Create successful ePaper yourself
Turn your PDF publications into a flip-book with our unique Google optimized e-Paper software.
život ima viši smisao (vjera), i kako život vjernik stoji nasuprot životima nesretnika i prokletnika, onda<br />
u širem povijesnopoetičkom i filozofskom okviru Ibrišimovićev roman možemo čitati i kao polemiku s<br />
egzistencijalističkim pogledom na svijet, posebice s uvodnim motom Selimovićevog romana: Ibrišimović<br />
tvrdi kako svaki čovjek nije na gubitku. Tvrdi, ali ne nudi snažne i ubjedljive književnoumjetničke dokaze<br />
i argumente, ne nudi priču koja će nas ubijediti u istinu koju zastupa autor: stil i didaktska parabola<br />
ponuđeni u Vječniku nisu dostojni jedne takve polemike.<br />
Šta bi bilo dostojno Šta je to umjetnička ubjedljivost koju toliko zazivamo Dostojevski na primjer, u<br />
Zločinu i kazni polemiše s nekim filozofskim učenjima o svezi pravde i terora. Raskoljnjikov pomno planira<br />
ubistvo lihvarke Aljone Ivanovne u ime pravde, ali, igrom slučaja, u trenutku kada Raskoljnikov likvidira<br />
staricu u sobu ulazi dobroćudna joj sestra Lizaveta Ivanovna. Raskoljnikov i nju usmrćuje udarivši<br />
je vršicom sjekire po sred lobanje: okrutnost ravna količini straha u pogledu nesretnice. To drugo neplanirano<br />
i iznenadno poginuće Lizavete Ivanovne otkriva namjere Dostojevskog: sankilotstvo sa sobom<br />
uvijek nosi i nemali potencijal čina ubijanja nevinih ljudi (kolateralna šteta).<br />
Ibrišimović u svom romanu ne ostvaruje takvo što: on dovršava Holanđaninovo pismo još jednom lažipričom.<br />
Prokleti racionalist ima priliku za spas, nadu koje niko nije lišen ako se iskreno pokaje: on mora<br />
pronaći djevojku koja će ga iskreno voljeti i svojom vjerom i ljubavlju osloboditi muka. Na kraju priče, on<br />
i pronađe jednu takvu: u Dubrovniku zavoli ga mlada Anđulu koja ga djevičanskom duhovnom čistotom<br />
i snagom svoje vjere oslobađa prokletstva. Holandez na koncu usvaja i jedan misrijevski pogled na svijet<br />
38 i zaokružuje autorovu poentu.<br />
Nefertijevi grijesi<br />
Unutarnarativna logika Vječnika tvrdi sljedeće: Neferti/Misri nije besmrtan, on je dugovječan zato što<br />
ne griješi; ukoliko bi napravio previše grijeha - Neferti/Misri bi umro. On figurira kao nosilac idealnog<br />
morala i vrijednosti . Tako uspostavljen glavni junak (‘’živite ovako kao ja’’) u strukturi dejstvene namjere<br />
Vječnika djeluje kao figura s kojom se čitalac treba poistovijetiti. Osim što je estetski nedjelotvorno -<br />
Misriju su prosto prišivene poželjne osobine jednog ćudoređa, te je kao takav apstarktna figura bez i<br />
najmanje doze autentične unutarsvjetovne konkretnosti, što će reći: ne može fungirati kao valjan književni<br />
junak - ovakvo neumjetničko uobličenje navodi nas da posumnjamo i u valjanost morala kojem<br />
teži da nas poduči Vječnik.<br />
Stara egipatska država uspostavljena je kao rezultat borbe velikih zemljoposjednika (nomarha). Administrativno-pravni<br />
aparat u staroegipatskoj državi činili su: svećenici, visoki činovnici, ubirači poreza,<br />
pisari itd., dok su poljodjelske poslove obavljali isključivo seljaci-radnici (mertu) i robovi. Robovi su bili<br />
tretirani kao tegleća stoka i izrabljivani od strane robovlasničke aristokratije; imali su (ontološki) status<br />
robne svojine: država je predavala robove svojim činovnicima u vidu nagrade za dobro služenje. Staroegipatski<br />
vladari su često poduzimali osvajačko-pljačkaške pohode na Libiju i Nubiju: faraon Sahure je<br />
iz Nubije doveo 7.000 robova, a iz Nubije 11.000. Državna vlast je preko nomarha i činovnika održavala<br />
normalno funkcionisanje privrednog sistema. Pisari su bili među njavažnijim administrativcima: periodično<br />
se vršio popis zemljišta, robova, stoke, zlata i sl., a na osnovu dobijenih statističkih podatatka<br />
utvrđivana je podjela rada i dobara. Prva revolucija izazvana buntom sirotinje i robova zbog neljudskih<br />
uvjeta egzistencije desila se 2360. godine. Staroegipatska religija temelj je imala u obogovljenom faraonskom<br />
biću, a cilj joj što veće uvećanja faraonskog autoriteta: shodno tom učenju, svaki socijalni bunt<br />
protiv cara bio je prijestup protiv religije i samim tim unaprijed osuđen na propast. Stari Egipćani, graditelji<br />
piramida, smatraju se naprednom civilizacijom. 39<br />
Neferti je rođen u doba prvih egipatskih dinastija, u oca ugledna i bogata. 40 On će tokom svojih egipatskih<br />
života biti pisar hrama Ptah, pisar u službi Ankhafa vrhovnog nadzornika Sfinge, vojnik u pohodu<br />
38<br />
‘’I ja sam najzad uvidio razliku između onog ko je proklet i onoga ko se može nadati Božijoj milosti.’’(366)<br />
39<br />
Podaci o ustrojstvu staroegipatske države preuzeti su iz knjige Grge Novaka: Egipat, Zagreb,1967.<br />
40<br />
‘’Moj otac je bio ugledan čovjek, onaj koji nosi stijeg njegove prečasnosti memfijskog namjesnika Hartepa. Milostivi gospodin<br />
nomarh, uz podršku vrhovnog svećenika hrama Ptah, pomogao je da imanja moga oca ostanu i moja imanja. U nasljedstvo mi je<br />
dopala i riznica od oko tri stotine debena zlata i srebra u vrijednosti od oko četrdeset pari volova. Kuća u kojoj sam se rodio bila<br />
je velika, onakva kakve imaju ljudi koji su zaštićeni faraonovom naklonošću, sa prostranim svetištem, dvorištem, hambarima i<br />
odajama za služinčad. (...) Uz mene je bila lijepa i živahna žena Nitagrit i kći Nuti, a stari Eunana, upravitelj, koji je služio i mom<br />
ocu, brinuo se o mom bogatstvu. Bio sam bogat čovjek i ničega se nisam odricao...’’(15)<br />
116<br />
(<strong>sic</strong>!)
Change language