Preuzmite peti broj (sic!)

!stav
i reprezentativnom nivou funkcionira kao klasična država, sloboda izražavanja, autonomija državnog
djelovanja… Svaka priča o ugroženosti, uči nas povijest odveć previše, olako se obrće u nasilno dokidanje
stanja ugroženosti ili čak u osvetu ugroženog koji stiče mogućnosti neugroženog djelovanja.
Opisivanje određenog kolektiva, objekta ili subjekta na koji kolektiv polaže prave ili iz kojeg crpi identitarni
materijal kategorijom ugroženosti može se tumačiti i kao ur-fašističko “osjećanje poniženja zbog
moći neprijatelja” (Umberto Eco) pa čak i kao ur-fašistička “opsjednutost zavjerom”. Oni koji nas ugrožavaju
jesu naši neprijatelji i a priori su moćniji i jači od nas, ima ih mnogo, toliko mnogo da se ne razaznaje
niti jedno konkretno lice koje prijeti i ugrožava.
Tako je, primjerice, po BH Danima, Oslobođenju, Avazu, Slobodnoj Bosni, Globalu, Kulinu, Saffu, Federalnoj
televiziji i Hayatu i drugim federacijskim medijima, kako ih krste njihove kolege iz Republike Srpske,
svako malo ugrožen ili bošnjački narod ili bosanskohercegovačka država, pri čemu spektar neprijatelja i
grozitelja varira od domaćih neodgovornih političara (obavezno iz partije koju dotični medij ne podržava,
što se odnosi na sve medije), preko zavjere međunarodne zajednice bestidno naklone istočnim susjedima
(svi osim Oslobođenja) do zvanične ustavne politike Republike Srpske (svi), ali i srpskog naroda kao
takvog, demoniziranog i dehumaniziranog (ponekad Hayat, redovno Kulin, Avaz, Saff) ili do združenih
tamnih sila kršćanskog svijeta odlučnog u namjeri da istrijebi muslimane, pa i ove bosanske (Saff).
S druge strane, po Danima, Oslobođenju, Bosni, Federalnoj televiziji svakodnevno je ugrožena multietnička
bit Bosne i Hercegovine, napadnut je njen duh suživota, tolerancije i skoro pa ljubavi, upitna je svijetla
budućnost bratstva i jedinstva bosanskohercegovačkih naroda i narodnosti. Napadači su i u ovom
slučaju, pošto je struktura metonimije i diskurzivnog djelovanja apsolutno identična, skoro pa istovjetni,
premda domaće političke snage suprotstavljene političkoj eliti koju određeni medij predstavlja na javnoj
sceni prednjače u ulozi napadača na multietničnost Bosne i Hercegovine. Ali u oba slučaja riječ je uvijek
o totalno političnim praksama i diskursima jer je odbrana svakog ugroženog subjekta i objekta uvijek ili
odbrana jedne društvene elite u ulozi vladajuće klase ili nova ofanziva druge društvene elite na uzdrmani
tron vladajuće klase. Građanstvo se diskursom ugroženosti i neke vrste ratnog pripravnog stanja
konstanto drži u šaci kolektivne nacionalno-patriotske paranoje, pripremljeno za sve paradoksalnije
političke izbore ili za sve odlučniju političku i izbornu šutnju.
Mediji u Republici Srpskoj, Glas Srpske, Nezavisne i RTRS, u prvom redu, djeluju po istom obrascu kao i
federalni mediji u prvom slučaju ugroženosti bošnjačkog naroda i države, s tom, formalnom razlikom što
su sada ugroženi srpski narod i Republika Srpska, koja simbolički funkcionira kao savršena država, koja
ima skoro pa cjelovit standardni paket simboličkih instrumenata državnost: zastava, himna, značajni
datumi, državljanstvo, predsjedničku palatu, megalomansku zgradu Vlade; a uza sve to vladajuće elite
konstantno insistiraju na medijskoj i svakoj drugoj javnoj eksploataciji državno-simboličkog kapitala
entiteta. 6 Republika Srpska i srpski narod ugroženi su tako od probošnjačke međunarodne zajednice
(Glas Srpske, Nezavisne novine, RTRS), i Srpska i narod meta su krvoločnih katoličkih zavjerenika iz Vatikana
(Fokus, Glas Srpske), meta su također fanatičnih islamskih terorista (manje-više svi relevantniji
mediji); i Srpska i Srbi ugroženi su zbog unitarističke velikobošnjačke politike (svi relevantniji mediji u
RS), zbog stalnog urotničkog savezništva Bošnjaka i Hrvata (Glas Srpske, Fokus).
Kako u Federaciji BiH postoje građanski mediji tako u Republici Srpskoj postoji nekoliko medija koji se
često krste nazivom opozicioni, a među njima prednjače bijeljinska BN TV, Alternativna televizija, te
nedavno ugašeni sedmičnik Stav u vlasništvu kontroverznog nevladinog aktiviste Dragomira Babića i
pod uredništvom stalnog saradnika FTV-a Slobodana Vaskovića.
Opozicioni mediji također vide ugroženost Republike Srpske i srpskog naroda i ugroženost jeste jedna
od njihovih elementarnih struktura i metonimija. Različit je samo spektar neprijatelja: vladajuća elita,
neodgovorni političari, nefunkcionalan ustavno-administrativni sistem, međunarodna zajednica koja je
previše restriktivna u nastupanju i koja se previše miješa…
Ni mediji koji, po etnologici, štite interese hrvatskog naroda, a zapravo promiču i štite interese elita koji
se politički legitimiraju kulturnim/etničkim identitetom bosanskih Hrvata nisu ništa niti bolji niti gori;
Dnevni list djeluje po nekom obrascu koji bi bio mješavina Oslobođenja i Nezavisnih novina. Međutim,
6
Federacija BiH, kao ravnopravan entitet, potpuno je ukinula recimo zastavu i grb, himnu nikada nije ni imala, predsjednik je
marginalna politička figura, Vlada obitava u iznajmljenoj zgradi a vladajuće elite potpuno ignoriraju simbolički kapital entiteta
i zdušno iscrpljuju simbolički kapital države kao takve.
(sic!)
19