Preuzmite peti broj (sic!)

iranju temeljnog idejnog sloja Vječnika: važno je da Ahasver osuđen na vječnost kao kaznu, i kao takav
suprotstavljen Misriju - oličenju zadovoljnika. 32
Ovakvo struktuiranje suodnosa među likovima ni u kojem slučaju nije zadovoljavajuće ukoliko želi
ostvariti valjane estetske efekte. Jer: postavljanje likova u ekstremne pozicije (Misri je potpuno zadovoljan
životom, dok je Ahasver nesretan da nesretniji ne može biti), osim što doprinosi plošnosti cjeline
junaka, često vodi mišljenje ka kalupima kiča (pravo spram krivog, crno spram bijelog, ružno spram
lijepog i sl.), a što u konačnici nužno rezultira hodanjem po rubu didaktske banalnosti i književnotrivijalnog
neukusa: Misri je (potpuno) dobar lik. Ahasver je (skroz) loš. Ahasver traži od Misrija da mu objasni
kako treba živjeti-postupati, pa da i on bude dobar. Misri drži Ahasveru moralne poučke, i to uz svekoliko
samoosvješćivanje vlastite idealne pozicije. 33 Čitaocu se ostavlja jednostavan zadatak - samo da razluči
dobro od lošeg ponašanja:
- Šta smo sada čitali
- Mi smo sada čitali kako je Misri bio vjernik i kako je on bio dobar.
- A kakav je Ahasver
- Asahver je bio kjafir i opak..
- Čemu nas priča ta uči
- Ta nas priča uči da ne treba biti kao Asahver, jer takva su samo loša i nevaljala djeca.
- A šta rade dobra djeca
- Dobra djeca su kao Misri, pa ih vole roditelji i učitelji.
- Vrlo dobro!
Na način sličan opisanom, a nazvat ćemo ga najobičnijom kontrastnom didaktikom, autor će kroz veći
dio priče suprotstavljati Misrija čitavom nizu naoko različitih - ali uvijek ahasverovski koncipiranih -
vječnika: grješnici, usamljenici, nesrećnici, kažnjenici: Titon, Endemion, Aidenej, Pindola i Leteći Holandez.
Zaključak: ostali likovi u Vječniku uspostavljeni u maniru hagiografske literature, postoje samo da
bi odgovarajućom pantomimom propratili Misrijev svetački put.
Osim te holivudske tehnike sučeljavanja (good guy vs. bad guys), autor i u drugim unutarsvjetovnim
situacijama istrajava na neuvjerljivom objašnjavanju Misrijeve duhovne čistosti i moralne nadmoćnosti.
Na primjer, u posljednjem poglavlju Misri se mora prisjetiti tri svoja dobra djela, a da bi oslobodio zarobljene
mladiće iz pećine. Pogledajmo kakav je to Misri velikodobročinitelj. Žena u nevolji dolazi Misriju da
mu traži hranu kojom će spasiti djecu od gladi; a prvo što pravovjernom Misriju na pamet pada jest da,
u jednom begovskom maniru, seksualno iskoristi ženu zahvaljujući svojoj plaćevnoj nadmoći. U posljedenjem
trenutku nesretnica se pozove na božanski autoritet, a Misri (u strahu pred Bogom) odstupi od
svog zahtijeva i dadne ženi sve što je iskala. 34 Osim shematizirane motivacije (jedna žena je imala troje
gladne djece, a baš te godine u junaka je rodilo žito...) problematično je i - šta je ovdje dobro djelo Osim
što se moralno kompromitirao tražeći od žene da mu se poda, Misri na kraju nije ispao nikakav dobročinitelj,
jer je (tek) pod pritiskom (Boga i stida) dao ženi hranu. Autor morališe a zaboravlja elementarne
lekcije iz ćudoređa: dobra djela su motivisana dobrotom a ne korišću, čovječnošću a ne pritiskom.
Koristeći se opisanim neumjetničkim tehnikama i načelima strukturiranja idejnog sklopa romana Ibrišimović
je dosljedno proveo jedno didaktsko razaranje poetskog: Vječnik je poučna parabola koju kao
da je napisao neki muslimanski Menenius Agrippa ili Lessing, što je u trenutačnom povijesnopoetičkom
kontekstu potpuni promašaj: postupak je poodavno istrošen i estetski nefunkcionalan. Navedenu tvrd-
Estetsic!a
32
Ahasver: ‘’Ali kako to da za tebe tvoj život nije kazna(...) - I kako to da i tebi nije teško kao meni, nego kažeš da se još raduješ
životu’’(182)
Misri : ‘’U mene je tako - rekoh. - Ti si se bacao u vodu, pa nisi potonuo, skakao si u vatru, pa nisi izgorio, a ja bih se u vodi utopio, a
u vatri živ izgorio.(...)Naprotiv, svejedno što živim duže nego ikad iko, moram paziti na svoje zdravlje i s velikom usredsrijeđenošću
otimati se grijehu i propasti. I ja držim da sam počašćen i darovan, a ne kažnjen! Mene niko nije kaznio, niko, i meni je sasvim
dobro ovako; naravno, ako ne učinim kakvu glupost, kakvu grešku, ili kakvu nesmotrenost, toga se čuvam. Moj život je u Allahovim
rukama, Njemu hvala. On zna, ja ne znam...’’(183)
33
Usp. sa ovim: ‘’-Reci nam šta da radimo pa da i mi ne umiremo(...) -Živite ovako kao ja...’’(91)
34
Isp. Vječnik, str. 400.
114
(sic!)