Preuzmite peti broj (sic!)

Preuzmite peti broj (sic!) Preuzmite peti broj (sic!)

25.12.2014 Views

Podsjećamo: Ivanovci su viteškomonaški red (ne viteško-monaški!). Naglašavamo: monaški red! Osim što se Holanđanin nikako ne uklapa u karakterni profil jednog monaha, ni njegov usud mu ne dozvoljava monaški način života: ...ja ne smijem prići obali dok mi ne istekne rok...(332). Holanđanin je proklet od 1096., dok je red sv. Ivana osnovan 1118. godine. Obratiti posebnu pažnju na redoslijed stranica i kauzalitet sljedećih tvrdnji: Jedan od indioskih kasika po imenu Guakanagri obeća da će štititi kršćane koji ostanu u tvrđavi dok se admiral ne vrati. (195) Niti smo mi razumjeli govor Indiosa, niti su oni razumjeli riječi kastiljskog, tek smo se upoznali i tek smo učili mi njihove a oni naše riječi... (197) Nagradno pitanje: Na kojem su se jeziku sporazumjeli američki domoroci i španski konkvistadori Mala pomoć: Ludwid Zamenhof je tek 1887.godine izmislio esperanto. a) Misri piše: Ovo ispisujem latinskim pismom, slijeva udesno, a ne arapskim pismom na arapskom jeziku sdesna (sic!) 27 ulijevo, kako je pisao El-Hidr. (373) b)Misri piše: ...danas kada sam uzeo da prepisujem i prevodim ono što je El-Hidr napisao... (373) c)Hidr piše na arapskom: Na slovu č u riječi čitaš i na posljednjem slovu š u iste riječi dvije su kvake... (380) Zadatak: Po slobodnom nahođenju odabrati tekst na arapskom jeziku, a potom izdvojiti slova č i š. Hidr piše u svojoj knjizi: Vidim u tebe je ona kvaka (kvaka s harfa č - H.I.) još uvijek zdjelica, popio si čaj i sad ne znaš gdje da je staviš, a moja zdjelica je opet kvaka i ja je držim u ruci kao bumerang (sic!) (...) Ha, a sad gledaj! Baciću svoj bumerang (sic!) i oboriću tvoju zdjelu. Ionako si je okrenuo naopako kao dugosilazni akcenat (sic!) na slovu na kojem ne treba nikakav akcenat. (380) a) Hidr piše svoju knjigu u Misrijevoj kući, u Sarajevu 1530. godine. b) Bumerang (engl. boomerang) je oružje australskih urođenika, Aboridžina. Sjeverne obale Australije prvi je otkrio španski moreplovac De Torres 1588.godine, a tek je Džejms Kuk podrobnije ispitao australsko tlo i proglasio ga za engleski posjed 1770. godine. Od kraja 18. stoljeća Englezi počinju upoznavati aboridžinsko oružje. (izvor: Mala enciklopedija. Prosveta, Izdavačko preduzeće Prosveta, Beograd, 1959.) c) U arapskom jeziku ne postoji prozodijska oznaka za dugosilazni akcenat slična naopako okrenutoj zdjelici - d) U bosanskom jeziku koriste se prozodijske oznake koje je uveo Vuk Karadžić u 19. stoljeću (među njima i ona koja podsjeća na zdjelicu - Pismeni zadatak: Opisati moć mističke spoznaje na primjeru hazreti Hidra. Posebno naglasiti sljedeće motive: osim što je naslutio kako će Englezi imenovati oružje domorodaca još neotkrivenog kontinenta, Hidr je i vrstan akcentolog, tj. prorok-akcentolog: previdio je kakvu će oznaku dobiti dugosilazni akcent u našem jeziku. Zadatak za razmišljanje: Da li je Vuk od našega Hidra prepisao ‘’okrenutu zdjelicu’’ Krleža: ‘’Tendenciozna umjetnost ima smisla samo onda kad je tendenciozna umjetnost, to jest kad je umjetnost koja je tendenciozna.’’ Uz dovoljan stupanj konsenzusa složit ćemo se kako je istinita tvrdnja da književnik uvijek ima određeno jedinstveno i neponovljivo umjetničko viđenje stvarnosti - jednu viziju svijeta i čovjeka - koje uobličuje u estetski primjerenu formu. Pogledajmo šta nam u tom pogledu nudi Vječnik. Na početku priče glavni junak i pripovjedač - Abdulah Misri, kazuje sljedeće, vrlo važne riječi za razumijevanje problematike koju ispitujemo: Živim sam, jer mi je žena Devleta, rođena Kačić, umrla 1929.; kada je umrla nije imala više od 36 godina, a ja sam imao, po prilici, 4879; sa njom sam, u ljubavi i dobru, proživio svega tri godine. Tugujem , ali živim i - volim da živim. Za razliku od, recimo, Ahasvera, Vječnog 27 Pravilno je zdesna a ne sdesna. (isp. Senahid Halilović: Gnijezdo lijepih riječi: pravilno - nepravilno u bosanskome jeziku, Baština, Sarajevo, 1996, str. 120) 112 (sic!)

Estetsic!a Žida, iliti Lutajućeg Jevrejina, koji već stoljećima jedva čeka baš, čini mi se, da umre. A ne umire! (8) Misri živi poprilično dugo - skoro pet hiljada godina. Iako se u trenutku pričanja nalazi u stanju žalosti (za preminulom suprugom), on nije pesimista, naprotiv: Misri voli život, on je čovjek s jednim pozitivnim odnosom prema životu. U navedenom odlomku, Misrijevoj egzistencijalnoj zadovoljenosti protivstavljen je nesretni život vječnika Ahasvera, Lutajućeg Jevrejina koji već stoljećima jedva čeka da umre, a ne umire. Autor je izgradio zanimljiv koloplet odnosa i ostvario dobar početak priče: svojevrsnim duženjem životne dobi likova, izveo ih je na jednu metafizičku ravan gdje stječu jedan osoben odnos prema postojanju: vječnik je čovjek koji ne (mora da) brine o materijalnim uvjetima opstanka (osnovne životne potrepštine), naprotiv: on je prinuđen da život promisli kao takav, da traga za suštinom življenja. U tim nesvakidašnjim, književnim oneobičavanjem ostvarenim, uvjetima uspostavljanja odnosa prema vlastitom bivstvovanju spomenuti junaci postigli su jedan oprečan odnos: za Misrija je, kako nam se čini iz navedenog odlomka, život zadovoljstvo, dok je za Ahasveru život - kazna. Otpočet ćemo s razumijevanjem Misrijeve pozicije. On živi jako dugo, rođen je u doba prvih staroegipatskih dinastija, ali nije besmrtan: njegov život i nije ništa drugo do samo mnogo duži život nego inače. Dolazi do izmjene osnovnog pitanja: zašto je Misri dugovijek Kao temeljni, ali ne i jedini, uzrok svoje besmrtnosti glavni junak u nekoliko navrata tijekom romana ističe - uzdržavanje od činjenja grijeha. 28 Misri je zlonečinitelj: on poštuje pravila jasno ocrtanog morala 29 i tako uspijeva izbjeći smrt. Dosadašnji komentatori Vječnika zamijetili su da je Misrijev popis pravila ponašanja izveden prema religijskom moralnom kodeksu. Misrijev moral može se dovesti u vezu sa moralom bilo koje velike monoteističke religije, ali Misrijev svjetonazor jasno teži muslimanskom. Potkrijepljenje takve tvrdnje naći ćemo posmatrajući duhovno stanje glavnog junaka kroz razvoj narativnog toka: glavni junak ima isti pogled na svijet tokom cijelog svog petohiljagodišnjeg života, s tim da će konačno duhovno udomljenje postići kada postane musliman. 30 Odsustvo (duhovne) promjene lika u tom velikom dijapazonu kultura i vremena kroz koje prolazi spočitavano je autoru kao trenutak neopreznosti i greška u građenju priče. 31 Mi tvrdimo da je ovakvo uspostavljanje glavnog junaka sasvim smisleno unutar idejne strukture romana. Neferti je musliman prije nego što to i nominalno-ritualno postane, a cilj takvog postupka je sljedeći značenjski efekat: svjetonazor kakav ima glavni junak - svetonazor vjernika-muslimana - najbolji je u svim vremenima i svim kulturama, i jedini je pravi način da se ostvari punina egzistencije. A to je ujedno i odgovor na početno pitanje o razlozima Misrijevog zadovoljstva životom. Nasuprot takvom Misriju stoji prokleti Ahasver, sa svom svojom nesrećom, patnjom i lutanjem: Praznu dušu ne možeš nositi nijedan dan, a kamoli čitavu vječnost, pogotovo ako si ograničen na samoću ovako kao ja. (176); on je toliko nezadovoljan životom da želi samo konačni smiraj: samo smrt, ništa drugo. (178) Sama priča ne daje zadovoljavajuće rasvjetljavanje uzroka takve Ahasverove sudbine: isprva kao razlog njegova prokletstva nudi se ogrješenje o Isusa, nešto kasnije šejh Haris Muhasibi će tvrditi kako ga ustvari nije Isus prokleo, već su na njega bačeni sihiri; Ahasver će takvo objašnjenje prihvatiti tvrdeći da su ga kaznili biskupi kršćanske crkve; pred sami kraj u Hidrovoj knjizi čut ćemo kako je Ahasver ipak doživio onu smrt prije groba, od koje umiru svi grješnici (383), što u konačnici dovodi do prave konfuzije. Na svu našu hermeneutičku sreću, uzrok Ahasverovog prokletstva nije toliko važna funkcija u struktu- 28 ‘’- A šta on kaže,kako to da živi tako dugo -On kaže da nije griješio, da je uvijek govorio istinu, da nikad nije lagao, da je bio pravedan i pošten, umjeren i razborit, da nikome nije činio nepravdu ni nasilje, da nije bio bolestan, a ima i drugih odlika o kojima neće da govori. I da neko nad njim bdi.’’(89) 29 Misri u vidu vlasitiog moralnog kodeksa navodi popis od četrdeset grijeha koje nije počinio. (isp. str. 58 i 59) 30 Neferti: 1. Bio sam zadovoljan i zahvalan što mi je dat dug život.(85); 2. ...ja ne težim besmrtnosti kao ti, pa ipak eto živim, a ti koji težiš besmrtnosti sam si sebe živa sahranio!(151); 3. I ja se bojim jedino toga da ne počinim previše grijeha i da me ti grijesi najzad sasvim ne svuku u okrilje smrti.(150); 4. Čuvam se i pazim koliko mogu, ali šta znam šta donosi sutrašnji dan i hoću li se znati othrvati iskušenjima, ali ako bih i umro, ta ja sam se i do sada uistinu naživio.(151) Misri: 1. I ja držim da sam počašćen i darovan, a ne kažnjen! (183); 2. ...ja sam na smrt gledao onako kako na smrt gleda mumin, a ne više onako kako na smrt gleda nemusliman koji uobražava da joj može pomaknuti granicu. (158); 3. ...svejedno što živim duže nego ikad iko, moram paziti na svoje zdravlje i s velikom usredsrijeđenošću otimati se grijehu i propasti (183); 4. Mene niko nije kaznio, niko, i meni je sasvim dobro ovako; naravno, ako ne učinim kakvu glupost, kakvu grešku, ili kakvu nesmotrenost, toga se čuvam. Moj život je u Allahovim rukama, Njemu hvala. On zna, ja ne znam...(183) 31 Isp. Jasmina Ahmetagić: Problematičan identitet pripovedača u romanu ‘Vječnik’ Nedžada Ibrišimovića, Specijalni prilog... (sic!) 113

Podsjećamo: Ivanovci su viteškomonaški red (ne viteško-monaški!). Naglašavamo: monaški red! Osim<br />

što se Holanđanin nikako ne uklapa u karakterni profil jednog monaha, ni njegov usud mu ne dozvoljava<br />

monaški način života: ...ja ne smijem prići obali dok mi ne istekne rok...(332). Holanđanin je proklet od<br />

1096., dok je red sv. Ivana osnovan 1118. godine.<br />

Obratiti posebnu pažnju na redoslijed stranica i kauzalitet sljedećih tvrdnji:<br />

Jedan od indioskih kasika po imenu Guakanagri obeća da će štititi kršćane koji ostanu u tvrđavi dok se<br />

admiral ne vrati. (195)<br />

Niti smo mi razumjeli govor Indiosa, niti su oni razumjeli riječi kastiljskog, tek smo se upoznali i tek smo<br />

učili mi njihove a oni naše riječi... (197)<br />

Nagradno pitanje: Na kojem su se jeziku sporazumjeli američki domoroci i španski konkvistadori<br />

Mala pomoć: Ludwid Zamenhof je tek 1887.godine izmislio esperanto.<br />

a) Misri piše: Ovo ispisujem latinskim pismom, slijeva udesno, a ne arapskim pismom na arapskom jeziku<br />

sdesna (<strong>sic</strong>!) 27 ulijevo, kako je pisao El-Hidr. (373)<br />

b)Misri piše: ...danas kada sam uzeo da prepisujem i prevodim ono što je El-Hidr napisao... (373)<br />

c)Hidr piše na arapskom: Na slovu č u riječi čitaš i na posljednjem slovu š u iste riječi dvije su kvake...<br />

(380)<br />

Zadatak: Po slobodnom nahođenju odabrati tekst na arapskom jeziku, a potom izdvojiti slova č i š.<br />

Hidr piše u svojoj knjizi: Vidim u tebe je ona kvaka (kvaka s harfa č - H.I.) još uvijek zdjelica, popio si čaj<br />

i sad ne znaš gdje da je staviš, a moja zdjelica je opet kvaka i ja je držim u ruci kao bumerang (<strong>sic</strong>!) (...)<br />

Ha, a sad gledaj! Baciću svoj bumerang (<strong>sic</strong>!) i oboriću tvoju zdjelu. Ionako si je okrenuo naopako kao<br />

dugosilazni akcenat (<strong>sic</strong>!) na slovu na kojem ne treba nikakav akcenat. (380)<br />

a) Hidr piše svoju knjigu u Misrijevoj kući, u Sarajevu 1530. godine.<br />

b) Bumerang (engl. boomerang) je oružje australskih urođenika, Aboridžina. Sjeverne obale Australije<br />

prvi je otkrio španski moreplovac De Torres 1588.godine, a tek je Džejms Kuk podrobnije ispitao australsko<br />

tlo i proglasio ga za engleski posjed 1770. godine. Od kraja 18. stoljeća Englezi počinju upoznavati<br />

aboridžinsko oružje. (izvor: Mala enciklopedija. Prosveta, Izdavačko preduzeće Prosveta, Beograd,<br />

1959.)<br />

c) U arapskom jeziku ne postoji prozodijska oznaka za dugosilazni akcenat slična naopako okrenutoj<br />

zdjelici -<br />

d) U bosanskom jeziku koriste se prozodijske oznake koje je uveo Vuk Karadžić u 19. stoljeću (među<br />

njima i ona koja podsjeća na zdjelicu -<br />

Pismeni zadatak: Opisati moć mističke spoznaje na primjeru hazreti Hidra. Posebno naglasiti sljedeće<br />

motive: osim što je naslutio kako će Englezi imenovati oružje domorodaca još neotkrivenog kontinenta,<br />

Hidr je i vrstan akcentolog, tj. prorok-akcentolog: previdio je kakvu će oznaku dobiti dugosilazni akcent<br />

u našem jeziku.<br />

Zadatak za razmišljanje: Da li je Vuk od našega Hidra prepisao ‘’okrenutu zdjelicu’’<br />

Krleža: ‘’Tendenciozna umjetnost ima smisla samo onda kad je tendenciozna umjetnost, to jest kad je<br />

umjetnost koja je tendenciozna.’’<br />

Uz dovoljan stupanj konsenzusa složit ćemo se kako je istinita tvrdnja da književnik uvijek ima određeno<br />

jedinstveno i neponovljivo umjetničko viđenje stvarnosti - jednu viziju svijeta i čovjeka - koje uobličuje<br />

u estetski primjerenu formu. Pogledajmo šta nam u tom pogledu nudi Vječnik.<br />

Na početku priče glavni junak i pripovjedač - Abdulah Misri, kazuje sljedeće, vrlo važne riječi za razumijevanje<br />

problematike koju ispitujemo: Živim sam, jer mi je žena Devleta, rođena Kačić, umrla 1929.;<br />

kada je umrla nije imala više od 36 godina, a ja sam imao, po prilici, 4879; sa njom sam, u ljubavi i dobru,<br />

proživio svega tri godine. Tugujem , ali živim i - volim da živim. Za razliku od, recimo, Ahasvera, Vječnog<br />

27<br />

Pravilno je zdesna a ne sdesna. (isp. Senahid Halilović: Gnijezdo lijepih riječi: pravilno - nepravilno u bosanskome jeziku, Baština,<br />

Sarajevo, 1996, str. 120)<br />

112<br />

(<strong>sic</strong>!)

Hooray! Your file is uploaded and ready to be published.

Saved successfully!

Ooh no, something went wrong!