You also want an ePaper? Increase the reach of your titles
YUMPU automatically turns print PDFs into web optimized ePapers that Google loves.
Ovakav registar koji računa s prijemčivosti oduzima ubjedljivost analize, naglašava intimni afekt instance:<br />
umjesto da secira jednu nesumnjivo zloćudnu strukturu u aktualnom bh. društvu (totalitarističnost<br />
nacional-stranke i problem izdaje intelektualaca), ovakva analiza dopušta da, usljed oskudne označiteljske<br />
prakse, takve datosti posvema izmigolje demontiranju. To je mehanizam uopšte žanra kritičkih<br />
kolumni - svagda operira ustaljenim, tradicionalnim, okamenjenim formulama, koje ne mogu aktivirati<br />
recipijenta.<br />
2. “U novinarskom poslu postoje i okolnosti kada autor iz najdubljih emotivnih razloga dugo izbjegava<br />
pisanje o nekim osobama bitnim za teme kojima se svakodnevno bavi. Radi se o osobama zbog čijih<br />
vam stavova - što bi rekla moja majka - “lubina otpada”: boli vas i srce i duša što ljudi do kojih vam je<br />
stalo rade to što rade. Od 11. jula 2008. godine patim zbog Miljenka Jergovića: kad sam tog dana u beogradskoj<br />
Politici ugledao njegov tekst, mislio sam da (ružno) sanjam.”<br />
“Lubina mi, velim, otpada za Miljenkom. Na početku njegovog posljednjeg romana, koji je objavljen<br />
nakon što smo shvatili da je ono što nas razdvaja, ipak, veće od onoga što nas spaja, stoji posveta meni,<br />
uz napomenu sa zarezom iza mog imena: nekad. Kad bih umio pisati kao Miljenko, i ja bih napisao<br />
roman. No, valja mi se zadovoljiti ovim tekstom, očajan što sam ga morao napisati, ikad.” (Senad Pećanin,<br />
Miljenkova politika, Dani, br. 675, 21.05.2010)<br />
Komentar: Da će emocija biti centralni rafinman ove kolumne, to autor metatekstualno naglašava<br />
već u prvoj rečenici. Nakon što uvede kvalifikativ iz domene evokativne leksike (lubina), postavivši je u<br />
svakodnevni izražaj - lubina mi otpada - postaje odveć lako detektirati intimistički i narodski registar.<br />
Okamenjene formule - boli vas i srce i duša - definitivno ukazuje na potresenost instance koja diktira<br />
iskaz. Tim ličnim registrom se međutim analizira ozbiljan problem - stavka da se u okvirima polja moći<br />
pojedini mediji legitimiziraju angažujući autore koji važe za kritične i nepotkupljive. No šta može ovakav<br />
žanr kolumne takvom problemu Kakav sistem može afirmirati, da bi takav problem zasvijetlio u svojoj<br />
punoj datosti Prema čemu se to pisac ogriješio Prema etici koju demonstrira kolumnista, magazin,<br />
svjetonazor Šta je uzrok tome Kako to možemo vidjeti u patetičnom i oskudnom registru kolumne<br />
Jedina osuda ili prokazivanje tog problema - u okvirima žanra kolumni - može biti eksplicirana u dirljivoj<br />
ili intimističkoj igri jezika (stoji posveta meni, uz napomenu sa zarezom iza mog imena: nekad vs. valja<br />
mi se zadovoljiti ovim tekstom, očajan što sam ga morao napisati, ikad.)<br />
6. Žargon antipolitičnosti (umjesto zaključka)<br />
Vratimo li se zaključno na književnu kritiku i esejistiku, kako bi se utvrdilo konačno fundiranje aktualnog<br />
estetičkog svjetonazora - zatičemo očekivano stanje: ta struktura u okvirima označiteljske proizvodnje<br />
izbacila je pregršt žargonskih struktura, koja raspolaže skromnim <strong>broj</strong>em riječi, koje škljocaju poput<br />
signala oskudnosti i nedjelotvornosti u analizi. Nagomilavanje tih izraza koji su utemeljeni u misli koja<br />
reproducira datosti aktualnog sistema, zapravo suspendira svaku konkretnost, analitičnost, stav, sud,<br />
dostojnu protutezu, legitimizirajući estetsku prosječnost ili nekvalitetu. Da bismo to unekoliko potkrijepili,<br />
ukratko ćemo se osvrnuti na repertoar mišljenja navedenih u tematu Tranzicija i kultura časopisa<br />
Sarajevske sveske, budući da je u pitanju jedna od najprominentnijih kritičkih struktura u bh. tranzicijskom<br />
kontekstu. Ukratko, alternativa totalitarističnosti i zatornosti aktualnog sistema jeste: “postmodernistički<br />
pluralizam, relativizacija, nekropoetika, svijest o kulturnoj istrošenosti, ideologija kulturnog<br />
tržišta, distopija, decentriranje, otkrivanje margine, periferije i ruba, igra performativnim diskursima,<br />
meki subjekt misli i čitav niz drugih postmoderno shvaćenih distopijskih karakteristika...” (E. Kazaz).<br />
Ovo bi bio mali katalog opštih mjesta kritičke esejistike.<br />
Donosimo kratki popis tog alternativnog žargona u nekoliko tačaka: 15<br />
1. dekonstrukcija: “...do koje mjere i na koje sve načine rasizam zauzima akademski prostor od dna do<br />
vrha njegove vertikale, te zašto nije izvršena dekonstrukcija ovakvih rasističkih stereotipa i predrasu-<br />
15<br />
Svi navodi preuzeti iz temata Kultura i tranzicija, Sarajevske sveske 27-28, 2010, iz tekstova: Enver Kazaz. Tranzicijska etnokulturna<br />
pustinja; Alma Denić-Grabić. Kraj dvadesetog stoljeća: Bh. roman između globalnog i lokalnog; Anisa Avdagić. Bosanskohercegovačka<br />
pripovijetka u tranziciji: pozitivne subverzije; Davor Beganović. Formiranje alternativnih identiteta. Književnost u<br />
tranziciji u BiH. Amblematska ilustracija postmodernističkog eklekticizma i nepostojanja uređivačke stabilne politike predstavlja<br />
slaganje ovih tekstova zasnovanih na poststrukturalističkom žargonu uz neomarksističke tekstove Boris Budena, Borislava<br />
Mikulića, Srećka Horvata u istom tematu.<br />
(<strong>sic</strong>!)<br />
103
Change language