J. Nicholson), Liberata, Centar
za ženske studije, Zagreb, 1999, 140. str.
28
Ibid., 140. str.
29
Ibid., 151. str.
28
(sic!)